Tsipras učinio više u tri dana, nego Bih u dvadeset godina

[madner]

Ocito ljudima tesko shvatiti da je bolje dati 100 km za saniranje brane nego 1000 na saniranje posljedica pucanja iste.

[statixx]

Pa nije bas tacno, Grci sada imaju primarni suficit. Kada bi recimo dvije godine dobili grace perioda, pa taj suficit investirali, sigurno bi i krenulo bolje. Nije da Grcka nista ne proizvodi.

Inace, akcija spasavanja Grcke je zapravo bila akcija izolacije posljedica. Banke su tako sanirane da ako Grcka padne, samo Grcka pada.

Imamo i mi primarni suficit pa sta . A to sa graceom, nista od toga, oni samo mogu traziti pakete pomoci kojima ce izmirivati dospijeca i pomjeriti otplatu u buducnost, nadajuci se boljim danima za privredu i manje troškove u javnom sektoru.

[JoseMujica]

Pa nije bas tacno, Grci sada imaju primarni suficit. Kada bi recimo dvije godine dobili grace perioda, pa taj suficit investirali, sigurno bi i krenulo bolje. Nije da Grcka nista ne proizvodi.

Inace, akcija spasavanja Grcke je zapravo bila akcija izolacije posljedica. Banke su tako sanirane da ako Grcka padne, samo Grcka pada.

Imamo i mi primarni suficit pa sta . A to sa graceom, nista od toga, oni samo mogu traziti pakete pomoci kojima ce izmirivati dospijeca i pomjeriti otplatu u buducnost, nadajuci se boljim danima za privredu i manje troškove u javnom sektoru.

nemamo mi primarni suficit kada se posmatra država kao cjelina

suficit jedino ostvaruju institucije BiH što je zanemarljivo u ukupnoj slici jer su entiteti, većina kantona i dosta općina u debelom deficitu

[UnscarD]

Salonski ljevicar ovaj Tsipras ...sa Njemcima je jedino Staljin znao da pregovara.

[vryzas]

[vryzas]

[statixx]

Pa nije bas tacno, Grci sada imaju primarni suficit. Kada bi recimo dvije godine dobili grace perioda, pa taj suficit investirali, sigurno bi i krenulo bolje. Nije da Grcka nista ne proizvodi.

Inace, akcija spasavanja Grcke je zapravo bila akcija izolacije posljedica. Banke su tako sanirane da ako Grcka padne, samo Grcka pada.

Imamo i mi primarni suficit pa sta . A to sa graceom, nista od toga, oni samo mogu traziti pakete pomoci kojima ce izmirivati dospijeca i pomjeriti otplatu u buducnost, nadajuci se boljim danima za privredu i manje troškove u javnom sektoru.

nemamo mi primarni suficit kada se posmatra država kao cjelina

suficit jedino ostvaruju institucije BiH što je zanemarljivo u ukupnoj slici jer su entiteti, većina kantona i dosta općina u debelom deficitu

Ima Federacija

http://www.fmf.gov.ba/budzet_2015/clan_1_bos_srp.pdf

[prog321]

ECB stampa 60 milijardi eura svaki mjesec.
Realno, mogli bi oni pomoci Grckoj bez da trepnu. Ali mislim da se radi o nastavnom programu odredjen drugim clanicama EU kao sto je Portugal, Belgija. Italija, itd.

[Haris.ba]

Mozda je zanimljivo kad vec se raspravlja o ekonomiji. Neko spomenu termin nevidljiva ruka u vezi sa spasavanjem banaka.

Adam Smit je iskoristio jednom taj termin da opise nevidjivi mehanizam koji je u biti neekonomski po danasnjim standardima. Da ce kapitalista, investitor radije investirati u domacu privredu nego stranu, jer je vodjen licnim interesima. Naime, onda je kupuj domace bilo sinonim za licni interes. Nece investirati u stranu ekonomiju, vec u domacu, iako bi investiranjem u stranu mogao imati veci profit. Smitu je kapital domace radne snage licni interes kapitaliste usporedivsi ga sa tudjom radnim snagom.

