, od ovih što nisu prošli grupu imam 12/16 uboda... Nije ništa specijalno, ali još nisam imao nekih grandioznih fula... Nijednog od ovih 16 povratnika kući nisam vidio recimo u četvrtfinalu...
Saudijska Arabija - iako nisu novi na prvenstvu, evidentno je da oni baš i nisu za ovog nivoa. Istovremeno su i najveća nepoznanica, jer svi dolaze iz domaćeg prvenstva, koje jeste i više nego solidno za azijske prilike, ali to ne znači puno u globalnom kontekstu. Ova trojica što su proteklo polugodište proveli u Španiji su dio eksperimenta saudijskog saveza. Isti je naime platio Villarrealu, Levanteu i Getafeu da ugosti njihove ponajbolje igrače, sa namjerom da se ovi valjda priviknu na igranje na visokom nivou. Međutim, kako su ovi komplet polusezonu presjedili na klupi/tribinama, bojim se da su postigli jedino to da su ispali iz takmičarske forme. Sve u svemu, ovima bi i bod bio veliki uspjeh. Sve tri selekcije u grupi su znatno kvalitetnije od njih...
Egipat - znam, svi očekuju od Salaha svašta, ali obzirom na ovu povredu i pauziranje, ja sumnjam da će on (ako uopšte i zaigra) moći pružiti i 50% onoga što inače može. Naravno, nije Egipat samo Salah. Hector Cuper je od njih napravio veoma jak kolektiv, koji će i bez Salaha biti tvrd orah i domaćinima i favorizovanom Urugvaju. Egipat ne smijemo otpisati, ali zbog prevelikog oslanjanja na Salaha (prvesntveno u psihološkom pogledu), ja im ipak prognoziram (vjerovatno tijesno) ispadanje u grupnoj fazi. Dakle, ja ove godine ne bih ostao nimalo iznenađen ukoliko niti jedna afrička reprezentacija ne stigne do osmine finala...
Iran - mnogi će vjerovatno misliti da sam lud, ali mislim da Iran može izaći iz grupe B na jednoj od prve dvije pozicije. Prvi korak ka ispunjenju te moje prognoze se već ostvario. Nisam gledao njihovu utakmicu protiv Maroka, čujem da je bila patnja, ali tri boda su tri boda, koja će Irancima sigurno dati dodatna krila. Treba uzeti u obzir da je ovo ponajbolja generacija Irana u historiji (dosta su jači nego prije četiri godine, kad smo ih mlatnuli). Imaju tog malog Azmouna, koji bi mogao postati veća legenda od Ali Daeija i Mahdavikije zajedno, zatim prvog strijelca holandske lige Jahanbakhsha i još desetak solidnih igrača po Evropi. Uz to i na klupi imaju uspostavljen kontinuitet - Queiroz im je već dugo selektor, zbog kojeg je timska disciplina neupitna, a ako iko može pronaći način kako da zaustavi Ronalda, to je upravo on. Dakle, vascijeli dunjaluk se možda hoće načuditi ako vidi Iran u knock-out fazi, ali ja neću. Ipak, smatrati da mogu otići i dalje od osmine finala, bilo bi pravo ludilo...
Maroko - ovo je selekcija u kojoj ima dosta kvaliteta, ali koja je imala nesreću da upadne u prilično nezgodnu grupu. Maroko je posebno jak u defanzivnom segmentu igre, kojim komanduje Juventusov Benatia, pa tako u svojoj kvalifikacionoj grupi nisu primili niti jedan gol. Solidnih rješenja ima i u veznom redu, ali je ofanzivni dio ekipe realno najtanji. Zbog toga ne treba očekivati puno golova na utakmicama Maroka. Generalno, iako mislim da imaju kvalitet i za nešto više, ne bih se iznenadio da završe na posljednjem mjestu u grupi, jer kako rekoh - konkurencija je teška...
Peru - reprezentacija povratnik na svjetsko prvenstvo nakon dužeg odsustva. Toliko su odsustvovali da su sad potpuna nepoznanica u smislu pitanja - šta se od njih može očekivati? Obzirom da dolaze iz Južne Amerike, jasno je da ih se ne smije potcjenjivati. Iako nemaju mnogo igrača u Evropi, ima ih dosta koji igraju u kvalitetnim američkim ligama (npr. Brazil, Meksiko, MLS...), tako da sam prilično siguran da ih niko neće lako pobijediti, pa ni Francuzi. Međutim, sa druge strane, mišljenja sam da ipak posjeduju manje kvaliteta od Danske, koja im je glavni konkurent za drugo mjesto. Ne ide im na ruku ni to što se prvenstvo održava u Evropi, gdje su Danci ipak puno više svoji na svome. Peruanski najpoznatiji igrač Jefferson Farfan istina igra baš u Rusiji za Lokomotiv, ali njega su uhvatile godine, pa ne vjerujem da može biti prevaga na terenu. Zbog toga im prognoziram treće mjesto, ali mislim da nema mjesta velikom čuđenju i ako se plasiraju u knock-out fazu, jer su kroz kvalifikacije dokazali da se mogu nositi i sa najvećima. Osim toga, u luđačkom su nizu - poraz nisu doživjeli od 2016. godine...
