https://m.facebook.com/story.php?story_ ... 9127761567
Jedan sasvim prosječan dan u Mostaru '93.
Mostar u ratu
-
aldinjo
- Posts: 5019
- Joined: 03/07/2011 02:49
#1412 Re: Mostar u ratu
Šta je sa ovim klipovima pa mi blokira preglednik na mobitelu?
-
corolla02
- Posts: 11258
- Joined: 18/02/2009 22:12
- Location: Light travels faster than sound; that is why some people appear bright, until you hear them speak!
- Horoskop: Gemini
#1413 Re: Mostar u ratu
Radio Behar je bio srpska tvorevina; dobro se siječam, radio je možda 1 godinu; žvakao je vijesti sa strane BiH pa da bi koju svoju dezinformaciju ubacio između tih vijesti; poslje se vise nije čuoasurbanipal wrote: ↑19/11/2019 13:15 Jedno kratko vrijeme, krajem 1994. i početkom ‘95. godine, u Mostaru se čuo i program, kako se predstavljao, “Muslimanskog radija Behar - nezavisnog studija Mostar.”
Ukoliko neko od vas prepozna glas dotične voditeljice, molim vas, javite mi se.
Naime, iz Mostara svoj program nikad nije emitovao medij ovakvog imena, niti je iko od nas koji smo tada radili u medijima, poznavao Medihu Begić Omerović, Dževada Selimotića i Srebrenka Obada. Odnosno niko takvog imena I prezimena nije radio u medijima.
Bio je to u stvari piratski radio, koji je djelovao u okviru propagandne mašinerije ili Srpske vojske ili HVO-a. Analizirajući akcenat voditeljice, način izgovora riječi, te pojedine detalje poput toga kako izgovara koliko je sati (U Mostaru su uvijek bile četrdesetdvije minute, a ne četrdesetdva minuta), te kako umjetno izgovara riječ "emitira" - bliži sam stavu da je riječ o propagandi VRS.
Svojim manipulacijama i unošenjem panike među stanovništvom pokušavali su izazvati ponovne sukobe u samom Mostaru, odnosno željeli isprovocirati nemire među stanovnicima i pripadnicima Armije BiH u istočnom dijelu Mostara.
Naravno, vrlo brzo je otkriveno da je riječ o piratskom neprijateljskom radiju, što smo tada javno objavljivali na Radio Mostaru.
Kukavičje jaje podmetnuto pod plaštom “muslimanski” i “nezavisni” prepoznalo se poslije prve izgovorene rečenice. Poprilično naivan medijski projekat bio je osuđen na propast.
Ipak, bilo bi zanimljivo doznati ko je tačno pokrenuo i realizovao ovaj projekat.
(Sanel Kajan)
-
Silos
- Posts: 118
- Joined: 29/06/2018 15:54
-
mostarac1905
- Posts: 289
- Joined: 18/11/2016 15:55
#1416 Re: Mostar u ratu
Bio jednom jedan koš
Bila je nedjelja 23. siječnja 1994. godine. Dan sunčan prohladan, baš kao danas. Dan kada su u jednom satu, u jednom minuti u jednoj sekundi, ugašena četiri dječja života, a druga dva trajno obilježena. Braća Armin i Damir Rizvan, brat i sestra Emil i Emaila Meškić imali su od 10 do 13 godina. Poginuli su zajedno igrajući se ispod koša u stambenom naselju iza zgrade Mostarka daleke ratne 1994. godine.
Minobacačka granata ispaljena sa druge strane, ratom podijeljenog grada, pala je ispred trafo stanice, na zidu koje je bio postavljen koš. Ispod koša u ratom raskrvavljenom gradu, djeca su sebi pronašla koliko toliku zaštitu i bijeg od smrti i patnje. Vjerovali su da su sigurni, igrajući se, zaštićeni ispod koša, skriveni iza visokih zgrada koje su ih okruživale sa svih strana.
