Snajperisti u Sarajevu..

[muha_sa]

Potpis pod @sarajmen!
Ono preko cega ja ne mogu preci i od cega mi se automatski dize stomak je prica koja im je postala izgleda zajednicki sadrzilac, a to je jedno veliko izjednacavanje i relativizacija. Sad kao nije bitno ko je poceo, svi smo kao isti tj sve da su strane cinile zlocine, da jednak je zlocin 1600 ubijene sarajevske djece i 2 djevojcice na Grbavici i da za zlocine na njihovoj strani nisu krivi njihov sistem i vlast, da su krivi pojedinci.
Itekako je bitno ko je poceo, itekako nismo isti jer na nasoj strani jeste bilo i zlocina i zlocinaca (i treba da vise za to) ali nas sistem nije bi zlocinacki a njihov jest. Nisu pojedinci organizovali ni autobuse ni kamione da sakupe 8000 ljudi da ih pobiju oko Srebrenice, nisu pojedinci organizovali bagere i rovokopace da ih zatrpa, pa ih ponovo otkopa i zatrpa da im se izgubi trag - to je zlocinacki sistem i vlast!
Kad se krene od izvinjenja, ograde od zlocianca i priznanja ovog gore onda mozemo razgovarati o detaljima zrakove optike na PASP-u, sta se moglo, sta se nije moglo itd, dotad rampa...

od toga nema ništa niti ce bit u narednih 50 godina.

[Dozer]

Prije da nece biti nikada... javno mozda i da, sto se i desava tu i tamo, ali zaista i iskreno u glavama...tesko...

Usput, ovaj mali je pogodjen iz Metalke (nekadasnja picerija Maestro). Tu smo im nekad '92 ili'93 uspjeli oplest tog jednog, a ne znam jel' to bio taj...

[holowey]

Prije da nece biti nikada... javno mozda i da, sto se i desava tu i tamo, ali zaista i iskreno u glavama...tesko...

Usput, ovaj mali je pogodjen iz Metalke (nekadasnja picerija Maestro). Tu smo im nekad '92 ili'93 uspjeli oplest tog jednog, a ne znam jel' to bio taj...

ovaj djecak je ubijen u jesen '94.

[Dozer]

Svejedno... i dalje stoji odakle je pogodjen. To je nekadasnja ulica Franje Rackog (ne znam jel' i danas isti naziv), izmedju muzeja i I.V., i cijeli rat je bila na meti mamlaza koji su "radili" iz "Metalke". To je bio i pravac djelovanja i dublje, pored Holiday-a prema danasnjem Babaloo-u i Cacadoo-u.
Ovo mjesto gdje je mali pogodjen je sam vrh ulice, uz glavnu dzadu, i to je na max.250m od Metalke, sto ce reci da je efikasnost pogodaka tu bila sigurno preko 90%, bez obzira na brzinu kretanja mete/covjeka... u ovom slucaju - djeteta .

[arman1]

Ratni zločin čisto i jasno. S te udaljenosti skoro da je djetetu mogai izbrojati bubuljice na nosu, znači svjesno je pucao u DIJETE.
Jedan sličan događaj s početka rata me "natjerao" da ostanem u Sarajevu i vježbam "gađanje".

[Comrad]

Prije da nece biti nikada... javno mozda i da, sto se i desava tu i tamo, ali zaista i iskreno u glavama...tesko...

Usput, ovaj mali je pogodjen iz Metalke (nekadasnja picerija Maestro). Tu smo im nekad '92 ili'93 uspjeli oplest tog jednog, a ne znam jel' to bio taj...

ovaj djecak je ubijen u jesen '94.

I dalje nema mezar na svom grobu! (link



Djecaku pucano direktno u glavu, a njegovoj mami u stomak, kako ne bi umrla odmah, te kako bi mogla da vidi smrt svog rodjenog djeteta.

[dinimal]

Uvijek se potresem kad vidim sliku ovog djecaka . Mada cetnicka guslarska propaganda ima novo objesnjenje za ovaj dogadjaj. To su uradile Seve, pa onda optuzile srpsku stranu.

[Dozer]

Sto, naravno, nije nimalo tesko dokazati. Balistika je cudo...ali i vrlo jednostavna.

