Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
elSaik wrote:Ovdje mnogi brkaju euforiju sa samouvjerenošću. S tim da ne vidim ni šta je to loše u euforiji. Šta je to toliko loše u stavu "razvalit ćemo ih." To što je Ćiro pričao "jebat ćemo im mamu" a pri tom se nije spremao nikako za protivnika, e, drugovi i drugarice, to nije euforija nego šuplja.
Stav "bolji smo, kvalitetniji, idemo da pobijedimo" je jedan vrlo zdrav stav. Stav "ma dobar je i bod, jbg, nismo svjetski prvaci" je bolestan stav. I neka niko ne pomišlja da mi citira Osima juniora. Taj nikada ne govori ono što zaista misli. Volio bih da je i Pape takav. Ali nije, jbg. Možda bi bio svjetski prvak, da jeste.
Slažem se i ja da se brkaju. Međutim tvrdim da kod nas nema, i nikad nije ni bilo samouvjerenosti, ali zato euforije redovno ima kad ne treba. Jer ili je euforija ili je apatija, trećeg nema...
Slažem se i da stav "bolji smo, kvalitetniji, idemo da pobijedimo" je pobjednički i super, ali pod uslovom da se mi znamo ponašat onda kada ne uspijemo pobjedit. Međutim mi to ne znamo. Ma koliko čudno zvučalo, pobjednički mentalitet ne možemo izradit dok ne naučimo gubit...
euforija je reakcija kada neko nema blage veze sa fudbalom i kad podlegne svim medijima koji ga bombarduju sa informacijama pred tekmom... Onaj ko zna citati izmedju vrstica taj nema nikakve euforije jer mu vlada razum sto je suprotno euforiji. Euforija su osjecaji koji prevladaju razum. Slazem se da euforija ne donosi dobro.
Mirnoca, razum i preracunljivost i svakako upornost donose dobro, sve ostalo sto je povezano sa osjecajnim podrucjem je samo reakcija koja pusta iza sebe i slabe osjecaje kao tuga, pesimizam itd.
za kraj evo jedna video kojeg sam prikrojio sa albanske televizije...
Albania - Bosnia-Herzegovina (1-1) Uefa Euro 2012 Qualifiers
elSaik wrote:Ovdje mnogi brkaju euforiju sa samouvjerenošću. S tim da ne vidim ni šta je to loše u euforiji. Šta je to toliko loše u stavu "razvalit ćemo ih." To što je Ćiro pričao "jebat ćemo im mamu" a pri tom se nije spremao nikako za protivnika, e, drugovi i drugarice, to nije euforija nego šuplja.
Stav "bolji smo, kvalitetniji, idemo da pobijedimo" je jedan vrlo zdrav stav. Stav "ma dobar je i bod, jbg, nismo svjetski prvaci" je bolestan stav. I neka niko ne pomišlja da mi citira Osima juniora. Taj nikada ne govori ono što zaista misli. Volio bih da je i Pape takav. Ali nije, jbg. Možda bi bio svjetski prvak, da jeste.
Samouvjerenost nemamo i nismo je nikad ni imali. Nikad.
Za vrijeme Cire smo imali euforiju, koja je nezdrava. A zasto ? Zato sto su ti takvi poput tebe, zajedno sa novinarima i sa cjelokupnom bejha javnoscu ufurali da smo velesila i napravili pritisak na reprezentaciju koji traje evo vec nekoliko godina, pritisak s kojim se oni ne mogu nosit.
Po meni je velika glupost eto kako Ciro nije bio nikakav strucnjak vec je eto samo kao znao podic atmosferu, i da smo na osnovu toga napravili neki rezultat. Znao je on vrlo dobro sta radi, i znao je uzeti Belgiju, Estoniju i Armeniju dva puta. Nije ih uzeo samo euforijom vec i znanjem. To je moje misljenje.
Ruku na srce, Albanija je jaca ekipa od Estonije i Armenije. Zato, vidjecemo sta se napravi protiv Rumuna.