Australija - prilično tanak igrački kadar, posebno u zadnjoj liniji. Dovoljno govori činjenica da im je Jedinak iz Aston Ville ponajbolji igrač, te da su zvali metuzalema Cahilla, kao i nekog klinca koji je tek prije mjesec dana postao profesionalni fudbaler. Istina, solidan im je onaj Mooy iz Huddersfielda, kao i golman Ryan iz Brightona. Mogla bi se probrati možda još dvojica trojica koji bi na ovom nivou mogli nešto pokazati, ali to je daleko od dovoljnog. I njima je jedan bod uspjeh...
Nigerija - logično je da će najmnogoljudnija afrička država imati i jednu od najrespektabilnijih selekcija na kontinentu. Nigerija se i danas cijeni zbog nekih uspjeha iz prošlosti, ali meni djeluje da im je ovaj sadašnji tim ipak slabiji u odnosu na te nekadašnje. Među glavnim imenima se nameću Iwobi, Moses, Musa, Ndidi, Iheanacho i Obi Mikel (koji već nekoliko godina igra u Kini), dok su ostala imena kudikamo tanja. Tako npr. na poziciji lijevog beka je praktično nezamjenjiv Echiejile, a on se ove sezone nije baš naigrao ni u drugoj belgijskoj ligi. Nigeriju najavljuju kao nekoga ko bi mogao pomrsiti račune Argenticima i Hrvatima, ali meni se to ne čini kao vrlo izgledno. Sa druge strane, protiv Islanđana mogu iskoristiti svoju brzinu, pa im zato predviđam treće mjesto. I btw, nije bio ofsajd...
Island - mora i jedna evropska selekcija završiti zadnja u grupi, a ja tipujem na Islanđane. Protekle godine su pokazale da se Island ne smije podcijeniti, a onaj protivnik koji to uradi, obično bude kažnjen. Međutim, mislim da u Argentini i Hrvatskoj ima bar toliko pameti da izvuku neke lekcije iz proteklog perioda (Hrvatska iz svojih, a Argentina iz tuđih grešaka), dok Nigerija svakako nije reprezentacija koja na iole solidne evropske selekcije može gledati sa visoka. Ja ću svim srcem biti uz Island u ovoj grupi, ali razum mi kaže da neće moći napraviti novo čudo. Prvenstveno zato što imaju nekih problema sa povredama i formom određenih igrača, ali i zbog činjenice da su generalno dosta spori, što bi njihovi protivnici adekvatnom taktikom mogli lako iskoristiti. U to uključujem i Nigeriju...
Srbija - komšije imaju ekipu bez mnogo velikih zvijezda, ali posjeduju širinu što se može pokazati ključnim u ovoj grupnoj fazi. Mislim da je kvalitet na njihovoj strani spram Švicaraca, i nekako mi se čini da više žele uspjeh nego oni. Naravno, kada je riječ o balkanskim ekipama, to može biti i mač sa dvije oštrice. Zbog toga sam daleko od sigurnog u prolaz Srba, ali nekako mi se to čini kao vjerovatna opcija, pogotovo nakon današnjeg trijumfa nad Kostarikancima. Možda je to i zato što se prvenstvo igra u njima prijateljskoj Rusiji, gdje će sigurno imati svu potrebnu podršku. Ipak, ova ekipa ima i svoje jasne limite, i mislim da će se to najbolje ispoljiti u osmini finala...
Kostarika - mislim da nisu ništa slabiji nego prije četiri godine, kada su bili najprijatnije iznenađenje svjetskog prvenstva. Neki igrači su im se u međuvremenu i dodatno afirmirali, a recimo Keylor Navas je postao dio kreme svjetskog fudbala. Ipak, kako grom rijetko udara u isto mjesto (bar narod tako kaže), tako sam i ja nešto sumnjičav prema mogućnosti da reprezentacija poput Kostarike dvaput zaredom zabljesne. Nisu baš imali sreće u žrijebu, i realno su najslabija selekcija u grupi, tako da im je četvrto mjesto najvjerovatniji ishod, s tim da nije isključeno da će nekome pomrsiti račune. Čak imam osjećaj da će oni i odlučiti ko ide dalje - Švicarska ili Srbija...
Južna Koreja - čini mi se da iz Azije odavno nisu slabije selekcije došle na Mundijal. Tako mi djeluje da su i Koreanci najtanji dosad u ovom stoljeću. Imaju tog Sona, i šta god urade, vjerovatno će biti preko njega, ali ni njima to nije dovoljno. Za razliku od Australije i Saudijske Arabije, za njih bi osvajanje ponekog boda možda i bilo realno, ali je četvrta pozicija u grupi i njima vrlo izvjesna...