[dinimal]

Po broju mojih postova se vidi da ne pisem puno po forumu, nego citam. Pogotovo dio o ratu u kojem nisam ucestvovao, za razliku od vas, jer sam imao par godina kad je poceo rat. Ali kad sam procitao, na nekom srpskom sajtu, da su u Sarajevu bili policajci koji su legitimisali ljude, pa ako je Bosnjak nista, a ako je Srbin policajac digne ruku, a vec pripremljeni snajperista ubije tog Srbina, osjecam se nekako duznim da to podjelim ovdje, cisto zbog ovih satro korektnih-nisam volio one sto su pucali na civile-ja sam pucao zbog jukinih bandi agresorskih vojnika. Tamo sam procitao i to o Sevama, da su ubijali civile, a kamera TVBiH ceka pripremljena da to snimi, pa da optuzi Srbe za to

[Dozer]

A sto se uzbudjujes oko toga? To su sve odavno poznate stvari. Pa valja nekako opravdati svoj neandertalizam, a najbolje je to raditi na nacin da onoga koga gazis optuzis da je sam kriv za to, a jos bolje ako postoji i jedan elemenat da ga optuzis da je sam sebe zgazio.

[madner]

Najgore je bilo kada bi policajac koji legitimise bio Hrvat a ovaj iz Seva Srbin. Onda bi namjerno digao ruku, mada bi ovaj legitimisani bio zapravo musliman.

[dinimal]

Najgore u svemu tome je sto oni vjeruju u te stvari koje pricaju, i to listom, bez izuzetaka. I kad opisuju neke njihove bitke, za koje ne znam kako su se odvijale, ali kad govore o nasim poginulima, to ne razdvaja, vojnike, civile, zene, djecu, starce, nego su to sve balije... Fino osjetis da oni svoje "heroje" ne vole uprkos zlocinima koje su pocinili, nego ih vole upravo zbog zlocina koje su pocinili... Mogu misliti sta ste se nagledali vi koji ste se tukli sa njima, izrazavam vam veliko postovanje.

[goran16v]

Potpis pod @sarajmen!
Ono preko cega ja ne mogu preci i od cega mi se automatski dize stomak je prica koja im je postala izgleda zajednicki sadrzilac, a to je jedno veliko izjednacavanje i relativizacija. Sad kao nije bitno ko je poceo, svi smo kao isti tj sve da su strane cinile zlocine, da jednak je zlocin 1600 ubijene sarajevske djece i 2 djevojcice na Grbavici i da za zlocine na njihovoj strani nisu krivi njihov sistem i vlast, da su krivi pojedinci.
Itekako je bitno ko je poceo, itekako nismo isti jer na nasoj strani jeste bilo i zlocina i zlocinaca (i treba da vise za to) ali nas sistem nije bi zlocinacki a njihov jest. Nisu pojedinci organizovali ni autobuse ni kamione da sakupe 8000 ljudi da ih pobiju oko Srebrenice, nisu pojedinci organizovali bagere i rovokopace da ih zatrpa, pa ih ponovo otkopa i zatrpa da im se izgubi trag - to je zlocinacki sistem i vlast!
Kad se krene od izvinjenja, ograde od zlocianca i priznanja ovog gore onda mozemo razgovarati o detaljima zrakove optike na PASP-u, sta se moglo, sta se nije moglo itd, dotad rampa...

od toga nema ništa niti ce bit u narednih 50 godina.

Moj muha, generalno od toga nece nista biti ni nakon 50 god, ali ovo se odnosi na ove pojedince satro objektive i cista obraza koji se javljaju na forum. To bi trebalo biti kao ulaznica za dalju pricu, a bez toga od*baus Miki Maus!

[Keiko]

ovaj djecak je ubijen u jesen '94.

I dalje nema mezar na svom grobu!

Djecaku pucano direktno u glavu, a njegovoj mami u stomak, kako ne bi umrla odmah, te kako bi mogla da vidi smrt svog rodjenog djeteta.[/quote]

Vidim da je bila pokrenuta neka inicijativa da se skupi novac da se ovom djetetu napravi mezar. Zna li iko kako bi se moglo doci do informacije da li su u medjuvremenu skupili? Voljela bih pomoci ukoliko se novac jos uvijek skuplja.

[junkers]

ovaj djecak je ubijen u jesen '94.

I dalje nema mezar na svom grobu!

Djecaku pucano direktno u glavu, a njegovoj mami u stomak, kako ne bi umrla odmah, te kako bi mogla da vidi smrt svog rodjenog djeteta.

