Arkady Ostrovski, urednik lista Economist i odličan poznavalac i Rusije i Ukrajine, o ukrajinskom društvu, Zelenskom i Putinu, nastavku rata, pregovorima…
- Ukrajina je postala zemlja koja je sada u određenoj mjeri vratila Zapadu osjećaj snage i smisla. To je pomak od tehnokracije prema politici vrijednosti, ako hoćete, to je povratak povijesti...S jedne strane, zapadne zemlje trebale bi shvatiti da je cijena koju Ukrajina plaća u ovom ratu neusporedivo veća od bilo kakve vojne i financijske pomoći, a Ukrajina je već u potpunosti platila sve račune. Svako ograničenje opskrbe oružjem ili pokušaji da se Ukrajina gurne na neprihvatljive pregovore izazvat će osjećaj frustracije i ogorčenosti. Nadam se da političari na Zapadu to razumiju i da znaju da od toga neće biti ništa dobro. S druge strane, ukrajinski političari i elita trebaju biti svjesni da i saveznici podnose prilično velike žrtve, uključujući i ekonomske, riskirajući vlastitu sigurnost i žele biti sigurni da je Ukrajina pouzdan i učinkovit partner. U tom smislu, svaki unutarnji obračun, posebno u vojno-političkom vrhu, bilo kakva korupcija, politikanstvo – od koga god dolazilo, ili povratak na nekadašnji način upravljanja državom – to će povjerenje oslabiti.
- Čini mi se da je sada nemoguće osvojiti Ukrajinu izvana. Interno, vjerojatno možete eksplodirati. Zato je zajedništvo toliko važno – i danas i nakon pobjede. Da se spriječi ono što se dogodilo nakon dva Majdana 2004. i 201., kada su mnogi bili razočarani: kvragu, opet nije išlo – izdaja, spletke, korupcija, unutarnji obračuni. Presudno je važno da Ukrajina ne samo povrati sve okupirane teritorije, da se to dogodi ne samo u teritorijalnom smislu, već i u smislu vrijednosti, ponovnog pokretanja društvenih institucija i drugog života.
- U usporedbi s prvim danima i tjednima rata, kada je sve bilo na adrenalinu, sada se primjećuje da je Zelenski ušao u drugačiji ritam. On razumije da ovo nije sprint, već maraton: morat ćete dugo trčati i morate izračunati svoju snagu.
Danas su mu knjige na radnom stolu i, po svemu sudeći, to nisu rekviziti, on ih stvarno čita. Jedna je "Esej o povijesti ukrajinskog naroda" Mihajla Hruševskog. Druga je "Hitler i Staljin, tirani i Drugi svjetski rat" Lawrencea Reesa. On čita vrlo korektne knjige, dvije glavne knjige koje omogućuju da se shvati bit ovog rata. Hruševskog, koji piše o subjektivitetu ukrajinske nacije i nacionalnoj ideji Ukrajinaca. “Hitler i Staljin” danas je temeljna knjiga, jer ovaj rat je sasvim u stilu diktatora, a Putin je negdje između njih, između njih dvojice.
- Unatoč primjetnom umoru, Zelenski nije izgubio oštrinu reakcije. To me pogodilo u razgovoru s njim i u ožujku i u prosincu. Vi postavite pitanje, a on vas sasluša i odgovori upravo na vaše pitanje – to se kod političara rijetko događa...Ima tanku kožu. On osjeća sve što se događa, unutrašnjost, živce. To je od glumačke prirode na dobar način, jer glumac mora biti reaktivan. Zbog toga zadržava izravnu reakciju na okolnosti u kojima se našao. On intuitivno osjeća svoju publiku, hvata njezine tekućine, zarazi se njome, artikulira njezine emocije. Iskreno osjeća i bol i mržnju. S druge strane je Putin koji ima apsolutno atrofiran osjećaj empatije. Riječ je o osobi u kojoj vlada apsolutna usamljenost i ljutnja, ali nema ljubavi. Jednostavno je lišen toga, pa mu ljudi ništa ne znače.
- Politički gledano, Putin se sada ne može povući ni iza crte od 23. veljače 2022, a kamoli Krima i granica iz 1991. Jer za njega je to definitivno poraz u ratu. I ovaj poraz će vjerojatno pokrenuti loše vođen politički proces unutar zemlje. Nitko ne može predvidjeti kako će se to razvijati ili do čega će dovesti. Sav Putinov legitimitet u Rusiji počiva na slici pobjednika. Ako izgubi, za Ruse to znači da je slabić, gubi mu se legitimitet vođe, a nju je teško držati pod represijom. Jer slučaj ovdje više neće biti ograničen na disidente i antiratne aktiviste. Čišćenje će se morati provesti, posebno, u vlastitom okruženju.
