Kako onda objasniti tako drastično različite rezultate parlamentarnih izbora 2012 i 2016 ?Point. wrote: Zaokruzuje se i u Sjevernoj Koreji, pa sta imas od toga.
Pa radi se na tome. Izdrzite jos malozvizdan wrote:Pa vidi, kad bi SDA ucinila da vecinu stanovnistva cine ljudi koji dobro zive od rezima, ja bih nosio megafon kad oni pravili kakav masovni skupKikibombona wrote:Naravno, stotine hiljada budzetlija, uhljeba i onih koji zive dobro od siitskog rezima.bogoljub wrote:NAJBOLJI ODGOVOR NA PITANJE KOLIKA JE PODRŠKA ISLAMSKOJ REPUBLICI SE MOŽE VIDJETI 11 FEBRUARA KADA BUDE GODIŠNJICA REVOLUCIJE KOJA JE BILA PRIJE 39 GODINA.
I kod nas je SDA mnogima valjala, valjale su i siitske mule.
I danas kruze price da je rezim slao poruke budzetlijama da izadju podrzati rezim. Nista neobicno.
ispravka: BDP PO STANAVNIKU 17.114bogoljub wrote:BDP PO STANAVNIKU 11.395 $salik79 wrote:Nezaposlenost: 12%SmokingMan wrote:kolika je stopa nezaposlenosti po statistikama u Iranu?Socijalni programi,ono što najviše interesuje stanovništvo?Koliko država na godišnjem nivou izdvaja za zdravstvo?
Od toga omladina: oko 29%
Rast GDP: 12% prosle godine, uz konstantan rast iz godine u godinu...
Za socijalne programe i zdravstvo jos moram provjeriti...
Ove godine su imali rast BDPa, tako da je za ocekivati i rast per capite.aratet wrote:GDP PPP per capita iznosi 19.987 dolara za 2016.godinu.
https://data.worldbank.org/indicator/NY ... cations=IR
Poredjenja radi:
Hrvatska 23.731 https://data.worldbank.org/indicator/NY ... cations=HR
BiH 12.330
Slovenija 33.421
Srbija 14.725
http://www.i24news.tv/fr/actu/internati ... sur-l-iranEmmanuel Macron pleaded Wednesday for the continuation of a "permanent dialogue" with Iran, saying that those who denounce the nuclear deal, the United States, Israel, Saudi Arabia, carry "a speech that will lead us to the war in Iran ".
Kad si ti takav borac za obespravljene narode, iskihaj milju, par stotina u sajt, par stotina u reklamu po socijalnim mrezama, mozda nekoga potaknes da isto tako s tobom progovori o toj nepravdi. Pisi vodecim svijetskim medijima, zasipaj ih mailovima, do te mjere da postanes njihov spamer. Ko zna mozda ti podje za rukom da nesto neko i objavi o njima, napravi reportazu, skrene paznju na njihove probleme.Kikibombona wrote:
Upravo ti objasnjavam, nisu cuo za Beludze zato sto nemaju pare i zato sto nemaju bogate mentore. Niko se ne solidarise sa njima. Vecinu boli kita, dio ima dobre odnose sa Pakistanom, Iranom itd.
Da vehabije ili neko drugi izvali milijardu dolara za pro-Beludzi propagandu, cuo bi, svako dijete u BiH bi znalo za Beludze, za pakistanske zlocine nad njima itd. Ako ne platis, nema te u medijima.
I nisu Beludzi jedini narod koji pati u tisini. Ahmadi muslimani isto tako u Pakistanu uzivaju maltretiranja, progon, vjersku mrznju. Nedavno se ponovo digla kampanja protiv njih, sa pozivima na nasilje.
„GOVOR MRŽNJE” PROTIV AHMADIJA MUSLIMANSKE ZAJEDNICE EMITIRAN 22.12.2014. NA GEO TV U PAKISTANU
http://www.alislam.hr/?p=2069
Rohinje su u zizi javnosti jer su Saudi, Katarani i ekipa istresli brdo love za propagandu. Zato ti je njihov problem poznat. Za probleme Beludza, za taj narod uopste, niko nije cuo, jer nema ko platiti...