Danasnji termin nevidljiva ruka je "malo" drugaciji nego prije.

[Itakoto]

Sta ima pustiti da propadnu. Kolijevka turbo kapitalizma USA je spasavala svoje. Aig, bear stern, gmc, freddy mae, funny mac...bruka njih. I jos trilion u sistem upumpali za dan. Pustili da padne lehman i doveli svijet na granicu 1929. Zdrava logika kaze da ne mozes pustiti da veliki padnu. Too big to fail je legitiman iako je kontra slobodne ruke kapitalizma

Ali nije to prvi put da drzave vade svoje privatne finansijske institucije iz govana parama poreskih obveznika

I zato sto nije prvi put, ok je? Mislim da mi isto pisemo samo se ne slazemo oko rjesenja. "Too big too fail" i politika visoke zarade uz obaveznu pratnju visokih rizika je uzrok svega ovoga, a ne Grci koji su dobijali 13. platu ili uvozili kivi dok su hladili muda ispod Akropolisa. I kad vec pricamo o poukama i porukama Grcima, Portugalcima, Talijanima itd, kakva se poruka salje ovim finasijskim institucijama? Da nastave kao do sada jer njihov pad znaci i pad citave ekonomije? Porezni obveznik je tu da socijalizira vase gubitke dok se profit naravno dijeli samo medju izabranima? Nice.

[Itakoto]

Ocito ljudima tesko shvatiti da je bolje dati 100 km za saniranje brane nego 1000 na saniranje posljedica pucanja iste.

Moguce ako razmisljas kraktorocno. Ali i 100 po 100 svake decenije te kosta vise od klix hiljadarke.

[ioannes]

ECB stampa 60 milijardi eura svaki mjesec.
Realno, mogli bi oni pomoci Grckoj bez da trepnu. Ali mislim da se radi o nastavnom programu odredjen drugim clanicama EU kao sto je Portugal, Belgija. Italija, itd.

Pa ECB i dalje daje kredite Grčkim bankama unatoč ovoj
problematici oko državnih kredita

[madner]

Ne kosta, bez poplave ovi u dolini proizvedu svake decenice vise od tih 100

[statixx]

Sta ima pustiti da propadnu. Kolijevka turbo kapitalizma USA je spasavala svoje. Aig, bear stern, gmc, freddy mae, funny mac...bruka njih. I jos trilion u sistem upumpali za dan. Pustili da padne lehman i doveli svijet na granicu 1929. Zdrava logika kaze da ne mozes pustiti da veliki padnu. Too big to fail je legitiman iako je kontra slobodne ruke kapitalizma

Ali nije to prvi put da drzave vade svoje privatne finansijske institucije iz govana parama poreskih obveznika

I zato sto nije prvi put, ok je? Mislim da mi isto pisemo samo se ne slazemo oko rjesenja. "Too big too fail" i politika visoke zarade uz obaveznu pratnju visokih rizika je uzrok svega ovoga, a ne Grci koji su dobijali 13. platu ili uvozili kivi dok su hladili muda ispod Akropolisa. I kad vec pricamo o poukama i porukama Grcima, Portugalcima, Talijanima itd, kakva se poruka salje ovim finasijskim institucijama? Da nastave kao do sada jer njihov pad znaci i pad citave ekonomije? Porezni obveznik je tu da socijalizira vase gubitke dok se profit naravno dijeli samo medju izabranima? Nice.

[prog321]

ECB stampa 60 milijardi eura svaki mjesec.
Realno, mogli bi oni pomoci Grckoj bez da trepnu. Ali mislim da se radi o nastavnom programu odredjen drugim clanicama EU kao sto je Portugal, Belgija. Italija, itd.

Pa ECB i dalje daje kredite Grčkim bankama unatoč ovoj
problematici oko državnih kredita

Mogao bi ECB sve to otplatiti da hoce. Evo istampaju 300 milijardi i u padze Grcima. Ali se onda boje sta sa ostalima.

