Odustadoste od dokazivanja sirenja svemira
meni ova dvojica lice na svemirce ,pa et ima svemira nije da nema......
Pustinja
Medzu uglednim arapskim familijama vladao je obicaj da svoje sinove,odmah po rodzenju salju u pustinju,gdje su,uz dojilje,provodili
dio svog djetinstva u jednom od beduinskih plemena.Ni Mekka u tome nije bila izuzetak ,osobito uslijed toga zato sto su se u njoj cesto
javljale epidemije, a stopa smrtnosti djece bila je visoka.
U pustinji je covjek svjestan da gospodari prostorom,a vladjuci na taj nacin, izbjegao je da vrijeme ovlada njime.Sklapanjem satora
rusio bi sve sto je bilo juce, a sutrasnjica je izgledala manje sudbonosnom,jer se nije znalo ni mjesto ni vrijeme onoga sta dolazi.
Gradovi su bili mjesta izopacnosti.Ljenost i nemar vladali su iza njihovih zidina,otupljujuci okretnost i budnost.Tu je propadalo sve
cak i jezik,jedna od najvecih dragocjenosti podarenih covjeku.Malo je Arapa znalo citati,ali je ljepota govora prestavljala vrlinu
koju su svi roditelji zeljeli da njihovo dijete posjeduje.Vrijednost covjeka se procjnivala njegovom rjecitoscu a poezia je kruna toga.
Najbolji pjesnici su poticali iz nekog od pustinjskih plemena, jer jezik u pustinji bio najblizi pjesnistvu.
Tako je veza sa pustinjom obnavljana sa svakim novim narastajem-svjez zrak za grudi,cisti arapski jezik za usta ,sloboda za dusu.
Mnogi kuresijski sinovi su ostajali i po osam godina u pustinji kako bi ona ostavila sto vise traga na njima.
Neka plemena su uzivala veliki ugled zbog nacina dojenja i odgoja djece, a medzu njima je bilo i pleme Beni Sad ibn Bekr,jedna daleka loza
Hevazinija cija se teritorija prostirala jugoistocno od Mekke.
Amina je zeljela svog sina povjeriti dojilji iz tog plemena.A oni su povremno dolazili kod kuresija i trebalo je uskoro da se pojave.
Kada su stigli ,poceli su traziti dojencad,Amina ponudi svog sina prvo jednoj pa drugoj dojilji dok je sve ne odbise.
To je zato rekla je kasnije Halima ,,zato sto smo ocekivali neku korist od djecakova oca,,Siroce! Sta ce njegova majka i deda moci uciniti za nas?
Nemoze se reci da su zeljele da im se izravno plati za usluge,jer se smatralo necasnim da se zena plati za dojenje djeteta.
Naknada kojoj su se nadali,mada manje izravna i ne tako skora ,bila je znatno veca.Ova razmjena izmedzu gradskog covjeka i nomada bila
je u samoj prirodi stvari ,jer svako od njih je bio siromasan u cemu je onaj drugi bio imucan ,a imucan u cemu je ovaj drugi oskudjevao.
Nomadi su mogli ponuditi onaj drevni nacin zivota,Habilov nacin.Sinovi Kabilovi -jer Kabil je podigao prva naselja,oni su imali zemlju i moc.
Beduini su za sebe nalazili korist u stvaranju dugotrajnih veza sa jednom od ugledanih familija.Pomajka bi dobivala jos jednog sina,koji
bi se kasnije brinuo o njoj kako o drugoj majci,osjecajuci sinovsku obavezu citavog zivota, a njena vlastita djeca bila su mu ko braca.
Ta veza nije beznacajna,jer Arapi smatraju da se nasljedne osobine prenose i dojenjem.Pa ipak nije se moglo ocekivati od djeteta nista dok
ne poraste,djed je Abdu l Muttalib koji je bio star i nije bilo za ocekivati da ce jos dugo zivjeti.Nakon njegove smrti ce ga nasljediti sinovi.
Amina je bila siromasna, a djecakov otac je umro suvise rano da bi mogao steci neki imetak.On je djecaku ostavio samo pet kamila i jedno stado
ovaca i koza.Abdullahov sin je bio iz jedna od najuglednijih familija,ali je bio daleko i najsiromasnije dojence koje je ponudzeno ovim zenama.
Sa druge strane ,od hranitelja se nije ocekivalo da bude imucan,mada nisu smjeli ni biti previse pogodzeni siromastvom, a Halima i njen muz
su bili siromasniji od ostalih.Kada se biralo izmedzu njih i ostalih ,izbor je padao na druge.Samo je ostala najsiromasnija doilja i najsiromasnije
dojence.Pricala je Halima ,kada smo odlucili da podzemo iz Mekke rekla sam muzu,mrzi me da se vratim u drustvu prijatelja bez dijeteta koje cu dojiti.
Oticu tom sirocetu i uzetiga.Kako hoces,reko je.Tako sam ostisla i uzela ga zato sto nisam mogla naci nijedno drugo dijete.