Vidim da je bila pokrenuta neka inicijativa da se skupi novac da se ovom djetetu napravi mezar. Zna li iko kako bi se moglo doci do informacije da li su u medjuvremenu skupili? Voljela bih pomoci ukoliko se novac jos uvijek skuplja.[/quote]

pratim,može info i na pp

[Keiko]

ovaj djecak je ubijen u jesen '94.

I dalje nema mezar na svom grobu!

Djecaku pucano direktno u glavu, a njegovoj mami u stomak, kako ne bi umrla odmah, te kako bi mogla da vidi smrt svog rodjenog djeteta.

Vidim da je bila pokrenuta neka inicijativa da se skupi novac da se ovom djetetu napravi mezar. Zna li iko kako bi se moglo doci do informacije da li su u medjuvremenu skupili? Voljela bih pomoci ukoliko se novac jos uvijek skuplja.

pratim,može info i na pp[/quote]

Meni into (na pp), stvarno bih vrlo rado pomogla.

[alibegoa]

Mislim da bi se trebali organizovati i rjesiti mezar. I meni na pp ako ima nesto.

[trocadero]

cinoeye,
Занимљива прича нема шта!
Ево имам ја питање,
Којој јединици си тачно припадао?
Ко те то "добровољно" мобилисао 1993 па послао на ратиште?
Када и гдје на сарајевском ратишту 1993 је вас било 80 присутних из те елитне јединице?
Ја знам само за неку мању групици који су аматерски награбусили на Бетанији.
Гдје смо вас тачно то ми "домаћи" цимали и заваљивали?

[zvrk]

Moja priča: Bol koja ni pod kožu ne može stati

Aida Alić

Među prvim svjedocima na suđenju Radovanu Karadžiću bit će i Dženana Sokolović, koja je u novembru 1994. godine ranjena u Sarajevu. Istim metkom ubijen je njen sedmogodišnji sin Nermin, zbog kojeg, kako kaže za Justice Report, želi svjedočiti i govoriti istinu.

Izvođenjem uvodnih riječi Tužilaštva, 26. oktobra počet će suđenje Radovanu Karadžiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY). Tužilaštvo bi trebalo dva dana iznositi uvodnu riječ prije nego počne saslušavati svjedoke.




Karadžić je najavio da neće biti u sudnici jer nije spreman za suđenje. Ipak, Vijeće je odlučilo, suđenje će početi taj dan.


Za sada je Tužilaštvo Sudu uputilo listu sa 30 imena, a među njima je i ime Dženane Sokolović iz Sarajeva.




Iako još ne zna dan kada će biti u sudnici nasuprot Radovanu Karadžiću, može se desiti da to bude na godišnjicu njenog ranjavanja i pogibije njenog sina Nermina, što je bilo 18. novembra prije 15 godina.



Jedan snajperski metak pogodio je Dženanu u stomak i ubio njenog sedmogodišnjeg sina.

Svjedokinja opsade



Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata počinjene u BiH od 1992. do 1995. godine.



Karadžić je, kako stoji u optužnici, od aprila 1992. do novembra 1995. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem pokretanja i provedbe kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva.



Vojna strategija granatiranja i snajperskog djelovanja, kako se dalje navodi u optužnici, vršena je zbog “ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva”.



O danu koji joj je u potpunosti promijenio život Dženana je već svjedočila, i to krajem januara 2007. godine na suđenju Dragomiru Miloševiću, bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS). Milošević je nepravomoćno osuđen na 33 godine zatvora zbog opsade Sarajeva, a uskoro bi mu trebala biti izrečena pravosnažna presuda.



Dženana kaže da svjedoči – i prvi i ovaj put – zbog sebe i svog djeteta.



“Ja se ne bojim. Laži se bojim, a istine se nikad bojala nisam. Nikad. Rekla sam: ako me zovnu, ja odoh. (...) Puno mi znači, sine, kada ispričam šta se desilo, jer, što se kaže, tada insanu odmah bude lakše, kada sve ispolji iz sebe”, kaže.



I danas se živo sjeća dana kada je izgubila sina.




Nermin Divović
“Sjećam se da je bila nedjelja. Ponijela sam drva da naložim i govorila Nerminu da krene sa mnom i sa sestrom do škole, ali se on nešto ustezao i govorio: ‘Neću, mama, hoću kod nane.’ Jedva sam ga zamolila da ide, i krenuo je.



Tog dana stvarno nije bilo pucanja sve do Holiday Inna. Tu sam prošla kraj UNPROFOR-a s drvima, a mali mi je bio na lijevoj strani. Ništa nisam osjetila. Metak je meni ušao s desne strane i njemu pravo u obraz. Sjećam se da ga vidim kako leži...”, priča Dženana dodajući da i dalje čuva džemper koji je Nermin nosio na dan kada je ubijen.



