Svi mi razvedeni - tuspasimo se :)

[moonca]

Iako sam prilično liberalna po stavovima i općenito tolerantna spram tuđih razmišljanja, ovdje ipak povlačim granicu. Mogu (donekle) shvatiti da si ti za sebe izabrala život bez djece, ali da tu filozofiju tako javno propagiraš (na više tema), da je opravdavaš i pritom stalno kritikuješ na razne načine roditeljstvo, iskazuješ skoro pa opipljive elemente odbojnosti prema svemu što simbolizira djecu, roditeljstvo, roditelje i sl., e to zaista ne mogu da shvatim. Pa čak ni da toleriram.

Pliz, nemoj sad kontrirati i govoriti kako sam ja nešto krivo shvatila, jer nisam. Niko neće jedan te isti stav ponavljati stalno (u dužem vremenskom periodu, na različitim temama), ako to zaista i ne misli.

Iznosim svoj stav, svoje misljenje bez ikoga da imenujem niti osudjujem niti podrzavam.
Ako je to ovdje zabranjeno- ako je pritiv pravila - imas moc-uradi sta ti je volja.

[MarlboroGold]

Čitajući neke komentare tačno mi dođe da nikad ne planiram djecu... naravno, ne pitam se sam...
Smatram da godine nisu toliko bitne ako se djetetu može pružiti ono što mu treba i odgovara.

[SaraFina]

Kako nisu bitne godine ako ti ušezdesetoj imaš podivljalog tinejdžera a muči te i prostata, kolesterol i šećer?

Jašta su nego bitne. Svašta.

Ili ti to muči partnerku recimo, (osim prostate) ti 5 - 6 godine si stariji i ona je samohrana majka.

(A ti napustio ovaj svjet. ) Mislim. ..kao što rekoh rizično i samovoljno dovodjenje u tešku situaciju.

Ali i dalje naravno ostavljam pravo svima da sprovode svoje planove i planiraju porodicu kako žele.

[strong69]

Jesi li roditelj?

Kakve to veze ima? I zašto je važno za raspravu?

Itekako je vazno. S obzirom da si psiholog, ocekivao bih da malo vise procitas o ovome jer je ocito da si premlada i nemas porodicu. Da imas ne bi pisala ovo sto si napisala.

U svom tekstu, napisala si jako mnogo teskih kvalifikacija i uopstila si kompletan proces roditeljstva koji uopste nije jednostavan kako ti zamisljas. Prije svega, ti mislis da svi sjednu u 40-oj i kazu hajmo sutra biti roditelji. Nije ti palo na pamet da ima bracnih parova koji ne mogu dobiti djecu prirodnim putem pa se na kraju, prije 40-te godine odlucuju za medicinski potpomognutu oplodnju? Nije ti palo na pamet da ima zena i muskaraca koji nisu nasli odgovarajuceg zivotnog partnera s kojim mogu planirati formiranje porodice niti da se to moze desiti u kasnijoj fazi? Napisala si da su cetrdesete vrhunac zivota ali to necu komentarisati jer je na tako mnogo nacina pogresno.

Na osnovu cega ti zakljucujes da je za zenu u cetrdesetim kasno da planira trudnocu? To iz tebe govori uticaj sredine a ne naucni argument. Ja imam u svom posjedu desetine radova objavljenih u medicinskim strucnim casopisima u kome eminentni strucnjaci govore suprotno od tebe.

Drugo, zdravstveno stanje partnera je bitno u svakoj zivotnoj dobi a ne samo u cetrdesetim godinama. Danas se trudnoca u svijetu i razvijenim zemljama podjednako prati bez obzira na zivotnu dob.

I na kraju, necu da se raspravljam sa psihologom od kojeg ocekujem da zna da je pravilno napisati DIJETE a ne dJete, da je pravilno napisati SVIJET a ne SVJET.

[_thedude]

Pišem kao psihoog sa radnim iskustvom u dvije srednje škole. Sa učenicima od 14 do 19 godina. I kao "posrednik" u sporovima "učenik vs. Professor ili roditelj.