Ako cemo pravo, euforija, kovanje nasih igraca u svijetske zvijezde i nasu reprezentaciju u velesilu nas je djelimicno kostalo plasman na SP. 2010. Zato trebamo prestati jednom za sva vremena s nepotrebnim pritiskom nad igracima pred kljucnih utakmica.
Ćiro je znao šta radi ali nije znao do kad to treba raditi. Ne možeš očekivati da svaki dan služiš isto jelo i da to na kraju ne prisjedne svima. On je imao sjajnu taktiku tokom natjecanja u grupi ali nije bilo šanse da upali protiv Portugala ali pokušao - nije upalilo - idemo dalje.
E tu je nastao problem jer mi nismo napravili stepenicu više otada nego sišli sprat niže pa sad sve otpočetka... Ali to smo mi, sve nam je tako i zato smo u svemu tamo gdje smo.
Ridjobrki wrote:Ćiro je znao šta radi ali nije znao do kad to treba raditi. Ne možeš očekivati da svaki dan služiš isto jelo i da to na kraju ne prisjedne svima. On je imao sjajnu taktiku tokom natjecanja u grupi ali nije bilo šanse da upali protiv Portugala ali pokušao - nije upalilo - idemo dalje.
E tu je nastao problem jer mi nismo napravili stepenicu više otada nego sišli sprat niže pa sad sve otpočetka... Ali to smo mi, sve nam je tako i zato smo u svemu tamo gdje smo.
Ja oduvjek tebe smatrao ozbiljnim covjekom a vidim da ti to nisi.Ako jesi de nam pojasni tu ,,sjajnu cirinu taktiku u grupi,,Jel taktika da nam Spanci spuste 5 kom.u komadu,jel taktika da onakvu Tursku u Turskoj ne pobijedismo,ma koga smo jos pobijedili tom taktikom osim Belgije.Cirina sjajna taktika je bila,,uzmi pare od ovih kretena i bjezi sto dalje(akud ce dalje nego u Kinu)Nesto sto smo odigrali protiv Spanaca u gostima ali i tu smo se branili i haman odbranili.I naravno idemo dalje ali sa ovakvim pristupom novinara,pojedinih navijaca i navijackih grupa a ublehase i da ne spominjem -tesko se nama dalje.Necemo valjda docekati ono sto i Srbija.Ne daj boze.Phuj,phuj sto dalje.I zato podrska Papetu i igracima pa ako ide ide ako ne ide opet cemo mijenjati
Ridjobrki wrote:Ćiro je znao šta radi ali nije znao do kad to treba raditi. Ne možeš očekivati da svaki dan služiš isto jelo i da to na kraju ne prisjedne svima. On je imao sjajnu taktiku tokom natjecanja u grupi ali nije bilo šanse da upali protiv Portugala ali pokušao - nije upalilo - idemo dalje.
E tu je nastao problem jer mi nismo napravili stepenicu više otada nego sišli sprat niže pa sad sve otpočetka... Ali to smo mi, sve nam je tako i zato smo u svemu tamo gdje smo.
ma koga smo jos pobijedili tom taktikom osim Belgije.
Armeniju i Estoniju tj ekipe koje su po jakosnom šeširu pandan Albaniji i Bjelorusiji...
Ovaj nije uzeo albaniju a Bogami sa ovakvim pristupom neće ni Bjelorusiju tako da...
Svako moze, uz ozbiljan pristup, pobjediti Armeniju i Estoniju. Albaniju je puno teze savladati pogotovo kada igraju kod kuce. Ko god je gledao utakmicu Albanija-BIH zna da nismo uopste lose igrali ali jednostavno zavrsnica je nedostajala i takoder nismo imali ni trunku srece.
Činjenice:
1. Ćiro je racionalno spojio igrače i taktiku i nije kukao ''imal' ko lijevog beka?''
2. Ćiro je dobio sve utakmice u grupi koje je trebao dobiti (male utakmice) i neke koje nije morao (Belgija i Armenija u gostima, potpisali bismo 2 boda iz te dvije)
3. Ćiro nije izgubio utakmice u grupi koje nije smio izgubiti (Turska kući)
4. Časan poraz golom iz ofsajda u gostima i opušteni poraz kući u tekmi bez rezultatskog značaja protiv jedne od najboljih ekipa koje je svijet ikad vidio te europskog, svjetskog, interplanetarnog prvaka i nisu neki grijesi.