[ExNihilo]

ECB stampa 60 milijardi eura svaki mjesec.
Realno, mogli bi oni pomoci Grckoj bez da trepnu. Ali mislim da se radi o nastavnom programu odredjen drugim clanicama EU kao sto je Portugal, Belgija. Italija, itd.

Pa ECB i dalje daje kredite Grčkim bankama unatoč ovoj
problematici oko državnih kredita

Mogao bi ECB sve to otplatiti da hoce. Evo istampaju 300 milijardi i u padze Grcima. Ali se onda boje sta sa ostalima.

Čuj šta sa ostalima. Pa isprintaju i njima. Isprintaju svima. Logično!

[JohnnyS]

Salonski ljevicar ovaj Tsipras ...sa Njemcima je jedino Staljin znao da pregovara.

Poljaci to najbolje znaju.

[statixx]

Čuj šta sa ostalima. Pa isprintaju i njima. Isprintaju svima. Logično!

[nosara]

N'akav Stiglic, prodaje paradajz na Otoci...


Joseph Stieglitz, jedan od najznačajnijih svjetskih intelektualaca, nobelovac i kolumnist The Guardiana, objašnjava o čemu se zapravo, radi u Grčkoj.

Rastući krešendo svađe i zajedljivosti unutar Evrope može se činiti vanjskim posmatračima kao neizbježna posljedica gorke završnice igre između Grčke i njenih povjerilaca. Naime, evropski čelnici konačno počinju otkrivati pravu prirodu tekućeg spora oko grčkog duga, a odgovor nije ugodan: mnogo više se radi o moći i demokratiji nego o novcu i ekonomiji.

Naravno, ekonomika programa koji je "trojka" (Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) nametnula Grčkoj prije pet godina bila je katastrofalna, što je rezultiralo padom od 25 posto BDP-a te zemlje. Ne mogu se sjetiti nijedne depresije koja je bila tako smišljena i imala tako razorne efekte: grčka stopa nezaposlenosti mladih, na primjer, sada prelazi 60 posto.

Zapanjujuće je kako je "trojka" odbila prihvatiti odgovornost za bilo šta od toga ili priznati kako su loše njihove prognoze i modeli bili. No, ono što je još više iznenađujuće je da evropski lideri iz toga ništa nisu naučili. Oni i dalje traže da Grčka do 2018. dostigne primarni budžetski suficit (osim isplate kamata) od 3,5 posto BDP-a.

Ekonomisti diljem svijeta osudili su taj cilj kao kazneni, jer stremljenje ka tome će neizbježno dovesti do dublje krize. Zaista, čak i ako Grčka restruktuira svoj dug iznad svega što možete zamisliti, zemlja će ostati u depresiji ako grčki birači podrže ove mjere na prijevremenom referendumu koji će se održati ovog vikenda.
Većina novaca nije otišla u Grčku

U pogledu pretvaranja velikog primarnog deficita u suficit, neke zemlje su doživjele nešto poput onoga što su Grci postigli u proteklih pet godina. I, iako je cijena u smislu ljudske patnje izuzetno visoka, novi prijedlozi grčke vlade predstavljaju primicanje prema ispunjavanju zahtjeva svojih povjerilaca, nakon dugog i mukotrpnog puta.

Da budemo potpuno jasni: gotovo ništa od ogromne količine novca posuđenog Grčkoj zapravo nije otišao tamo. On je otišao na ime isplate povjerilaca iz privatnog sektora - uključujući njemačke i francuske banke. Grčka je dobila, ali jako mali dio, ali je zato platila visoku cijenu za očuvanje bankarskih sistema tih zemalja. MMF i drugi "službeni" povjerioci ne trebaju novac koji traže. Prema uobičajenom poslovnom scenariju, novac koji dobiju od Grka samo će ponovo proslijediti opet u Grčku.

No, opet, tu se ne radi o novcu. Stvar je u tome da se, pod izgovorom krajnjih rokova, Grčka prisili na "pokoravanje" i prihvatanje neprihvatljivog - ne samo mjera štednje, već i drugih regresivnih i kaznenih politika.

