Jao eksperata i odgovora.
Ja konto forumasi lupaju, no ovi su 10x gori.
Highlighti
Uvedeno je ograničenje trajanja ugovora na određeno do maksimalno 3 godine. Ovo je kompromisno rješenje jer su poslodavci zahtijevali rok od 5 godina.
Dakle da su trazili 18 godina, bilo bi 10.
4. Iako je u svim ranijim verzijama novog zakona radno vrijeme sa prekovremenim radom bilo ograničeno na 48 sati sedmično (EU direktiva o radnom vremenu), Prijedlog je ostavio rješenje iz važećeg zakona prema kojem radno vrijeme sa prekovremenim radom može trajati 60 sati sedmično.
-ODGOVOR: Zadržano je rješenje iz prethodnog zakona, prošireno je zaštitom maloljetnika i zaštitom trudnica.
Odgovor zaista adresira glavnu tacku kritike, da je EU direktiva 48 sati.
6. Produžen je prekluzivni rok u kojem poslodavac radniku može dati izvanredni otkaz ugovora o radu (kod težeg prestupa) sa sadašnjih petnaest dana na šezdeset dana, a najduže godinu dana od učinjenog prestupa.
-ODGOVOR: Radi se o otkazu ugovora koji je isključivo skrivljen od strane radnika. Ovim je čak i produžen rok subjektivni i objektivni za otkazivanje takvog ugovora.
Jos jedan odgovor koji pogadja sustinu kritike. Nije losije za radnika, jer je on kriv za prekrsaj.
7. Smanjen je rok u kojem zaposlenik može podnijeti tužbu protiv poslodavca sa sadašnjih godinu dana na devedeset dana od učinjene povrede prava, uz uvođenje eksplicitne obaveze radniku da se prije podnošenja tužbe mora obratiti poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava (član 114. st. 3)
-ODGOVOR: Rok za podnošenje tužbe od 90 dana je sasvim dovoljan. Uvodi se institucija prvenstveno zaštite prava kod poslodavca. Ako takva zaštita ne bude ostvarena, ostaje zaštita pred sudom tako da su prava u potpunosti zaštićena. Pokušaj zaštite kod poslodavca je dobra opcija jer će smanjiti broj tužbi pred sudom i ubrzati zaštitu radnika.
Ovdje ipak nije jasno zasto odjednom kraci rok predstavlja civilizacijski pomak. Ko kaze da je dovoljan rok?
Pokusaj zastite kod poslodavca umjesto na sudu uz skraceni rok znaci da ce radnici propustiti mnoge tuzbe iz formalnih razloga. Uz to, poslodavac nece platiti odstetu sto bi morao na sudu, te shodno tome moze vise riskirati.
-ODGOVOR: Obaveza pripravnosti za rad će biti regulisana kolektivnim ugovorima. Radi se o strogo hitnim i vanrednim društvenim situacijama koje ne remete odmore.
Ovo ne pise u zakonu.
12. Briše se i odredba o godišnjem odmoru za radnike koji rade na radnim mjestima sa posebno štetnim i opasnim uslovima, koji po važećem zakonu imaju pravo na godišnji odmor od minimalno 30 radnih dana.
-ODGOVOR: Novim rješenjem svi radnici su izjednačeni i povćan je broj dana godišnjeg odmora na minimalno 20 do maksimalnih 30 radnih dana. U konačnici kalendarski radi se o mnogo većem broju dana.
Ovo je vec klasicna laz. Ako je minimalni broj dana bio 30, nikako ne moze biti pozitivno za ta radna mjesta ako je 20 do 30. Logika.
14. Ograničava se, potpuno nerezonski, maksimalna dužina trajanja godišenjeg odmora na 30 radnih dana, što bi trebalo biti prepušteno kolektivnim ugovorima.
-ODGOVOR: Nije tačno da ovo treba biti prepušteno na uređivanje kolektivnim ugovorima. Ograničenje je sasvim razumno jer se radi o radnim danima.
Ovo je epohalno otkrice, dok je sindikat tvrdio da se radi o prestupnim godinama. No posto se radi o radnim danima sve je jasno.
-ODGOVOR: Primjenjeno je kompromisno rješenje jer je zahtjev sindikata je bio da to ostane 15 radnika, zahtjev poslodavaca je bio da to bude 50 radnika. Vlada je intervenirala primjenjujući sredinu između ova dva zahtjeva
Srecom nisu trazili 5000 radnika, vlada bi tada odredila 2500 ljudi kao sredinu.
21. U članu 96. Prijedloga zakona koji se odnosi na otkaz ugovora o radu iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga izbačena je izuzetno bitna zaštitna odredba stava 2. člana 87. važećeg zakona, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku ukoliko se s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika ne može osnovano očekivati od poslodavca za zaposli radnika na druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim poslovima.
-ODGOVOR: Nije tačno jer su iz člana 96. stav 2. izbačene samo riječi „ukoliko se s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika“ jer su neodređene i diskriminiraju velike poslodavce da u slučaju restrukturiranja posla ne mogu smanjiti broj zaposlenih.
Ako su neodredjene ne diskriminiraju nikoga. Mogu smanjiti broj zaposlenih, ne mogu odpustiti vise radnika i primiti druge na isto mjesto.
Ovim odredbama pokušano je zabraniti rad poslodavcu u potpunosti ako se otkriju nepravilnosti, što je nedopustivo obzirom da bi se time uništilo poslovanje većeg broja poslodavaca.
Da da, jer kakva je to mjera koja stvarno kazni poslodavca.