Baraž je bio čitav niz grešaka, to je druga priča i to ga je opravdano koštalo otkaza. Nakon toga je trebalo taj uzlet financijskí kapitaliziratí i za bolje pare dovesti boljeg selektora od Papeta ali to je uz ovaj Savez nemoguće i zato mi nemamo prava niti šta očekivati od reprezentacije niti šta zamjerati igračima. A ni Papetu, on sigurno daje svoj maksimum, koliko god to u današnjem nogometu smiješno malo bilo...
shaqqa wrote:Armeniju i Estoniju tj ekipe koje su po jakosnom šeširu pandan Albaniji i Bjelorusiji...
Ovaj nije uzeo albaniju a Bogami sa ovakvim pristupom neće ni Bjelorusiju tako da...
Greška. Jedino što je tačno je da su Armenija i Albanija isti šešir, mada se i tu hladno može konstatovat da je Albanija značajno jača selekcija.
Što se tiče ostalog, Estonija je bila isti onaj šešir koji je sad Luksemburg (ali dobro i tu važi da je Estonija značajno jača od Luxa).
A Bjelorusija... je pandan nama iz prošlih kvalifikacija. Dakle, sadašnja Bjelorusija je ono što smo mi bili prije dvije godine. Dobro se toga sjetiti kada krenemo sebe dizati u nebesa ili Bjeloruse smatrat ništavnom selekcijom...
Al je zato Rumunija koja je u rangu Turske u stvari jacine ondasnje Belgije, ako ne i slabija.
Zato se tek nakon njih moze reci da smo napravili nesto sa Susicem ili nismo.
Ridjobrki wrote:Ćiro je znao šta radi ali nije znao do kad to treba raditi. Ne možeš očekivati da svaki dan služiš isto jelo i da to na kraju ne prisjedne svima. On je imao sjajnu taktiku tokom natjecanja u grupi ali nije bilo šanse da upali protiv Portugala ali pokušao - nije upalilo - idemo dalje.
E tu je nastao problem jer mi nismo napravili stepenicu više otada nego sišli sprat niže pa sad sve otpočetka... Ali to smo mi, sve nam je tako i zato smo u svemu tamo gdje smo.
ma koga smo jos pobijedili tom taktikom osim Belgije.
Armeniju i Estoniju tj ekipe koje su po jakosnom šeširu pandan Albaniji i Bjelorusiji...
Ovaj nije uzeo albaniju a Bogami sa ovakvim pristupom neće ni Bjelorusiju tako da...
Zezno si se malo, Bjelorusija je u četvrtom šeširu, u kojem smo mi bili lani.
Tako da su Estonija i Armenija pandan Albaniji i Luksemburgu
shaqqa wrote:Armeniju i Estoniju tj ekipe koje su po jakosnom šeširu pandan Albaniji i Bjelorusiji...
Ovaj nije uzeo albaniju a Bogami sa ovakvim pristupom neće ni Bjelorusiju tako da...
Greška. Jedino što je tačno je da su Armenija i Albanija isti šešir, mada se i tu hladno može konstatovat da je Albanija značajno jača selekcija.
Što se tiče ostalog, Estonija je bila isti onaj šešir koji je sad Luksemburg (ali dobro i tu važi da je Estonija značajno jača od Luxa).
A Bjelorusija... je pandan nama iz prošlih kvalifikacija. Dakle, sadašnja Bjelorusija je ono što smo mi bili prije dvije godine. Dobro se toga sjetiti kada krenemo sebe dizati u nebesa ili Bjeloruse smatrat ništavnom selekcijom...