Ali, zašto Evropa ovo radi? Zašto su čelnici Evropske unije protiv referenduma i odbijaju produžiti rok za otplatu dijela duga samo nekoliko dana duže od 30. juna.

Zar Evropa ne počiva na demokratiji?

U januaru su Grci glasali za vladu koja je obećala da će okončati restriktivne mjere štednje. Ako bi vlada jednostavno ispunjavala svoja predizborna obećanja, to bi automatski značilo odbijanje evropskih prijedloga. Ali, njima je trebalo dati priliku i prostor da odvažu odluke o ovom pitanju, tako krucijalnom za buduću dobrobit njihove zemlje.

Ta briga oko legitimnosti tih odluka u smislu šire podrške nije kompatibilna u potpunosti s politikom eurozone, koja nikad nije ni bila baš demokratski projekt.

Mnoge vlade članice eurozone nisu pitale svoje glasače žele li svoj monetarni suverenitet prebaciti na Evropsku centralnu banku. Kada je švedska vlada to učinila, Šveđani su rekli - NE. Shvatili su da će nezaposlenost rasti ako se monetarna politika bude kreirala pod okriljem ECB. Politika fokusirana jednostrano na inflaciju, ali ne i na finansijsku stabilnost štetila bi privredi jer ekonomski model na kojem se zasniva politika eurozone stavlja radnike u nepovoljan položaj.

I, zaista, ono što vidimo sada, 16 godina nakon što je eurozona uspostavljena, je suprotnost demokratiji: mnogi evropski čelnici žele vidjeti kraj premijera Alexisa Tsiprasa i njegove "ljevičarske" vlade. Uostalom, to je vrlo nezgodno da u Grčkoj imate vladu koja je tako različita od politika koje su učinile mnogo za povećanje nejednakosti u mnogim razvijenim zemljama, te da je tako predana zaustavljanju neobuzdane moći bogatstva.

Teško je savjetovati Grke kako glasati 5. jula. Nijedna od ponuđenih alternativa - odobravanje ili odbacivanje uvjeta trojke - neće biti laka, i obje nose ogromne rizike. Glasati ZA bi značilo depresiju gotovo bez kraja. Možda iscrpljena zemlja - ona koja je rasprodala svu svoju imovinu, a čija se pametna mladost raselila širom svijeta, napokon dobije oprost duga; možda, nakon što bi bila bačena u zagrljaj privrede sa srednjim dohotkom, Grčka konačno bude u mogućnosti da dobije pomoć od Svjetske banke. Sve to moglo bi se dogoditi u sljedećih deset godina, ili možda u desetljeću nakon toga.

S druge strane, glas PROTIV bi barem otvorio mogućnost da Grčka, sa svojom jakom demokratskom tradicijom, zgrabi svoju sudbinu vlastitim rukama. Iako možda ne tako uspješni kao u prošlosti, Grci bi mogli dobiti priliku da oblikuju budućnost s daleko više nade u odnosu na patnju koju im donosi sadašnjost.

Ja znam kako bih glasao.


Izjeba koncepciju kliksovih neliberalnih supkoljubaca...

[dale cooper]

Salonski ljevicar ovaj Tsipras ...sa Njemcima je jedino Staljin znao da pregovara.

Poljaci to najbolje znaju.

Da su se Staljin ili Tito našli u sličnoj krizi kao Obama prije par godina, kurac bi bilo bailouta.
Pohapsili bi i pobili bankare, nacionalizovali banke i izbrisali dugove.
A u Grčkom slučaju bi pomogla jedna brza invazija i disciplinovanje druga Ciprasa.

[Opetja033]

Salonski ljevicar ovaj Tsipras ...sa Njemcima je jedino Staljin znao da pregovara.

Poljaci to najbolje znaju.

[ioannes]

Mogao bi ECB sve to otplatiti da hoce. Evo istampaju 300 milijardi i u padze Grcima. Ali se onda boje sta sa ostalima.

