Za predane Životu

[Great Cornholio]

sveto trojstvo velis ...aj, sori, napokon i oni hormoni kad se samo smijes su proradili pa uzivam dok mogu, jer sad ce suze tu odmah iza coska, ili huja...uh, ne volem huju nikako
ma dobro smo, hvala Bogu...polako napredujemo

Ne volim ni ja, ne volim ni suze, al' sve je to za ljude, al' sve od toga pobrojanog je bolje nego biti po strahom, to ti jedino može odmoći, a kako vidim toga više nema, citiraću te i reći " Hvala Bogu" .

a čoeku ti nek je Bog na pomoći, ako smijeh izađe na huju

[Great Cornholio]

Zar se ljudi jos uvijek raspravljaju o religiji? Zar niste svjesni da ni jedni ni drugi niste upravu?

Reci nam svoj stav, osvjesti nas. Il' nas onesvjesti

[Great Cornholio]

Evo jedne objektivne pjesme, i nekako opušta, barem mene



ajd zdravo svima...

[odr0n]

Nisam, s te vjere sam prešao, za kratko, na islam, pa onda kad sam "upoznao" Isusa, rekao sam " E vala ovo je moj Bog, Njega ću slušati, neću one koji na Njemu zarađuju". On nije ljude plašio džehenemom, i zato ne vjerujem da tako nešto postoji.

Vidiš kako si od vrhovnog boga i njegovih tvrdnji gubio vjeru do boga kao običnog čovjeka isusa, još malo i ateist.

Ono što je Isus govorio, činio i bio, nije mogao obični smrtnik, a pošto ja niti jednog običnog smrtnika ne mogu uzeti kao nekog kome mugu reći " Ti si iznad mene, ja ne mogu nikad biti poput tebe, ja ne mogu biti Bog, zato neću da sumnjam u ono što si govorio, bio i učinio, neću da sumnjam da je to dobro za mene i za ostale, jer jedino Ti nas tako dobro poznaješ, jedino tebi je stalo do naše potpune sreće i jedino ti znaš kako do nje da dođemo".

Za mene je Isus bio Bog koji je u ljudskom obliku hodio Zemljom, ja ne mogu da prihvatim da je Isus bio čovjek, jer ne bi Bog nikada žrtvovao jednog čovjeka, ne bi ga mučio, radi grijeha drugih ljudi, to nije pravedno, a Bog je pravedan.

Kako je bog pravedan ako je jednom ljudskom obliku dao božanske moći, a drugima nije. (da ne pominjem onaj lanac ishrane itd.) Bog nikada ne može biti čovjek jer je svemoćan, nit čovjek bog jer je nemoćan, tako da je Isus bio samo čovjek. Isus osim sci-fi stvari, nije ništa specijalno činio što drugi čovjek nije mogao ili je činio, razlika je samo u marketingu.

[bizet]

Zar se ljudi jos uvijek raspravljaju o religiji? Zar niste svjesni da ni jedni ni drugi niste upravu?

...al zato si ti u pravu.
Jesam li pogodio?

pa dobro drugi profil, sta ima, sta se radi, sem sto pomazes ljudima da se odviknu od cigareta

[bizet]

@Corholio, covjek zbriso cim je ugledao promjenu raspolozenja...hej, ko bi muskoj politici nasao ravnu

@odr0n...nisam vjernik, ali nije ni bilo tesko nevjerovati u nesto vece od nas kad se boris kroz/za zivot...hmm ne znam kako da bolje objasnim...kad se desavaju ruzne stvari ili jednostavno stvari koje od nas traze da radimo mnogo, kad ti ne dolazi servirano na dlanu, onda shvatis da sve sto uradis uradio si sam, zahvaljujuci sebi, kad padnes vidis i svoju gresku pa ucis i gledas da se vratis na noge...jedan obican zivot
ali kada se dese lijepe i dobre stvari onda covjek osjeti potrebu da se zahvali nekome, nekom visem bicu od nas samih...ne znam bolje obasniti, jednostavno tako osjecam

evo dvije dobre...a meni druga pjesma, u vise verzija, svaki put izvuce suze, bas je volim

[odr0n]

@odr0n...nisam vjernik, ali nije ni bilo tesko nevjerovati u nesto vece od nas kad se boris kroz/za zivot...hmm ne znam kako da bolje objasnim...kad se desavaju ruzne stvari ili jednostavno stvari koje od nas traze da radimo mnogo, kad ti ne dolazi servirano na dlanu, onda shvatis da sve sto uradis uradio si sam, zahvaljujuci sebi, kad padnes vidis i svoju gresku pa ucis i gledas da se vratis na noge...jedan obican zivot
ali kada se dese lijepe i dobre stvari onda covjek osjeti potrebu da se zahvali nekome, nekom visem bicu od nas samih...ne znam bolje obasniti, jednostavno tako osjecam

Sve sam to iskusio jako brzo, ali isto tako i prevazišao. U pitanju je čisti doživljaj baziran na vezi roditelj-dijete. Nekad smo ko mali čim padnemo u nemoći zvali roditelje ili bili sretni kad bi nas nagradili nečim. Kao odrasli više nije primjereno funkcionisati na takvom dječijem principu no krišom prihvatamo zamjenu, pa čovjek kao nemoćno i izuzetno osjećajno biće u određenim trenucima tuge ili radosti ulogu roditelja zamjenjuje ulogom boga tj. nećeg višeg od njega, od kojeg opet samo fiktivno očekuje pomoć kad je teško, zahvali ako nešto u životu uspije/dobije smatrajući nagradom. Činjenica je da priroda nama nadvladava, zbog čega smo primarno doživljajna/osjećajna bića, pa tek sekundarno razumno razlučiva, te je teško postići balans jer sekundarno mora nadvladati primarno, nekima i nemoguće zbog čega nikada i ne žele pokušati, pa u ovom primjeru samo prihvate boga kao alternativu veze roditelj-dijete jer tako osjećaju (primarno), bez potrebe za razumom (sekundarno) ili čak podrazumjevanjem razuma pod osjećajima.

