Turska politika od nastanka drzave ne podnosi bilo kakvu ekspanziju kurdskog naroda. Politicku, kulturnu, ekonomsku, intelektualnu. Sve vide kao prijetnju, apsolutno ne mogu podnijeti.
Armene su rijesili genocidom. Druge narode su asimilirali. Ostali su im Kurdi, koje vide kao kamen u cipeli.
Svi programi asimilacije su propali. Kurdi su 'gorstascki narod', nije ih moguce asimilirati. Etnicki se razlikuju od Turaka, govore razlicit jezik. Islam je nedovoljan vezivni faktor. Kurdi ne zele biti Turci. Uzalud su bili svi projekti represije, asimilacije i zlocina. Kurdi nikad nisu prihvatili da su 'planinski Turci'.
Da kurdska populacija iznosi par stotina hiljada, lako bi Turci rijesili problem. Tako malu grupu je lako ucutkati, pa ako treba pobiti i protjerati, nasilno asimilirati. Medjutim, na nesrecu Turaka, Kurda u Turskoj ima izmedju 14 i 18 miliona. U regionu jos toliko. Za dvije-tri decenije Kurdi ce biti brojniji narod od Turaka zahvaljujuci neuporedivo boljem natalitetu. U samoj Turskoj, Kurda ce u narednim decenijama biti 30-40-50 miliona, ako se ne desi neka kataklizma. I sta onda? Nemoguce je toliki narod maltretirati i drzati kao taoca, posebno ne narod sa izrazenim borbenim duhom. Turcima bi se ovo sto rade moglo vratiti kao bumerang, veoma brzo.
Redzep Tajip Erdogan je uradio za kurdsko jedinstvo kao niko prije njega. On je najzasluzniji covjek za jacanje nacionalnog jedinstva i ponosa. Kurdi su podijeljeni stranacki, ideoloski, vjerski, plemenski... nijedan Kurd nema tu moc da ih sve ujedini, kao sto to rade ljudi poput Erdogana i Bagdadija. Svi kurdski politicari, sve stranke, iz Turske, Sirije, Iraka i Irana osudjuju ova hapsenja. Bez izuzetka. To je vrhunsko dostignuce. Cak se razmislja o organizovanju 'kurdskog nacionalnog kongresa', sto je ranije bilo nezamislivo.
Kurdi su u velikoj ekspanziji. Imaju drzavu u drzavi u Iraku. U Siriji su na putu ka istom. U Turskoj ce ishod biti isti, prije nego mislimo.
U kurdskim gradovima na istoku, HDP je na izborima pokupio gotovo sve kurdske glasove. Uzimali su po 95% glasova u mnogim gradovima. Sve turske stranke zajedno su dobile mrvice. Za njih su glasali vojnici i policajci, birokrate i budzetlije koje su dovukli u te gradove, te mali broj kurdskih selefija i islamista. I to je Erdogana i ostale Turke zaboljelo. Zato se sveti clanovima HDP, sve ih redom otpusta i hapsi. U gradovima poput Dzizrea ili Nusajbina HDP je uzimao po 50-60 000 glasova, a sve turske stranke zajedno 5-6 000. I to boli. Osvetio se i ovim gradovima, do temelja ih srusio, a narod protjerao. Sada ih tjeraju iz izbjeglickih kampova uz poruku 'idite u Kirkuk, u Irak'. Svakom dobronamjernom covjeku je jasno o cemu se ovdje radi.
Evo kako kurdske Peshmerge iz Iraka prolaze kroz Tursku, kroz istok Turske, kuda turska vojska vozi 100 km/h plaseci se da ih neko ne spopadne (i gaze pjesake iz straha)
Na putu za Kobane. Stotine hiljada Kurda je putem pozdravljalo kurdske Peshmerge (koje ocito dozivljavaju kao svoju vojsku) od granice sa Irakom pa sve do sirijske granice i grada Kobanija. Kurdski borci iz Iraka su poslije izjavljivali da su dozivjeli nevjerovatne trenutke, da nisu mogli vjerovati da ih narod na istoku Turske toliko voli. Bukvalno se nisu mogli kretati od mase.
A evo turske osvetnicke vojske u gradu Nusajbin, u kojem za Erdogana skoro niko nije glasao.
Erdogan vazi za nekakvog vjernika. Navodno, cesto predvodi molitvu i tako. Ima jedna slika iz Nusajbina. Cijeli kvart razvaljen, cistina. Ostecene zgrade i kuce porusene, nakon sto je 'ustanovljeno' da se ne mogu obnoviti. U sredini cistine stoji dzamija, koju je tek poneki metak ostetio. Da li je u pitanju Bozija volja ili nesto drugo, tesko je reci.