Ako te zanima, ima o tome dosta na netu, u 'jeftnim' medijima.
A evo na viki nesto...
Human rights violations in Balochistan
https://en.wikipedia.org/wiki/Human_rig ... alochistan
Da se u Beludze ulozi samo 1%, stoti dio, kao sto se ulozilo u Palestince, cijeli svijet bi znao za njihovu patnju. Ovako pate u tisini. To sto su muslimani, koga boli kurac...!?? Da ih ubijaju budisti svi bi o tome znali. Posto ih ubijaju drugi muslimani, onda nema veze. To je halal krv, Bogu draga i mila.
Krokodajl wrote:Pa i u Iranu valjda narod zaokružuje neke listiće majka mu staraPoint. wrote:
Tamo preko bare vlada hajvan trenutno, ali jebiga tamo se mjenjaju svakih 4/8 godina a u Iranu zasjele staronje ni smrt ih ne odvaja od prijestolja. U Iranu ne smijes ni prdnuti a da ne pitas staru ajatolu smijes li. Ne smijes sa zenom na plazu otici kako hoces, nije kako ajatola kaze. Jebo takvu zemlju. Jos su, prema sopstvenom kazivanju, veliki rasisti.
Protesti u Iranu: Dok je 'Vrhovnog lidera' bit će ustanaka i nemira
Piše: Ahmad Sadri
Islamska Republika Iran je čudnovati kljunaš političke evolucije čovječanstva. Epizodni iranski nemiri, od fokusiranog, reformističkog ustanka 2009. godine (koji su vodili demonstranti srednje klase Teherana) do današnjih divljih nemira ljudi koji odbijaju trenutnu politiku (predvođenih nižom klasom i nezaposlenim u siromašnim dijelovima provincijskih gradova) ne mogu se razmatrati izolirani od mješavine proceduralne demokratije i opskurantske teokracije što su nagurane u Ustav revolucionarnog Irana prije četiri decenije.
Duboko u iranskom autoritarnom sistemu postoji sitno demokratsko srce, zajedno s izbornim, predsjedničkim i parlamentarnim komorama, koje očajnički pulsira protiv nepopustljivog, teokratskog egzoskeleta. Podrhtavajuće demokratsko srce produžilo je život sistema – uprkos ogromnim pogrešnim odlukama na domaćem i međunarodnom planu, a koje su napravile revolucionarne elite.
No, nije uspjelo omekšati autoritarni tjelesni oklop. Pokret za reforme nije uspio u svojoj misiji, jer Ustav daje tri četvrtine političke moći uredu "Vrhovnog lidera": to je neizborna, stalna pozicija, gdje "vjerski pravnik" dobija ogromne moći, uključujući komandu nad oružanim snagama i nad vanjskom politikom, dobija mogućnost veta na inicijative predsjednika ili parlamenta, a najstrašnija Pretorijska garda (Iranska revolucionarna garda) provodit će odluke svoga gospodara sa svojim vojnim, paravojnim, obavještajnim, sudskim i vansudskim ovlastima.
Zeleni ustanak kao temeljni mit
Demokratski izabrani predsjednik i parlament (ostavimo po strani medije i obične građane) ne smiju provjeravati ovlasti "Vrhovnog lider"a. Zbog toga sistem ostaje taman, slijep na svoje greške, otporan na razvoj i bez mogućnosti adaptacije na promjene, bilo unutrašnjeg, bilo vanjskog svijeta. Ovi ustanci predstavljaju frustraciju naroda s tom napornom rigidnošću.
Trebala je proći decenija od revolucije 1978. godine da demokratski pokret dobije samosvijest u umovima dijela kadrovske elite revolucije, a to se desilo na razočaravajućem kraju Iransko-iračkog rata 1988. godine. Trebalo je još deset godina da se razvije u materici prije nego što je izraslo u politički val koji je doveo predsjednika Mohammeda Khatamija na vlast 1997. godine. Ojačani reformisti su željeli osnaže demokratsku komponentu Republike, a istovremeno ublažiti njen teokratski i autoritarni oklop. Ta im je misija propala, jer se vladajuće teokrate nisu mirile ni s najmanjim ukidanjem njihovih moći. Krvavo su se borili protiv Khatamija i sabotirali njegove planove. Stvarali su, kako je sam prvi reformistički predsjednik rekao, "krizu svakih devet dana" kako bi ga slomili.