- Što se tiče vojne strane, i Valery Zaluzhny i Alexander Syrsky imaju stvarnu predodžbu o broju mobiliziranih Rusa i njihovom potencijalu. I za razliku od sofa stručnjaka i propagandista, ne mogu si dopustiti da govore parolama: "Pa ništa im nije pošlo za rukom, propala je mobilizacija u Rusiji". Oni ne precjenjuju neprijatelja, ali u isto vrijeme trezveno procjenjuju situaciju. Oni savršeno razumiju logiku neprijatelja. Ta je logika sljedeća: ruska vojska je svjesna da se političari neće dogovoriti oko ničega, da neće imati nekoliko godina zamrznutog sukoba za ponovno opremanje ruske vojske. Istovremeno, nitko nije otkazao zadatak, a Putin i dalje vjeruje da može pobijediti. Stoga je logično zaključiti da će ruske trupe idućih mjeseci ponovno pokušati ofenzivu.
- U ovoj fazi glavna borba nije za teritorij, već za vrijeme. Zapadni vojni stručnjaci kažu da Rusiji trebaju najmanje četiri godine da obnovi svoju vojsku do stanja borbene sposobnosti. Ukrajini je potrebno puno manje vremena jer ima veliki mobilizacijski resurs, visok moral, a povezana je s ogromnom pumpom, s vojnim aparatom za disanje. Što god se dogodilo s političke točke gledišta, zasad ne vidimo usporavanje isporuka oružja sa Zapada.
- Čak i u ljeto 2022. bilo je nemoguće pretpostaviti da će Ukrajina imati sustave Patriot. Govorili su: „Kakav Patriot, to će dovesti do eskalacije. Zar ne razumijete kako svijet zapravo funkcionira?“ Da, Zelenski ne razumije kako svijet funkcionira. Ili, možda, razumije, ali mu ova struktura uopće ne odgovara. Ako je svijet tako uređen, pogrešno je uređen i to treba promijeniti. Ni za Zelenskog, ni za Zalužnog, ni za Sirskog, ni za milijune Ukrajinaca danas jednostavno nema druge opcije. Stalno rade nemoguće. Znate li iz čega to dolazi? Iz uvjerenja da si na pravoj strani povijesti. To je nevjerojatna stvar. Takav je osjećaj – gdje se povući? Gdje bi se trebao povući Zelenski, gdje bi se trebala povući Ukrajina i, općenito, gdje bi se trebao povući cijeli svijet danas? Na kraju, radi se o svijetu u kojem nećemo živjeti mi, nego naša djeca, unuci, unuci naših unuka. Sada je Ukrajina točka na kojoj je sve koncentrirano. Nema slavenskog ili regionalnog sukoba. Riječ je o humanosti i antihumanosti.
- Svatko razumije da je, s jedne strane, Putin pokrenuo rat koji podsjeća na Hitlerov napad na Poljsku 1939. S druge strane, za razliku od Hitlera, Putin ima nuklearno oružje, a Rusija je geografski gigantska zemlja. Svi razumiju da ovaj rat ne može imati finale kakvo je bilo 1945. Ne može biti sovjetske zastave pobjede nad Reichstagom. Čija bi onda zastava trebala biti iznad Kremlja? Iznad Kremlja, naime, može biti samo zastava protivnika Putinova režima. Odnosno, rat se istinski može završiti samo unutar Rusije. Još je bolje ako Kremlj postane muzej, a normalna vlast – ne carska – preseli u neku običnu poslovnu zgradu, gdje se sjene krvavih predaka ne pojavljuju ispod drevnih svodova i ne zbunjuju one koji vladaju zemljom.
- Mirovni pregovori biće mogući kad svima postane očito da Ukrajina može doći do svojih granica iz 1991. Da, uz veliku krv i još veće žrtve od onih koje već ima, ali ona to može. I ona će to učiniti. Pritom treba biti jasno da Putin može ubaciti još 100, 200, 500, 700 tisuća mobiliziranih u ovaj stroj za mljevenje mesa, ali svejedno ne postiže svoje ciljeve. Sve dok nismo na ovoj točki, čini mi se da pravih pregovora ne može biti.