Tokom opsade Sarajeva, u blizini hotela Holiday Inn, u samom centru grada, stradao je nemali broj civila, mada je i danas nemoguće utvrditi tačan broj. Većina je na tom mjestu stradala od snajperskog hica.



Dženana se sjeća i kako su njoj i njenom sinu pomogli vojnici UNPROFOR-a koji su u blizini imali jednu od kontrolnih tačaka, na kojoj su bili u transporterima. Građani su obično pretrčavali ulicu krijući se iza improvizovanih zaštita, spaljenih vozila ili kontejnera, a na dijelovima nije bilo nikakve zaštite, nego su bili izloženi direktnoj snajperskoj vatri koja je dolazila iz neposredne blizine, s druge strane rijeke.



“Tu sam dosta iskrvarila, ali sam bila svjesna sve dok hitna nije došla i odvezla me u bolnicu. Muž mi je došao drugi ili treći dan, i pitam ga za Nermina. Ni na hateru mi nije bilo da je dijete poginulo”, nastavlja Dženana i kao da reda slike ispred onog ko je sluša. Priča priču koju će ponoviti, i koju je već rekla, u haškoj sudnici.



“Teško mi se toga prisjećati. Teško je to. Mačku izgubiš pa ti teško. Nije Karadžić pucao, ali je on naredio. Niko nije rekao da su on ili Milošević pucali, ali su naredili vojsci. Mene je preskočio, ali je dijete ciljao. Ne trebam vam ništa pričati”, govori ova hrabra majka.



“To ne mogu nikad zaboraviti. Dok sam živa životom, dijete ne mogu nikad zaboraviti... On je meni, spavala ja ili bila budna, na hateru. On je sedam godina napunio i poginuo. Bio je razuman, sjeo bi ovdje sa mnom i govorio: ‘Pa, mama, kako ćemo, šta ćemo?’... Tačno kao da ga je zemlja sebi gojila. Da ti kažem, sine: da imam desetero djece – svaki prst kad porežeš, boli. To je dijete bilo... On je imao plavu kosicu u loknama, zelene krupne oči. Njega niko ne može zamijeniti...”, izgovara Dženana priču majki koje su izgubile dijete.



Tišina



I nije smrt djeteta bila kraj patnjama Dženanine porodice.



“Ukopali smo ga na groblju Humka jer je gore jedino bilo mjesta, pošto je sve tada bilo puno. Nisam imala sredstava da mu ja dignem nišane pa sam izganjala preko jedne organizacije da se to uradi. I danas kad se vratim s mezarja, po sedmicu dana sam mrtva. Ali šta ću, odem i obiđem”, kaže Dženana, koja danas živi na Bistriku u Sarajevu, u stanu od 18 kvadrata, s dva sina i mužem. Jedan sin, rođen nakon 1994. godine, zove se Nermin.



Na mjestu gdje je stradao njen sin, danas stoji ploča sa imenima onih koji su tu poginuli, ali njegovog imena nema. Dženana ne zna zašto.



“Čudi me da nisu i njegovu ploču stavili jer je i on ondje poginuo. Eto naše države! Potresa me to. Što su to oni bolji od njega?”, kaže.



Mada želi govoriti, svjedočiti o zločinu, Dženana kaže da već 15 godina najviše vremena provodi u tišini.



“Danas najviše volim kad sam sama, jer meni tišina odgovara. I oni kad odu u školu, ugasim televiziju i ispečem sebi kafu. Tada mozak odmaram i tako mi najviše odgovara. Do sada me se niko nije sjetio. Bila sam bez struje i vode. Danas eto kao imaš, što ono kažu, sve, ali života nemaš. Ne može više, sine, ne može ti pod kožu...”, završava priču koju će ponoviti na suđenju Radovanu Karadžiću kao jedna od prvih trideset svjedokinja Tužilaštva.



Dženana je, sudeći po Tužilaštvu u Haagu, vrlo važna svjedokinja u dokazivanju optužbi o napadima na Sarajevo, grad koji je 1.425 dana bio pod opsadom snaga VRS-a. Opsada Sarajeva najduža je u modernoj historiji. Civili su sve vrijeme opsade bili izloženi snajperskoj vatri i granatiranju, a grad je veći dio vremena bio bez vode i struje. Ne postoje precizni podaci o broju poginulih, ali postojeće procjene govore da je broj veći od 10.000, od čega je oko 1.000 djece.




