DANI,
Broj 810, 21.12.2012
Edin Šarčević
Polemika: Šansa da se otklone sve dileme o neustavnom normiranju naroda kao nacije
Nacija je javnopravna pretpostavka popisa
Ideološki rat: Korištenje netačnih pojmova za opis socijalnih fenomena u zakonskim i podzakonskim aktima i to u zemlji koja vrvi samoproglašenim i medijski eksponiranim “pravnim ekspertima” i “političkim analitičarima”, doprinosi haotičnoj atmosferi koja kalkulira sa strahom i od popisa pravi mali ideološki rat
Ustav BiH ne poznaje pojam nacije i da ga ne koristi ni na jednom mjestu za oznake kolektiviteta. Jezik ustava poznaje pojam naroda. A, za pravo su pojmovi, to što su matematici brojevi. Ustavni sud u svojim presudama, posebno u onoj najisticanijoj, o konstitutivnosti svih naroda na državnom teritoriju, radi isključivo sa pojmom (konstitutivnih) naroda (nikako konstitutivnih nacija). To je dokaz da ustavno pravo BiH bosanskohercegovačku naciju vidi kao zajednicu državljana koja obuhvata pojedine etnički definirane narode i pojedince koji ne priznaju ovaj kod
Čini se da žalba Dennisa Gratza na formulacije iz popisnog obrasca P-1 polazi od stavova koje sam ranije iznio u stručnom mišljenju o diskriminaciji popisnim obrascem (Sveske za javno pravo br. 9-2012 i web CJP-a
http://www.fcjp.ba). Budući da je i prije odgovora Agencije za statistiku BiH ova žalba postala predmetom dnevnopolitičkih “analiza”, slobodan sam skrenuti pažnju na njen fokus i značaj, ali i na činjenicu da su brzopotezni “analitičari” nekompetentno pristupili problemu i da otvaraju diskusiju o predmetu koji ne razumiju ili namjerno iskrivljuju njegov sadržaj. To objašnjava i ovu reakciju.
Žalba je, inače, pravno interesantna i zbog toga što osporava ustavnost i zakonitost nekoliko rubrika u popisnom obrascu, prije svih rubriku kojom se statistički utvrđuje etnička pripadnost odnosno “nacionalnost” popisanih osoba. Koncentriraću se samo na ovaj element. Njime se otvara pitanje o stručnom korištenju standardiziranih javnopravnih pojmova u zakonskim tekstovima i aktima kojima se izvršavaju zakoni: da li je izjednačavanje nacionalnosti i etničke pripadnosti u skladu sa pojmovnikom bosanskohercegovačkog ustava i opšteprihvaćenim javnopravnim standardima.
Nacija kao državljanstvo Dennis Gratz upravo zahtijeva da se pojmovi nacionalnost i etnička pripadnost u popisnom obrascu koriste prema opštepriznatim javnopravnim standardima i u skladu sa terminima pisanog Ustava BiH (dakle, nacija kao državljanstvo koje nije predmet nego pretpostavka popisa, etnička pripadnost kao samodefiniranje svakog građanina). Ko pročita tekst žalbe mora odmah shvatiti da je riječ o klasičnom zahtjevu kojim se tek otvara upravni postupak, a daljnji tok je neizvjestan.
Međutim, politički inspirirano čitanje je neosjetljivo za sadržaj i i pravni smisao teksta. Kao da ga ne obavezuje napisano, racionalno mišljenje i logika. Upravo dvije reakcije (R. Bajrovića i N. Jahića) jesu dobra ilustracija takvom trendu. Obojica učitavaju u ovu žalbu posljedice koje ni najmaštovitijim čitanjem samog teksta ne mogu ući u skup njegovih poruka: oni vide želje, namjere i ciljeve Naše stranke da političku moć rezervira za predstavnike konstitutivnih Bošnjaka, Srba i Hrvata i da izjednači etnički i rasni identitet (R. Bajrović), odnosno identificiraju u tekstu osjećaje pripadnosti etničkoj skupini i državi (N. Jahić). Ima tu i poduka iz ustavnog prava zbog kojih se pada na ispitu: “Ustav BiH (...) u samoj svojoj osnovi pojmu ’konstitutivnog naroda’ pripaja kontekst nacije.” Da se čovjek zamisli!
