Hakiz wrote:
Možda isti onaj koji može zabraniti u svom privatnom tržnom centru prodaju i konzumaciju alkohola?
Dakle, ako neko ima pravo, zbog svoje religije, u svom privatnom objektu zabraniti prodaju i konzumaciju alkohola, onda neko drugi u svom privatnom objektu ima pravo odrediti molitve koje religije su dozvoljene a koje zabranjene, ili neko treći zabraniti uopšte bilo kakvo vjersko ispoljavanje, pa i molitve.
Prava bi trebala biti dvosmjerna, ne jednosmjerna.
Pravo na konzumaciju alkohola, koliko je meni poznato, još uvijek nije uvršteno u osnovna ljudska prava.
Pravo na slobodu vjeroispovijesti jeste.
Imaš pravo i treba da se buniš, izraziš svoje mišljenje i uvjerenja o zabrani prodaje alkohola i neće ti zafaliti dlaka s glave zbog toga, kao što neko drugi može prodaju istog zabraniti i neće zbog toga nešto mnogo izgubiti, ako je pametan i zna gdje šta radi i ako zna da tom zabranom više dobija, nego što gubi.
Ali, ako sebi daš za pravo da nekom zabraniš jedno od elementarnih ljudskih prava, iz prostog razloga jer misliš da ti se može - trpićeš pozamašne posljedice i stvarnost će te vrlo brzo naučiti da prije tog poteza i nisi baš dovoljno mislio, jer potrebe tržišta zahtijevaju kompromisna rješenja koja će ići u korist upravo tih potreba, a neće ugroziti manjinu, zbog čega širom svijeta i postoje posebne prostorije u tržnim centrima, namijenjene vjernicima - svidjelo se to nama ateistima ili ne.
Dok zabrane i naljepnice sa prekriženim ljudima, ili kako li ih već zamišljaju ovi koji bi ih lijepili, definitivno nije kompomisno rješenje, nego nešto drugo...
I mislim da je ovo svakom iole inteligentnom ljudskom biću jasno te da o tome uopšte nema potrebe raspravljati, iako nemam ništa protiv rasprave.