Svaki Njemac statistički gledajući ima oko 25 000 € duga,
e sad su Njemci pak nagomilali oko 5000 milijardi ušteđevine i to bez nekretnina...što bi otprilike značilo da svaki Njemac ima oko 60 000 € ušteđevine.
Sad se postavlja pitanje, zašto neko ima 25 000 duga kad na drugu stranu ima 60 000 ušteđevine?
Odgovor je jasan.... Ta ušteđevina naravno nije baš dobro raspređena jer manje od 10 % stanovništva drži preko 60 % sve ušteđevine dok skoro 50 % Njemaca nemaju skoro nikakvu ušteđevinu. Ovaj par procenata koji drže tu količinu novca su većinom višestruki milijarderi... Kad imaš par milijardi kapitala i neko ti uzme pola onda si još milijarder i ne osjecaš nikakav gubitak životnog standarda ...znači dužnička kriza bi se vrlo lako mogla rješiti.
i to nema veze niti sa komunizmom niti kapitalizmom nego samo sa zdravim razumom

[zenit dozic]

N'akav Stiglic, prodaje paradajz na Otoci...


Joseph Stieglitz, jedan od najznačajnijih svjetskih intelektualaca, nobelovac i kolumnist The Guardiana, objašnjava o čemu se zapravo, radi u Grčkoj.

Rastući krešendo svađe i zajedljivosti unutar Evrope može se činiti vanjskim posmatračima kao neizbježna posljedica gorke završnice igre između Grčke i njenih povjerilaca. Naime, evropski čelnici konačno počinju otkrivati pravu prirodu tekućeg spora oko grčkog duga, a odgovor nije ugodan: mnogo više se radi o moći i demokratiji nego o novcu i ekonomiji.

Naravno, ekonomika programa koji je "trojka" (Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) nametnula Grčkoj prije pet godina bila je katastrofalna, što je rezultiralo padom od 25 posto BDP-a te zemlje. Ne mogu se sjetiti nijedne depresije koja je bila tako smišljena i imala tako razorne efekte: grčka stopa nezaposlenosti mladih, na primjer, sada prelazi 60 posto.

Zapanjujuće je kako je "trojka" odbila prihvatiti odgovornost za bilo šta od toga ili priznati kako su loše njihove prognoze i modeli bili. No, ono što je još više iznenađujuće je da evropski lideri iz toga ništa nisu naučili. Oni i dalje traže da Grčka do 2018. dostigne primarni budžetski suficit (osim isplate kamata) od 3,5 posto BDP-a.

Ekonomisti diljem svijeta osudili su taj cilj kao kazneni, jer stremljenje ka tome će neizbježno dovesti do dublje krize. Zaista, čak i ako Grčka restruktuira svoj dug iznad svega što možete zamisliti, zemlja će ostati u depresiji ako grčki birači podrže ove mjere na prijevremenom referendumu koji će se održati ovog vikenda.
Većina novaca nije otišla u Grčku

U pogledu pretvaranja velikog primarnog deficita u suficit, neke zemlje su doživjele nešto poput onoga što su Grci postigli u proteklih pet godina. I, iako je cijena u smislu ljudske patnje izuzetno visoka, novi prijedlozi grčke vlade predstavljaju primicanje prema ispunjavanju zahtjeva svojih povjerilaca, nakon dugog i mukotrpnog puta.

Da budemo potpuno jasni: gotovo ništa od ogromne količine novca posuđenog Grčkoj zapravo nije otišao tamo. On je otišao na ime isplate povjerilaca iz privatnog sektora - uključujući njemačke i francuske banke. Grčka je dobila, ali jako mali dio, ali je zato platila visoku cijenu za očuvanje bankarskih sistema tih zemalja. MMF i drugi "službeni" povjerioci ne trebaju novac koji traže. Prema uobičajenom poslovnom scenariju, novac koji dobiju od Grka samo će ponovo proslijediti opet u Grčku.

