funeral blues wrote:Sahib,impresije iz depresije?
Da, sjajni Sahib
Evo samo jedan djelić Sahiba da namamim one koji mozda nisu čitali (dakle pisma jednog mirovnjaka, Britanca u Bosni koje on piše svom ljubavniku):
"Dragi Džopingo,
Lokalni partiji su sasvim drugačiji nego kod nas. Svi sjede u jednoj prostoriji, oko jednog niskog stola na kojem su i sirevi, i meso, i vino, i pivo, i kikiriki, i kafa, i pepeljare. Ne pleše se, ali se puštaju ploče (vinil!) i onda svi pjevaju i plaču.
(Ponekad se zagrle dok pjevaju. Najglasniji su oni koji imaju najmanje sluha.)
Lica sijaju, ali ne znaš da li od suza, ili od znoja, ili od masnoće.
Popio sam manje nego obično, ali jutros me glava boljela više. Mislim da je to zbog lošeg vazduha. Ovdje je običaj da se prilikom ulaska u kuću skidaju cipele, kao da ulaziš u avion. Cipele ti vrate tek kad odlaziš. Pri tome, ovdje nije običaj da se koristi puder protiv znojenja nogu.
Naravno, za svaki običaj ovdje postoji razlog.
Ulice su jako prljave. U centru grada prodavačice koje operu radnju prospu prljavu vodu na pločnik ispred radnje. Dok šetaš, često iza leđa čuješ kako neko pljuje na trotoar. Primjetio sam da ovdje pljuju na dva načina. Jedan je kroz rupe od karijesa na prednjim zubima, a drugi je iz grla. Već ih mogu razlikovati po zvuku: prvi je cssis , a drugi hrrk-mff-pljuf .
Zato ja sve manje šetam. Sakib parkira na trotoar, i ja iz auta uskočim u ofis.
Ako jedu sjemenke dinje ili suncokreta, onda ljuske pljuckaju (sretan si ako ti se ne zalijepe za cipele).
Možda je to njima normalno, jer njihove cipele ne koštaju petsto dolara. "
)
) opisuje poslijeratno stanje u Bosni, a sve to u vidu pisama.