Od kada su 40 tako lose, koja predrasuda.

Vazno je da si ti nama stavila do znamo kako si obrazovana.
Da li si nekad pored sebe imala nekog ko zeli djecu, i slusala o ocaju u kojem su????

Zar ovi u "40" nemaju pravu na to kao i ovi od 20? Pisholog treba davati savjete u drugom smjeru a ne kao medicinski radnik.
Imas li diplomu i za ovo ?

Spominjes kako su prezauzeti, i sav taj BS.

Cudo na ovim posredovanjima nije dosla jedna gdje su parovi imali osobe koje se brinu o kuci i djeci.
Odgajanje djece je dio gdje oba roditelja ucestvuju, a ako je majka umorna tu je otac.

Zar dvoje u 40 nisu jaki kao jedno u 20 ?

[superiska]

Eh to sve nekako dođe na svoje. Po fazama djeteta. Primjetila sam da su ti, "stariji", roditelji puno fleksibilniji, tolerantniji, opušteniji, pažljiviji. Govorim za niži uzrast djece.
Opet, mi "mlađi" roditelji smo opušteniji kasnije, sa pubertetlijama, ono kao raja smo
Sa ove tačke gledišta, ok mi je i jedno i drugo.

[strong69]

Eh to sve nekako dođe na svoje. Po fazama djeteta. Primjetila sam da su ti, "stariji", roditelji puno fleksibilniji, tolerantniji, opušteniji, pažljiviji. Govorim za niži uzrast djece.
Opet, mi "mlađi" roditelji smo opušteniji kasnije, sa pubertetlijama, ono kao raja smo
Sa ove tačke gledišta, ok mi je i jedno i drugo.

Sve je individualno. Bitno je da roditelji imaju pozitivan stav prema djeci i im usadjuju osnovne zivotne i moralne vrijednosti a sve ce doci na svoje. Kriznih perioda mora biti ali odnos sa djecom nikada ne smije prestati biti pozitivan i dinamican.

[SaraFina]

Jesi li roditelj?

Kakve to veze ima? I zašto je važno za raspravu?

Itekako je vazno. S obzirom da si psiholog, ocekivao bih da malo vise procitas o ovome jer je ocito da si premlada i nemas porodicu. Da imas ne bi pisala ovo sto si napisala.

U svom tekstu, napisala si jako mnogo teskih kvalifikacija i uopstila si kompletan proces roditeljstva koji uopste nije jednostavan kako ti zamisljas. Prije svega, ti mislis da svi sjednu u 40-oj i kazu hajmo sutra biti roditelji. Nije ti palo na pamet da ima bracnih parova koji ne mogu dobiti djecu prirodnim putem pa se na kraju, prije 40-te godine odlucuju za medicinski potpomognutu oplodnju? Nije ti palo na pamet da ima zena i muskaraca koji nisu nasli odgovarajuceg zivotnog partnera s kojim mogu planirati formiranje porodice niti da se to moze desiti u kasnijoj fazi? Napisala si da su cetrdesete vrhunac zivota ali to necu komentarisati jer je na tako mnogo nacina pogresno.

Na osnovu cega ti zakljucujes da je za zenu u cetrdesetim kasno da planira trudnocu? To iz tebe govori uticaj sredine a ne naucni argument. Ja imam u svom posjedu desetine radova objavljenih u medicinskim strucnim casopisima u kome eminentni strucnjaci govore suprotno od tebe.

Drugo, zdravstveno stanje partnera je bitno u svakoj zivotnoj dobi a ne samo u cetrdesetim godinama. Danas se trudnoca u svijetu i razvijenim zemljama podjednako prati bez obzira na zivotnu dob.

