Nastasia wrote:
Ali ovdje su tema jake žene i da li ih se muškarci boje.
Mnogi ovdje hoće predstaviti pojam "jake" žene kao te ljenčuge koju si ti opisao. I kako takve žene su samoproglašene jake žene.
Zašto malo ne pričamo o doista jakim ženama, a i kada pričamo, zašto su te žene onda naše nane koje su podnosile i trpile i šutile.
Eto u ta dva smjera vi hoćete predstaviti jaku ženu.
Pojam jake žene i ljenčuge, koju sam ja opisao, često biva pomiješan zbog sve većeg uticaja ljenčuga koje
same sebe proglašavaju jakim, a, uz to, dobiju pozamašnu podršku nemale skupine drugih, isfrustriranih, ljenčuga koje su ubijeđene u to da im je status gospodarice, nad muškarcima, Bogom dat.
Mislim da je razlika između naših nana i današnjih žena mnogo veća od one kakvom se predstavlja. Nije stvar samo u tome da se više ne mora(toliko) trpit', da se odnos muškaraca prema ženama popravio, već su danas brojne žene koje ne žele trpiti apsolutno ništa, trče iz jedne krajnosti u drugu, spremnost na kompromis nula, a nazivaju se jakim-na osnovu čega? To su neke stvari u kojima su naše nane bile "jače" milion puta.
Da ne spominjem trendove putem kojih se jaka žena predstavlja kao neko ko ne prihvata kompromise, neko ko dijete, bez razloga, ispali u vrtić da ga odgaja neko drugi, kao neko ko će brak rasturit' za 5 minuta ako joj se prohtije, jer "ona to može."
Naše nane, koje su podnosile sve i svašta, trpile mnogo nepravde, jesu jake žene, u pravom smislu riječi, što, ni u kojem slučaju, ne znači da žena ne može biti jaka i sposobna ako ima nalakirane nokte, ne drži krave, ne kopa 10 sati dnevno i nije rob gomili ukućana. Između ostalog, radi se o izdržljivosti i volji, a nane se koriste kao pojam jakih žena, jer su njihovi izazovi, općenito, bili mnogo teži od onih s kojima se susreću današnje žene. Primjer naših nana je možda zastario, pa to stvara iluziju da danas ne postoje jake žene, što nije tačno.