A zanemarit ćemo lagano činjenicu da su skoro sve repke iz prvog i drugog šešira jače od Francuske, a da Rumunija ne da nije drugi šešir po kvaliteti, već je upitno da li su i treći. Porediti ovu i onu grupu po kvaliteti je smiješno, jer je tadašnja grupa generalno za 3 klase bolja od ove. Nažalost za te tri klase smo i mi slabiji u odnosu na tad, jer Papetovu bi Ćirina repka pojela za doručak.
elSaik wrote:Ovdje mnogi brkaju euforiju sa samouvjerenošću. S tim da ne vidim ni šta je to loše u euforiji. Šta je to toliko loše u stavu "razvalit ćemo ih." To što je Ćiro pričao "jebat ćemo im mamu" a pri tom se nije spremao nikako za protivnika, e, drugovi i drugarice, to nije euforija nego šuplja.
Stav "bolji smo, kvalitetniji, idemo da pobijedimo" je jedan vrlo zdrav stav. Stav "ma dobar je i bod, jbg, nismo svjetski prvaci" je bolestan stav. I neka niko ne pomišlja da mi citira Osima juniora. Taj nikada ne govori ono što zaista misli. Volio bih da je i Pape takav. Ali nije, jbg. Možda bi bio svjetski prvak, da jeste.
Samouvjerenost nemamo i nismo je nikad ni imali. Nikad.
Za vrijeme Cire smo imali euforiju, koja je nezdrava. A zasto ? Zato sto su ti takvi poput tebe, zajedno sa novinarima i sa cjelokupnom bejha javnoscu ufurali da smo velesila i napravili pritisak na reprezentaciju koji traje evo vec nekoliko godina, pritisak s kojim se oni ne mogu nosit.
Po meni je velika glupost eto kako Ciro nije bio nikakav strucnjak vec je eto samo kao znao podic atmosferu, i da smo na osnovu toga napravili neki rezultat. Znao je on vrlo dobro sta radi, i znao je uzeti Belgiju, Estoniju i Armeniju dva puta. Nije ih uzeo samo euforijom vec i znanjem. To je moje misljenje.
Ruku na srce, Albanija je jaca ekipa od Estonije i Armenije. Zato, vidjecemo sta se napravi protiv Rumuna.
Pritisak koji traje već godinama, a mi sa Portugalom igrali prije tačno jedne.
Za mene stav da idemo u Armeniju, Estoniju, Belgiju, da ćemo napasti Španiju nisu euforija već samouvjerenost. Porazu od Portugala nije kumovala "euforija" već neorganizovanost Saveza koji je dopustio da se igrači ne mogu spremiti za najvažniju utakmicu u miru, te nespremnost Ćire da sjedne sa svojim stručnim štabom i pripremi se za Portugalce. I uprkos svemu tome mi smo od Portugala ispali samo iz 2 razloga: 1. nedostatak sportske sreće u prvoj utakmici; 2. igranje druge ekipe u revanšu.
Ne bismo, jer bismo opet igrali sa rezervnim sastavom u revanšu. Kako god, razlog ispadanja nije euforija već mnogi drugi faktori. Euforija i priča navijača je u svemu tome jako malo bitna.
edit: Kao recimo prije prve tekme u Belgiji. Cyprus i ja i još raje gledamo, on govori bit će 0:0, a ja govorim bit će 1:2 za nas. Niti njegova "staloženost i realnosti" niti moja "euforija" nemaju aposlutno nikakvog uticaja na dešavanja na terenu. Smiješno mi je govoriti o pritisku na igrače koji milione primaju za ono što rade.
elSaik wrote:Ne bismo, jer bismo opet igrali sa rezervnim sastavom u revanšu. Kako god, razlog ispadanja nije euforija već mnogi drugi faktori. Euforija i priča navijača je u svemu tome jako malo bitna.
edit: Kao recimo prije prve tekme u Belgiji. Cyprus i ja i još raje gledamo, on govori bit će 0:0, a ja govorim bit će 1:2 za nas. Niti njegova "staloženost i realnosti" niti moja "euforija" nemaju aposlutno nikakvog uticaja na dešavanja na terenu. Smiješno mi je govoriti o pritisku na igrače koji milione primaju za ono što rade.
elSaik wrote:Pritisak koji traje već godinama, a mi sa Portugalom igrali prije tačno jedne.