Sve meni je to palo na pamet i uzela sam u obzir.
Ima more opcija koje čovjek prije četrdesete može iskoristiti da bi postao roditelj. Pa i posvojenje. Zašto nekom ne dati dom?
Ja samo tvrdim da se djeca radjaju kao male bebe i da je dug put do njihove samostalnosti a odgoj nešto nezaboravno ali i trnovito.
Zato opet kažem, svima na izbor ali ja lično uvjek bi razmislila i sa svojih 29 trenutnih, ako mi je stalni partner 10 - 15 godina stariji o planiranju majčinstva.
I to iz dobrih razloga. Znači ne propagiram ništa kontra porodice i roditeljstva, samo apeliram na razum.
Kako kod tinejdžera tako i kod zrelih ljudi. Odgovornost i pristup sa dobrim temeljima.

[_thedude]

Kako nisu bitne godine ako ti ušezdesetoj imaš podivljalog tinejdžera a muči te i prostata, kolesterol i šećer?

Jašta su nego bitne. Svašta.

Ili ti to muči partnerku recimo, (osim prostate) ti 5 - 6 godine si stariji i ona je samohrana majka.

(A ti napustio ovaj svjet. ) Mislim. ..kao što rekoh rizično i samovoljno dovodjenje u tešku situaciju.

Ali i dalje naravno ostavljam pravo svima da sprovode svoje planove i planiraju porodicu kako žele.

Sta si opsjednuta prostatom.
Da kojim slucajem tvoj decko nema prostatitis ?

[SaraFina]

Eh to sve nekako dođe na svoje. Po fazama djeteta. Primjetila sam da su ti, "stariji", roditelji puno fleksibilniji, tolerantniji, opušteniji, pažljiviji. Govorim za niži uzrast djece.
Opet, mi "mlađi" roditelji smo opušteniji kasnije, sa pubertetlijama, ono kao raja smo
Sa ove tačke gledišta, ok mi je i jedno i drugo.

Djetetu pored pažnje i ljubavi treba i autoritet. Osobito u pubertetskom razdoblju i ranom mladalaštvu. Ne kažem da treba izigravati "raju" s onim kojeg sam rodila, tu granica mora biti. No i pretjerano opušten odgoj takodjer neće polučiti rezultate.
Isto tako ni policijski pristup.
Sve s nekom mjerom. Gdje treba popustiti osjetiš, a gdje treba zategnuti tu ne treba oklijevati.

[SaraFina]

Pišem kao psihoog sa radnim iskustvom u dvije srednje škole. Sa učenicima od 14 do 19 godina. I kao "posrednik" u sporovima "učenik vs. Professor ili roditelj.

Od kada su 40 tako lose, koja predrasuda.

Vazno je da si ti nama stavila do znamo kako si obrazovana.
Da li si nekad pored sebe imala nekog ko zeli djecu, i slusala o ocaju u kojem su????

Zar ovi u "40" nemaju pravu na to kao i ovi od 20? Pisholog treba davati savjete u drugom smjeru a ne kao medicinski radnik.
Imas li diplomu i za ovo ?

Spominjes kako su prezauzeti, i sav taj BS.

Cudo na ovim posredovanjima nije dosla jedna gdje su parovi imali osobe koje se brinu o kuci i djeci.
Odgajanje djece je dio gdje oba roditelja ucestvuju, a ako je majka umorna tu je otac.

Zar dvoje u 40 nisu jaki kao jedno u 20 ?

Ja sam svima ostavila na volju da planiraju porodice i u šezdesetoj, ako žele.

Samo sam iznijela realno što znači roditeljstvo u kasnijim fazama a kad je čovjek pomalo istrošen životom i svakodnevnicom.
Nažalost to je realnost. A sve drugo gledanje kroz ružičaste naočare.

[SaraFina]

Kako nisu bitne godine ako ti ušezdesetoj imaš podivljalog tinejdžera a muči te i prostata, kolesterol i šećer?

Jašta su nego bitne. Svašta.

Ili ti to muči partnerku recimo, (osim prostate) ti 5 - 6 godine si stariji i ona je samohrana majka.

(A ti napustio ovaj svjet. ) Mislim. ..kao što rekoh rizično i samovoljno dovodjenje u tešku situaciju.