Istina je da je građanin Gratz u svoje ime uložio žalbu, i još nešto: on čita pravo, “analitičari” čitaju misli, Gratz insistira na ustavnosti, “analitičari” na prognozama, Gratz traži egzaktnu upotrebu javnopravnih standarda, “analitičari” traže produkciju političkih slika koje kalkuliraju sa strahom. Od svega ostaje konfuzno manipuliranje političkim perspektivama Naše stranke i zabrinjavajuće nizak standard javno plasiranih “analiza”.
Mislim da bi se moglo i moralo uvesti nešto reda u javne dispute koji ovu temu tek uzimaju na nišan. Od pomoći bi moglo biti ponovljeno gradivo iz primjedbe na rubriku 24: “etničko/nacionalno izjašnjavanje”. Jer, javnopravni standardi zahtijevaju da se nacija razumijeva kao skup građana jedne države (nacija je državni narod), a narod ili etnija kao zajednica jezika, kulture, svijesti o zajedničkoj sudbini, porijeklu i sl. O tome ima više nego dovoljno referentnih stavova i poopćive prakse i sve više pojedinačnih glasova koji se polako ali sigurno artikuliraju kao eufonija političkog razuma.
Ustavne kategorije Popisni obrazac je primarno pravni akt, njime se konkretiziraju odredbe iz Zakona o popisu stanovništva. Dakle, upravo se njime moraju posredovati pojmovi koji imaju pokriće u javnom pravu i koji omogućuju univerzalnu javnopravnu komunikaciju. Na toj se pozadini vidi da je Gratzov zahtjev utemeljen: on, prema mome mišljenju, izlazi u susret javnopravnim pojmovima iz kojih se mogu izvoditi prava i obaveze. Njegovim prihvatanjem bi se unio pravni red u materiju koja je, inače, podložna falsificiranju i zloupotrebi u javnom prostoru.
Podsjetimo se da Ustav BiH ne poznaje pojam nacije i da ga ne koristi ni na jednom mjestu za oznake kolektiviteta. Jezik ustava poznaje pojam naroda. A, za pravo su pojmovi, to što su matematici brojevi. Ustavni sud u svojim presudama, posebno u onoj najisticanijoj, o konstitutivnosti svih naroda na državnom teritoriju, radi isključivo sa pojmom (konstitutivnih) naroda (nikako konstitutivnih nacija). To je dokaz da ustavno pravo BiH bosanskohercegovačku naciju vidi kao zajednicu državljana koja obuhvata pojedine etnički definirane narode i pojedince koji ne priznaju ovaj kod. Treba imati na umu da je riječ o ustavnim kategorijama koje stvaraju prava i obaveze.
Prema tome, žalba o kojoj govorimo problematizira pitanje zakonitosti i ustavnosti popisne kategorije koja se ne popisuje. Nacija je javnopravna pretpostavka popisa, jer se upravo ona obuhvata popisom. Prašina u medijima zamagljuje pogled i pospješuje mentalne blokade zbog toga što od eminentno pravnog problema koji treba riješiti, pravi političku prognozu koja je potpuno proizvoljna. No, korištenje netačnih pojmova za opis socijalnih fenomena u zakonskim i podzakonskim aktima i to u zemlji koja vrvi samoproglašenim i medijski eksponiranim “pravnim ekspertima” i “političkim analitičarima”, doprinosi haotičnoj atmosferi koja kalkuira sa strahom i od popisa pravi mali ideološki rat. Njega svakako treba voditi, ali problem koji sa žalbom građanina Gratza ulazi u upravnu proceduru i koji može imati sudski epilog, nema sa ideologijom i strahom ništa zajedničko.
Zapravo bi terminološko čišćenje popisnog obrasca predstavljalo siguran oslonac za što egzaktniju statističku sliku. Zbog toga pozdravljam žalbu dr. Dennisa Graza. Bar kao šansu za državnu upravu ili sud ili, čak, Ustavni sud BiH: šansu da se otklone sve dileme o neustavnom normiranju naroda kao nacije. Ako predmet dođe do ustavnog suda možda bi, kao više puta do sada, njegova uloga prosvjetitelja političke klase prevazišla konkretan značaj ustavnog spora.
...mijenjaj promotorku tariguza 