Ovaj tvoj komentar i ono sto sam ja napisao nemaju puno veze jedno s drugim.
elSaik wrote:Ne bismo, jer bismo opet igrali sa rezervnim sastavom u revanšu. Kako god, razlog ispadanja nije euforija već mnogi drugi faktori. Euforija i priča navijača je u svemu tome jako malo bitna.
edit: Kao recimo prije prve tekme u Belgiji. Cyprus i ja i još raje gledamo, on govori bit će 0:0, a ja govorim bit će 1:2 za nas. Niti njegova "staloženost i realnosti" niti moja "euforija" nemaju aposlutno nikakvog uticaja na dešavanja na terenu. Smiješno mi je govoriti o pritisku na igrače koji milione primaju za ono što rade.
Nemaju tvoja ako se ne nalazis na stadionu, naravno. Ali kad 30 hiljada takvih kao ti dodju na Kosevo i misle da smo bogom dani da razvalimo Francusku ili Portugal i onda sjede i sute ko mulci jer im nismo zabili 2 gola u prvih 20 minuta, to definitivno ima uticaj na ekipu. Jebote Albanija igra sa Bosnom, cijeli stadion pjeva, a mi igramo sa Francuskom niko nista. Da nema nikakve veze - nije tacno. No slazem se da sve to nije toliko bitno koliko takticka postavka na terenu i odabir igraca. To je prvi i glavni razlog zasto gubimo, odnosno dobijamo utakmice.
mene vise nego sve brine nasa "light" sredina koja je defanzivno jako slaba. A sve te ekipe u nasoj grupi su totalno razlicite naspram onima iz proslih kvalifikacija. Puno su "trdje" ekipe koje igraju defanzivno i bojim se da na ne naleti koji sudija koji ce pustati da jih ovi gaze. Ako vec igramo igru pasova onda nesmije biti grijesaka moraju se dobro uigrati, lopta se nesmije onako odbijati od Dzeke i Ibisevica, moraju igrati kao "ćopor" tako uigrani bismo mogli savladati ove nadolazece utakmice.
Pustite Ciru, Ciro je proslost... I tesko je upsoredjivati ova dva ciklusa nisu bas u nicemu slicni.
Od dana kada je Safet Sušić preuzeo vođenje nogometne reprezentacije BiH traje neobjašnjiv otpor prema najvećem nogometašu kojeg je BiH ikada imala...
...Prvobitni skepticizam s vremenom je prerastao u potpuni antagonizam, a zatim i u neshvatljivu mržnju dijela javnosti i novinara koji na internetskim forumima skoro pa pozivaju na Sušićev linč.
No, ovakav je njihov stav lako objasniti. Jednostavno, oni su Miroslava Blaževića (sine, pokojne mi majke Kate j.. ćemo im mater) voljeli iz istog razloga zbog kojeg 300 hiljada glasača na izborima zaokruži ime Željka Komšića (ko dirne u Bosnu, dobiće po prstima). Rezultati i suština takvog stila ponašanja i vladavine, dakle nikakvi, malo su koga zanimali. Bilo je važno da se teferiči i da se ima osjećaj kako smo konačno veliki i važni, makar gubili sve bitne utakmice u kojima smo morali pobjeđivati. Nakon takvog Blaževića, u reprezentaciju je stigao Sušić i uveo potpuno suprotna pravila ponašanja.
No, situacija u kojoj Sušić radi umnogome je drugačija od one u kojoj se našao Blažević. U Blaževićevo vrijeme Zvjezdan Misimović i Edin Džeko bili su dva najbolja igrača Bundeslige, Vedad Ibišević igrao je do povrede u životnoj formi a većina ostalih reprezentativaca bila je standardna u svojim klubovima. Danas je Misimović potpuno nespreman nogometaš, sa desetak kilograma viška, Ibišević se (još) traži, Džeko u reprezentaciji statira oko protivničkog šesnaesterca a važni odbrambeni i vezni igrači u svojim klubovima uglavnom sjede na klupi... Dakle, jedna prosječna evropska reprezentacija koju samo u BiH smatraju velikom i vide je na svakom velikom takmičenju.