Aida Alić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected]. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.

[Keiko]

Hvala @zvrk!

[zvrk]

nema na cemu, drago mi je da je malisan dobio svoje obiljezje prije isteka 20 godina od smrti

[Creasy]

Ja sam protiv cenzura ali ipak ne treba pustiti da svako piše šta hoće.Tu prvenstveno mislim na nas "domaćine" koji brzo izgube živce kad ih neko sa "druge strane" provocira.Ipak treba sačuvati dostojanstvo,držati se nekog kućnog reda i uzdržavati se od psovki i uvreda.I ja sam u par navrata bio "izbijen iz cipela" od strane naših provokatora ali nisam psovao niti vrijeđao,više sam bio ljut na svog alpašinca -inače moderatora što dopušta podjebavanje.Ovoga puta su u pravu što opominju i prijete banovanjem jer zaista nije red da goste častimo psovkama i uvredama.Treba se domaćinski ponašati,pustiti da kažu šta misle,da razmjenimo iskustva pa ćemo znati s kim imamo posla.Ako je taj "gost" neki iskusni ratnik neće posezati za uvredama i psovkama,to njemu nije potrebno nego je čovjek radoznao kao i mi pa posjećuje razne sajtove i učestvuje u ovakvim temama.Ako smo gdje griješili u ratu - to treba otvoreno reći i ne služiti se mitomanijom,preuveličavanjem ili umanjivanjem vlastitih grešaka.Istina najviše boli i niko ne voli da mu se istina kaže u lice.Svi mi volimo da to malo upakujemo ili uljepšamo.Zar može iko od njih osporiti da je ,recimo,VRS u sarajevsko-romanijskom korupusu na početnu rata imala 30-tak tenkova T55,30-tak oklopnih transportera,14 Praga a mi NITI JEDAN JEDINI? E to je ta istina o kojoj trebamo pisati a ona njih najviše boli.Kad im navedeš lokacije njihovih artiljerijskih posada dana 06.04.1992,od Trebevića pa ukrug a mi nismo imali NITI jedan jedini minobacač-hoće im nešto biti.Svjesni su oni toga i zato izbjegavaju tu temu.

Kad ti neki internet četnik kaže kako su mogli "ovo ili ono",samo mu reci da su imali više sanduka punih municije nego mi kutija cigara...to će ga više naljutiti nego psovke i uvrede.I šta su postigli?Ništa.Umalo rat izgubili.To govori o njihovoj ratničkoj sposobnosti i umješnosti,da ne kažem testisima.

Re: Napad na Ilidzu aprila 92-e

PostPostao/la PM72 dana 13/03/2013 08:29

Nacionalni sastav stanovništva - općina Banja Luka, popis 1991. [uredi]
ukupno: 195.692

Banja Luka popis 1991

Srbi - 70.155 (49,03%)
Bošnjaci - 27.689 (19,35%)
Hrvati - 15.700 (10,97%)
Jugoslaveni - 22.645 (15,82%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 6.890 (4,83%)

Dijasporac,

19 + 10 = 29 a to je dosta manje od 50...
Tenkovi M84 nisu premješteni iz Banja Luke u Tuzlu prije tri godine nego dosta prije.Tih 15-tak komada su bili vlasništvo 1 KK VRS (da ti sad ne pojašnjavam vojne formacije)i nisu održavani kako treba još od 1991.Dakle,smeće u koje treba uložiti milione (kojih nemamo) da bi došli u ispravno stanje.Amerikanci su nam poklonili oružje iz Vijetnama poput tenkova,transportera i helikoptera a od 20 helikoptera ispravno je još 5 komada.Šta misliš,što nam nisu dali Abramse? Pa iz jednostavnog razloga,ovdje više nema rata a i to smeće koje su nam donirali poslali su da smire naše duhove i očiste skladišta.Abramse i Apače šalju Izraelu sa kojim planiraju buduća sranja i belaje a nama željeziju koja najviše vrijedi na otpadima.Arapi su nam 1996-1999 poslali veću količinu svog smeća tipa T55 (iz Egipta) ili tenkove AMX koji nisu bili ispravni ni kad su došli.Sve je to izrezano i prodano u Čad ili Siriju.

