Paša moj solidni,
Svašta sam ja pročitao po vašim i po našim forumima a učesnik sam rata pa sebi dajem za pravo da komentarišem.Ne smatram te neprijateljem niti te mrzim samo sam tražio da budeš iskren ali ti se upalio ko hepo kockica pa si svašta nadrobio.
1.To da je nas je neko zvao da preuzmemo NAŠE oružje iz skladišta u Faletićima je laž.Sve i da nas je neko "zvao" ne bismo mogli to uraditi jer je artiljerija sa Hreše,Borija,Brusa...samo to čekala a spremni su bili i avioni da poravnaju kompletne Faletiće.Komanda tzv.JNA to nije smjela dopustiti ni pod koju cijenu jer bi se rat drugačije odvijao.Tamo nije bilo oklopa niti tenkova,to ko je napisao laže ko pas.Bilo je to oružje TOBiH,većinom pješadijsko,protivkolopi,minobacači, divizion haubica ,topova i municija.Mogu ti pronaći i kompletan spisak ako želiš.
2.Ako smo mi imali 7-8 hiljada naoružanih (niđe veze al' hajd neka ti bude) koliko je Srba u i oko Sarajeva bilo naoružano? Ja sam svoju pušku kupio a ti svoju dobio,još si mogao probrati.Ja nisam imao metaka dok nisam dao 200 DM za rap mađarske municije.Ti si mogao zadužiti tamić metaka i da ih ispucaš kad god ti je ćeif.Za dvije ručne bombe sam dao dva pištoljska okvira (očevog pištolja sa papirima) a ti si na Palama ili Lukavici mogao dobiti pun gepek bez pare i dinara.Zadužio si čizme,čarape,uniformu,šljem,rap...a ja u svojim gojzericama skakao tri mjeseca,pantole mi je dao komšija a jaknu dao jedan kolega,njemu bila viška.Ti si dobio raspored gdje ćeš a ja sam skakao oko svog ulaza tražeći još budala-patriota kakav sam bio tih dana jer nisam dao da prođemo kao Bjeljina,Foča,Višegrad,Zvornik...
Sad ti zamisli kako je bilo kad tebe kompletno opremljenog i obučenog pošalju na Brus ili okolinu Lukavice a tamo tenkovi,trensporteri,prage,minobacači i haubice a ja se branim od takvih sa "mađar tanđar" i dvije bombe.Veliš da je tenk u gradskim uslovima bio neupotrebljiv.Aha.da smo ih bogdo imali bar pet komada pa da i ti osjetiš strah kad belaj bager krene na tebe a ti nemaš čime da ga gađaš.Ili ga parkiraju pa rokaju po čitav dan,znaju da ih nemaš čime gađati.
Brne je bio ( i ostao) obični psihopata a poveo je popriličan broj svojih "prekaljenih" džilkoša iz Hrvatske da zauzme Trg Pere Kosorića.Njih 18 ostalo je opkoljeno u i oko Palme a ostali su dali nogama vjetra.Veliš manji sukob? ha,ha,ha...eto koliko je bio manji sukoba da su morali probuditi Voju u Beogradu da interveniše kod Radovana i u komandi u Lukavici da ih vade kako znaju i umiju.Mislila stoka da će se samo ušetati kao po nenaoružanim selima u Hrvatskoj i Istočnoj Bosni.Gdje god smo pružili otpor,srpsko junaštvo je splahnulo kao probijeni balon.
Što se tiče organa koje pominješ i paljana,zamisli ko je od njih piškio čućeći kad su sa dva tenka,dva transportera,dvije prage,dajčevi,TAM-ovi,minicija i minobacači i još oko 300 paljana krenuli na Žepu a ovi ih balvanima dokusirili.Nisu imali zolju,nisu imali ni šarac,imali samo ORGANE koje pominješ,lovačke puške i odlučnost da brane svoje po svaku cijenu.Paljane ne treba blokirati tenkom ili minobacačem nego balvanom.
Eto tako ti ja to tumačim iako sebe uvrštavam u borce tipa "srednja žalost".Možeš onda misliti koliko su vas se bojali vojničine tipa Dozer (kojeg lično poznajem i ponosim se tim) ili ostali?
P.S.zamisli samo kako je bilo lijepo ratovati četnicima sa Sokoca ili Pala kad krenu "na Sarajevo".Obučen i opremljen do zuba čekao je kamione i autobuse da ga prebace do Brusa ili Vraca.Žene i majke se bandače od plača jer njihovi muževi,sinovi,braća i očevi idu da brane svoj kućni prag tako što puca i uništava moj.Pa zaroka lola sa brda,jal iz sijača ,garonje ili PAM-a,poredao dva tri metra dug redenik pa puca i uživa...a oni ispod sa papovkom i lovarom čekaju...kad ga prepadnu kakvim CMP tromblonom ili metkom oko glave,oni panično potežu za RUP-ovkama tražeći artiljerisku pomoć jer "balije ubiše".Onda proradi Brus,Borije,Hreša,Mrkovići a ti uživaš kako dole buba bez prestanka.Dođe onda klopa ali njemu se ne jede ona "vojnička" iz konzervi nego čeka kad će mu komšija donjeti "tursko" jagnje iz opljačkanih sela,nareže se krmetine,nadoliđa brlje pa onda odu do kuma Vase ili Nemanje koji je na minobacaču pa da i oni roknu koju,da se osjećaju moćnim i snažnim a boli ih klinac što su dole ubili neko dijete ili ženu.Minobacači i topovi su odavno upucani a čak je i korov počeo rasti oko lafeta jer je to sve ukopano prije rata,sve je bilo spremno i samo čekalo da oni odozgo narede.Kad mu dojadi pucati odu malo šnjuhati i krasti po Grbavici ili planinarskim domovima po Trebeviću,da šta ponesu kući kao dokaz svoje "borbe za srpstvo".Broje dane i noći, zamišljajući svoje vukoyebine iskaljujući mržnju prema svemu nesrpskom pucajući i uništavajući sve do čega dođu.Hojrate je strah tramvaja,trolejbusa i nebodera pa sa velikim merakom rešetaju po istima.I na kraju,kad istekne tih sedam ili petnaest dana užasne borbe sa podivljalim mudžahedinima koji kidišu na njihove cijevu,sav sretan što je živ trči prema busu ili TAM-u da što prije ode u svoju vukoyebinu i prepričava "dogodovštine".Usput ispuca više metaka nego što smo mi svi zajedno na liniji imali.
Stvarno ste bili bijeda i od vojske i od ljudi.