Ono što je, ipak, Sušićev najveći problem koji bi ga, na koncu, mogao koštati posla jeste činjenica da je nacionalni tim skupina na dvije strane podijeljenih igrača, koji skoro pa ne komuniciraju jedni sa drugima. Jednu grupu nogometaša čine Miralem Pjanić, Vedad Ibišević, Asmir Begović... koji profesionalno shvataju okupljanja reprezentacije, koji na takve utakmice gledaju kao na priliku da se dokažu i u nacionalnom dresu. S druge je, pak, strane klan nazovi zvijezda koji je imao velikog uticaja i na Blaževića, posebice kada je na njega, na pripremama za utakmicu s Portugalom, vršio pritisak da umjesto povrijeđenog Kenana Hasagića na golu bude Begović. Uobražena grupica, iako to Sušić ne želi priznati („Da sam to vidio, odmah bi dao ostavku“, kazao nam je selektor) skoro pa otvoreno bojkotira igru pokušavajući na taj način izazvati potpuni raskol i smjene na kormilu reprezentacije.
I dok smo se svi skupa razočarano prepirali o razlozima zbog kojih reprezentacija nije pobijedila u Tirani, dio reprezentativaca je noć po povratku u Sarajevo, predvođeni notornim Munibom Ušanovićem, iskoristio da albanski bod proslavi dernekom do jutra u Ušanovićevom omiljenom restoranu. Dakle, isto ono što su radili u Lisabonu, nakon prve utakmice baraža, kada su odmah nakon izgubljene utakmice do sitnih sati istraživali ponudu lisabonskih klubova. Poruka svima koji svoju energiju troše raspravljajući o tome treba li Sušić otići ili ne, mogu li Pjanić i Misimović zajedno te zašto ne igraju, primjerice, Ibričić ili Sanel Jahić je jasna - ne sekirajte se previše. Reprezentativna okupljanja velikoj su većini igrača dobra prilika da se odmore od strogih klupskih obaveza ili da se, primjerice, dan-dva pred važne utakmice alkoholizirani „prijateljicama noći“ pohvale kvadraturom apartmana u elitnom sarajevskom naselju Breka. Ako njima nije stalo, zašto bi se onda bilo ko od nas nervirao kako su igrali Bjelorusija i Rumunija te hoće li nam izgubljena dva boda u Tirani zatvoriti vrata baraža.
N. Hasić (Slobodna Bosna)
Nemojte se dzabe nervirati, daleko smo mi od bilo kakvog velikog takmicenja.
Ista prica se ponavlja iz godine u godinu
Od dana kada je Safet Sušić preuzeo vođenje nogometne reprezentacije BiH traje neobjašnjiv otpor prema najvećem nogometašu kojeg je BiH ikada imala...
...Prvobitni skepticizam s vremenom je prerastao u potpuni antagonizam, a zatim i u neshvatljivu mržnju dijela javnosti i novinara koji na internetskim forumima skoro pa pozivaju na Sušićev linč.
No, ovakav je njihov stav lako objasniti. Jednostavno, oni su Miroslava Blaževića (sine, pokojne mi majke Kate j.. ćemo im mater) voljeli iz istog razloga zbog kojeg 300 hiljada glasača na izborima zaokruži ime Željka Komšića (ko dirne u Bosnu, dobiće po prstima). Rezultati i suština takvog stila ponašanja i vladavine, dakle nikakvi, malo su koga zanimali. Bilo je važno da se teferiči i da se ima osjećaj kako smo konačno veliki i važni, makar gubili sve bitne utakmice u kojima smo morali pobjeđivati. Nakon takvog Blaževića, u reprezentaciju je stigao Sušić i uveo potpuno suprotna pravila ponašanja.
