Mi na forumu možemo kritizirati (polu)anonimno i neodgovorno. Ali kada se netko prihvati javne kritike i oponiranja političke ideje, zna ili bi trebao da zna da se prvo gleda njegov lik i djelo glede tvrdnji i stavova koje iznosi.
Meni je bilo dovoljno da vidim da je profesor Komšić bio "komunista" prije 1990., socijaldemokrata do 1993., H(rvatski)S(tranački)S(eljak) od '93 - '94. Pa poslije opet socijaldemokrata u SDP, SDU, UDS. Ne znam sada otkud uopće I.K. u GO SDP osim ako nije radio po zadatku.
Zaključak je da tom čovjeku ideologija nije ništa bitno jer je u tri godine prešao put od ljevičara do (formalno) nacionalističkog hrvatskog centra pa krenuo natrag prema "ljevici" i socijaldemokraciji. Jedno vrijeme u glavnom toku SDP, a onda u rastakanju SDP osnivanjem SDU i sada podršci u rastakanju SDP i BH bloka od strane DF.
Tu se ne može raditi o životnim, političkim uvjerenjima i principima koji daju snagu kritici. Tu se radi o aktivnoj političkoj ulozi običnog pijuna na političkoj tabli BiH koji veže konja gdje aga kaže. To što aga ima sasvim drugu ideologiju koja je rezultirala našom općom bijedom, Komšiću ne smeta jer ima koristi od toga. Ne u smislu koristi za socijaldemokraciju, pravnu državu i multietničko građansko društvo nego koristi za sebe osobno. Zato je vjeran svojoj roli i zadatku.
Sada malo o članku.
PROFESOR KOMŠIĆ OBJASNIO ZAŠTO JE POTREBNA ALTERNATIVA: „Naša stranka je progutala SDP - to je defanzivni i sterilni blok"!
Profesor Ivo Komšić, dugogodišnji član naužeg rukovodstva SDP-a BiH, priključio se Inicijativnom odboru za formiranje Socijaldemokratskog pokreta, što je ideja iza koje stoje uglavnom sadašnji ili bivši članovi SDP-a (Lagumdžija, Lazović, Komšić...) koji su nezadovoljni trenutnim stanjem u partiji kojom rukovodi Nermin Nikšić.
Da SDP-om rukovode oni, bilo bi bolje ?
Kako kada su se svi oni izredali u SDP i "ljevici". Na kraju se sve svelo na prodaju glasova građana i otvorenu suradnju sa SDA.
Stranke duboko ukopane u defanzivu govore o sebi kao ljevici. Međutim, ljevičarski program se ne realizira na konferencijama za štampu, priopćenjima i izjavama stranačkih funkcionera, negiranjem drugih, nego proizvodnjom političkih događaja. Ako to ne znaju kako se radi, neka nauče od desnice. Ona neprestano proizvodi događaje, istina, nepovoljne za društvo i državu, ali ih proizvodi. Javnost je neprestano zaokupljena tom njihovom produkcijom, stalno se određuje prema njoj, tako da se stiče dojam da nitko drugi i ne postoji. Ne može se iz defanzive govoriti o sebi kao ljevici. Defanziva ne pruža mogućnost stvarnog angažmana u društvu i državi. Verbalno ljevičarenje je demagogija i neučinkoviti populizam. Oni nemaju nikakav stvarni učinak na promjene. To je samo utisak, poza, oportunistička stihija. To ne može biti strategija, time se ne mijenja stanje. Ideja da se iz defanzive može mijenjati i kreirati ponašanje državnih vlasti, kao što tvrdi danas SDP, obična je fraza. Ljevica je ljevica po tome što mijenja stanja, kako u društvu tako u državi. Istina, to se može činiti i iz opozicije, ali ne može iz defanzive.
I Komšić kao izlaz i prelazak iz defenzive u ofenzivu "ljevice" vidi u koaliciji sa onima koji proizvode događaje nepovoljne po društvo i državu ?
Pa probao je to SDP 2010. - 2014. Svi znamo kako se završilo.
Prava ofenziva je Kanton Sarajevo gdje dosadašnja SDA opozicija može samostalno da pokaže zaslužuje li vlast koju sada ima. Upravo promjenom stanja koje je kreirala desnica.
U drugom dijelu pasusa, Komšić nesvjesno opisuje samoga sebe, rođaka i istomišljenike.