Ali i dalje naravno ostavljam pravo svima da sprovode svoje planove i planiraju porodicu kako žele.

Sta si opsjednuta prostatom.
Da kojim slucajem tvoj decko nema prostatitis ?

Nema. Dobrog je zdravlja

[SaraFina]

Jesi li roditelj?

Kakve to veze ima? I zašto je važno za raspravu?

Itekako je vazno. S obzirom da si psiholog, ocekivao bih da malo vise procitas o ovome jer je ocito da si premlada i nemas porodicu. Da imas ne bi pisala ovo sto si napisala.

U svom tekstu, napisala si jako mnogo teskih kvalifikacija i uopstila si kompletan proces roditeljstva koji uopste nije jednostavan kako ti zamisljas. Prije svega, ti mislis da svi sjednu u 40-oj i kazu hajmo sutra biti roditelji. Nije ti palo na pamet da ima bracnih parova koji ne mogu dobiti djecu prirodnim putem pa se na kraju, prije 40-te godine odlucuju za medicinski potpomognutu oplodnju? Nije ti palo na pamet da ima zena i muskaraca koji nisu nasli odgovarajuceg zivotnog partnera s kojim mogu planirati formiranje porodice niti da se to moze desiti u kasnijoj fazi? Napisala si da su cetrdesete vrhunac zivota ali to necu komentarisati jer je na tako mnogo nacina pogresno.

Na osnovu cega ti zakljucujes da je za zenu u cetrdesetim kasno da planira trudnocu? To iz tebe govori uticaj sredine a ne naucni argument. Ja imam u svom posjedu desetine radova objavljenih u medicinskim strucnim casopisima u kome eminentni strucnjaci govore suprotno od tebe.

Drugo, zdravstveno stanje partnera je bitno u svakoj zivotnoj dobi a ne samo u cetrdesetim godinama. Danas se trudnoca u svijetu i razvijenim zemljama podjednako prati bez obzira na zivotnu dob.

I na kraju, necu da se raspravljam sa psihologom od kojeg ocekujem da zna da je pravilno napisati DIJETE a ne dJete, da je pravilno napisati SVIJET a ne SVJET.

Tebe ovo očigledno lično pogadja. Žao mi je. Samo sam realna. I da ja sam dijasporsko čeljade, ne zamjeri na greškama. Piskaram i s tel takodjer, ako će to popraviti tvoj ukupan utisak o meni.

[superiska]

Eh to sve nekako dođe na svoje. Po fazama djeteta. Primjetila sam da su ti, "stariji", roditelji puno fleksibilniji, tolerantniji, opušteniji, pažljiviji. Govorim za niži uzrast djece.
Opet, mi "mlađi" roditelji smo opušteniji kasnije, sa pubertetlijama, ono kao raja smo
Sa ove tačke gledišta, ok mi je i jedno i drugo.

Djetetu pored pažnje i ljubavi treba i autoritet. Osobito u pubertetskom razdoblju i ranom mladalaštvu. Ne kažem da treba izigravati "raju" s onim kojeg sam rodila, tu granica mora biti. No i pretjerano opušten odgoj takodjer neće polučiti rezultate.
Isto tako ni policijski pristup.
Sve s nekom mjerom. Gdje treba popustiti osjetiš, a gdje treba zategnuti tu ne treba oklijevati.

Pa naravno, sve sa mjerom.
Vjerujem da će svaki roditelj, bez obzira na godine, dati maksimum od sebe i samo najbolje u odgoju.
Mlade roditelje nosi euforija, sve bi po šablonima, po knjigama, pa izgubljenost - šta ih snađe
Opet ovi stariji su zreliji, opušteniji, pripremljeni (tako sam stekla utisak) i odlični su u toj ulozi
To za zdravstvno stanje - e tu nema pravila. I to je lutrija kao i masa stvari u životu.
Uglavnom, kako god bilo i u kojem god periodu naših života da se desi, ne postoji ljepši osjećaj od osjećaja kad si roditelj

[SaraFina]

Ja vjerujem da je divan osjećaj imati nekog ko je produkt ljubavi i biti mu majka/otac. Bez obzira na godine, @superiska.

