Rat nije počeo u Sarajevu
U Srbiji se 3. maj 1992. pokušava prikazati kao dan kad je napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici počeo rat u BiH. Činjenice govore drugačije: nakon zločinačkog pira u Hrvatskoj "ovjenčanog" Vukovarom, JNA, rezervisti, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, te SDS-ove i ine paravojne formacije već su počinili stravične zločine u Bijeljini, Foči, Višegradu, Zvorniku, Vlasenici...
Već 2. marta 1992. Sarajevo je osvanulo pod barikadama koje su tokom noći postavljene na svim glavnim raskrsnicama, a blokirane su saobraćajnice, pruge i aerodrom
Referendum na kojem su se građani Bosne i Hercegovine izjašnjavali o njenoj suverenosti i nezavisnosti održan je 29. februara i prvog marta i preko 60 posto građana glasalo je za državu BiH. No, već drugog marta Sarajevo je osvanulo pod barikadama koje su tokom noći postavljene na svim glavnim raskrsnicama, a blokirane su saobraćajnice, pruge i aerodrom. Na barikadama su bili naoružani pripadnici SDS-a. Došlo je i do pucnjave i pale su prve žrtve.
Uslijedilo je saopćenje SDS-a BiH u kojem se kao glavni razlog postavljanja barikada navodi ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, a kao uslov za uklanjanje barikada traži se "zaustavljanje svakog daljeg angažmana oko priznavanja BiH do postizanja dogovora triju naroda". Barikade su postavljene u još nekoliko bh. gradova. Nakon toga u Sarajevu su osnovane patrole u kojima su bili predstavnici MUP-a i JNA. Paljanski krizni štab organiziran u okviru SAO Romanija poručio je da te patrole nisu poželjne na Palama i da će na njih otvoriti vatru ukoliko dođu.
Formiranje Srpske BiH Pod pokroviteljstvom Evropske zajednice počinje serija (neuspješnih) pregovora o ustavnom uređenju BiH.
Sredinom marta počinju "sitni" obračuni u Bosanskom Brodu, Neumu, Goraždu, Višegradu... Predsjedništvo SRBiH zatražilo je od Vlade da odmah formira i uputi mješovite grupe koje će u suradnji s JNA i Posmatračkom misijom Evropske zajednice u BiH pokušati smiriti situaciju u ovim gradovima... U Bosanskom Brodu krajem marta počinju pucnjave s JNA u kojima ima mrtvih i ranjenih uz velika razaranja i materijalne štete. Oslobođenje izvještava o pucnjavama oko Jajca, Doboja, Broda... Derventa je pod barikadama... Već krajem marta Posavina je odsječena od ostatka Republike.
U noći 26. na 27. mart eskalirali su sukobi u Bosanskom Brodu i Derventi. Prema izjavama očevidaca najtragičnije borbe su tu noć vođene u selu Sijekovac, na samom ulazu u Derventu. Tanjug je izvijestio da su pripadnici muslimansko-hrvatskih snaga tu noć likvidirali deset civila.
Skupština srpskog naroda BiH 28. marta 1992. proglašava Ustav Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Željko Ražnatović Arkan se javio s Banije, odakle, kako je rekao, posmatra Zagreb i Sisak, poručujući: "Vukovar je oduvek bio srpski grad" te "Čuvajte se Srpske dobrovoljačke garde i srpskog naroda!"
U skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima, koji je 27. marta 1992. usvojila Skupština srpskog naroda čime je formiran MUP Srpske BiH, prvog aprila je počelo cijepanje republičkog MUP-a. Nekoliko dana ranije, 27. marta 1992., formirana je općina Srpsko Novo Sarajevo u čijem sastavu je i Novi Grad, kao općina "naseljena srpskim stanovništvom". Prvog aprila u Bijeljini su Arkanovci i Šešeljevci. Vode se ulične borbe. U Sarajevu miting građana koji žele jedinstven MUP. U Mostaru pucnjave. Stolac blokiran. Na prijevoj Komar, između Travnika i Donjeg Vakufa, stigle su JNA i paravojne jedinice.
Poljubac s Arkanom U aprilu počinje rat u većem dijelu BiH.
