Ako ima netko iz prve ruke (guglati znamo svi) da nešto napiše o ovoj crti obrane. Mislim da je bila od strateškog značaja, a jako malo znam o čuvanju linije na Debelom brdu i općenito da li je cijelo naselje bilo naše, a oni iznad na stijenama ili su zauzimali dio..Beli vukovi i nešto ljudi iz RDO-a...bio je jedan ozbiljan vojni okršaj sa navedenim na Debelom brdu...
Sarajevsko ogledalo: Bitka u Sarajevu na Debelom brdu (“L’Unità”, 19. maj 1995)
Adriano Sofri Adriano Sofri
Wednesday, 23 December 2009
Ovaj rat je takav, mogu imati svu artiljeriju koju hoće, ali da napreduju samo metar na terenu treba da izađu ljudi, treba da dođu do rovova. Sami topovi ne mogu osvojiti rovove
Iako ga nisam tražio, juče mi se dogodilo da naiđem na scoop, ekskluzivnu informaciju, igrom dvije slučajnosti. Prva slučajnost je da je jedan mladi student, moj prijatelj, sada vojnik, učestvovao u borbama na Debelom brdu. Druga je da sam zbog pucnjave ušao u kafanu u kojoj su on i njegovi drugovi sjedili uživajući u slobodnom danu. Tako sam dobio živopisnu i skoro veselu priču o prvoj regularnoj bici vođenoj u Sarajevu. Evo te priče.
“Mislili su da će nas iznenaditi. Htjeli su da probiju naše linije, da zauzmu Debelo brdo, ključ odbrane grada, i da siđu do francuske baze UNPROFOR – na Skenderij i – to jest, praktično, do rijeke, nasuprot zgradi Predsjedništva. Počeli su užasnom topovskom paljbom, u utorak ujutro. Tenkovi, minobacači 62 i 82 mm. Tukli su nas satima. Mi smo se povukli na drugu linij u odbrane. Bili smo u rovovima, u zaklonu, i odgovarali na vatru lakim oružjem i pokretnim minobacačima. Trebalo je samo izdržati, i čekati. Ovaj rat je takav, mogu imati svu artiljeriju koju hoće, ali da napreduju samo metar na terenu treba da izađu ljudi, treba da dođu do rovova. Sami topovi ne mogu osvojiti rovove. Jedna njihova granata je pala, ko zna kojim nesretnim slučajem, u jedan naš rov, i ubila četiri borca. Ali bila je to slučajnost, četnici su imali sreće. U jednom momentu krenuli su u napad, galamili su, kao pijani. Mislili smo da je popustila naša prva linija. Kosili smo ih kako su dolazili, a onda je došlo do borbe prsa u prsa. Ubili smo vođu njihovih Rusa, zvali su ga Bijeli vuk. Odvukli su mu tijelo iza njihovih linija, ali leševi bar trojice Rusa su ostali u našim rukama, sa dokumentima i sve ostalo. Na kraju smo imali deset mrtvih, četvoricu je ubila ona granata, dvojicu snajperisti a četvorica su poginula u borbi. Oni su imali sigurno više od dvadeset mrtvih, možda tridesetak, a ranjenih na stotine. On – borac mi pokazuje jednog od prisutnih, jednog naizgled mirnog mladića – ubio je jednog četnika razbivši mu glavu. Pravog četnika, Šešeljevog Beograđanina, sa bradom i sve ostalo. Jedna granata je silovito pomjerila vreće s pijeskom, on je ostao skoro ukliješten, sa iščašenim ramenom; pokušavao je da se izvuče. Četnik je skočio na njega, on je uzeo pušku i razbio mu glavu kundakom. Bilo je i borbe noževima. Neki su se predali, digli ruke, psovali su i govorili da im je rečeno kako smo mi pobjegli i da su rovovi prazni. Drugi su pobjegli. Mrtve su ostavili na terenu. Imali su jako mnogo ranjenih. Otvarali su silnu vatru u pokušajima da ih izvuku, ali nisu uspjeli ni prvi ni drugi dan”. (Juče, u četvrtak, bosanska strana je naredila prekid vatre, osim u slučaju napada neprijatelja, op.ur.).
“Drugi dan je bio teži od prvog” nastavio je. “Bili smo na položaju već dva dana i dvije noći, bez jela i pića, topovska paljba je bila žestoka. Ali njihov moral je bio pao. A naš je porastao. Na Grbavici su naši uspjeli da unište jednu Pragu, koja je ubistveno djelovala po našim položajima na Debelom brdu. Pozicije na terenu su na kraju ostale iste, ali oni su doživjeli poraz. Juče, u 10 sati, sišli smo. Za smjenu ljudi kod nas zaista nema problema, ima ih i viška. U pravilu je svako na položaju dvanaest sati, a onda dolazimo kući; ili dva dana na položaju za one koji dalje stanuju, a onda kod kuće dva ili četiri dana. Juče i prekjuče nije bila potrebna nikakva vanredna mobilizacija”.