Samo hoću reći da opcija roditeljstvo "po svaku cijenu" ima dvije strane medalje.

Djeca se ne radjaju u dobi od 7-8 godina. To ti znaš bolje od mene jer si majka. Nego kao bebice. I dok dodju do tog školskog uzrasta osoba u četrdesetim već bi bila blizu pedesetih.
Znači i briga za dobrobit tog rodjenog djeteta je važna. A onda školske obaveze, divljanje hormona u pubertetu, buntovništvo i mladalaštvo. Dug je to put.
A stariji roditelj i pored svog uzhićenja i ljubavi pomalo umoran i potrošen od života. Možda bolestan on ili partnerka itd.
Ako sagledaš realno situaciju u 70 % slučajeva starije osobe će imati zdravstvene (fizičke i psihičke probleme) nego mladje. Kreni dakle od dojenja ili hranjenja, ustajanja i grčeva i dobićeš kompletnu sliku.
I opet svakom na volju i po želji. Ali definitivno bi odvagala razloge za i protiv kod takvih koraka. A i udomljavanje mi ne bi bilo strano i neprihvatljivo.

Ja do 23 godine sam bila nezrelo derle.
Buntovno i bezobrazno.

A do 25 živjela s roditeljima i studirala.

Dakle dug i neizvjestan proces je odrastanje i odgoj (školovanje).

[moonca]

Kakve to veze ima? I zašto je važno za raspravu?

Itekako je vazno. S obzirom da si psiholog, ocekivao bih da malo vise procitas o ovome jer je ocito da si premlada i nemas porodicu. Da imas ne bi pisala ovo sto si napisala.

U svom tekstu, napisala si jako mnogo teskih kvalifikacija i uopstila si kompletan proces roditeljstva koji uopste nije jednostavan kako ti zamisljas. Prije svega, ti mislis da svi sjednu u 40-oj i kazu hajmo sutra biti roditelji. Nije ti palo na pamet da ima bracnih parova koji ne mogu dobiti djecu prirodnim putem pa se na kraju, prije 40-te godine odlucuju za medicinski potpomognutu oplodnju? Nije ti palo na pamet da ima zena i muskaraca koji nisu nasli odgovarajuceg zivotnog partnera s kojim mogu planirati formiranje porodice niti da se to moze desiti u kasnijoj fazi? Napisala si da su cetrdesete vrhunac zivota ali to necu komentarisati jer je na tako mnogo nacina pogresno.

Na osnovu cega ti zakljucujes da je za zenu u cetrdesetim kasno da planira trudnocu? To iz tebe govori uticaj sredine a ne naucni argument. Ja imam u svom posjedu desetine radova objavljenih u medicinskim strucnim casopisima u kome eminentni strucnjaci govore suprotno od tebe.

Drugo, zdravstveno stanje partnera je bitno u svakoj zivotnoj dobi a ne samo u cetrdesetim godinama. Danas se trudnoca u svijetu i razvijenim zemljama podjednako prati bez obzira na zivotnu dob.

I na kraju, necu da se raspravljam sa psihologom od kojeg ocekujem da zna da je pravilno napisati DIJETE a ne dJete, da je pravilno napisati SVIJET a ne SVJET.

Tebe ovo očigledno lično pogadja. Žao mi je. Samo sam realna. I da ja sam dijasporsko čeljade, ne zamjeri na greškama. Piskaram i s tel takodjer, ako će to popraviti tvoj ukupan utisak o meni.

Ne treba dalje ici u razmjenu misljenja--

[SaraFina]

Na kraju kad rodiš djecu u tim godinama realnost je da će uživati tvoju potporu u vrijeme školovanja i možda fakulteta.

