A evo i pisma udovica u cijelosti:
Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:
Hrvatska je najčudnija zemlja na svijetu, u krvi se izborila za svoju samostojnost i to nakon devet stoljeća, a onda nakon samo deset godina postojanja, krv pretočila u pljuvačku.
Dakle krenimo redom; Domovinski rat, Hrvatska vojska, redarstvo, sigurnosne službe, prvi hrvatski predsjednik, Oltar Domovine, Zid boli, Hercegovci, iseljena Hrvatska, Hrvatski branitelji, hrvatski generali, Vukovar, udovice poginulih branitelja, domoljubni pjevači, pjesnici, glumci, političari, Crkva i biskupi, hrvatski sportaši i nastavimo niz Hrvatska nogometna reprezentacija kao lijes u koji će biti zabijen zadnji čavao Hrvatske državotvornosti.
Nogomet nije sasvim običan sport, popularan je kod obaju spolova, različite dobi, rasa, socijalnog statusa – među bogatima i među siromašnima. Može se zaigrati gotovo svagdje, s vrlo malo opreme. Sve što zapravo treba je LOPTA! Njegova najveća snaga leži u njegovoj jedinstvenoj privlačnosti, jer osvojio je sve kontinente i gotovo sve zemlje svijete.
Ono što je uspio nogomet u Hrvatskoj 1998. godine, uspjelo je još samo braniteljima 1995. godine nakon Oluje i hrvatskim generalima nakon oslobađajuće presude. Podići Hrvate na noge lagane, izvesti ih na ulice i trgove.
Osim toga treba reći , koja je to zemlja na svijetu prvi put otišla na Svjetsko nogometno prvenstvo i odmah bila treća na svijetu. Kakvi su to bili igrači , divio im se cijeli svijet, a mi evo nogometno nepismene mislimo kako njima tada nije trebao ni trener, ni Nogometni Savez, jer ti igrači su imali sve što Hrvat treba imati, nešto među očima, nešto u grudima i nešto među nogama.
Naši su nogometaši uspjeli ujediniti Hrvate iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine, sve iseljenike iz Hrvatske i time pokazali kako domoljublje i izražavanje ljubavi prema Domovini još uvijek pridaje vrlo visoku vrijednost kod svakog Hrvata. Tako su nažalost ostali jedini bastion zajedništva. Sve prije nabrojano, lako se predalo u ruke komunjarske i jugo oficirske djece, ali ovo je bio tvrdi orah, jer valja kazati usprkos svemu, (priznajemo ima puno toga što nije u redu) Nogometni savez ostao još jedina institucija u koju nije ušao sin oficira JNA ili kakav tupoglavi ljevičar.
Još se jedino na utakmicama reprezentacije, moglo zajedno pjevati, navijati i grliti bez obzira je si li iz Zagreba, Pazina ili iz Zadra. Stoga su naši dragi hrvatomrsci prešli u ofenzivu sa svim raspoloživim sredstvima. Jovanović je pokušao isušiti „nogometnu močvaru“, Ostoja nije pronašao crtača svastike na Poljudu, a sada su u paketu su Modrić i Lovren proglašeni kriminalcima.
I tako sada imamo baražnu vatru prema kapetanu Luki Modriću, koju osuđuje cijeli nogometni svijet. Luka je optužen za lažno svjedočenje u procesu koji još nije dokazao da li je glavni okrivljenik kriv ili nije. Dakle ako gospodin Mamić, dobije kojim slučajem oslobađajuću presudu, Luka Modrić će lažno svjedočiti , sumrak logike. Ali to se sve događa samo nekoliko mjeseci pred početak Svjetskog nogometnog prvenstva, na kojem će možda zaigrati i najbolja Hrvatska repka ikada.
Zadivljujuća je mržnja hrvatskih sportskih novinara, kako pišu i govore o našem Luki. Svatko tko se zove sportski novinar, trebao bi znati kako se vrše nogometni transferi, ne samo u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu.
Tako, đonom prema Luki koji je oličenje, muke rada, truda i skromnosti, tako prema čovjeku koji je sve postigao isključivo svojim radom, dokazuje samo kako je to proces za uništenje zadnje oaze hrvatskog sna.
Luka Modrić, ostvario je sve što je u mjeri jednog sportaša, u svojoj karijeri nije dobio nikada ni crveni karton, a osvojio je u dresu kraljevskog kluba Reala iz Madrida, sve što se moglo osvojiti. Bio je prvak Španjolske, osvajač Kupa, Super kupa, prvak Europe, prvak svijeta, najbolji igrač na klupskom prvenstvu planete, odveo je kao vođa Hrvatsku na SP u Rusiju. Da bi se u nogometu sve ovo gore moglo napraviti nije dovoljna samo jedna sjajna partitura već kontinuitet igre koji traje i traje. Za mnoge je najbolji na svijetu na svojoj poziciji. Navijači kraljevskog kluba izabrali su ga u najbolju jedanaestoricu Reala svih vremena, a Real postoji već više od stoljeća.