Njemačka - najviše postova dosad sam posvetio Njemačkoj. Malo mi je nejasno zbog čega ih mnogi smatraju jednim od najvećih favorita prvenstva. Dobro, zbog historije, mentaliteta i činjenice da su branioci naslova. To kontam. Ali kako ti isti ljudi ne vide da ova ekipa nije kvalitetom ni blizu one od prije četiri godine. Usprkos perfektonom skoru, već u kvalifikacijama se moglo vidjeti da Nijemci imaju slabih tačaka. Mnogo je pozicija u ekipi gdje jednostavno nema vrhunskih igrača kakvi su potrebni za naslov, a sa druge strane, oni koji su ovaj tim nosili prije četiri godine, sada nisu ni na približnom nivou. Ne znam, može biti svašta, ali za mene poraz od Meksika nije nikakvo iznenađenje. Iščupat će se oni vjerovatno protiv Švedske i Koreje (ipak su Švabe to), ali protiv Brazila u osmini finala im je mrka kapa...
Tunis - reprezentacija koja se vazda od ovih drugih velikih državnih timova iz Afrike izdvajala po tome što nema neke velike zvijezde u ekipi, ali ipak konstantno uspijeva da se u najmanju ruku ravnopravno nosi sa svima na kontinentu. Razlog tome su kvalitetna domaća liga (za afričke prilike) i kompaktan timski duh, koji bi sada u Rusiji ipak mogao biti donekle razbijen, jer se u timu nalazi veliki broj relativno novih imena. Također, po prvi put glavninu mundijalskog tima Tunisa ne čine igrači iz domaćeg prvenstva. Uz to im zbog povrede ne igra i jedan od glavnih igrača Youssef Msakni, koji svoj hljeb zarađuje u Kataru. Uz to su se našli u vrlo teškoj grupi za dalji prolaz, ali očekujem da mogu do trećeg mjesta, jer bi trebalo da su jači od Paname...
Panama - egzotična selekcija, koja se više sretno nego spretno plasirala na prvenstvo, tj. više zahvaljujući indolentnim Amerikancima, nego svojim zaslugama. Nisam provjeravao, ali biće da su prva selekcija u historiji kvalifikacija, koja se na svjetsko prvenstvo plasirala sa negativnom gol-razlikom (u završnoj fazi CONCACAF kvalifikacija). Većina igrača igra na američkom kontinentu, i to u raznim državama, ali ponajviše u MLS-u. Ima ih par i u Evropi, među kojima je i najveća nada panamskog fudbala Ismael Diaz, koji je član B ekipe Deportiva. Okosnica ekipe je odavno na okupu, i ta kompaktnost im donekle može biti kompenzacija za nedostatak velikih imena. Meni su onako simpatični, ali mislim da u srazu sa Belgijancima i Englezima nemaju nikakve šanse. Sa Tunižanima se mogu tući za treće mjesto, ali četvrto im je ipak izglednije...
Senegal - ovo je selekcija kojoj je žrijeb namijenio grupu u kojoj se ona može nadati prolasku dalje. Svima je u sjećanju ona sjajna generacija iz 2002. godine sa Dioufom, Diopom, Fadigom i drugima. Reklo bi se da ova sadašnja generacija nije ništa slabija od te tadašnje - zapravo bi se moglo reći i da je jača, jer Diouf kao tada najveća zvijezda ipak nije bio kalibar jednog Manea, a tu su sada i zvijezde poput Koulibalya, Keite i još nekih. Tadašnji Senegalci su čini mi se skoro svi igrali u Francuskoj, a sada su znatno raspršeniji po najjačim evropskim ligama. Ipak, i pored toga svega, ja nisam mišljenja da će Senegalci ponoviti uspjeh od prije 16 godina. Na njima je pritisak i teret ponavljanja takvog nekog uspjeha, a mislim da afričke ekipe ne funkcionišu baš najbolje u takvim okolnostima. Zbog toga mi se čini da neće proći ni grupu (iako su mi jedan od dražih timova na prvenstvu), pogotovo zato što za protivnike imaju Poljake, Kolumbijce i Japance, koji su također ozbiljne selekcije...
Poljska - sve ovo o Kolumbiji, važi i za Poljsku. Lewandowski i družina su sigurno zrelija ekipa od Senegalaca i Japana. Sa Kolumbijom će se vjerovatno pomarisat za prvo mjesto, a sa Englezima u osmini finala će biti marisana i po. Na ulicama Moskve vjerovatno. Ali nešto mi se čini da oni ipak nemaju kuveta za četvrtfinale...
, od ovih što nisu prošli grupu imam 12/16 uboda... Nije ništa specijalno, ali još nisam imao nekih grandioznih fula... Nijednog od ovih 16 povratnika kući nisam vidio recimo u četvrtfinalu...