[drug_profi]

Zar se ljudi jos uvijek raspravljaju o religiji? Zar niste svjesni da ni jedni ni drugi niste upravu?

...al zato si ti u pravu.
Jesam li pogodio?

pa dobro drugi profil, sta ima, sta se radi, sem sto pomazes ljudima da se odviknu od cigareta

Nista specijalno. Ako kome pomognem dobro i jest.
kako pupa?

[Great Cornholio]

Kako je bog pravedan ako je jednom ljudskom obliku dao božanske moći, a drugima nije. (da ne pominjem onaj lanac ishrane itd.) Bog nikada ne može biti čovjek jer je svemoćan, nit čovjek bog jer je nemoćan, tako da je Isus bio samo čovjek. Isus osim sci-fi stvari, nije ništa specijalno činio što drugi čovjek nije mogao ili je činio, razlika je samo u marketingu.

Boga mi, logika ti počela zakazivati, još malo i "pečen" si

Šta fali lancu ishrane, prvi jedu nešto, drugi jedu te prve, treći jedu druge, svako sit, niko se ne pati i da nije ljudi priroda bi savršeno funkcionisala. Životinje ubijaju, za razliku od ljudi, brzo i ne iz zabave, zbog prestiža ili zadovoljstva, već da bi biološki preživjele.

"Kako je Bog pravedan ako je jednom ljudskom biću dao božanske moći, a drugima nije?"- pitaš me.

Pa nije Bog Isusu dao božanske moći, On je bio isus, jedino tako je mogao ispraviti "nepravdu" koju je napravio davši nam i više nego što smo zaslužili, davši nam dio Božanskih sposobnosti, davši nam mogućnost da možemo biti, osim što smo Njegova kreacija, takođe i kreatori, a mi smo te sposobnosti zloupotrijebili, mi smo se uzoholili pa smo pomislili da možemo biti ravni Bogu., odbacili smo Boga, čovjeka smo proglasili Bogom, a čovjek to nikada ne može biti, čak ni Bog to nije mogao u potpunosti biti, jer i On se teško odupirao iskušenjima dok je bio Isus - ovo je moja interpretacija biblijske priče o prvobitnom grijehu koji su načinili Eva ( Hava) i Adam ( Adem).

[Great Cornholio]

@bizet, čovjek pobjegao jer nije imao šta reći, nisam mu ja kriv što blefira

Fino ti ovo napisa, i fin ti odabir pjesama vjernik si skoro ko ja

Lijep dan svima

[bizet]

Sve sam to iskusio jako brzo, ali isto tako i prevazišao. U pitanju je čisti doživljaj baziran na vezi roditelj-dijete. Nekad smo ko mali čim padnemo u nemoći zvali roditelje ili bili sretni kad bi nas nagradili nečim. Kao odrasli više nije primjereno funkcionisati na takvom dječijem principu no krišom prihvatamo zamjenu, pa čovjek kao nemoćno i izuzetno osjećajno biće u određenim trenucima tuge ili radosti ulogu roditelja zamjenjuje ulogom boga tj. nećeg višeg od njega, od kojeg opet samo fiktivno očekuje pomoć kad je teško, zahvali ako nešto u životu uspije/dobije smatrajući nagradom. Činjenica je da priroda nama nadvladava, zbog čega smo primarno doživljajna/osjećajna bića, pa tek sekundarno razumno razlučiva, te je teško postići balans jer sekundarno mora nadvladati primarno, nekima i nemoguće zbog čega nikada i ne žele pokušati, pa u ovom primjeru samo prihvate boga kao alternativu veze roditelj-dijete jer tako osjećaju (primarno), bez potrebe za razumom (sekundarno) ili čak podrazumjevanjem razuma pod osjećajima.

prejednostavno mi zvuci uporedba Bog = roditelj
ako cemo tako razmisljati Bog u prvom redu predstavlja strah od nepoznatog, a u nekom sirem smislu jednostavno predstavlja nepoznato....sigurno nema veze sa odnosom roditelj - dijete

da li osjecaji i razum moraju nuzno stajati kontra jedno drugom?

osjecaje bi mogli podijeliti na neka 3 nivoa: prvi su uzviseni osjecaji, koji nam omogucuju da stremimo boljem Ja, kao npr. vjera (ne nuzno u Boga misa mu), nada...drugi bi bili svi oni svakodnevni, normalni osjecaji, prizemniji i masovniji, kao sto su zadivljnost, zadovoljstvo, ljubav...treci nivo bi bili negativni osjecaji koji ne da ne vode boljem Ja, nego ga degradiraju i unistavaju, osjecaji jako opasni, kao npr. mrznja, strah, ljubomora

kad je postignut balans izmedju naseg razumnog i osjetilnog Ja onda razum pomaze osjecajima da se prepoznaju i obratno, osjecaji pomazu razumu da nas povede pravim putem...jedno bez drugog tesko da moze opstati, tancnije mislim da je nemoguce (pri ovome ne mislim na bolesne ljude)

[bizet]

Nista specijalno. Ako kome pomognem dobro i jest.

ma daj ne zezaj me...za mene je cigarete, odvikavanje bio nakonkretniji pdf koji mi je pomogao u stvarnom zivotu i poboljsao zdravlje (mislim, mozel' se bolje od ovog pozeljeti?...tesko, jel' da )...pravo dobar tim ste tamo i svaka vam cast na poslu koji svjesno i savjesno radite..i naravno hvala

kako pupa?

ma ko malo se ugledo

[bizet]