Privilegije baka servisa i sl slobodno treba zaboraviti. Na kraju može doći do toga da i ti sopstvenom djetetu u njegovim životnim fazama budeš opterećenje. I to na početku braka, roditeljstva i sl.
A ne potpora i pomoć. I opet procentualnu zastupljenost uzimam, a ne pravilo neko da forsiram.
Nažalost.

[superiska]

Razumijem tvoj način razmišljanja i poštujem to što si napisala. Jasno mi je da ima ljudi koji svaki korak unaprijed procijene, kalkulišu i analiziraju. Ne, to nije nešto što smatram pogrešnim, da me ne shvatiš drugačije.
Rekoh, iz moje perspektive (spadam u ovu kategoriju mlađih roditelja i u istom nabrah dosta staža ) gdje sam i sama roditelj a isto tako u svom bliskom okruženju imam i ovu drugu kategoriju pa zaključih sve ono o čemu sam ranije pisala.
Odgoj je najteži zadatak. Najteži u smislu da nikada nisi siguran da li dobro radiš taj posao.
Bez obzira na sve, da se nisam ostvarila kao roditelj, a da sam u 40+ godinama, ne bih razmišljala šta bi bilo kad bi bilo. Ja bih ušla u taj "rizik".

[duminjo]

Sve meni je to palo na pamet i uzela sam u obzir.
Ima more opcija koje čovjek prije četrdesete može iskoristiti da bi postao roditelj. Pa i posvojenje. Zašto nekom ne dati dom?
Ja samo tvrdim da se djeca radjaju kao male bebe i da je dug put do njihove samostalnosti a odgoj nešto nezaboravno ali i trnovito.
Zato opet kažem, svima na izbor ali ja lično uvjek bi razmislila i sa svojih 29 trenutnih, ako mi je stalni partner 10 - 15 godina stariji o planiranju majčinstva.
I to iz dobrih razloga. Znači ne propagiram ništa kontra porodice i roditeljstva, samo apeliram na razum.
Kako kod tinejdžera tako i kod zrelih ljudi. Odgovornost i pristup sa dobrim temeljima.

Slabo ko razmišlja 10-15 godina unaprijed. Nego, daj ti meni dijete, hocu dijete i gotovo. Ko da je dijete biciklo pa ti prahne jedno da nabavis.

Saro, Imal potrebe da pisem kako se slazemo?

[SaraFina]

Sve meni je to palo na pamet i uzela sam u obzir.
Ima more opcija koje čovjek prije četrdesete može iskoristiti da bi postao roditelj. Pa i posvojenje. Zašto nekom ne dati dom?
Ja samo tvrdim da se djeca radjaju kao male bebe i da je dug put do njihove samostalnosti a odgoj nešto nezaboravno ali i trnovito.
Zato opet kažem, svima na izbor ali ja lično uvjek bi razmislila i sa svojih 29 trenutnih, ako mi je stalni partner 10 - 15 godina stariji o planiranju majčinstva.
I to iz dobrih razloga. Znači ne propagiram ništa kontra porodice i roditeljstva, samo apeliram na razum.
Kako kod tinejdžera tako i kod zrelih ljudi. Odgovornost i pristup sa dobrim temeljima.

Slabo ko razmišlja 10-15 godina unaprijed. Nego, daj ti meni dijete, hocu dijete i gotovo. Ko da je dijete biciklo pa ti prahne jedno da nabavis.

Saro, Imal potrebe da pisem kako se slazemo?

pogledom se mi razumijemo!

@superiška, poštujem ...Svako zna svoje. Meni nije bio cilj nikoga ni nagovoriti, a bože sačuvaj etiketirati pogotovo.
Iznijela sam drugu stranu medalje.

[pizarro]

citajuci pojedine komentare, dobijes utisak da se covjek od 40. godine pocne raspadati

[duminjo]

Kazu poslije 40-te ima samo nepregledanih

[belfy]

izvinjavam se ja moram da napravim jedan best off ovdje:

post zvani "sta bi bilo kad bi bilo":

Kako nisu bitne godine ako ti ušezdesetoj imaš podivljalog tinejdžera a muči te i prostata, kolesterol i šećer?

