MorningStar wrote: ↑02/01/2021 20:11
"Trazioc azila je duzan traziti isti na granicnom prelazu, u slucaju da je onemogucen duzan je se u najkracem roku javiti u granicnu policiju ili sluzbu sa strance sa dokumentima i predstaviti valjane razloge zasto je nelegalno usao u zemlju -- OSOBE KOJE DIREKTNO DOLAZE SA TERITORIJE GDJE SU UGROZENI nece biti sankcionisane zbog nelegalnog prelaska drzavne granice"
wewa wrote: ↑04/01/2021 13:35
Hakiz wrote: ↑04/01/2021 12:53
wewa wrote: ↑04/01/2021 10:04
. ono sto bih voljela promijeniti jesu drustveni mehanizmi zastite zena u slucaju da se jednog dana njihovi muzevi odluce razvesti od njih, a one nemaju adekvatnu alternativu u finansijskom smislu. nas porodicni zakon stiti partnera koji finansijski manje doprinosi bracnoj zajednici na nacin da se bracna stecevina dijeli na jednake dijelove, ali sam proces razvoda moze biti dugotrajan, pa zena koja nije finansijski neovisna tesko moze naci alternativni smjestaj (ako to zeli) dok razvod ne bude okoncan. da se razumijemo, partneri su tu u jednakoj situaciji, isto vrijedi i za izdrzavane muskarce. jedino gdje nismo ravnopravni u tom slucaju jeste ucesce u radnoj snazi, jer je mnogo manje zena zaposleno nego muskaraca, da se sad ne vracamo na razloge za to.
nadam se da si dobio odgovor koji si trazio.
Ako su negdje žene neravnopravne, ali u svoju korist, to su razvodi.
ako mislis na dodjelu roditeljskog prava, tu se mozemo sloziti.
obzirom da vrlo licno znam kako izgleda razvod, ostajem pri tvrdnji da je zakon na strani bivseg bracnog druga koji manje finansijski doprinosi.
Zove se pravo, a u prvom redu je obaveza. Koja strukturalno ograničava roditelja (i poslovno i privatno) kojem je dijete dodjeljeno na starenje i brigu.
S druge strane odrzavanje kontakta sa drugim roditeljem (made je zakonski definisano "u najboljem interesu djeteta") je krajnje fakultativnog karaktera. Nigdje nije predviđena sankcija ukoliko se taj roditelj ne pridržava dogovorene seme, čak ako se ne javi djetetu godinama!
Za te "nepravde" kod razvoda mislim da je najbolji lijek da oba roditelja ravnopravno učestvuju u brizi i odgoju djece od rođenja djeteta, tako da uboje uhodani u toj ulozi, ne može ni jedan sud to promijeniti svojom odlukom preko noći, ako to faktički nije tako.
Upravo su "feministicke" skandinavske zemlje u praktičnom smislu otišle najdalje u tome, gdje i ocevi dobivaju dopust kad se beba rodi i koji samo djelomično mogu prenijeti na majku. Upravo da bi se srodili s novopecenom ulogom, vezali se za bebu i beba za njih, naučili mijenjati pelene, šta je neprospavana noć (jer i novopecene majke isto to moraju nauciti,mada u patrijarhatu postoji mit da to sve instinktivno samo od sebe dolazi) itd.
Rezultat toga je, imam dva primjera prijatelja koji žive gore, da ako dodje do razvoda dijete živi pola vremena kod jednog, pola kod drugih roditelja, nema alimentacije i sve super funkcioniše za djecu, mada bivši partneri uopšte nisu u nekim ekstra prijateljskim odnosima.
S druge strane kod nas, otac ukoliko se i nastavi vidjati sa djecom i plaćati alimentaciju, vrlo često (opet par primjera iz moje okoline) za vikend dovede svojumajku ili sestru da mu pomognu oko djece, jer jednostavno nema svakodnevnu rutinu brige za to dijete, jer...nije to muški posao.ali...kuknjava je "kome je dijete pripalo", ko da je dijete ormar tobejarabi!