Luka Modrić zadivio je i osvoji sve osim sportskih novinara lijeve naše.
Zato dragi Luka nemoj se predavati , nije se predao ni tvoj djed Luka kojeg su rođaci i svojta ovih koji ti to rade ubili, nije molio za milost i nije se predao.
Nisi ti njihova meta, nego zajedništvo koje je nastajalo kroz vašu igru. Nažalost moramo priznati kako su uspjeli , jer prestrašno je vidjeti kako ni jedan od tvojih suigrača nije podigao glavu i usprotivio se linču kojem si izložen . Za nas majke to je najtužnije, svi samo gledaju svoj interes, šteta što nisi mogao biti u onoj generaciji iz 98, jer tamo se to ne bi moglo dogoditi, tamo su bili oni koji su igrali najprije za svog suigrača, za Hrvatsku pa tek onda za sebe.
Nije važno tko te napada Luka, puno je važnije tko te brani. Zato nemoj biti nesretan, u Hrvatskoj ima najmanje Hrvata , ali oni koji to jesu, nikada se neće odreći svog čovjeka, pa čak i onda kada bi se dokazalo da je kriv, to je načelo koje je postavljeno još od Hrvatskog kneza Branimira. Nemoj se brinuti svi ćemo mi doći na red, jer Hrvatska danas nema nikoga tko bi se žrtvovao za svoj narod. Danas nema nikoga , tko bi se mogao nazvati sol zemlje. Nikoga osim nas, koje će polako jednog po jednog ubijati, koalicijama, istanbulskim konvencijama, skidanjem spomen ploča poginulim HOS-ovcima, suđenjima i javnim sramoćenjem branitelja i njihovih obitelji.
Koliko kod da nas malo ima, u svemu smo bolji od njih, Hrvatska i hrvatski narod imaju Modrića, Rakitića, Perišića i druge nogometaše, koji igraju u najvećim svjetskim klubovima, Realu, Barceloni, Interu itd.. Nijedan igrač za vrijeme Jugoslavije nikada nije zaigrao u Realu, Barcelonu, Interu ili Milanu. Hrvatski su nogometaši najveći hrvatski brend u svijetu. Po njima za Hrvatsku znaju ljudi u skoro svakom kutu zemaljske kugle, i u Mongoliji, i Burkini Faso, i Vijetnamu, i u Hondurasu, i na otočju Fidži, i na Zapadnoj Samoi…
A za ove gube, koji su ušli u naše živote kroz naše slabosti,znaju samo napaćene hrvatske duše, i one koje su na zemlji, ali i one koje su pod zemljom, toliko su nesretni da ne daju ni dušama mir, ni kostima pokoj.
Španjolski sportski novinari Vicentea Azpitartea i José Manuela Puertasa napisali su priču o tebi i otkrili cijelom svijetu kako je mali hrvatski prognanik, koji je živio u hotelu za prognanike, kroz sve teškoće, siromaštvo i nemar svih sportskih klubova, postao jedna od najvećih zvijezda svjetskoga nogometa. Cijeli svijet je zaluđen ovom knjigom , njezina naklada broji se u milijunima. Tvoj grad je preveo tu knjigu i tiskao je na novinskom papiru, a predstavljanje je održano u jednom zadarskom kafiću, jednog četvrtka u 11 sati ujutro.
Ali Luka, jedan od najbolje plaćenih nogometaša svijeta, koji može svoj odmor provesti u bilo kojem kutu svijeta, takav kakav je, skroman obiteljski čovjek, zaljubljen u svoju zemlju i svoj grad, ipak dolazi na ljetovanje u Zadar, zamislite koliko Španjolaca baš zbog toga dođe isto tako u taj Zadar.
Pametnom dosta !!!
Kapetane , ti si naše dite podgorsko, ti si naš sin, ti si naš ponos , ti si napravio puno za Hrvatsku , a Hrvatska nije za tebe napravila ništa.
Istu je sudbinu doživio i Krešo – čovjek s Olimpa, i Dražen – košarkaški Mozart, i Janica najbolja svih vremena. I Ivano -rukometni umjetnik. I poginuli branitelj, i udovice i naš prvi predsjednik, Ustvari i svi pravi Hrvati umiru na jedan naivan način u ZABORAVU.
Luka mi te volimo, i tako će biti usprkos i unatoč, žoharima, bubama i smrdljivcima, komunjarama, jugo oficirčinama, jugoslavenčinama i ostalim pi… patnicima.
Luka Modriću, ostani uspravan!!!!
Udruga Žene iz Domovinskog rata – Zadar
U Zadru,11. ožujka 2018. godine
Smatram
bar ce vas jebati hrvati pod domacim nebom