Jašta su nego bitne. Svašta.

Ili ti to muči partnerku recimo, (osim prostate) ti 5 - 6 godine si stariji i ona je samohrana majka.

(A ti napustio ovaj svjet. ) Mislim. ..kao što rekoh rizično i samovoljno dovodjenje u tešku situaciju.

Ali i dalje naravno ostavljam pravo svima da sprovode svoje planove i planiraju porodicu kako žele.

sreca pa ostavi ovo pravo svima, jer sta da nije! zapitajte se.

"Ja samo tvrdim da se djeca radjaju kao male bebe i da je dug put do njihove samostalnosti...

wow! mislim da mozes napraviti strucni rad na ovu temu. jer, iako je jasno da je iskustvo u tebi jako, jos je jace u narednom postu:

Djetetu pored pažnje i ljubavi treba i autoritet. Osobito u pubertetskom razdoblju i ranom mladalaštvu. Ne kažem da treba izigravati "raju" s onim kojeg sam rodila, tu granica mora biti. No i pretjerano opušten odgoj takodjer neće polučiti rezultate.
Isto tako ni policijski pristup.
Sve s nekom mjerom. Gdje treba popustiti osjetiš, a gdje treba zategnuti tu ne treba oklijevati.

jer ovo uopste ne lici na pricu "nisam hebo, al' sam gled'o - a jest merak!". na svu srecu - opet svima ostavljas na volju da rade sta zele. jer ako vec nemas iskustva onda barem dokazujes da si realna vec iducim postom:

Ja sam svima ostavila na volju da planiraju porodice i u šezdesetoj, ako žele.

Samo sam iznijela realno što znači roditeljstvo u kasnijim fazama a kad je čovjek pomalo istrošen životom i svakodnevnicom.
Nažalost to je realnost. A sve drugo gledanje kroz ružičaste naočare.

no, eto, u zadnjem postu je fovoljno biti i 70% realan, pa se moze i vjerovati:

Ja vjerujem da je divan osjećaj imati nekog ko je produkt ljubavi i biti mu majka/otac. Bez obzira na godine, @superiska.

Samo hoću reći da opcija roditeljstvo "po svaku cijenu" ima dvije strane medalje.

Djeca se ne radjaju u dobi od 7-8 godina. To ti znaš bolje od mene jer si majka. Nego kao bebice. I dok dodju do tog školskog uzrasta osoba u četrdesetim već bi bila blizu pedesetih.
Znači i briga za dobrobit tog rodjenog djeteta je važna. A onda školske obaveze, divljanje hormona u pubertetu, buntovništvo i mladalaštvo. Dug je to put.
A stariji roditelj i pored svog uzhićenja i ljubavi pomalo umoran i potrošen od života. Možda bolestan on ili partnerka itd.
Ako sagledaš realno situaciju u 70 % slučajeva starije osobe će imati zdravstvene (fizičke i psihičke probleme) nego mladje. Kreni dakle od dojenja ili hranjenja, ustajanja i grčeva i dobićeš kompletnu sliku.
I opet svakom na volju i po želji. Ali definitivno bi odvagala razloge za i protiv kod takvih koraka. A i udomljavanje mi ne bi bilo strano i neprihvatljivo.

Ja do 23 godine sam bila nezrelo derle.
Buntovno i bezobrazno.

A do 25 živjela s roditeljima i studirala.