@bizet, čovjek pobjegao jer nije imao šta reći, nisam mu ja kriv što blefira

Fino ti ovo napisa, i fin ti odabir pjesama vjernik si skoro ko ja

Lijep dan svima

skoro, al' ni blizu

Isus je fini ciko iz religijskih knjiga, ali ja ne vjerujem bas u njegovo postojanje...mogu vjerovati u ideal, ali to je nesto drugo, ako ne vjerujes potpuno onda ne vjerujes nikako...uostalom ja sam neki ters po prirodi...ne mogu se saltati sa religije na religiju kao pcela sa cvijeta na cvijet, kupeci samo ono sto je sama odabrala...ako se ikad budem vratila religiji bice to ona iz koje sam nikla, islam, a koje sam se odrekla...mozda sam jednostavno staromodna, ili nisam dovoljno evoluirala, ali draze mi moje g.vno nego tudja pita...eto tako ja razmisljam o sebi u religiji...ali religije vidim kao lose i treba ih ili mijenjati ili iskorijeniti...jer svaka od njih dijeli ljude, a mi smo svi isti i najmanja podjela je veliki grijeh

zato vjerujem u energiju, jos uvijek...ne vjerujem u zagorbni zivot, a sve i da ga ima boli me d.pe...mozda ima neke mistike u svemiru, neka tajna veza koja povezuje sve zivo, upravlja svom energijom...

nego citam sinoc Tolstoja Krojcerovu sonatu...jesi citao?...bas me zanima tvoje misljenje na silne kontradiktornosti u pripovjetci?...ja je jos uvijek nisam svarila, treba razmisliti o procitanom

[drug_profi]

Nista specijalno. Ako kome pomognem dobro i jest.

ma daj ne zezaj me...za mene je cigarete, odvikavanje bio nakonkretniji pdf koji mi je pomogao u stvarnom zivotu i poboljsao zdravlje (mislim, mozel' se bolje od ovog pozeljeti?...tesko, jel' da )...pravo dobar tim ste tamo i svaka vam cast na poslu koji svjesno i savjesno radite..i naravno hvala

Nije to ba nikakav posao. Jednostavno potreba/prilika da se pravim pametan.

Cuvaj pupu.

[odr0n]

Kako je bog pravedan ako je jednom ljudskom obliku dao božanske moći, a drugima nije. (da ne pominjem onaj lanac ishrane itd.) Bog nikada ne može biti čovjek jer je svemoćan, nit čovjek bog jer je nemoćan, tako da je Isus bio samo čovjek. Isus osim sci-fi stvari, nije ništa specijalno činio što drugi čovjek nije mogao ili je činio, razlika je samo u marketingu.

Boga mi, logika ti počela zakazivati, još malo i "pečen" si

Šta fali lancu ishrane, prvi jedu nešto, drugi jedu te prve, treći jedu druge, svako sit, niko se ne pati i da nije ljudi priroda bi savršeno funkcionisala. Životinje ubijaju, za razliku od ljudi, brzo i ne iz zabave, zbog prestiža ili zadovoljstva, već da bi biološki preživjele.

"Kako je Bog pravedan ako je jednom ljudskom biću dao božanske moći, a drugima nije?"- pitaš me.

Pa nije Bog Isusu dao božanske moći, On je bio isus, jedino tako je mogao ispraviti "nepravdu" koju je napravio davši nam i više nego što smo zaslužili, davši nam dio Božanskih sposobnosti, davši nam mogućnost da možemo biti, osim što smo Njegova kreacija, takođe i kreatori, a mi smo te sposobnosti zloupotrijebili, mi smo se uzoholili pa smo pomislili da možemo biti ravni Bogu., odbacili smo Boga, čovjeka smo proglasili Bogom, a čovjek to nikada ne može biti, čak ni Bog to nije mogao u potpunosti biti, jer i On se teško odupirao iskušenjima dok je bio Isus - ovo je moja interpretacija biblijske priče o prvobitnom grijehu koji su načinili Eva ( Hava) i Adam ( Adem).

Gdje greška u toj logici u vezi isusa kojeg doživljavaš kao boga? "Bog nikada ne može biti čovjek jer je svemoćan, nit čovjek bog jer je nemoćan."[/i] - a kada bi ovo bilo moguće došlo bi do kontradikcije jer bog da bude čovjek automatski dobija naša ograničenja, čime se svemoćnost briše, znači nije moguće, ništa od pečenja.

Kao što rekoh, naveo si primjer savršenstva u funkcionalnosti i efikasnosti lanca ishrane gdje jedni druge jedu ubijajući, ali sa moralne strane to je neinteligentan kriminalni sistem gdje preko života jednog opstaje drugi.

Ponovo pročitaj prvi pasus, to nije moguće, ako smo mi dobili mogućnost kreacije bez obzira u kakve svrhe, onda bog gubi svemoćnost i svoju kreaciju, ako pak uzmeš i treći primjer gdje bi rekao da je ljudska kreacija manifest božje, onda mi gubimo slobodu izbora jer je određena od boga, znači logički apsurd kako god da okreneš. "čovjeka smo proglasili Bogom, a čovjek to nikada ne može biti," - i ovdje logička besmisao jer ako hoćeš da isusa proglasiš bogom, moraš uzeti u obzir da je on bio čovjek, izjava iznad ti je kontradiktorna.