Drugog aprila nastavljaju se borbe u Bijeljini. Mrtvi leže po ulicama. Oklopna vozila i pješadija JNA su na ulicama Bijeljine. General Milutin Kukanjac uz suglasnost Vrhovne komande JNA koristi avione da "zaštiti" Kupres od "hrvatskih snaga koje hoće da ga osvoje".
Trećeg aprila Mostar je potresla strahovita eksplozija cisterne-bombe u neposrednoj blizini kasarne JNA Mostarski bataljon. Osim velikih razaranja kasarne i okolnih zgrada, povrijeđeno je 38 osoba, a jedna poginula. Banja Luka je blokirana barikadama, a svi važniji objekti su zauzeti od strane naoružanih pripadnika SDS-a. U sarajevskom naselju Mojmilo pripadnici JNA kontroliraju vodovod.
Četvrtog aprila se vode borbe na svim rubnim dijelovima BiH: Bijeljina, Kupres, Mostar, Čapljina, Livno, a Banja Luka, Trebinje i Bosanski Brod su već zauzeti. U Sarajevu tokom noći pucnjave, tokom dana privid mira, građani šetaju centrom, prodavnice rade... U Travniku proglašeno vanredno stanje i mobilizacija TO. JNA upućen oštar protest zbog toga što nisu zaštitili muslimanski narod u Bijeljini. New York Times je izvijestio o sukobu neregularnih srpskih jedinica, koje podržava JNA, s muslimanskim i hrvatskim snagama u BiH, kako bi spriječili Evropsku zajednicu da prizna nezavisnost BiH.
Petog aprila je najteže na Kupresu u sukobu srpskih snaga podržanih JNA i avijacijom s hrvatskim jedinicama. Na stotine je mrtvih i ranjenih. U Sarajevu napadnuta škola MUP-a na Vracama u kojoj je 850 polaznika, od čega više od pola maloljetnih. Izvršeno je i nekoliko pokušaja napada kako bi se preuzele neke rubne stanice milicije. Grbavica je satima blokirana.
Građani provaljuju u Skupštinu tražeći od vlasti da nešto uradi kako bi se zaustavio ratni ambis u Sarajevu, ali i u ostatku Republike. Ovi građani su spontano krenuli da se okupljaju u ranim jutarnjim satima i krenuli u koloni od Dobrinje ka centru. Na kolonu je pucano. Više je mrtvih i ranjenih. Tu noć sarajevsko nebo parali su vojni avioni. Televizija je prikazala snimke iz Bijeljine na kojima se Biljana Plavšić ljubi s Arkanom.
Država BiH Šestog aprila Evropa je priznala BiH. Istoga dana vodila se bitka za Sarajevo na njegovim sjevernim ulazima oko Starog Grada iz pravca Pala, dok su ovu sarajevsku općinu zasipale granate s okolnih brda. Napad se odvijao iz više pravaca na Jarčedole, Širokaču, Vratnik, Bistrik, Vasin Han. Branioci su poručivali: "Dok smo živi, neće proći." Iz bolnice s Koševa stizale su poruke o alarmantnom stanju zbog nedostatka krvi, nakon čega se javilo oko 300 dobrovoljnih davalaca.
Na Skupštini srpskog naroda, održanoj šestog aprila 1992. u Banjoj Luci, kojom je predsjedavao potpredsjednik Skupštine dr. Milovan Milanović, prihvaćena je odluka o proglašenju Srpske Republike Bosne i Hercegovine nezavisnom i samostalnom. Na sjednici je prihvaćena ostavka Biljane Plavšić i Nikole Koljevića s mjesta članova Predsjedništva SR BiH iz reda srpskog naroda.
Pred Skupštinom u Sarajevu su okupljeni građani tražili smjenu Vlade, vanredne izbore, hitno zasjedanje Skupštine. Hiljade su klicale: "Hoćemo i možemo zajedno!" Najveće ovacije doživio je Dragan Vikić koji se pridružio građanima poručujući im da su jedinstveni specijalci uz njih! Molio je sve da ostanu i da istraju, pozivajući Sarajlije da dođu u što većem broju, jer "drugog izlaza nema". Rekao i otišao na zadatak. Okupljenima su stizali telegrami podrške od grupe građana iz Doboja, Beograda, Zenice, Tuzle, Jastrebarskog, Srebrenika, Bosanskog Šamca, Zagreba... u kojima je pisalo: "Sarajevo, ljubavi naša, pridružujemo vam se...", "Dajući vam podršku, želimo da i dalje živimo zajedno", "Istrajte do kraja. Imate našu podršku. Krajišnici su s vama spremni da brane Sarajevo i BiH!" Srpski snajperisti su sa Holiday Inna pucali po okupljenim građanima!
