Na Mirsu sam totalno zaboravio. Mislim da je ubijen 1994, jer smo se u ljeto 1995 kupali u rijeci Dobrinji ali mozda i ja grijesim, jbg davno je bilo. Izmedju genijalnosti i ludila je tanka linija i mislim da je i kod Mirse bio taj slucaj.farexicus wrote:
Čestitam na mapama.
Da dodam ponešto.
6. Na tom mostu poginuo je onaj naš sugrađanin što je poludio u ratu, sjećam ga se po tome što je uništavao šprice iz bolnice "da ne padnu u ruke neprijatelju" i što se raja ibretila kako rješava složene matematičke zadatke kada je bio onaj srednjoškolski centar. Mislim da je 1995 ubijen na tom mostu.
9. Brana je bile i između narandžastog i zelenog mostića, bila je i na petici...ne mogu da shvatim kako smo se mogli tamo kupati niti mi je jasno kako nije bilo poginulih, mogli su nas pištoljima gađati.
14. Ulica Avde Ćuka, bio je tranše, nije se moralo pretrčavati, bili su povezani sa onom zgradom u D2b koja im je najbliža gdje je također bila naša linija. Al im je zeznuto bilo, nema šta, nekako odsječeno. A ljudi su živjeli tamo, samnom su u razred išli neki koji su bili u toj ulici. Da Bog sačuva.
Ma ne samo pistoljima vala mogli su i nekom ultra giga zajebanom prackom da su htjeli
. Meni je uvijek bilo na pameti da nam mogu pustiti niz rijeku neki otrov, ali bilo je jebaji ga da se okupam jos ovaj put i necu vise 
Isto tako u toku zime (mislim da je bila 94 na 95) kada smo skijali po brdu Mojmilu, imali su nas iz Lukavice ko na dlanu. Mogli su da biraju gdje da nas gadjaju pa nisu. Mozda su bili njihovi domaci na linijama pa nas pustili da uzivamo, doduse tad su i bila kao nekakva primirija ako se dobro sjecam, pa niti su ovi pucali, a niti su nasi pucali.
Znam da su u Avde Cuka zivjeli neki civili i uvijek sam se pitao kako je tamo tim ljudima.
@Ali Kemal
mojne tisra majke ti
,inače ja sam došao da živim u Dobrinju C-5 sredinom 1994,ja mislim Juni,tako da većinom ni danas dan nisam znao šta se gore zapavo dešavalo.
) niko ne bi i ode glava. Komšija mi, 94 ili 95-te, krenuo na liniju, baš je možda bio u Avde Ćuka, u uniformi, bilo primirje, ja kopo baštu, bio je onaj fin tranše između Emila Zole i zadnje bijele zgrade na Bulevaru, on pošo pored, sa bijele zgrade u D4 zapuca i gotovo. Koliko li je samo ljudi poginulo zbog opuštanja, a evo sada nam neki savjetuju da se kolektivno opustimo i stvar prepustimo historičarima.
Kako je nesposobna otrpiti pritisak, bez obzira osnovan ili ne, kako je nespremna odbraniti se od sopstvene sujete i poriva "osobe s više vrijednosti"... Mučno je bilo čitati onaj gornji tekst, prepun je primitivnog izljeva frustracija prema nekom koga čak i ne poznaje. U zadnje vrijeme nađem se u razmišljanju da se sramotim što pripadam grupi koja je žrtvovala sve svoje u odbrani od "varvara" i "Vandala" s brda. Kad čitam tekstove slične gornjem, poželim da nisam, da ne pripadam... Fakat bijedno i sramotno pisanje od "velikana s prve borbene linije" 