[Great Cornholio]

skoro, al' ni blizu

Isus je fini ciko iz religijskih knjiga, ali ja ne vjerujem bas u njegovo postojanje...mogu vjerovati u ideal, ali to je nesto drugo, ako ne vjerujes potpuno onda ne vjerujes nikako...uostalom ja sam neki ters po prirodi...ne mogu se saltati sa religije na religiju kao pcela sa cvijeta na cvijet, kupeci samo ono sto je sama odabrala...ako se ikad budem vratila religiji bice to ona iz koje sam nikla, islam, a koje sam se odrekla...mozda sam jednostavno staromodna, ili nisam dovoljno evoluirala, ali draze mi moje g.vno nego tudja pita...eto tako ja razmisljam o sebi u religiji...ali religije vidim kao lose i treba ih ili mijenjati ili iskorijeniti...jer svaka od njih dijeli ljude, a mi smo svi isti i najmanja podjela je veliki grijeh

zato vjerujem u energiju, jos uvijek...ne vjerujem u zagorbni zivot, a sve i da ga ima boli me d.pe...mozda ima neke mistike u svemiru, neka tajna veza koja povezuje sve zivo, upravlja svom energijom...

nego citam sinoc Tolstoja Krojcerovu sonatu...jesi citao?...bas me zanima tvoje misljenje na silne kontradiktornosti u pripovjetci?...ja je jos uvijek nisam svarila, treba razmisliti o procitanom

Meni Bog plaća da vjerujem u Njega, pa moram zato najviše vjerovati, jer posao ni od tog zavisi

Eto, jesam li rekao da je Odron blizu da postane vjernik , jer on vjeruje da je Isus postojao, a pravi ateisti ne vjeruju ni da je postajao.
A ti se nećeš vratiti religiji, jer ako ti je Isus ideal ( ne idol) teško da možeš postati član neke religijske zajednice, jer niti jedna od postojećih religija nije u skladu sa Isusovim učenjem, neke ga slijede više a neke manje, nema idealne religije, nema religije kojoj čovjek ne može naći manu, i zato ja vjerujem u Isusa a nisam religiozan.

Vala ja ne bih mogao biti musliman, pa da mi plate, jer, nek mi oproste muslimani, Muhamed mi se slabo razlikuje od npr. Tita, koji je bio diktator, al' ruku na srce, dobrodušni diktator. Dosta mi je što trpim ove ovozemaljske diktatore, ne treba mi još i Bog diktator.

Ja se nadam da će Bog ispuniti ono što je obećao, a obećao je da će jednog dana pravedno "presuditi" svima nama, i ne gajim iluziju da će do tada nestati religija ili da će se ljudi dogovoriti pa da bude samo jedna.

A što se tiče života poslije ovog, ja vjerujem da će ga biti, jer ako ništa, to zaslužuju svi oni koji su, ne svojom krivicom već krivicom drugih, od rođenja slijepi, gluhi, nepokretni, bolesni, oni zaslužuju drugu šansu, a što se tiče ovih ostalih, nema nas bezgrešnih, pa ćemo vidjet šta će se s kim desiti.

Slabo ja čitam beletristiku, a nisam ni puno knjiga pročitao u životu, nisam načitan al' ono malo što sam pročitao dobro izanaliziram, nekad knjigu od sto stranica "čitam" po pola godine, al' ako na prvo čitanje ne skontam šta je "pisac htio reći" onda se teško motivišem na duži "razgovor" s njim,možda zato što sam "preuzeo" dosta Ničeovih osobina, a on kaže " Onaj ko zna da je dubok trudi se oko jasnoće, a onaj koji bi masama htio da izgleda dubok trudi se da bude nejasan".

[odr0n]

Sve sam to iskusio jako brzo, ali isto tako i prevazišao. U pitanju je čisti doživljaj baziran na vezi roditelj-dijete. Nekad smo ko mali čim padnemo u nemoći zvali roditelje ili bili sretni kad bi nas nagradili nečim. Kao odrasli više nije primjereno funkcionisati na takvom dječijem principu no krišom prihvatamo zamjenu, pa čovjek kao nemoćno i izuzetno osjećajno biće u određenim trenucima tuge ili radosti ulogu roditelja zamjenjuje ulogom boga tj. nećeg višeg od njega, od kojeg opet samo fiktivno očekuje pomoć kad je teško, zahvali ako nešto u životu uspije/dobije smatrajući nagradom. Činjenica je da priroda nama nadvladava, zbog čega smo primarno doživljajna/osjećajna bića, pa tek sekundarno razumno razlučiva, te je teško postići balans jer sekundarno mora nadvladati primarno, nekima i nemoguće zbog čega nikada i ne žele pokušati, pa u ovom primjeru samo prihvate boga kao alternativu veze roditelj-dijete jer tako osjećaju (primarno), bez potrebe za razumom (sekundarno) ili čak podrazumjevanjem razuma pod osjećajima.

prejednostavno mi zvuci uporedba Bog = roditelj
ako cemo tako razmisljati Bog u prvom redu predstavlja strah od nepoznatog, a u nekom sirem smislu jednostavno predstavlja nepoznato....sigurno nema veze sa odnosom roditelj - dijete

da li osjecaji i razum moraju nuzno stajati kontra jedno drugom?

osjecaje bi mogli podijeliti na neka 3 nivoa: prvi su uzviseni osjecaji, koji nam omogucuju da stremimo boljem Ja, kao npr. vjera (ne nuzno u Boga misa mu), nada...drugi bi bili svi oni svakodnevni, normalni osjecaji, prizemniji i masovniji, kao sto su zadivljnost, zadovoljstvo, ljubav...treci nivo bi bili negativni osjecaji koji ne da ne vode boljem Ja, nego ga degradiraju i unistavaju, osjecaji jako opasni, kao npr. mrznja, strah, ljubomora

kad je postignut balans izmedju naseg razumnog i osjetilnog Ja onda razum pomaze osjecajima da se prepoznaju i obratno, osjecaji pomazu razumu da nas povede pravim putem...jedno bez drugog tesko da moze opstati, tancnije mislim da je nemoguce (pri ovome ne mislim na bolesne ljude)

Primjer roditelj-dijete tačno pogađa vezu bog-čovjek. Ne predstavlja bog samo strah od nepoznatog, nego i od nemoći te sam u vezi toga poredio primjer roditelj-dijete, znači nemoći i u dobrim i u lošim situacijama se skroz poklapa.