Sedmog aprila predsjednik SAD-a Bush priznao je BiH. U Sarajevu su srpske barikade na Vrbanja mostu, kod Skupštine, u Pofalićima, na području Vraca i na dijelu Grbavice prema naselju Hrasno. Muslimanski milicioneri napuštaju stanicu na Ilidži. Po gradu se puca. JNA zauzima aerodrom. Pogođena je baza specijalne jedinice na Krteljima. U Sarajevu je uveden policijski sat. Na Kupresu raste broj ranjenih i ubijenih. U Mostaru novi sukobi s JNA.
Podrinje gori Osmog aprila počeli su sukobi u Zvorniku. U Kupres je ušla JNA. Široki Brijeg je ponovo bombardiran. Borbe traju i u Mostaru, a posebno je žestoko oko mjesta gdje je locirana vazduhoplovna jedinica i aerodrom JNA. Predsjedništvo u BiH proglasilo neposrednu ratnu opasnost.
Devetog aprila Sarajevo je zasuto granatama. Zvornik je bombardiran nakon što gradske vlasti nisu prihvatile ultimatum za predaju. Arkanovci i Šešeljevci pod kontrolom SDS-a "čiste grad", dok JNA "čuva" prilaze Zvorniku. Mostar se i dalje gađa artiljerijom s položaja JNA.
Desetog aprila Savjet bezbjednosti na dnevni red stavlja tačku o rasplamsavanju ratnih sukoba u BiH u kojima srpske neregularne jedinice uz podršku JNA otvaraju nove tačke sukoba atakujući prvenstveno na sredine naseljene muslimanskim i hrvatskim stanovništvom, ali i na druga brojna mjesta u kojima zajedno s ova dva naroda žive i Srbi. Pogođen je objekt MUP-a na Zlatištu. U Mostaru se nastavljaju sukobi s JNA.
Jedanaestog aprila iz Višegrada stiže alarmantan apel: "Ukoliko ne prestane napad na Foču, za pola sata Hidroelektrana u Višegradu leti u nebo", tvrdio je Murat Šabanović poručujući da "tuku i Višegrad". U Foči borbe. U Modriči zauzeta stanica milicije. Haos u Zvorniku: progon nesrpskog stanovništva, grad je u plamenu.
Dvanaestog aprila drama u Višegradu se nastavlja. Iz Foče je izbjeglo 10.000 Bošnjaka. U blokiranom Zvorniku, koji opkoljava JNA, nastavljaju se zločini, izbjeglice dolaze u Tuzlu. JNA je opljačkala Soko u Mostaru.
Nastavlja se ofanziva na Sarajevo Trinaestog aprila Savjet za nacionalnu bezbjednost pozvao je srpsko stanovništvo da se na područjima "muslimanske BiH ne odaziva na posao".
Nastavlja se ofanziva na Sarajevo: s vojnog transportera pucano je na Mojmilo. Žestoke borbe oko aerodroma. Na Pale vojnim helikopterima dovezeni su dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore. U Foči je situacija dramatična. U Goraždu pucnjava, stanovnici se boje da ne dožive sudbinu Višegrada, Foče i Zvornika. Izbjeglice iz Zvornika svjedoče o užasima koje su doživjeli i vidjeli. U Foči masovne pljačke, otimačine, paljenja, silovanja.
Četrnaeestog aprila veliki pokret rezervista i pripadnika JNA prema Višegradu. Mostar u ratnom okruženju. U Sarajevu borbe na Dobrinji.
Petnaestog aprila u Foču je upućen konvoj pomoći koji nije prošao. Zvornik blokiran. Višegrad je u okruženju i pod potpunom kontrolom JNA. Te noći JNA gađa civilne objekte u Mostaru. S područja Vraca palo je 10 granata na GRAS. Nedeljko Prstojević, šef Kriznog štaba na Ilidži i šef ove općine poručio je da im pripadaju "dijelovi srpskog Trnova i Mojmila te kompletna Dobrinja, Nedžarići, Vojničko Polje i stara općina Ilidža s izuzetkom mjesnih zajednica gdje su Muslimani i Hrvati u većini". U Višegrad je ušao Užički korpus. Iz Foče kolona izbjeglica ide prema Ustikolini i Goraždu.