Neuspjeh reformatora doveo je do slabljenja popularnosti. Kako su nade za reformu Islamske Republike bile frustrirajuće, mnogi nisu izašli na izbore 2005. godine. To je omogućilo jačanje protivničke neokonzervativne elite, predvođene njenim podstrekačem Mahmoudom Ahmadinejadom. Posljedična međunarodna izolacija i strmoglava devalvacija monete otrijeznila je Irance dovoljno da izađu na izbore 2009. godine kako bi svrgnuli opasnog luđaka, koji je zauzeo mjesto u predsjedništvu. Kada je Ahmadinejad proglašen pobjednikom izbora, percepcija o krađi na izborima dovela je do veliki uličnih demonstracija, koje su postale poznate kao Zeleni ustanak.
Za razliku od trenutnih nemira, pokret 2009. godine je imao dobro oblikovanu političku viziju i iskusne lidere, koji su brzo uhapšeni, procesuirani i zatvoreni. Ulične demonstracije su bile brutalno potisnute. Ahmadinejadov drugi mandat je bio užasniji od prvog. Ekonomija je zamalo propala zbog sankcija koje su nametnuli Ujedinjeni narodi, što je, uz strašno profitiranje na crnom tržištu, gdje se prodavalo sve, od lijekova za rak do nafte na međunarodnoj sceni, natjeralo ljude ponovo na glasačka mjesta.
Na izborima 2013. godine ljudi su izabrali Hassana Rouhanija, umjerenog vjerskog lidera, koji je obećao normalizaciju međunarodnih odnosa i ekonomski napredak, ali ne i duboke reforme i liberalizaciju. Reformatori su pružili maslinovu grančicu autokratskom establišmentu desnog krila kako bi ostavili 2009. godinu iza sebe. No, "Vrhovni lider" je arogantno odbacio tu gestu. Daleko od toga da ih je bilo stid šta se sve dešavalo, vladajuće teokrate su odlučile pretvoriti gušenje Zelenog ustanka u temeljni mit njihovog neo-fundamentalističkog kulta. Njihove stavove protiv reformi nisu omekšale ni sve jače regionalne prijetnje novog arapsko-izraelskog saveza, niti izbor lidera SAD-a koji je direktno protiv Irana.
'Veliki ljudi su skoro uvijek loši ljudi'
Tokom prvog mandata Rouhani je uspio okončati hiperinflaciju i ogromnu nezaposlenost te zaključiti historijski sporazum s iranskim najvećim protivnikom, SAD-om. No, njegov drugi mandat nije najbolje počeo. Prvo, čini se kako je Rouhani pokleknuo pod desničarskim pritiskom kada je imenovao relativno konzervativan kabinet: razočaravajući izbor ljudi koji je već viđen za drugog mandata predsjednik Khatamija. Da bi stvari bile gore, Amerikanci pod Donaldom Trumpom (ili, kako je poznat u Iranu, američkim Ahmadinejadom) nisu se držali obećanja iz nuklearnog dogovora. Nade za brz oporavak su sada nestale.
Dalje ulje na vatru je dodala velika mješavina serija ogromnih korupcijskih šema koje su se otkrile. Tada, pod pritiskom sa desnog krila, predsjednik Rouhani odlučuje opravdati rast poreza na goriva objavom ogromnog budžeta za vjerske fondacije, koji su mu nametnule sile iznad njega. Teško je precijeniti koliku je ljutnju ovo razmetanje izazvalo u ljudima. Kap koja je prelila čašu iz izreke bila je samo poskupljenje jaja. Moćni desničarski duo iz grada Mashada, Ebrahim Raisi (ogorčeni Rouhanijev protivnik sa nedavnih izbora) i njegov punac Ahmad Alamolhoda, koji je poznat po jednostavnom razmišljanju, okrivili su Rouhanijevu administraciju za poskupljenje prehrambenih namirnica. To je bio neposredan povod aktuelnih nemira, ali se on mora tretirati samo kao okidač, a ne kao njihov uzrok. Iznenadno širenje ovih nemira dovelo je do špekulacija kako su ih potakli strani neprijatelji, kao što je saudijsko-izraelsko-američki savez. No, pošto njihov rad protiv režima nije ništa novo, malo je vjerovatno da su oni imali značajan utjecaj.