Dakle dug i neizvjestan proces je odrastanje i odgoj (školovanje).

jer sada pored tog realnog da se djeca ne radjaju sa 7-8 godina vec znamo da dok stare djeca stare im i roditelji. a pored toga nam je sasvim jasno ono sto do sada niko nije znao - briga za dobrobit svog djeteta je vazna!

ali, vratimo se malo i na sta-bi-bilo-kad-bi-bilo... recimo da je jedan ili oba roditelja potrosen od zivota u 40-im ili barem da jedno (ako ne vec oboje) imaju zdravstvenih i/ili psihickih problema.

jer vam (vjerovatno je opet iskustvo u pitanju, malo je tesko procijeniti) dojenje, ustajanje (!) i grcevi (!) daju kompletnu sliku starijih osoba (od 40 godina).

no, sada, kada ti je 29 ocjenjujes samu sebe kao "nezrelo derle" od samo prije 6 godina. kako li ces sebe ocijeniti nakon narednih 10? ostaje nam da cekamo izgleda. zasada si, sa 29 realna (nekada samo 70%, ali nema veze), jer je dobro dok drugi imaju tvoje dopustenje da rade sta hoce. ja se samo nadam da ce realnost porasti i biti uvijek na 100% (sa iskustvom ili ne, jer to svakako nije bitno) i da tvog dopustenja nece manjkati ni ubuduce.


P.S. moras zapoceti post sa tim da sam se pronasao u nekom od tvojih i da to nije do tebe. ako ne u svim, onda barem u 70%.

P.P.S. iskoci jos koji post u medjuvremenu, pa ovo gdje govorim zadnji post mozda ispadne predzadnji ili sta vec...

[SaraFina]

Ovo što si kiruški povadio/la, iz mojih predhodnih upisa da nešto dokažeš ti je narodski " nidje veze".

Naravno da će osoba sa 45 - 47 godina u 70% slučajeva biti istrošenija od životnih nedaća nego neko 10 - 15 godina mladji. Što je tu sporno? Izuzetak su bolesni mladi ljudi i to nema veze s godinama a ni temom?
I bolesti dolaze s godinama... Ima tu nešto nejasno? A i psiha trpi? Sve manje živaca a i stopa tolerancije se s godinama spušta u većini slučajeva? Ili ti imaš neke dokaze suprotno ovim tvrdnjama? Kad je zdravlje, psiha i sl u pitanju?

Ovo lično spuštanje, neću ti uzvratiti ne što ne mogu, nego bila bi brutalna.

Na kraju ja nikog nisam savjetovala ni da ima, a pogotovo da nema djecu u poznijim godinama. Samo sam iznijela argumente zašto vrijedi dobro odvagati tu ideju.
To što si ti povadio/la dijelove postova čisti je pokušaj diskreditacije i to jalov

Pa opet ću ponoviti. Ljudima 40+ naporno je najobičnije ustajanje i prekid sna kad je dijete u pitanju za razliku od mladjih ljudi 10 i više godina.
Dok djete dostigne školske početke oni su već pedesetogodišnjaci (jer djete se ne radja u predškolskom uzrastu niti u uzrastu za polazak u školu)
U 60' tim imaju buntovnog tinejdžera sklonog eksperimentiranju s kojim valja pratiti korak. Uputiti ga i pomoći mu da prevazidje to teško razdoblje. Tvrdiš da je lakše imati petnestogodišnjaka sa 60' nego sa 45'? Imaš nečim to potkrijepiti?
Na kraju u sedamdesetim već imaš osobu od dvadesetak i nešto godina, na studiju ili obuzetu sopstvenim životom.
Od 75 - 80' realno svakom čovjeku treba njega, mir i da ostatak života provede bez stresa.
Istina?
Možeš ti ili ja u tim godinama pomoći svom djetetu i biti baka servis ili ćeš mu prije i ti pasti na ruke u nekoj bolesti, i to na početku možda karijere, braka ili roditeljstva?

Nešto nejasno?

I još jednom molim, ne spuštaj konverzaciju na lični nivo, nikad sa mnom.
To što sam ja za sebe napisala, tebi ne daje pravo ni predpostavki a ne podlih špekulacija na moj račun.

Napisala sam to s razlogom. Jer sam pronalazila sebe u tim godinama i tražila svoj put.

Ubuduće molim te zapamti da podlost ne podnosim i uzvratiću da ćeš zapamtiti bez obzira na posljedice.

Hvala

[pizarro]

kad si se vec zagrijala, hajde budi brutalna