“Kako je?”, pitam drugog, mirnog mladića. “Sav sam modar zbog onih prokletih vreća s pijeskom”, šali se. A onda dodaje da je i moj prvi sugovornik ubio barem jednog neprijatelja, a najfantastičnija je bila stvar sa Francuzom. Francuski vojnici UNPROFOR-a imaju osmatračnicu u neposrednoj blizini terena koji je tukla srpska artiljerija, i bili su satima blokirani teškom artiljerijskom vatrom, potpuno i razumljivo uspaničeni: “Tako, kad su se četnici vratili i kada smo došli do njihovog položaja, jedan francuski vojnik je skočio na mene i poljubio me uz jebem ti mater”. To je česta psovka, i veoma često se upotrebljavala u cijelom razgovoru; ponekad ima neodređen i dobronamjeran ton.
Juče se u Sarajevu artiljerijski urnebes nije ponovio. Ispaljeno je nekoliko desetina granata. Jedna je ubila čovjeka – kakav eufemizam: raznijela ga je – i ranila četiri osobe na pijaci u Novom gradu. Granate obožavaju pijace u vrijeme špice. Kod Predsjedništva, jedan gospodin pedesetih godina posmatrao je pripadnike UNPROFOR-a koji su namještali zaštitni zid od kontejnera: on je gledao njih, snajperista je na nišanu vidio njega i skinuo ga. Još jedan čovjek je poginuo od snajpera. Malo pucnjave je bilo tu i tamo, na momente čak bučne, ali se vatra nije razbuktala.
Nap. Podsjećamo da su ratni tekstovi ovog autora sabrani u knjizi „Sarajevsko ogledalo“ u izdanju Svjetlosti, a svi prihodi od njene kupovine idu u humanitarne svrhe – za potrebe djece Sarajeva!
Bivša kasarna "Bosut" devastirana nakon rata
Šta kriju tuneli na Debelom brdu?
Tuneli bili povezani direktno s kasarnom
FOTO: Avaz
Šta kriju tuneli na Debelom brdu?
Bivša kasarna "Bosut", koja je nekadašnjoj JNA bila centar veze u sarajevskom naselju Gornji Kovačići u blizini Jevrejskog groblja, tokom i nakon rata devastirana je te je na tom mjestu gdje se ona nalazila sada mogu vidjeti samo ruševine.
U njoj su tokom agresije na BiH boravili "šešeljevci" i iz nje obasipali paljbom građane Sarajeva koje su mogli vidjeti kao na dlanu zbog položaja objekta.
Sumnjiva lokacija
Ekipa "Dnevnog avaza" obišla je ovaj lokalitet koji danas predstavlja ruglo i mjesto gdje se odlaže otpad. Nekada perspektivni vojni objekt za mnoge je danas misterija, jer je ova kasarna bila povezana s dva tunela koji su ukopani u Debelo brdo.
S druge strane, Debelo brdo smatra se jednom od sumnjivih lokacija koje bi mogle kriti tijela ubijenih Sarajlija iz naselja Vraca, Grbavica i Kovačići.
Kako saznajemo, dio ovog lokaliteta na kojem se nalazila kasarna na spisku je perspektivne vojne imovine.
- Oružane snage BiH dobit će neznatan dio ovog lokaliteta, dok će ostalo biti riješeno u skladu sa zakonskim rješenjima. Jedan dio ove lokacije već je uzurpiran od građana koji su tu započeli nelegalnu gradnju objekata - kaže dobro upućen izvor.
Inače, o tunelima koji su bili direktno povezani s kasarnom niko skoro ništa ne zna, jer su zatrpani zemljom i sumnja se da se unutra nalaze i neeksplodirana minska sredstva.
Povezani tuneli
Postoji sumnja, kako tvrde pojedini mještani s lokaliteta Debelog brda, da je nekadašnja kasarna "Bosut" podzemnim tunelima povezana s Trebevićem i Jahorinom.
Van funkcije
Kako kaže naš sagovornik, tuneli više nemaju komunikacijsku povezanost kao ranije.
- Tuneli su van funkcije i smatraju se rizičnim, a spadaju i u neperspektivnu vojnu imovinu - pojašnjava naš izvor.
a poznavao sam lično Srđana Kneževića.
Ko fol ne znaš da njihova sabrana ne(djela)?
nego me zanimalo od cega je ovakva eksplozija.ako je 95 mozda nato