Sve dok Iran radikalno ne promijeni instituciju ureda "Vrhovnog lidera" i dok god demokratski elementi sistema ostanu na marginama i bez moći da izraze želje naroda i smanje tenzije kroz zakonsko predstavljanje, ustanci i nemiri će biti imanentan i permanentan dio Islamske Republike Iran. Možda se, uz dobronamjernog despota, sve ove moći mogu koristiti efikasno. No, Iran i njegovi susjedi na sve strane nisu iznimka pravila koje je izrekao britanski historičar Lord Acton: "Moć ima težnju da kvari ljude, a apsolutna moć kvari ih nepopravljivo. Veliki ljudi su skoro uvijek loši ljudi."
Jel ovo pitanje vazi i za nas iz manjeg entiteta...kockakockica wrote:Jedno hipoteticko ali direktno pitanje za ove pacenike sa teme o Siriji i Iranu. U slucaju oruzanog sukoba Bosne i Irana, cije vojske uniformu bi obukli ?
Da Srbija napadne ja je više ne oblačio.kockakockica wrote:Jedno hipoteticko ali direktno pitanje za ove pacenike sa teme o Siriji i Iranu. U slucaju oruzanog sukoba Bosne i Irana, cije vojske uniformu bi obukli ?
Tvoje pitanje je notorno paćeništvo.kockakockica wrote:Jedno hipoteticko ali direktno pitanje za ove pacenike sa teme o Siriji i Iranu. U slucaju oruzanog sukoba Bosne i Irana, cije vojske uniformu bi obukli ?
Jaro moj to su sekte, plemena. Svi redom. Nakon 6-7 godina rata oni se sastaju po pustinjama gdje plemenske vodje odlucuju o vojnim akcijama. Nema vojske, nema reda i plana. Hiljade nekakvih grupa i podgrupa, fanatika i poremecnih mozgova. Sijeku glave, peku ljude, jedu organe i onda se ismijavaju, hvale time cak i ovdje na forumu.insomnia78 wrote:Pobjegli bi u njemacku. Fali more drzi se kopna
Za par godina nije lose. Mislim prije 2-3 godine da su imali nekoliko hiljada manji. Oko 12 ako se ne varam.aratet wrote:GDP PPP per capita iznosi 19.987 dolara za 2016.godinu.
https://data.worldbank.org/indicator/NY ... cations=IR
Poredjenja radi:
Hrvatska 23.731 https://data.worldbank.org/indicator/NY ... cations=HR
BiH 12.330
Slovenija 33.421
Srbija 14.725
asurbanipal wrote:Krokodajl wrote:Pa i u Iranu valjda narod zaokružuje neke listiće majka mu staraPoint. wrote:
Tamo preko bare vlada hajvan trenutno, ali jebiga tamo se mjenjaju svakih 4/8 godina a u Iranu zasjele staronje ni smrt ih ne odvaja od prijestolja. U Iranu ne smijes ni prdnuti a da ne pitas staru ajatolu smijes li. Ne smijes sa zenom na plazu otici kako hoces, nije kako ajatola kaze. Jebo takvu zemlju. Jos su, prema sopstvenom kazivanju, veliki rasisti.
Ali slaba fajda od toga dok se ajatolasi pitaju
Protesti u Iranu: Dok je 'Vrhovnog lidera' bit će ustanaka i nemira
Piše: Ahmad Sadri
Islamska Republika Iran je čudnovati kljunaš političke evolucije čovječanstva. Epizodni iranski nemiri, od fokusiranog, reformističkog ustanka 2009. godine (koji su vodili demonstranti srednje klase Teherana) do današnjih divljih nemira ljudi koji odbijaju trenutnu politiku (predvođenih nižom klasom i nezaposlenim u siromašnim dijelovima provincijskih gradova) ne mogu se razmatrati izolirani od mješavine proceduralne demokratije i opskurantske teokracije što su nagurane u Ustav revolucionarnog Irana prije četiri decenije.