Samo nekih dvadesetak minuta kasnije, druga granata pala je sa suprotne strane zgrade, na Aveniju. Ova je granata ranila dvoje djece, rođake Šarić. Njih je granata ''uhvatila'' na biciklima. Dječaka najteže ranjenog u nogu, spasio je prolaznik koji ga je odmah automobilom odvezao u bolnicu. Zahvaljujući tome prolazniku, danas je živ. Danas je otac, suprug. Nakon dvadeset i šest godina, danas je stajao s nama i pričao kako mu je taj događaj obilježio život. Ne prođe dan da se ne sjeti toga popodneva, smrti svojih sugrađana, djece iz kvarta, rata … Djece koja nisu imali priliku odrasti, živjeti, imati svoje obitelji djecu, dočekati starost.
Šarić nam pokazuje s mjesta gdje je pala granata na mjesto gdje se on nalazio kada je ranjen. I danas ga više od fizičkih rana i udubljenja od gelera po nogama, bole duševne rane i lagana zaborav u koju tone sjećanje na njih koje nema među nama. Šarić kaže da ne želi da se zaborave Armin, Damir, Emi i Emaila, njegov rođak Dragan. Još dvoje djece koje je ranjeno naredni dan u istom kvartu. Neka generacije koje dolaze, znaju kakav je rat pakao. Kakvu bol i patnju donosi. Rat nikome nije donio dobra. Nikoga nije usrećio. Stvara beskrajno stradanje, smrt, najcrnju tugu i žal za nikada proživljenom mladošću. Za izgubljenom djecom. ''Nikada se više ne ponovilo'', priča nam Šarić stojeći ispred mjesta gdje je nekada bio jedan koš.
/Bljesak.info/
Bila je nedjelja 23. siječnja 1994. godine. Dan sunčan prohladan, baš kao danas. Dan kada su u jednom satu, u jednom minuti u jednoj sekundi, ugašena četiri dječja života, a druga dva trajno obilježena. Braća Armin i Damir Rizvan, brat i sestra Emil i Emaila Meškić imali su od 10 do 13 godina. Poginuli su zajedno igrajući se ispod koša u stambenom naselju iza zgrade Mostarka daleke ratne 1994. godine.
Minobacačka granata ispaljena sa druge strane, ratom podijeljenog grada, pala je ispred trafo stanice, na zidu koje je bio postavljen koš. Ispod koša u ratom raskrvavljenom gradu, djeca su sebi pronašla koliko toliku zaštitu i bijeg od smrti i patnje. Vjerovali su da su sigurni, igrajući se, zaštićeni ispod koša, skriveni iza visokih zgrada koje su ih okruživale sa svih strana.
Samo nekih dvadesetak minuta kasnije, druga granata pala je sa suprotne strane zgrade, na Aveniju. Ova je granata ranila dvoje djece, rođake Šarić. Njih je granata ''uhvatila'' na biciklima. Dječaka najteže ranjenog u nogu, spasio je prolaznik koji ga je odmah automobilom odvezao u bolnicu. Zahvaljujući tome prolazniku, danas je živ. Danas je otac, suprug. Nakon dvadeset i šest godina, danas je stajao s nama i pričao kako mu je taj događaj obilježio život. Ne prođe dan da se ne sjeti toga popodneva, smrti svojih sugrađana, djece iz kvarta, rata … Djece koja nisu imali priliku odrasti, živjeti, imati svoje obitelji djecu, dočekati starost.
Šarić nam pokazuje s mjesta gdje je pala granata na mjesto gdje se on nalazio kada je ranjen. I danas ga više od fizičkih rana i udubljenja od gelera po nogama, bole duševne rane i lagana zaborav u koju tone sjećanje na njih koje nema među nama. Šarić kaže da ne želi da se zaborave Armin, Damir, Emi i Emaila, njegov rođak Dragan. Još dvoje djece koje je ranjeno naredni dan u istom kvartu. Neka generacije koje dolaze, znaju kakav je rat pakao. Kakvu bol i patnju donosi. Rat nikome nije donio dobra. Nikoga nije usrećio. Stvara beskrajno stradanje, smrt, najcrnju tugu i žal za nikada proživljenom mladošću. Za izgubljenom djecom. ''Nikada se više ne ponovilo'', priča nam Šarić stojeći ispred mjesta gdje je nekada bio jedan koš.
/Bljesak.info/
-
mealim_fi_tarik
- Posts: 86
- Joined: 15/01/2020 13:24
-
Emiremir33
- Posts: 2075
- Joined: 16/12/2019 13:12