Pazi Slobo, pardon Zlatko, da se ne opečeš !
22 Prosinac 2010.
piše: Janez Horvat
Da se kojim slučajem ovih dana digne iz groba, ni sam Slobodan Milošević ne bih povjerovao da je tako brzo reinkarnirao u liku i djelu svoga nekadašnjeg partijskog druga koji se i sam do juče pokušavao ograditi od Slobinih metoda i sadržaja djelovanja.
Uporno, ali i uzaludno su Albanci, Slovenci i Hrvati ranih devedestih upozoravali druga Slobu da njegov koncept „jedan čovjek jedan glas“ vodi u neizvjesnosti i neprilike. Uporno su ga pokušavali privoliti da shvati da „konstitutivni narodi i narodnosti, te republike i pokrajine“ moraju zajednički odlučivati o zajedničkoj budućnosti u tada zajedničkoj državi.
Nisu ga mogli uvjeriti da u višenacionalnoj zajednici nije moguće prakticirati majorizaciju naroda nad narodom, republike nad republikama niti republike nad pokrajinama, makar to bilo upakirano u građansku floskulu „jedan čovjek- jedan glas“, ili ovih dana opet ponovljeno „ne može onaj koga je dva-tri puta manje, odlučivati kao i onaj dva-tri puta veći“.
Slobo je unatoč svemu i svima radio i djelovao isključivo po svome
Hapsio je Slobo istinske lidere Albanaca, a na njihovo mjesto postavljao svoje Sejde. Mijenjao čitava pokrajinska i neka republička rukovodstva i postavljao sebi odane i poslušne, makar im to bilo i prvo radno ili životno iskustvo.
Tamo dokle nije uspjeo razliti „jogurt revoluciju“ prijetio je uporabom vojske i policije.
Ponižavao je Slobo i narode i narodnosti i republike i pokrajine.
Činilo se tada i njemu i njegovim sljedbenicima da mu dobro ide i da mu kraja nema.Dok se njemu to činilo i pričinjavalo i dok je po užoj i široj Srbiji rušio rekorde u posjećenosti svojim različitim mitinzima, u „malim“ narodima i narodnostima, u „nešto manjim i malo manje manjim“ republikama i pokrajinama rastao je otpor. Jačala je svijest o nužnosti otpora megalomanskim Slobinim apetitima.
Zanemario je Slobo da i „mali“ imaju i ponos i prkos. Zanemario je da i oni žele biti slobodni i ravnopravni. Zanemario je da nitko nije dovoljno ni velik ni moćan da bi mogao gaziti po temeljnim pravima jednog ili više naroda, a bez poseljedica. Zanemario je da je kroz povijest bilo i većih i moćnijih od njega, kojima to nije pošlo za rukom.
Imao je on tada svoje časopise, televizijske i radio postaje, svoju vojsku i policiju, svoje sudce i tužitelje... Imao je reklo bi se svu moć ovog svijeta.
Umjesto Srboslavije od Triglava do Gevgelije, prvo je priču sveo na krnju Jugoslaviju bez Slovenije. Vrlo brzo crta se pomjerila južnije na liniju Karlovac-Karlobag.....
Kako je vrijeme prolazilo, a narodi i narodnosti, pa i republike i pokrajine se konsolidirali, otkidao se komad po komad Slobine Velike, ne Srbije, nego Ilulzije.
Prvo Slovenija, zatim nekako uporedo Makedonija i Hrvatska, a potom i Bosna i Hercegovina.
Ni Crna Gora nije gubila vrijeme, samo je iskoristila prvu zgodnu priliku.
Onda je se krug zatvorio gdje je i počeo ranih osamdesetih, i Kosovo je proglasilo i dobilo svoju neovisnost.
Slobe odavno nema na ovome svijetu,a snjim su na onaj svijet otišle i Velike iluzije. Svi su mislili i svi se nadali da se nikada i nigdje neće pojaviti lik ili likovi koji će po istom receptu pokušati realizirati svoje slične Velike iluzije.
Danas na Balkanu preovladava duh razumijevanja, uvažavanja, izgradnje povjerenje i porušenih mostova dobrosusjedske suradnje. Danas u svim bivšim jugoslovenskim republikama i pokrajinama preovladavaju politike i političari koji poučeni tragičnom i traumatičnom bliskom prošlošću uvažavaju jedni druge bez obzira na veličinu teritorija, broja stanovnika ili ideološko opredjeljenje.
Samo Bosna kaska, zaostaje i čini se okreće se ka Slobinom metodu i sadržaju rada
Koncept jedan čovjek jedan glas, nakon propasti u pokušaju realizacije u višenacionalnoj zajednici kakva je bilo bivša Jugoslavija, pokušava se reinkarnirati u jedinoj preostaloj višenacionalnoj republici bivše Jugolavije u NI SRPSKOJ, NI HRVATSKOJ, NI MUSLIMANSKOJ (čitaj Bošnjačkoj) Bosni i Hercegovini.
Skoro za ne povjerovati.
Navodno multietnički SDP koji navodno baštini načela ZAVNOBIH-a, pokušava na najgrublji način negirati postojanje čitavog jednog naroda u Bosni i Hercegovini. To čak ni Slobo nikada nije radio.
SDP predvođen Zlatkom Lagumdžijom pokušava dovršiti podjelu Bosne i Hercegovine na pola Srpsku, a pola Bošnjačku.Pokušavajući da u pola Bosne i Hercegovine, koja se još zove Federacija, uspostavi vlast negirajući izbornu volju preko 90% glasova Hrvatskog naroda, Zlatko pokušava nešto što ni Slobo nije uspio .
Pokušava i opravdava to već dobro poznatim Slobinim floskulama. Njih ima puno više. Oni imaju puno više zastupnika. Oni odluke mogu donositi i bez ijednog hrvatskog glasa. Njihovo je temeljno pravo da uspostave svoju, samo za sebe državu.
Pazi Slobo, pardon Zlatko, da se ne opečeš!
Kako god je Sejdo homogenizirao sve Albance, tako je i Željko sve Hrvate.
Kako god je pokušaj ponižavanja Albanaca pa Crnogoraca motivirao Slovence i Hrvate, tako će i tvoj pokušaj ponižavanja Hrvata motivirati Srbe.
Kako god svijet Slobi nije dopustio da sve porobi i pokori, neće to dopustiti ni tebi.
Oni koji te danas ohrabruju da činiš ove sulude poteze,prvi će ti okrenuti leđa kada kola krenu nizbrdo.
Otrijezni se dok je još vrijeme. Previše je svim građanima ove zemlje bez obzira na nacionalnu, vjersku i bilo koju drugu pripadnost, suludih i trenutnom slavom opijenih vođa.
Svima nama treba mir, razvitak, ekonomski nanpredak, socijalno blagostanje i sigurnost.
Neizvjesnost u koju nas guraš sa obezglavljenim Sulejmanom nemože donijeti nikome dobra.
Jasno ti je da taj koncept može vrijediti samo od Sarajeva do Zenice i nešto malo oko Tuzle i Bihaća.
Bosna i Hercegovina, pa i Federacija BiH su puno više i veće od toga.