Tvoje shvatanje osjećaja i razuma spada u treću kategoriju koju sam naveo, gdje razum čak podrazumjevaš pod osjećajima. Razum i osjećaji su dva ljuta rivala koja svak vuku na svoju stranu, te balans možemo opisati kao trenutak primirja u ratu. Osjećaji su brojniji, ali razum iako brojčano nadjačan može biti jači, jer mi prvo procesuiramo osjećajno, pa tek onda razumno možda da možda ne, te je puno teže pokušati razumom nadvladati osjećaje, nego im se jednostavno prepustiti. Zbog toga je puno lakše postati vjernik, nego ateist, ali je teže biti vjernik nego ne.

[Great Cornholio]

Gdje greška u toj logici u vezi isusa kojeg doživljavaš kao boga? "Bog nikada ne može biti čovjek jer je svemoćan, nit čovjek bog jer je nemoćan."[/i] - a kada bi ovo bilo moguće došlo bi do kontradikcije jer bog da bude čovjek automatski dobija naša ograničenja, čime se svemoćnost briše, znači nije moguće, ništa od pečenja.

Kao što rekoh, naveo si primjer savršenstva u funkcionalnosti i efikasnosti lanca ishrane gdje jedni druge jedu ubijajući, ali sa moralne strane to je neinteligentan kriminalni sistem gdje preko života jednog opstaje drugi.

Ponovo pročitaj prvi pasus, to nije moguće, ako smo mi dobili mogućnost kreacije bez obzira u kakve svrhe, onda bog gubi svemoćnost i svoju kreaciju, ako pak uzmeš i treći primjer gdje bi rekao da je ljudska kreacija manifest božje, onda mi gubimo slobodu izbora jer je određena od boga, znači logički apsurd kako god da okreneš. "čovjeka smo proglasili Bogom, a čovjek to nikada ne može biti," - i ovdje logička besmisao jer ako hoćeš da isusa proglasiš bogom, moraš uzeti u obzir da je on bio čovjek, izjava iznad ti je kontradiktorna.

Da, Bog kao Isus je zadržao svoja božanske sposobnosti, a istovremeno prihvatio i ljudska ograničenja. Time nam je pokazao da nas se nije odrekao, i da su čuda moguća, i istovremeno pristao na patnju kojom nam je pokazao da žali zbog patnje koju smo izabrali odbacivši Ga, pristao na patnju kojom bi nas riješio patnje koju činjenjem grijeha stvaramo sami sebi. On nam je dao mogućnost izbora, pored onog što nam je zajedničko sa životinjama, a to su tijelo i nagoni koji tijelom upravljaju, dao nam je i nešto što životinje nemaju, dao nam je Duh koji ima sposobnost da kreira, da svjesno kreira svoj život, da ne sluša nagone već razum. Bog nam je dao mogućnost i da se međusobno ubijamo ( to je zbog onog što dijelimo sa životinjama) i da živimo u bratskoj slozi i kreiramo Raj na Zemlji ( to je ono što je sposobnost Duha, privilegija koju životinje nemaju), i mi ne bismo patili, ne bi Bog morao da pati zbog nas, a Isus je patio, patio je zbog krivice ljudi, patio je zbog toga što su ljudi odbacili Boga, Čovjeka "proglasili" ravnim Bogu,a i danas zbog toga patimo svi zajedno, zbog toga što se, Odrone, čovječe, identificiramo sa životinjama, i odbacujemo ono božansko u nama.

Kad bi ljudi prihvatili Isusa, kad bi se trudili da povjeruju u Njega, da povjeruju da će ih ono što je On činio, mislio i govorio, spasiti patnje koja nastaje zbog toga što činimo , mislimo i radimo sve suprotno od toga , nestalo bi sukoba, suza,sumnji i straha od smrti - barem ja tako shvatam smisao Isusovog života, smrti i uskrsnuća, tako doživljavam taj Božiji čin kojim se iskupio za grijehe koje smo počinili time što nismo prihvatili činjenicu da smo stvorenja, da smo mi i, bez obzira što imamo mogućnost i da stvaramo, ipak stvorenja Bića kojeg nikada ne možemo dostići, nikad se s Njim ne možemo izjednačiti, nikad od Njega ne možemo znati šta je najbolje za nas.

Ali, pošto se to neće desiti, ja vjerujem da će se desiti Ono što je Isus obećao, da će ponovo sići na Zemlju, ali ovaj put ne da se da nas podučava, uvjerava i pati zbog naših grijeha, nego da će ovaj put doći sa željom koju nije imao pri prvom dolasku, nije imao želju da postane Car ovoga svijeta, da će nam ovaj put pokazati ko je, iako to grubo zvuči, ali ne može drugačije biti, pravi "Gazda", koga se mora slušati, čija je "zadnja".

[Great Cornholio]

prejednostavno mi zvuci uporedba Bog = roditelj
ako cemo tako razmisljati Bog u prvom redu predstavlja strah od nepoznatog, a u nekom sirem smislu jednostavno predstavlja nepoznato....sigurno nema veze sa odnosom roditelj - dijete

Ja Boga doživljavam baš kao idealnog roditelja, kao nekog u koga ne sumnjam, kome mogu vjerovati, ko me nikad neće iznevjeriti,ko je uvijek tu za mene, ko mi je istovremeno i prijatelj ali i više od toga, kao nekog ko je od mene pametniji, iskusniji i zbog toga ima pravo da "presuđuje" kad ja nisam siguran šta je najpametnije i najbolje da uradim.