Plavšićka i Koljević donose odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti i mobilizaciji Teritorijalne odbrane na cjelokupnoj teritoriji BiH kao oružanih snaga Srpske BiH. Komandu nad Teritorijalnom odbranom i jedinicama MUP-a Srpske RBiH od 28. februara 1992. do 12. maja 1992. imali su Plavšićka i Koljević, koji su bili i predsjednici Savjeta za nacionalnu bezbjednost savjetodavnog organa Skupštine srpskog naroda u BiH.
Sedamnaestog aprila blokiran je Bosanski Šamac.
Perišićevo obećanje Osamnaestog aprila u okupiranim gradovima Foči, Bosanskom Šamcu, Derventi, Višegradu, nakon progona nesrpskog stanovništva već je uspostavljena srpska vlast.
Devetnaestog aprila GRAS je ponovo granatiran. Sarajevo je ostalo bez gradskog prevoza. Nastavljaju se napadi na Sarajevo. Kolone izbjeglica bježe iz gradova koje napadaju zajednički rezervisti i JNA.
Dvadesetog aprila Momčilo Perišić ostvaruje prijetnju i zbog nestanka dvojice pilota granatira Mostar. Piloti su se prijavili TO-u BiH. Na Ilidži su postavljene barikade kojima su se odvojili od ostatka grada.
Dvadeset prvog aprila od ranih sati traju žestoki napadi na Sarajevo. Granate padaju svakih 15 sekundi. Pogođena je zgrada Energoinvesta, RTV dom, Elektroprivreda, Unis, Parlament… Ulične borbe vode se na Grabavici i u Hrasnom. Rezervisti i JNA okupirali Vlasenicu.
Dvadeset drugi april: Sarajevo je bombardirano cijelu noć. Najžešće borbe vođene su na Ilidži gdje su stigli Beli orlovi. JNA nastavlja napade na Mostar
Dvadeset treći april: Nastavljeni su žestoki sukobi na Ilidži dok je artiljerija JNA gađala ovo naselje. Totalna informativna blokada Srebrenice, Zvornika, Bratunca. Fočanska sela u plamenu.
Dvadeset treći april: Granate su cijelu noć padale na sarajevska naselja Sokolović Koloniju, Ilidžu, Butmir, Hrasnicu, Kovače.
Dvadeset peti april: novi dokazi o zločinima u Zvorniku. Sukobi u Bosanskoj Krupi.
Dvadeset šesti april: U do tada najžešćem raketiranju Mostara poginulo devet osoba. Mostarsko raskršće JNA prepustila srbijanskim teritorijalcima. Stanovnici Vlasenice i Srebrenice u zbjegovima.
Dvadeset sedmi april: Predsjedništvo RBiH donijelo je odluku o povlačenju JNA s teritorije BiH. U Mostaru je general Perišić ponovo održao obećanje: grad je žestoko granatiran. Raketirani su Busovača i Vitez.
Razgovor: Mladić - Vukašinović
Predsedništvu mi još jedan plotun pali
MLADIĆ: Mladić.
VUKAŠINOVIĆ: Izvolite, druže generale.
MLADIĆ: Odakle ti najbolja artiljerija tuče?
VUKAŠINOVIĆ: Sa Hreše.
MLADIĆ: Je li sa Hreše?
VUKAŠINOVIĆ: Jeste.
MLADIĆ: Je li imaš najbolju situaciju tamo?
VUKAŠINOVIĆ: Imam.
MLADIĆ: Šta predlažeš da tuče?
VUKAŠINOVIĆ: Pa, evo, ja sam naredio tri plotuna, ovo što ste maloprije naredili.
MLADIĆ: Dobro, to si naredio. Koje ciljeve mi predlažeš?
VUKAŠINOVIĆ: Ja više ne bih po ovim ciljevima, prenio bih vatru ovamo na Pofaliće.
MLADIĆ: Nemoj, šta ćeš na Pofalićima?