No, opet, tu se ne radi o novcu. Stvar je u tome da se, pod izgovorom krajnjih rokova, Grčka prisili na "pokoravanje" i prihvatanje neprihvatljivog - ne samo mjera štednje, već i drugih regresivnih i kaznenih politika.

Ali, zašto Evropa ovo radi? Zašto su čelnici Evropske unije protiv referenduma i odbijaju produžiti rok za otplatu dijela duga samo nekoliko dana duže od 30. juna.

Zar Evropa ne počiva na demokratiji?

U januaru su Grci glasali za vladu koja je obećala da će okončati restriktivne mjere štednje. Ako bi vlada jednostavno ispunjavala svoja predizborna obećanja, to bi automatski značilo odbijanje evropskih prijedloga. Ali, njima je trebalo dati priliku i prostor da odvažu odluke o ovom pitanju, tako krucijalnom za buduću dobrobit njihove zemlje.

Ta briga oko legitimnosti tih odluka u smislu šire podrške nije kompatibilna u potpunosti s politikom eurozone, koja nikad nije ni bila baš demokratski projekt.

Mnoge vlade članice eurozone nisu pitale svoje glasače žele li svoj monetarni suverenitet prebaciti na Evropsku centralnu banku. Kada je švedska vlada to učinila, Šveđani su rekli - NE. Shvatili su da će nezaposlenost rasti ako se monetarna politika bude kreirala pod okriljem ECB. Politika fokusirana jednostrano na inflaciju, ali ne i na finansijsku stabilnost štetila bi privredi jer ekonomski model na kojem se zasniva politika eurozone stavlja radnike u nepovoljan položaj.

I, zaista, ono što vidimo sada, 16 godina nakon što je eurozona uspostavljena, je suprotnost demokratiji: mnogi evropski čelnici žele vidjeti kraj premijera Alexisa Tsiprasa i njegove "ljevičarske" vlade. Uostalom, to je vrlo nezgodno da u Grčkoj imate vladu koja je tako različita od politika koje su učinile mnogo za povećanje nejednakosti u mnogim razvijenim zemljama, te da je tako predana zaustavljanju neobuzdane moći bogatstva.

Teško je savjetovati Grke kako glasati 5. jula. Nijedna od ponuđenih alternativa - odobravanje ili odbacivanje uvjeta trojke - neće biti laka, i obje nose ogromne rizike. Glasati ZA bi značilo depresiju gotovo bez kraja. Možda iscrpljena zemlja - ona koja je rasprodala svu svoju imovinu, a čija se pametna mladost raselila širom svijeta, napokon dobije oprost duga; možda, nakon što bi bila bačena u zagrljaj privrede sa srednjim dohotkom, Grčka konačno bude u mogućnosti da dobije pomoć od Svjetske banke. Sve to moglo bi se dogoditi u sljedećih deset godina, ili možda u desetljeću nakon toga.

S druge strane, glas PROTIV bi barem otvorio mogućnost da Grčka, sa svojom jakom demokratskom tradicijom, zgrabi svoju sudbinu vlastitim rukama. Iako možda ne tako uspješni kao u prošlosti, Grci bi mogli dobiti priliku da oblikuju budućnost s daleko više nade u odnosu na patnju koju im donosi sadašnjost.

Ja znam kako bih glasao.


Izjeba koncepciju kliksovih neliberalnih supkoljubaca...

Ta će on reći

[vryzas]

S druge strane, glas PROTIV bi barem otvorio mogućnost da Grčka, sa svojom jakom demokratskom tradicijom, zgrabi svoju sudbinu vlastitim rukama. Iako možda ne tako uspješni kao u prošlosti, Grci bi mogli dobiti priliku da oblikuju budućnost s daleko više nade u odnosu na patnju koju im donosi sadašnjost.

Ja znam kako bih glasao.


Izjeba koncepciju kliksovih neliberalnih supkoljubaca...

[nosara]

Ocekujem replike kliksovih neoliberalnih pusikuraca...

Gremo, robovi, evropa zdaj...!