Duboko u iranskom autoritarnom sistemu postoji sitno demokratsko srce, zajedno s izbornim, predsjedničkim i parlamentarnim komorama, koje očajnički pulsira protiv nepopustljivog, teokratskog egzoskeleta. Podrhtavajuće demokratsko srce produžilo je život sistema – uprkos ogromnim pogrešnim odlukama na domaćem i međunarodnom planu, a koje su napravile revolucionarne elite.
No, nije uspjelo omekšati autoritarni tjelesni oklop. Pokret za reforme nije uspio u svojoj misiji, jer Ustav daje tri četvrtine političke moći uredu "Vrhovnog lidera": to je neizborna, stalna pozicija, gdje "vjerski pravnik" dobija ogromne moći, uključujući komandu nad oružanim snagama i nad vanjskom politikom, dobija mogućnost veta na inicijative predsjednika ili parlamenta, a najstrašnija Pretorijska garda (Iranska revolucionarna garda) provodit će odluke svoga gospodara sa svojim vojnim, paravojnim, obavještajnim, sudskim i vansudskim ovlastima.
Zeleni ustanak kao temeljni mit
Demokratski izabrani predsjednik i parlament (ostavimo po strani medije i obične građane) ne smiju provjeravati ovlasti "Vrhovnog lider"a. Zbog toga sistem ostaje taman, slijep na svoje greške, otporan na razvoj i bez mogućnosti adaptacije na promjene, bilo unutrašnjeg, bilo vanjskog svijeta. Ovi ustanci predstavljaju frustraciju naroda s tom napornom rigidnošću.
Trebala je proći decenija od revolucije 1978. godine da demokratski pokret dobije samosvijest u umovima dijela kadrovske elite revolucije, a to se desilo na razočaravajućem kraju Iransko-iračkog rata 1988. godine. Trebalo je još deset godina da se razvije u materici prije nego što je izraslo u politički val koji je doveo predsjednika Mohammeda Khatamija na vlast 1997. godine. Ojačani reformisti su željeli osnaže demokratsku komponentu Republike, a istovremeno ublažiti njen teokratski i autoritarni oklop. Ta im je misija propala, jer se vladajuće teokrate nisu mirile ni s najmanjim ukidanjem njihovih moći. Krvavo su se borili protiv Khatamija i sabotirali njegove planove. Stvarali su, kako je sam prvi reformistički predsjednik rekao, "krizu svakih devet dana" kako bi ga slomili.
Neuspjeh reformatora doveo je do slabljenja popularnosti. Kako su nade za reformu Islamske Republike bile frustrirajuće, mnogi nisu izašli na izbore 2005. godine. To je omogućilo jačanje protivničke neokonzervativne elite, predvođene njenim podstrekačem Mahmoudom Ahmadinejadom. Posljedična međunarodna izolacija i strmoglava devalvacija monete otrijeznila je Irance dovoljno da izađu na izbore 2009. godine kako bi svrgnuli opasnog luđaka, koji je zauzeo mjesto u predsjedništvu. Kada je Ahmadinejad proglašen pobjednikom izbora, percepcija o krađi na izborima dovela je do veliki uličnih demonstracija, koje su postale poznate kao Zeleni ustanak.
Za razliku od trenutnih nemira, pokret 2009. godine je imao dobro oblikovanu političku viziju i iskusne lidere, koji su brzo uhapšeni, procesuirani i zatvoreni. Ulične demonstracije su bile brutalno potisnute. Ahmadinejadov drugi mandat je bio užasniji od prvog. Ekonomija je zamalo propala zbog sankcija koje su nametnuli Ujedinjeni narodi, što je, uz strašno profitiranje na crnom tržištu, gdje se prodavalo sve, od lijekova za rak do nafte na međunarodnoj sceni, natjeralo ljude ponovo na glasačka mjesta.