Naša opozicija je defanzivna, SDP je defanzivna i politički sterilna stranka. Ona je, uostalom, ušla u savez sa strankom koja za sebe tvrdi da nema ideologije, koja se, dakle, deklarira kao politički sterilna stranka. Takve stranke postoje i u drugim društvima, nisu novost ni kod nas, i zna se da su to stranke sitnih koristi, duboko ukopane u defanzivu. Njihova djelatnost se svodi na to da se izjašnjavaju „protiv“. Problem je što je to partnerstvo i SDP ukopalo u defanzivu. Uz to, u SDP-u ne vide da je strategija njihovog partnera oduzeti SDP-u ofanzivnost, a time i glasačko tijelo, jer u našim oštrim ideološkim podjelama ne mogu računati ni na koga drugoga. I to se dešava iz godine u godinu. SDP je u Sarajevu, glavnom gradu države, u urbanoj sredini, peta stranka. Nekada je imao sva četiri načelnika u gradskim općinama, većinu u gradskom vijeću i gradonačelnika. Sada ih je njihov partner progutao i dalje ih drži u defanzivi. Takvom defanzivnom i neinventivnom politikom, bez realnog angažmana i proizvodnje političkih događaja, SDP je izgubio članstvo, gotovo potpuno u RS-u, zapadnoj Hercegovini i mnogim drugim mjestima. SDP se provincijalizirao, izgubio inteligenciju, ali i snagu onih društvenih slojeva koji toj stranci pripadaju po prirodi svoga društvenog položaja. SDP se pretvorio u forum koji reagira na politiku koju drugi vode. Oni ne shvaćaju da političke stranke nisu savjest društva, nego akteri društva, snaga koja se bori za vlast ili ruši vlast.
Profesor je najbolji primjer kako se gazi po ideologiji jer SDP po zadatku mijenja i potkopava. Valjda ne shvata da ideologija nadilazi politički ili osobni interes. Nacionalne stranke to dobro znaju. Zato su još 90.-ih pomele sve koji im ne štimaju upravo zbog ideologije i principa. Kakav je smisao rušenja vlasti ako ćeš opet u koaliciju i vlast sa ideološkim protivnikom koji te kao stranku mete 30 godina kad god i gdje god može?
Potrebna je radikalna promjena
U BiH je potrebna radikalna promjena stanja od nacionalizma u građanstvo, od nacionalističkog totalitarizma u demokraciju, od klerikalizma u sekularizam države. To se postiže neprestanim praktičnim angažmanom u društvenim slojevima, promjenama u javnom mnijenju i inicijativama u vlasti. Defanzivna ljevica ne postoji. Stranke bez ideologije, stranke sitnih interesa i jeftinog populizma to sebi mogu dozvoliti, ali ne može SDP. Na SDP se gleda kao na društvenu vrijednost, u njoj je još uvijek nataložena ljevičarska politička svijest, ona je važan dio kolektivnog pamćenja u BiH. Njihovim partnerima je bitno izbjeći negativnu identifikaciju, bilo kakvu obojenost, tako da u žestokim ideološkim obračunima budu nedirnuti i primamljivi. Oni su siva boja u politici, a uz sivo ide svaka boja. Političke razlike u BiH su takve da ne mogu stajati jedna pored druge. Ljevica mora poraziti nacionalizam, konzervativizam, socijalnu nepravdu, korupciju, nejednakost… Ne može se djelovati pored, na drugom kolosijeku, jer je on izvan stvarnosti. Suprotnosti se moraju prevladati, a ne podržavati. Ne mogu se pod idejom pluralnosti hladnokrvno podnositi sve retrogradnosti. Istina, udobna je pozicija biti izvan suprotnosti i ne sudjelovati ni u jednoj.
Sve bi to trebala raditi recimo vlast u KS ili bilo gdje drugo gdje narod da povjerenje građanskim strankama. Zašto se Komšić onda trudi da ih ocrni ? Zašto se sam ne aktivira da im pomogne u pozitivnim promjenama bez SDA konzervativaca ?
Specifičnost naše ljevice je u tome što se sama dezideologizirala, što je gurnuta u defanzivu. Aktivizam im ne odgovara jer ih izgoni na scenu koje se boje i za koju nemaju kapacitet. Kada je Demokratska fronta odlučila prekinuti s tim, prokazana je, gotovo olajana, kao saradnik desnice, a ne kao borac protiv nje. Oni su riskirali i ušli u čeljusti desnice barem kao kost koja se ne može odmah progutati, a ni izbaciti. Svjesni su da će biti izubijani, ranjeni, čak prezreni. Ali oni će pokušati, neće sjediti skrštenih ruku i davati povremeno priopćenja. Ako ništa drugo, ugovorom o pristupanju parlamentarnoj većini obavezali su partnere da ne mogu formirati vlast na štetu države. Možda već kod sljedećeg pokušaja budu politički mrtvi, ali su pokušali.
Privid ljevice opasniji je od desnice jer zavarava i zavodi.
Od 2011. je jasno da je "ljevica" dezideologizirana. Otvoreno se stavila na stranu SDA kao što je sada uradio DF.
Sada kada se ljevica ili ono što je od nje ostalo trudi da ispravi greške iz prošlosti i krene drugim putićem, javljaju se ovakvi starkelje i prdonje koji su materijalno obezbijedili praunuke baveći se svo vrijeme politikom. (Su)učesnici svih događanja koji su nas doveli ovdje gdje jesmo nemaju pravo moralizirati nikome. Mogu samo probati izanalizirati rezultate svog rada i tražiti mane samima sebi.
