Znaju i sami da su zajebali, al ajd, bilo je i gorih stvari
Šta je dijelu gledalaca sporno? Naravno, situacija u kojoj Džon Snježni i ekipa stoje na komadiću leda, okruženi Bijelim šetačima, čekajući spas. Poziv za spas je sa sobom odnio Džendri, koji je morao mnogo da trči kako bi stigao do Crnog zamka, odakle je poletjeo gavran ka Deneris, koja se onda malo prepirala sa Tajrionom, pa tek onda uzjahala zmajeve i poletjela ka opkoljenima. Sve to je, iz perspektive nasukanih, trajalo oko jednog dana. Dakle, nerealno kratko za veliki svijet Vesterosa.
“Bili smo svjesni toga da tajming postaje malo maglovit”, pokušao je Tejlor da objasni za Variety, “imamo Džendrija koji trči nazad, gavrane koji preleću određenu udaljenost, zmajeve koji moraju da prelete nazad određenu udaljenost… Kada posmatramo emocionalno iskustvo, oni su proveli na ostrvu jednu mračnu noć. Pokušali smo da malo vrdamo pomoću vječnog sumraka, tamo gore sjeverno od Zida. Mislim da smo se potrudili da malo zabašurimo vremenski raspored ne otkrivanjem koliko smo tačno bili tamo. To je upalilo kod nekih ljudi, kod drugih nije. Mislim da smo natezali mogućnosti, ali se nadam da će se momentum priče pomjeriti sa tih stvari.“
Tejlor je, dakle, u neku ruku potvrdio sumnje skeptičnih gledalaca, jer su očigledno i članovi ekipe svjesni toga da slijed događaja nije bio potpuno realan. No, na gledaocima je da sami odluče da li je barem prihvatljivo moguć za jednu seriju u kojoj armija živih mrtvaca pokušava da ubije ljude sa zapaljenim mačevima prije nego što ih izbavi djevojka koja jaše zmajeve.
A to da li Bijeli šetači zaista nisu mogli ništa drugo pred tih nekoliko metara vode sem da stoje i gledaju ili je to bila lukava taktika Noćnog kralja da se dokopa zmaja – neka takođe ostane slobodno gledalačko uvjerenje.