A ovog mog ovozemaljkog oca sam davno "prešišo", i često mu kažem da je kao roditelj odigrao izvrsnu roditeljsku ulogu, jer kažu u debelim knjigama, da je uspješan učitelj, a i roditelj je učitelj, onaj čiji koga učenici nadmaše u znaju i u svemu ostalom.

Kaže on meni na to "Mene si našo ....

[Great Cornholio]

@fata nam se ušutio, znam ja šta će njega motivisati da se "iskupi" zbog izostanaka



Od mene za danas toliko, prijatno veče vam želim

[odr0n]

Gdje greška u toj logici u vezi isusa kojeg doživljavaš kao boga? "Bog nikada ne može biti čovjek jer je svemoćan, nit čovjek bog jer je nemoćan."[/i] - a kada bi ovo bilo moguće došlo bi do kontradikcije jer bog da bude čovjek automatski dobija naša ograničenja, čime se svemoćnost briše, znači nije moguće, ništa od pečenja.

Kao što rekoh, naveo si primjer savršenstva u funkcionalnosti i efikasnosti lanca ishrane gdje jedni druge jedu ubijajući, ali sa moralne strane to je neinteligentan kriminalni sistem gdje preko života jednog opstaje drugi.

Ponovo pročitaj prvi pasus, to nije moguće, ako smo mi dobili mogućnost kreacije bez obzira u kakve svrhe, onda bog gubi svemoćnost i svoju kreaciju, ako pak uzmeš i treći primjer gdje bi rekao da je ljudska kreacija manifest božje, onda mi gubimo slobodu izbora jer je određena od boga, znači logički apsurd kako god da okreneš. "čovjeka smo proglasili Bogom, a čovjek to nikada ne može biti," - i ovdje logička besmisao jer ako hoćeš da isusa proglasiš bogom, moraš uzeti u obzir da je on bio čovjek, izjava iznad ti je kontradiktorna.

Da, Bog kao Isus je zadržao svoja božanske sposobnosti, a istovremeno prihvatio i ljudska ograničenja. Time nam je pokazao da nas se nije odrekao, i da su čuda moguća, i istovremeno pristao na patnju kojom nam je pokazao da žali zbog patnje koju smo izabrali odbacivši Ga, pristao na patnju kojom bi nas riješio patnje koju činjenjem grijeha stvaramo sami sebi. On nam je dao mogućnost izbora, pored onog što nam je zajedničko sa životinjama, a to su tijelo i nagoni koji tijelom upravljaju, dao nam je i nešto što životinje nemaju, dao nam je Duh koji ima sposobnost da kreira, da svjesno kreira svoj život, da ne sluša nagone već razum. Bog nam je dao mogućnost i da se međusobno ubijamo ( to je zbog onog što dijelimo sa životinjama) i da živimo u bratskoj slozi i kreiramo Raj na Zemlji ( to je ono što je sposobnost Duha, privilegija koju životinje nemaju), i mi ne bismo patili, ne bi Bog morao da pati zbog nas, a Isus je patio, patio je zbog krivice ljudi, patio je zbog toga što su ljudi odbacili Boga, Čovjeka "proglasili" ravnim Bogu,a i danas zbog toga patimo svi zajedno, zbog toga što se, Odrone, čovječe, identificiramo sa životinjama, i odbacujemo ono božansko u nama.

Kad bi ljudi prihvatili Isusa, kad bi se trudili da povjeruju u Njega, da povjeruju da će ih ono što je On činio, mislio i govorio, spasiti patnje koja nastaje zbog toga što činimo , mislimo i radimo sve suprotno od toga , nestalo bi sukoba, suza,sumnji i straha od smrti - barem ja tako shvatam smisao Isusovog života, smrti i uskrsnuća, tako doživljavam taj Božiji čin kojim se iskupio za grijehe koje smo počinili time što nismo prihvatili činjenicu da smo stvorenja, da smo mi i, bez obzira što imamo mogućnost i da stvaramo, ipak stvorenja Bića kojeg nikada ne možemo dostići, nikad se s Njim ne možemo izjednačiti, nikad od Njega ne možemo znati šta je najbolje za nas.

Ali, pošto se to neće desiti, ja vjerujem da će se desiti Ono što je Isus obećao, da će ponovo sići na Zemlju, ali ovaj put ne da se da nas podučava, uvjerava i pati zbog naših grijeha, nego da će ovaj put doći sa željom koju nije imao pri prvom dolasku, nije imao želju da postane Car ovoga svijeta, da će nam ovaj put pokazati ko je, iako to grubo zvuči, ali ne može drugačije biti, pravi "Gazda", koga se mora slušati, čija je "zadnja".

U prvoj rečenici potvruđuješ kontradiktornost jer isus nije bog, nego samo čovjek, opisao sam zašto to nije moguće i do kakvih bi sve logičkih bemislica vodila ta kontradiktornost, tako da se neću doticati kojekakvih napuhanih marketinških priča o običnim ljudskim stvarima koju je i prije njega neko činio, ali nije dobio toliku reklamu kao da je bog, također i ova sajens fikšn Ćuda. Nego ću se dotaći tvog negiranja nas životinja koje prvo baziraš na sajens fikšn terminu Duha, što znači da to ne može predstavljati razliku između nas i ostalih životinja jer i ne postoji. To je opet ono staro besmisleno poređenje mogućnosti različito razvijenih vrsta, bez uzimanja u obzir da svaka vrsta ima proprocionalno razuma (i svega ostaloh) koliko joj to razvijenost dozvoljava, tako da poređenje mogućnosti razuma čovjeka sa nekom drugom, naročito zaključivanje da svaka vrsta koja nema mogućnost razuma kao čovjek da ga uopšte nema je totalno besmisleno i nevalidno zbog različitog stepena razvijenosti.

