da, nisam dala nikakvo obrazlozenje zasto ne mogu povezati primjer roditelj - dijete/ Bog - covjek...nisam ni pokusala jer takvo sto ne mogu zamisliti...mozda bi trebala biti vjernik da bi znala odgovriti na ovo pitanje...zato te ne slijedim, jer tu nemam nikakvih osjecaja, a razum mi kaze da je takvo prihvacanje, ili iz takvih pobuda prihvacanje, nekog bozanstva jednostavno pogresno...mozda sam sad malo bila jasnija?odr0n wrote: Evo GC je iznad potvrdio da jesam.Za tu tvrdnju roditelj/dijete = bog/čovjek sam dao objašnjenje, ali ti za negaciju iste nisi dala nikakvo objašnjenje, pa to ne mogu uzeti u obzir kao validan argument nego kao ignoranciju još kada kažeš "ti pricaj do prekosutra, ali I don't follow". Ne kažem da je taj čovjek nezreo, ali ga to može činiti takvog u nekim situacijama, ne mogu procesuirati da jedan odrasli razuman čovjek vjeruje u takve stvari i podređuje sve tomu, možda zvuči oštro, ali ne vidim problem razumnom čovjeku da se bavi osjetljivim pitanjima.
Ništa ne izvrčem nit sam rekao da poistovjećuješ razum i osjećanja, nego da razum podrazumjevaš pod osjećajima kada si gore napisala da "razum pomaze osjecajima", nema pomaganja u kontroli bilo da su u pitanju pozitivni ili negativni osjećaji, razum je ko neko kada te povuče za rame dok si htio nešto nepromišljeno učiniti, uglavnom veza razuma i osjećaja je u konstantnoj borbi, ako jedan nenadvlada drugi će i obratno.
Nisam odmah rekao ovo - "puno je lakse postati vjernik, nego biti vjernik", nego prvo da je "puno lakše postati vjernik, nego ateist" zbog tvoje izjave od prije par postova - "kada se dese lijepe i dobre stvari onda covjek osjeti potrebu da se zahvali nekome, nekom visem bicu od nas samih...ne znam bolje obasniti, jednostavno tako osjecam" - znači lako je prepustiti se osjećajima na kojim vjera bere lagane poene, za razliku od suzdržavanja od istih i procesuiranje razumom, čime te stvari nećemo vezati za vjeru. Pa zatim u nastavku rekoh da je " teže biti vjernik nego ne" - jedno je postati, ali drugo biti, jer onda konstatno sve baziramo na osjećajima, vjerujemo u stvari koje se kose da razumom (Ćuda itd.), instument dokazivanja vjere u tzv. višu silu postaju osjećaji dok razum pada u hibernaciju.
naravno da razum pomaze osjecajima, samim tim sto ih kontrolise...zasto ti mislis suprotno?..zar nije razum tako snazno orudje i zar nije istina da nam jeste od pomoci?...zbunj
e oko posljednjeg pasosa se mogu sloziti sa tobom sad...zbunj sam jer ne mogu sebi objasniti stvari koje su se desile nikakvom logikom niti ne znam ni ja cime...zbunj sam jer takodje nemam neko "svoje" vrhovno bice kojem cu se zahvaliti, bilo bi mi lakse da sam vjernik, pa makar tek postali...dobro muz se sigurno ne bi ljutio kad bi se njemu zahvaljivala...ne mozes zamisliti godine neplodnosti, brdo nalaza, razlicitih doktora, nekakvih nepotrebnih cackanja, "upiranja" prstom od strane porodice, prijatelja, poznanika...onda se odlucim za posljednji pokusaj da saznam sta to kod mene ne funkcionise (istina nikada se nije naslo nista sto bi kocilo zacece) i prihvatim operativne zahvate kad ono ja necu na operaciju, nego na mirovanje i cuvanje trudnoce....a jbg odr0n, kad ovako nesto dozivis javi se pa cemo pricati o tom nemogucem, nedokucivom, nejasnom i tajanstvenom...pametna nisam po ovom pitanju, ovdje samo osjecaji rade, to je istina, ali ko bi mi zamjerio, a i ko bi mi objasnio kako, zasto bas u tom momentu, zasto ne prosle godine, pretprosle ili one prije...gdje su tu razumna objasnjenja?..reci mi, a ja ti opet necu povjerovati