Ono što tebi ne dopire do mozga je činjenica da je municija za artiljeriju i tenkove izmještena van tih oruđa,recimo,granate za tenkove su u Banja Luci ili Kupresu a tenkovi u Pazariću ili Butilama.Municija za artiljerijska sredstva je smještena u Krupi a haubice u Livnu.Također,imaš dosta Srba ili Hrvata u tim jedinicama i skladištima kao što imaš komadanta kasarne na Palama koji je Bošnjak.Oni bi kao pustili da neko nešto iznosi a da ne obavjeste "koga trebaju".Za rat trebaš logistiku,brda oružja,puna skladišta,hranu...podršku u vlastitoj zemlji kao i u inostranstvu a ovdje ništa od toga nemaš.Nemaš đuveča u konzervi a kamoli opreme.Srbi nisu tako slabašni niti levati kao što ti misliš,Oluja u Hrvatskoj je unaprijed dogovorena i tačno se znalo gdje ko treba da ide i dokle.1995 smo imali dosta oružja (za razliku od 1992) pa skoro ništa ne uradismo niti su Srbi bježali kako smo mi mislili da će biti kad se "naoružamo".Imaš ih ovdje 1,5 miliona a preko Drine još 7 miliona i ti bi nekog "zaganjao". Takvih kao ti u dijaspori ima pola miliona koji bi rado da se "prošire" i da dođu na dedovinu a qrcom nisu mrdnuli nego navijali sa sigurne distance.E ja ako bih i uzeo pušku ubijao bi "svoje",od ratnih profitera pa do papanije koja dođe iz dijaspore u džipovima da se kurči a nije do rata imalo ni civare.Meni Srbi ne smetaju niti me diraju,problem mi prave balije.Oni su me opljačkali,ponizili,sjebali,oni mi ne daju platu,oni mi kradu i prljaju grad,oni mi otimaju,ugrožavaju djecu i budućnost.
Dakle,uhvati se Play stationa pa bubaj a već sam ti rekao šta ćeš kad dođeš na odmor.

[cinoeye]

Najgore u svemu tome je sto oni vjeruju u te stvari koje pricaju, i to listom, bez izuzetaka. I kad opisuju neke njihove bitke, za koje ne znam kako su se odvijale, ali kad govore o nasim poginulima, to ne razdvaja, vojnike, civile, zene, djecu, starce, nego su to sve balije... Fino osjetis da oni svoje "heroje" ne vole uprkos zlocinima koje su pocinili, nego ih vole upravo zbog zlocina koje su pocinili... Mogu misliti sta ste se nagledali vi koji ste se tukli sa njima, izrazavam vam veliko postovanje.

Ovo jednostavno nije potpuna istina. Da takvih ljudi ima, ali imas isto takve Bosnjake i Hrvate koji to isto rade po svojim forumima. AKo si realan covek, bez obzora na veru i naciju, shvatices da takvih tipova ljudi ima svuda. Ali na tebi je da prepoznas sa kim razgovaras i da prepoznas takve i u tudjim i u svojim redovima. Za takve su svi oni drugi TUrci, Muzdahedini, Ustase, Cetnici...tekks i prica su im isti samo zamenis narode, kako zovu Boga, kojom zastavom masu...

[felsh]

cinoeye

Kad odredjujes udaljenost na PASP-u jel bilo to teze na djetetu mislim ovo sto si nam objasnjavao stavis mu stopala na ravnu liniju itd itd( za to mi nikad nismo culi)

I zaista pored tvojih ratnih aktivnosti mogao si ovdje naci sugovornike medju nama samo da nisi PROSRO tu filozofiju kako smo svi isti. Nismo!
Nismo jarane jer vidis tebi nije nezgodno doci i uciti ovdje svijet o tehnickim karakteristikama oruzija koje si koristio upravo protiv tog svijeta.
Jesi ocekivao da kazemo: eeee hvala sad nam je lakse ili eeee time si e hvala!?
Nismo jarane jer nismo mi bili oko grada sa kojim nemamo veze!
Nismo jebiga zato sto NISMO jer vi NIKAD upamti NIKAD i sa paspovima ,topovima, avionima necete natjerati NAS BOSANCE I HERCEGOVCE PRAVOSLAVCE KATOLIKE MUSLIMANE da licimo na vas ko god da ste.


pozdrav DOMOVINI

[trocadero]

Cinoeye,
Јел може одговор на које питањце које сам ти поставио, а вјерујем да би интересовало и остале!
Иначе почећу да сумљам да мало лагиш и да Сарајево никад ниси ни видио током рата!