Na izborima 2013. godine ljudi su izabrali Hassana Rouhanija, umjerenog vjerskog lidera, koji je obećao normalizaciju međunarodnih odnosa i ekonomski napredak, ali ne i duboke reforme i liberalizaciju. Reformatori su pružili maslinovu grančicu autokratskom establišmentu desnog krila kako bi ostavili 2009. godinu iza sebe. No, "Vrhovni lider" je arogantno odbacio tu gestu. Daleko od toga da ih je bilo stid šta se sve dešavalo, vladajuće teokrate su odlučile pretvoriti gušenje Zelenog ustanka u temeljni mit njihovog neo-fundamentalističkog kulta. Njihove stavove protiv reformi nisu omekšale ni sve jače regionalne prijetnje novog arapsko-izraelskog saveza, niti izbor lidera SAD-a koji je direktno protiv Irana.
'Veliki ljudi su skoro uvijek loši ljudi'
Tokom prvog mandata Rouhani je uspio okončati hiperinflaciju i ogromnu nezaposlenost te zaključiti historijski sporazum s iranskim najvećim protivnikom, SAD-om. No, njegov drugi mandat nije najbolje počeo. Prvo, čini se kako je Rouhani pokleknuo pod desničarskim pritiskom kada je imenovao relativno konzervativan kabinet: razočaravajući izbor ljudi koji je već viđen za drugog mandata predsjednik Khatamija. Da bi stvari bile gore, Amerikanci pod Donaldom Trumpom (ili, kako je poznat u Iranu, američkim Ahmadinejadom) nisu se držali obećanja iz nuklearnog dogovora. Nade za brz oporavak su sada nestale.
Dalje ulje na vatru je dodala velika mješavina serija ogromnih korupcijskih šema koje su se otkrile. Tada, pod pritiskom sa desnog krila, predsjednik Rouhani odlučuje opravdati rast poreza na goriva objavom ogromnog budžeta za vjerske fondacije, koji su mu nametnule sile iznad njega. Teško je precijeniti koliku je ljutnju ovo razmetanje izazvalo u ljudima. Kap koja je prelila čašu iz izreke bila je samo poskupljenje jaja. Moćni desničarski duo iz grada Mashada, Ebrahim Raisi (ogorčeni Rouhanijev protivnik sa nedavnih izbora) i njegov punac Ahmad Alamolhoda, koji je poznat po jednostavnom razmišljanju, okrivili su Rouhanijevu administraciju za poskupljenje prehrambenih namirnica. To je bio neposredan povod aktuelnih nemira, ali se on mora tretirati samo kao okidač, a ne kao njihov uzrok. Iznenadno širenje ovih nemira dovelo je do špekulacija kako su ih potakli strani neprijatelji, kao što je saudijsko-izraelsko-američki savez. No, pošto njihov rad protiv režima nije ništa novo, malo je vjerovatno da su oni imali značajan utjecaj.
Sve dok Iran radikalno ne promijeni instituciju ureda "Vrhovnog lidera" i dok god demokratski elementi sistema ostanu na marginama i bez moći da izraze želje naroda i smanje tenzije kroz zakonsko predstavljanje, ustanci i nemiri će biti imanentan i permanentan dio Islamske Republike Iran. Možda se, uz dobronamjernog despota, sve ove moći mogu koristiti efikasno. No, Iran i njegovi susjedi na sve strane nisu iznimka pravila koje je izrekao britanski historičar Lord Acton: "Moć ima težnju da kvari ljude, a apsolutna moć kvari ih nepopravljivo. Veliki ljudi su skoro uvijek loši ljudi."
Mr Marandi stressed that that initial protests last Thursday were about economic grievances and were “entirely legitimate”, but, he said, “many of the marches were subsequently hijacked for extremist political motives. There are legal ways to protest: let’s not forget Iran is a democracy, we had presidential elections here this year with a turnout of more than 73 per cent in which 57 per cent voted for the current President.”