VUKAŠINOVIĆ: Zato što smo samo jedan plotun po njima.
MLADIĆ: Velušiće tuci, Velušiće.
VUKAŠINOVIĆ: Velešiće.
MLADIĆ: Velešiće.
VUKAŠINOVIĆ: Razumem.
MLADIĆ: Velešiće tuci, i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo. Tuci ono, oko one Humske gore, i Đure Đakovića.
VUKAŠINOVIĆ: Razumem.
MLADIĆ: Je l' ti jasno?
VUKAŠINOVIĆ: Razumem.
MLADIĆ: Ali idi na artiljerijsko osmatranje, da ne mogu da spavaju, da razvučemo pamet njihovu.
VUKAŠINOVIĆ: Razumem.
MLADIĆ: Predsedništvu mi još jedan plotun pali!
VUKAŠINOVIĆ: Razumem, druže generale!
Razgovori: Mladić - Tolimir - Doko
Bude li falila dlaka s glave ili koloni ili bilo šta, neće biti Sarajeva!
MLADIĆ: Mladić, general.
TOLIMIR: Druže generale.
MLADIĆ: Kaži.
TOLIMIR: Oni su insistirali na nekoj municiji. Zvao direktno ovdje Alija Izetbegović. Ostavili smo 15.000 metaka, 7, 62mm.
MLADIĆ: Gdje ste ostavili?
TOLIMIR: Ovdje u kasarni.
MLADIĆ: Što ste pristali na to?
TOLIMIR: Pa, ne daju da se krene...
MLADIĆ: Ne daju, oni sada traže da uđu i u kasarnu...
TOLIMIR: Ne, ne, ne, dogovorio sam ja to.
MLADIĆ: Nikakvu kasarnu! Ako uđu u nju, bit će tučena!
TOLIMIR: Ne, jasno, neće oni ulaziti...
MLADIĆ: Ostaje kasarna u takvom stanju u kakvom je, municiju nisi smeo da daješ!
(...)
MLADIĆ: Nisi smeo! Daj mi Doka!
TOLIMIR: Sad smo to jedva završili...
MLADIĆ: Daj mi Doka!
TOLIMIR: Izišao je napolje.
(...)
TOLIMIR: Oni su sad kao postigli saglasnost jer je Delimustafić pravio probleme i Alija Izetbegović.
MLADIĆ: Bude li falila dlaka s glave ili koloni ili bilo šta, neće biti Sarajeva!
TOLIMIR: Razumem.
MLADIĆ: I tako mu prenesite!
TOLIMIR: Razumem.
MLADIĆ: I nemojte mi proširivati vaše amandmane i vaše kompetencije.
TOLIMIR: Razumem, druže...
MLADIĆ: Ništa im više nemoj ni za jotu popustit'!
TOLIMIR: Razumem, druže generale.
MLADIĆ: Oni su dužni da kasarni dozvole celoj da izađe. On garantuje glavom. I mene ne interesuje njegova glava. Sve su njihove glave u mojim rukama!
TOLIMIR: Razumem, druže...
MLADIĆ: I neće ih nijedan imati ukoliko budu nastavili ovako!
TOLIMIR: Razumem.
MLADIĆ: Recite gospodinu Doki, da sam naredio, ako neće mirno, pokupite se, vratite se nazad. Nek' ostanu u blokadi!
TOLIMIR: Razumio.
(...)
DOKO: Halo?
MLADIĆ: Da, molim.
DOKO: Generale.
MLADIĆ: Ja?
DOKO: Imate potpunu garanciju.
MLADIĆ: Jeste vi, Doko?
DOKO: Jesam.
MLADIĆ: Slušaj 'vako.
DOKO: Recite.
MLADIĆ: Doko, nemoj da se igrate sa mnom...
DOKO: Ne igramo se...
MLADIĆ: Slušaj, kad ja govorim.
DOKO: Recite.
MLADIĆ: Nemoj da mi upadate u reč.
DOKO: Hajde, hajde.
MLADIĆ: Nemojte vi meni da proširujete, gospodine Doko, zahteve. Tu je trebalo da ostane ono što je ostalo, i to ti je dato. I tražio si mi sada municiju, a onda ti ovi najavljuju, tražiš razminiranje kasarne.
DOKO: Nema problema.