Kao kada bi poredili ekipu Real Madrida iz 2013. sa onom iz 1960., u pitanju je različit stepen razvoja igre, sistema, što ne znači da oni iz 60-ih nisu znali igrati fudbal kada bi poredili sa današnjim. Stvari koje ti smatraš božanskim za čovjeka i ne-životinjskim, ustvari jesu životinjske jer smo i mi sami životinje, tako da besmisleno tvrdiš suprotno, to mi tako satirično izgleda kada životinja (ti, kao i ja i svi) negira svoju prirodu nešto što jeste no ne želi da prizna, ko moj mali rođak kada uzme od tate sako, cipele, kofer, pa se pravi da je veliki, da je Ćoek i negira da je dijete, ali baš šou.

[bizet]

Sve sam to iskusio jako brzo, ali isto tako i prevazišao. U pitanju je čisti doživljaj baziran na vezi roditelj-dijete. Nekad smo ko mali čim padnemo u nemoći zvali roditelje ili bili sretni kad bi nas nagradili nečim. Kao odrasli više nije primjereno funkcionisati na takvom dječijem principu no krišom prihvatamo zamjenu, pa čovjek kao nemoćno i izuzetno osjećajno biće u određenim trenucima tuge ili radosti ulogu roditelja zamjenjuje ulogom boga tj. nećeg višeg od njega, od kojeg opet samo fiktivno očekuje pomoć kad je teško, zahvali ako nešto u životu uspije/dobije smatrajući nagradom. Činjenica je da priroda nama nadvladava, zbog čega smo primarno doživljajna/osjećajna bića, pa tek sekundarno razumno razlučiva, te je teško postići balans jer sekundarno mora nadvladati primarno, nekima i nemoguće zbog čega nikada i ne žele pokušati, pa u ovom primjeru samo prihvate boga kao alternativu veze roditelj-dijete jer tako osjećaju (primarno), bez potrebe za razumom (sekundarno) ili čak podrazumjevanjem razuma pod osjećajima.

prejednostavno mi zvuci uporedba Bog = roditelj
ako cemo tako razmisljati Bog u prvom redu predstavlja strah od nepoznatog, a u nekom sirem smislu jednostavno predstavlja nepoznato....sigurno nema veze sa odnosom roditelj - dijete

da li osjecaji i razum moraju nuzno stajati kontra jedno drugom?

osjecaje bi mogli podijeliti na neka 3 nivoa: prvi su uzviseni osjecaji, koji nam omogucuju da stremimo boljem Ja, kao npr. vjera (ne nuzno u Boga misa mu), nada...drugi bi bili svi oni svakodnevni, normalni osjecaji, prizemniji i masovniji, kao sto su zadivljnost, zadovoljstvo, ljubav...treci nivo bi bili negativni osjecaji koji ne da ne vode boljem Ja, nego ga degradiraju i unistavaju, osjecaji jako opasni, kao npr. mrznja, strah, ljubomora

kad je postignut balans izmedju naseg razumnog i osjetilnog Ja onda razum pomaze osjecajima da se prepoznaju i obratno, osjecaji pomazu razumu da nas povede pravim putem...jedno bez drugog tesko da moze opstati, tancnije mislim da je nemoguce (pri ovome ne mislim na bolesne ljude)

Primjer roditelj-dijete tačno pogađa vezu bog-čovjek. Ne predstavlja bog samo strah od nepoznatog, nego i od nemoći te sam u vezi toga poredio primjer roditelj-dijete, znači nemoći i u dobrim i u lošim situacijama se skroz poklapa.

Tvoje shvatanje osjećaja i razuma spada u treću kategoriju koju sam naveo, gdje razum čak podrazumjevaš pod osjećajima. Razum i osjećaji su dva ljuta rivala koja svak vuku na svoju stranu, te balans možemo opisati kao trenutak primirja u ratu. Osjećaji su brojniji, ali razum iako brojčano nadjačan može biti jači, jer mi prvo procesuiramo osjećajno, pa tek onda razumno možda da možda ne, te je puno teže pokušati razumom nadvladati osjećaje, nego im se jednostavno prepustiti. Zbog toga je puno lakše postati vjernik, nego ateist, ali je teže biti vjernik nego ne.

primjer roditelj - dijete ne pogadja vezu Bog - covjek, barem ja to ne mogu tako percipirati...ti pricaj do prekosutra, ali I don't follow...vjerovatno jer ne ne bavim ovom problemtikom ni rekreativno...meni je u biti svejedno ko u sta vjeruje ili nevjeruje sve dok je na prvom mjestu covjek...ali recimo da je ovo tvoje istina, onda je svaki vjernik vjecno nezreo covjek...grijesim li?...ma koliko mi nije draga vjera u ovim oblicima koje poznajemo, ipak mi je ova izvucena pretpostavka preostra (preostra je blaga rijec)

ama izvrces moje rijeci, nisam rekla da su razum i osjecanja isto, samo da su u uzajamnom odnosu, izbalansiranoscu, najbolja kombinacija...da, istina je da razum treba nadvladati odredjene osjecaje, ali isto tako, po meni mozda cak i bitnija, uloga razuma je da nam pomogne da ih shvatimo ili postanemo svjesni, a onda je puno lakse nadvladavati osjecaje kad znas razloge...gdje sad ja poistovjecujem ulogu razuma i postojanje osjecaja?
druga je prica kada nas razum uspije prevariti, ali o ovome ovdje nije rijec

nisam shvatila poentu "puno je lakse postati vjernik, nego biti vjernik"...na koji nacin je ovo receno meni bilo namijenjeno?

[bizet]

@Cornholio, uzivaj u veceri i nauci koju formulu, kad se vratis sa bancenja

[drug_profi]

Oj kornelije...
sori, ibretim se.