The Iranian authorities and Mr Marandi accuse the Mojahedin-e Khalq, which has bases in Europe including London, for instigating violence. The organisation fled Iran, basing itself in Saddam Hussein’s Iraq. A 2004 report by the FBI accused the organisation of money-laundering; three years previously the Charity Commission for England and Wales closed down a charity, Iran Aid, run by the group. Mojahedin-e Khalq denies any wrongdoing.
He drew a parallel, instead, to another set of disturbances, the England riots of 2011. “We had a situation then where the British Prime Minister called on social messaging firms to show responsibility and not be used as a platform to promote violence and criminality, and the companies complied,”
"We now have a situation where there are people in the UK, Europe and the US in the West, who are encouraging attacks on police stations, telling them how to make Molotov cocktails. What would the reaction be in the UK and elsewhere in the West if there were people in Iran directing rioters to carry out attacks on police stations in London, Paris and Washington? I wonder if the British Government has thought about the effect this will have on future rapprochement with Iran in the future?”
kockakockica wrote:Jaro moj to su sekte, plemena. Svi redom. Nakon 6-7 godina rata oni se sastaju po pustinjama gdje plemenske vodje odlucuju o vojnim akcijama. Nema vojske, nema reda i plana. Hiljade nekakvih grupa i podgrupa, fanatika i poremecnih mozgova. Sijeku glave, peku ljude, jedu organe i onda se ismijavaju, hvale time cak i ovdje na forumu.insomnia78 wrote:Pobjegli bi u njemacku. Fali more drzi se kopna
Dozivjeli smo da imamo ljude koji podrzavaju ISIL, drogirane, totalno poremecene likove. Dozivjeli smo da imamo nekakve Siije koji pod krinkom BH patriotizma uvaljuju i sire nasilnim verbalnim metodama tu poganu ideologiju.
Dozivjeli smo da ti isti likovi pod krinkom islama vrijedjaju, psuju i prijete onima koji cak i pomisle da nesto napisu ili kazu na konto istih.Sve veliki muslimani
Radnici, a 24h sata vise na forumu godinama. Ima mladje raje sto cita te stvari, upija, zaglavi, ali te likove to ne zanima. Sutra bi to prodalo rodjenu mater a ne Bosnu za ideologiju. Bolest. To su toliko zaglavili da vise ne vide dalje od nosa. Posljedni stadij notornog alkoholicara koji nas ubjedjuje da je dobar, da je sve ok, sve to dok poteze zadnji gutljaj iz vec prazne boce. Tuga je ovo, tuga.
Sumnjam da bi se naš narod opiro ikome, ko nas napadne pravo bi se osevapio.Vizionar 1985 wrote:Ja bi branio narod. Valjda. Nisam siguran. Jer sam bipolaran.
salik79 wrote:kockakockica wrote:Jaro moj to su sekte, plemena. Svi redom. Nakon 6-7 godina rata oni se sastaju po pustinjama gdje plemenske vodje odlucuju o vojnim akcijama. Nema vojske, nema reda i plana. Hiljade nekakvih grupa i podgrupa, fanatika i poremecnih mozgova. Sijeku glave, peku ljude, jedu organe i onda se ismijavaju, hvale time cak i ovdje na forumu.insomnia78 wrote:Pobjegli bi u njemacku. Fali more drzi se kopna
Dozivjeli smo da imamo ljude koji podrzavaju ISIL, drogirane, totalno poremecene likove. Dozivjeli smo da imamo nekakve Siije koji pod krinkom BH patriotizma uvaljuju i sire nasilnim verbalnim metodama tu poganu ideologiju.
Dozivjeli smo da ti isti likovi pod krinkom islama vrijedjaju, psuju i prijete onima koji cak i pomisle da nesto napisu ili kazu na konto istih.Sve veliki muslimani
Radnici, a 24h sata vise na forumu godinama. Ima mladje raje sto cita te stvari, upija, zaglavi, ali te likove to ne zanima. Sutra bi to prodalo rodjenu mater a ne Bosnu za ideologiju. Bolest. To su toliko zaglavili da vise ne vide dalje od nosa. Posljedni stadij notornog alkoholicara koji nas ubjedjuje da je dobar, da je sve ok, sve to dok poteze zadnji gutljaj iz vec prazne boce. Tuga je ovo, tuga.