A tako znaci, govoris o nekom razumu sa religijskog aspekta, to mi je dovoljno, ni ne ocekujem da sam po religijskim normama razuman covjek.skolarac wrote:Imamo dvije vrste razuma: praktični razum(akl ameli) i onaj spekulativni (akl nazari,filozofski) razum. Rekli smo da onaj prvi razum omogućava čovjeku da raspozna dobro od zla, hladnoću od topline, korist od štete. Da bi čovjek omogućio sebi lagodan život na Ovom svijetu ne treba mu nikakav iman, ni vjera, treba mu samo jedna količina intelekta da napravi automobil, kompjuter i sl.. Ali, ako ne posjeduje nimalo od ovog drugog razuma, razuma koji analizira svrhu postojanja, dolaska na Ovaj svijet i odlaska sa Ovog svijeta - onda je takav čovjek, makar bio i znalac dunjalučkih nauka, sa stanovišta Islama džahil i neznalica. To je kao kada je čuveni hirurug rekao:
“Dok ne vidim Boga ispod ovog mog skalpela ja u Nj ne vjerujem”.
Ili, Jurij Gagarin, kojemu su prije nekoliko dana obilježavali godišnjicu prvog odlaska u svemir, koji je, kada se popeo nekoliko stotina km iznad Zemlje, izjavio:
“Ja nigdje gore nisam vidio Boga!” našto je jedan zapadnjački astronom kazao:
“On se popeo u svemir taman toliko koliko je kad neko stane na cigaru.”
Svaka od ovih vrsta razuma ima okvir i granice u kojima može da djeluje. To je kao kad bi neko rekao: ja moram sve mirise vidjeti ili sve znakove čuti - a nemoguće je mirise vidjeti i znakove čuti jer se mirisi osjećaju nosom, a znakovi gledaju očima; pa ako neko kaže: neću se pokoriti sve dok to ne vidim, to je znak poremećenosti uma – jer onaj ko ima ispravno uho i čuje zvukove, a kaže: neću se pokoriti sve dok ne budem vidio te zvukove, pa šta drugo reći za nj nego da nije normalan.
Rečeni naučni progres još uvijek nije nikakav dokaz da su naučni eksperti ovladali savršenstvom – mnogi od njih još uvijek hodaju u mraku Ovoga svijeta. Stvorenja na Ovom svijetu su takve prirode da neka možemo opipati, a druga ne možemo ni opipati ni vidjeti. Takav je i naš život, jedan dio života - ovaj dunjalučki - osjećamo i vidimo, a onaj drugi ne vidimo i ne osjećamo, ali vjerujemo da ćemo doći do njega.
To i jeste ono o cemu govorim, religija daje svoja pravila razuma onako kako im odgovara, neka druga religija bi dala drugacija pravila/definicije, neka treca ideologija bi dala svoju definiciju, sve kako kome odgovara, ne postoji neki univerzalni pokazatelj razuma, kao ni inteligencije ili pameti, sve zavisi iz kojeg ugla gledas.