MLADIĆ: Nemoj slučajno da si uveo ljude u kasarnu, istog momenta ću je tuć'!
DOKO: Nema problema.
MLADIĆ: I nećeš imati od kasarne ništa, i još ću tući Predsedništvo!
DOKO: Halo, halo.
MLADIĆ: Slušaj me šta govorim.
DOKO: Ma nemojte tako galamiti vi na mene! Slušajte, da ja vama sad kažem!
MLADIĆ: Čekaj, bre!
DOKO: Pa nemoj, bolan, pa ako je u tebe oružje, u mene je srce! Sačekaj da ja tebi kažem! Niko neće ući u kasarnu!
(...)
MLADIĆ: Ipak da budemo mirni.
DOKO: Tako i ja kažem.
MLADIĆ: Ovako. Ljuti me što ste vršili pritisak na moje oficire i tražite municiju.
DOKO: Slušaj. Vi kažete vaše oficire, a kažu ovdje ovi da su oficiri druge armije. Pa nemojte tako, bolan, ja razgovaram s vodstvom armije Savezne Jugoslavije.
MLADIĆ: Razgovarate vi...
DOKO: A s tobom ću razgovarati u svako vrijeme kao s komandantom srpske vojske, kad dođe to vrijeme. Je l' pošteno?
MLADIĆ: U mojim je rukama rešenje ključa toga i u vašim.
DOKO: Pa, dobro, to je tvoj problem...
(...)
MLADIĆ: Nije bitno da li vi znate ili ne znate, i nemojte nikakve ustupke, ako hoćete, dajte da to ide mirno i nema potrebe niko u kasarne da ulazi. Niti će moji ulaziti, niti vaši. I kasarna je nebezbedna za ulazak i mojih i vaših, posle ćemo u miru da ih napravimo bezbednim.
DOKO: U redu, sve se slažem. Sve se slažem.
MLADIĆ: E, tako. I nema potrebe da proširujete sada aneks i nove ugovore.
DOKO: Halo, ne proširujem ništa, ako ti kažem kad bude to tvoja vojska, ti imaš pravo raspolaganja s njom. A ja sad hoću da ona bezbjedno dođe dole do tebe i ništa više.
MLADIĆ: Je li vi garantujete bezbedan polazak?
DOKO: Garantujem.
(...)
TOLIMIR: Halo?
MLADIĆ: Tolimire?
TOLIMIR: Izvolite, druže generale.
MLADIĆ: Znači, garantuju bezbednost i sigurnost?
TOLIMIR: Oni garantuju.
MLADIĆ: I pored toga što ste pogrešili, i dali tamo, Boškoviću generalu reci da ne proširuje ništa, ni svoje, ni vaše, ni bilo čija ovlašćenja, to što ste uradili, uradili, dalje da se kreće. Ni o kakvom razminiranju, ni miniranju, ni sređivanju, kasarna ima da se zaključa fino lokotom, i da ide dalje po planu. U kasarnu nema potrebe da ulazi ni naša vojska, ni njihova.
TOLIMIR: Razumem.
MLADIĆ: Ko bude ušao u kasarnu, grdno će se pokajati. Jer je dugme kod mene.
TOLIMIR: Razumem ja.
MLADIĆ: Slobodno mu reci, dugme je kod mene na stolu!
TOLIMIR: Razumem, druže generale, i pratite ovo, jer mi imamo dojava da postoji mogućnost zasede.
MLADIĆ: Oni su napravili zasede, vi upozorite gospodina Doku, rasporedili su se tamo, i zolja, i slični njemu, i neka njih ima, i krenite, mirno, staloženo, u gotovosti, ukoliko budete napadnuti, da se tučete. A ja ću onda da radim svoj posao kako znam. Ali ja mislim da oni ne smeju žrtvovati Sarajevo radi jedne kolone ili tri kasarne.
TOLIMIR: Razumem, druže generale.
reko ''znao sam''
mnogi o ovome pojma nemaju-neko se ni rodio tad nije---mnogi su zaboravili 
Ovako se *ebemo sa tamo nekim sudovima i dokazujemo nase pravo na odbranu i opstanak. Suludo je sve ovo danas, isto kao da su 1946. procesuirali Churchill i saveznike zbog bombardovanja Dresdena.