No, situacija u kojoj Sušić radi umnogome je drugačija od one u kojoj se našao Blažević. U Blaževićevo vrijeme Zvjezdan Misimović i Edin Džeko bili su dva najbolja igrača Bundeslige, Vedad Ibišević igrao je do povrede u životnoj formi a većina ostalih reprezentativaca bila je standardna u svojim klubovima. Danas je Misimović potpuno nespreman nogometaš, sa desetak kilograma viška, Ibišević se (još) traži, Džeko u reprezentaciji statira oko protivničkog šesnaesterca a važni odbrambeni i vezni igrači u svojim klubovima uglavnom sjede na klupi... Dakle, jedna prosječna evropska reprezentacija koju samo u BiH smatraju velikom i vide je na svakom velikom takmičenju.
Ono što je, ipak, Sušićev najveći problem koji bi ga, na koncu, mogao koštati posla jeste činjenica da je nacionalni tim skupina na dvije strane podijeljenih igrača, koji skoro pa ne komuniciraju jedni sa drugima. Jednu grupu nogometaša čine Miralem Pjanić, Vedad Ibišević, Asmir Begović... koji profesionalno shvataju okupljanja reprezentacije, koji na takve utakmice gledaju kao na priliku da se dokažu i u nacionalnom dresu. S druge je, pak, strane klan nazovi zvijezda koji je imao velikog uticaja i na Blaževića, posebice kada je na njega, na pripremama za utakmicu s Portugalom, vršio pritisak da umjesto povrijeđenog Kenana Hasagića na golu bude Begović. Uobražena grupica, iako to Sušić ne želi priznati („Da sam to vidio, odmah bi dao ostavku“, kazao nam je selektor) skoro pa otvoreno bojkotira igru pokušavajući na taj način izazvati potpuni raskol i smjene na kormilu reprezentacije.
I dok smo se svi skupa razočarano prepirali o razlozima zbog kojih reprezentacija nije pobijedila u Tirani, dio reprezentativaca je noć po povratku u Sarajevo, predvođeni notornim Munibom Ušanovićem, iskoristio da albanski bod proslavi dernekom do jutra u Ušanovićevom omiljenom restoranu. Dakle, isto ono što su radili u Lisabonu, nakon prve utakmice baraža, kada su odmah nakon izgubljene utakmice do sitnih sati istraživali ponudu lisabonskih klubova. Poruka svima koji svoju energiju troše raspravljajući o tome treba li Sušić otići ili ne, mogu li Pjanić i Misimović zajedno te zašto ne igraju, primjerice, Ibričić ili Sanel Jahić je jasna - ne sekirajte se previše. Reprezentativna okupljanja velikoj su većini igrača dobra prilika da se odmore od strogih klupskih obaveza ili da se, primjerice, dan-dva pred važne utakmice alkoholizirani „prijateljicama noći“ pohvale kvadraturom apartmana u elitnom sarajevskom naselju Breka. Ako njima nije stalo, zašto bi se onda bilo ko od nas nervirao kako su igrali Bjelorusija i Rumunija te hoće li nam izgubljena dva boda u Tirani zatvoriti vrata baraža.
N. Hasić (Slobodna Bosna)
Nemojte se dzabe nervirati, daleko smo mi od bilo kakvog velikog takmicenja.
Ista prica se ponavlja iz godine u godinu
Nije bas da pretjerano pratim nogomet, ali nije li upravo uloga trenera da regulira ovakve stvari??
Trener koji to zaista jeste nikad ne bi dopustio ovakvo ponasanje igraca. Nas trener jednostavno nije trener. Bivsa nogometna legenda i totalni trenerski mediokritet.
Recimo Slovenija je trenutno pojam reprezentacije za nas. I nemaju niti jednu zvijezdu. Ali imaju tim, imaju strucnjaka. Susic je samo nastavak farse Saveza koji dovodjenjem populistickih likova odvlaci paznju od mase temeljnih problema u nasem nogometu.
Porediti ovu i onu grupu po kvaliteti je smiješno, jer je tadašnja grupa generalno za 3 klase bolja od ove. Nažalost za te tri klase smo i mi slabiji u odnosu na tad, jer Papetovu bi Ćirina repka pojela za doručak. 