Halima Ebu Zuajebova kcerka koju je pratio muz Haris i sin u Mekku je ispricala da je prije tog puta,kod njih vladala susa i da su se nadali
da ce na tom putu pasti kisa da bi mogli napasti magaricu i staru kamilu koja nije vise imala ni kapi mlijeka.A citavog puta nije pala ni jedna kap kise.,
Tu vece kad je uzela Muhameda odnijela sam ga tamo gdje su nam zivotinje bile smjestene. i samo sto sam ga pocela dojiti u grudi mi nadoze mlijeko.Dojio je do sitosti
a sa njim i njegov brat brat po mlijeku.Onda su obadvojica zaspali.Moj muz je otisao do one stare kamile i imao sta vidjeti,vimena su joj bila puna.
Pomuzao ju je i napio se mlijeka i ja sam pila dok se nismo dobro napili.Proveli smo naljepsu noc rekla je Halima a ujutro je muz rekao:Bogami Halima ovo dijete
je sretno.Onda smo krenuli .Ja sam jahala na magarici a njega sam nosila na ledzima.Moja magarica je pretekla sve jahace,govrili su pricekaj nas.Jeli ovo ona
magarica na kojoj si dosla?Jeste bogami to je ona na kojoj sam dosla.
Dosli smo do nasih satora u zemlji Beni Sad ,ja neznam dali na zemlji Bozjoj postoji mjesto neplodije od tog.Ali otako smo doveli njega da zivi
s nama ,moje stado je dolazilo kuci svake veceri sito i puno mlijeka.Nismo se mogli naradovati ovom povecanju i ovom obilju koje je dolazilo od boga
sve dok dijete nije napunilo dvije godine, i tad sam ga odbila od sise.On je dobro rastao,,nastavila je ona,,i niko od ostalih mu nije bio ravan po uzrastu.
Kad je napunio dvije godine,bio je dobro gradzeno dijete pa smo ga odveli majci,mada smo silno zeljeli da ostane sa nama radi blagostanja koje nam je donio.
Zato sam rekla majci ,,ostavi djecaka samnom dok jos ne ojaca ,jer se bojim da ga u Mekki ne pogodi kuga.Nagovarali smo je dok nam ga opet nije dala.
Jednog dana ,nekoliko mjeseci nakon sto smo se vratili,dok su on i njegova braca bili sa jaganjcima iza nasih satora ,dotrca do nas njegov brati rece: Onaj moj kurejsiski brat!
Odvela ga dvojica u bijelom,polozila na zemlju,otvorila mu prsa i nesto po njima rukama ceprkali.Ja i njegov otac odosmo donjega i nadzosmo ga kako stoji,samo je
bio blijed.Privukli smo ga sebi i pitali .Sta je bilo sa tobom sine?Rekao je:Dvojica ljudi u bijelom su mi dosli,polozili me na zemlju i otvorili mi
prsa i trazili nesto, ne znam sta.Halima i Haris su sve pretrazili,ali od ljudi ne bijase traga,niti je bilo krvi ili rane koja bi potvrdila ono su djecaci rekli.
Kolko got ih ispitivali oni nisu povukli ono sto u rekli .Ipak nije bilo traga od oziljka na grudima njihovog posinka,niti bilo kakvog nedostatka na njegovom malom
tijelu.Jedina neobicnost koja se nalazila je bila na sredini ledza izmedzu plecki malo ispupcenje,koje je izgledalo kao ono koje ostane od case kad se pritisne
na tijelo prilikom ljecenja,ali je ono tu bilo od rodzenja.
Kasnije je Muhamed o tom dogadzaju mogao podrobnije govoriti,,Dosla su mi dva covjeka,obucena u bijelo, sa zlatnom posudom punom snijega.Polozili
su me ,rastvorili mi grudi i izvadili srce.I njega su isto tako rastvorili i iznutra izvadili crnu tkaninu koju su bacili.Onda su mi oprali grudi
i srce snijegom.
Halim i Haris bili su ubjedzeni da djecaci govore istinu ,pa su zato bili vrlo potreseni.Haris se plasio da je njegova posinka obuzeo zao duh ili
da su nanjega bacili cini, te je rekao svojoj zeni da ga brzo odvede njegovoj majci prije nego se to zlo pocne ocitovati.I tako je Halima jos jednom odvela
djecaka u Mekku.Nije zeljela Amini reci razlog zbog cega je promjenila misljene, ali poslije je sve ispricala ,ona ju je pazljivo saslusala.
Kada je pazljivo saslusala,odgnala je Halimine strahove rijecima.Velika zbivanja stoje pred mojim sincicem.Onda joj je ispricala o trudnoci i o svijetlosti
koju je cutila u sebi dok ga je nosila.Halima je bila razuvjerena, ali Amina je ipak sina odlucila zadrzati u Mekki.
...ajd recite mi braco iskreno?
haj hajirli da vam bude.