[odr0n]

prejednostavno mi zvuci uporedba Bog = roditelj
ako cemo tako razmisljati Bog u prvom redu predstavlja strah od nepoznatog, a u nekom sirem smislu jednostavno predstavlja nepoznato....sigurno nema veze sa odnosom roditelj - dijete

da li osjecaji i razum moraju nuzno stajati kontra jedno drugom?

osjecaje bi mogli podijeliti na neka 3 nivoa: prvi su uzviseni osjecaji, koji nam omogucuju da stremimo boljem Ja, kao npr. vjera (ne nuzno u Boga misa mu), nada...drugi bi bili svi oni svakodnevni, normalni osjecaji, prizemniji i masovniji, kao sto su zadivljnost, zadovoljstvo, ljubav...treci nivo bi bili negativni osjecaji koji ne da ne vode boljem Ja, nego ga degradiraju i unistavaju, osjecaji jako opasni, kao npr. mrznja, strah, ljubomora

kad je postignut balans izmedju naseg razumnog i osjetilnog Ja onda razum pomaze osjecajima da se prepoznaju i obratno, osjecaji pomazu razumu da nas povede pravim putem...jedno bez drugog tesko da moze opstati, tancnije mislim da je nemoguce (pri ovome ne mislim na bolesne ljude)

Primjer roditelj-dijete tačno pogađa vezu bog-čovjek. Ne predstavlja bog samo strah od nepoznatog, nego i od nemoći te sam u vezi toga poredio primjer roditelj-dijete, znači nemoći i u dobrim i u lošim situacijama se skroz poklapa.

Tvoje shvatanje osjećaja i razuma spada u treću kategoriju koju sam naveo, gdje razum čak podrazumjevaš pod osjećajima. Razum i osjećaji su dva ljuta rivala koja svak vuku na svoju stranu, te balans možemo opisati kao trenutak primirja u ratu. Osjećaji su brojniji, ali razum iako brojčano nadjačan može biti jači, jer mi prvo procesuiramo osjećajno, pa tek onda razumno možda da možda ne, te je puno teže pokušati razumom nadvladati osjećaje, nego im se jednostavno prepustiti. Zbog toga je puno lakše postati vjernik, nego ateist, ali je teže biti vjernik nego ne.

primjer roditelj - dijete ne pogadja vezu Bog - covjek, barem ja to ne mogu tako percipirati...ti pricaj do prekosutra, ali I don't follow...vjerovatno jer ne ne bavim ovom problemtikom ni rekreativno...meni je u biti svejedno ko u sta vjeruje ili nevjeruje sve dok je na prvom mjestu covjek...ali recimo da je ovo tvoje istina, onda je svaki vjernik vjecno nezreo covjek...grijesim li?...ma koliko mi nije draga vjera u ovim oblicima koje poznajemo, ipak mi je ova izvucena pretpostavka preostra (preostra je blaga rijec)

ama izvrces moje rijeci, nisam rekla da su razum i osjecanja isto, samo da su u uzajamnom odnosu, izbalansiranoscu, najbolja kombinacija...da, istina je da razum treba nadvladati odredjene osjecaje, ali isto tako, po meni mozda cak i bitnija, uloga razuma je da nam pomogne da ih shvatimo ili postanemo svjesni, a onda je puno lakse nadvladavati osjecaje kad znas razloge...gdje sad ja poistovjecujem ulogu razuma i postojanje osjecaja?
druga je prica kada nas razum uspije prevariti, ali o ovome ovdje nije rijec

nisam shvatila poentu "puno je lakse postati vjernik, nego biti vjernik"...na koji nacin je ovo receno meni bilo namijenjeno?

Evo GC je iznad potvrdio da jesam. Za tu tvrdnju roditelj/dijete = bog/čovjek sam dao objašnjenje, ali ti za negaciju iste nisi dala nikakvo objašnjenje, pa to ne mogu uzeti u obzir kao validan argument nego kao ignoranciju još kada kažeš "ti pricaj do prekosutra, ali I don't follow". Ne kažem da je taj čovjek nezreo, ali ga to može činiti takvog u nekim situacijama, ne mogu procesuirati da jedan odrasli razuman čovjek vjeruje u takve stvari i podređuje sve tomu, možda zvuči oštro, ali ne vidim problem razumnom čovjeku da se bavi osjetljivim pitanjima.

Ništa ne izvrčem nit sam rekao da poistovjećuješ razum i osjećanja, nego da razum podrazumjevaš pod osjećajima kada si gore napisala da "razum pomaze osjecajima", nema pomaganja u kontroli bilo da su u pitanju pozitivni ili negativni osjećaji, razum je ko neko kada te povuče za rame dok si htio nešto nepromišljeno učiniti, uglavnom veza razuma i osjećaja je u konstantnoj borbi, ako jedan nenadvlada drugi će i obratno.

Nisam odmah rekao ovo - "puno je lakse postati vjernik, nego biti vjernik", nego prvo da je "puno lakše postati vjernik, nego ateist" zbog tvoje izjave od prije par postova - "kada se dese lijepe i dobre stvari onda covjek osjeti potrebu da se zahvali nekome, nekom visem bicu od nas samih...ne znam bolje obasniti, jednostavno tako osjecam" - znači lako je prepustiti se osjećajima na kojim vjera bere lagane poene, za razliku od suzdržavanja od istih i procesuiranje razumom, čime te stvari nećemo vezati za vjeru. Pa zatim u nastavku rekoh da je " teže biti vjernik nego ne" - jedno je postati, ali drugo biti, jer onda konstatno sve baziramo na osjećajima, vjerujemo u stvari koje se kose da razumom (Ćuda itd. ), instument dokazivanja vjere u tzv. višu silu postaju osjećaji dok razum pada u hibernaciju.