Forum Klix.ba

Nedavno dodjem na vikendicu (nisam bio od marta ali je žena često tu) i jedno 4-5 metra od ulaznih vrata, u zemlji, vidim da su pčele napravile gnjezdo. Malo bolje pogledam i vidim da su napravile nekoliko rupa u zemlji ali na samo jednu rupu izlaze i ulaze i to otprilike brzinom 1 pčela u sekundi, dakle, neprestano ulaze i izlaze. Pretpostavljam da su ostale rupe napravljene radi ventilacije. Oko moje vikendice ima puno voćnjaka, ljudi osim toga uzgajaju i jagode, tako da su pčele veoma poželjne. Pošto i ja imam nekog voća oko vikendice, drago mi je da su se pčele baš tu blizu "orojile" ili kako se to već kaže. Bojim se samo da ne uginu kada padne kiša ili da se ne smrznu preko zime pa ako ima neko bilo kakvog iskustva sa pčelama, da mi da savjet kako da im pomognem da prežive na duži period.

Hadzi Lojo wrote:Ljudi vas fino pitaju a vi kao neki mudraci sutite, sta bi htjeli da vas po mudima titraju!
Savjte znatizeljnima, imate na engleskom jeziku sve na internetu, od dimenzija kosnice, pcelinjih bolesti itd.
Zasto ne kazete ljudima zasto nazovi domaci med ima ruzan ukus, zato sto koristite lijekove za pcele u toku sezone ubiranja meda a ne nakon zadnjeg vrcanja u jesenjem periodu. Poznata Varoa parazit koji se ubija mravljom kiselinom a i drugim hemijski m proizvodima, zatim lijekovi protiv virusnih bolesti itd.
Da ne pricamo o laznom medu, u stvari hranite pcele samo secernom vodom kojeg pcele prerade i dobijete skoro umjetni med.

Ukoliko zelite pravi med, naci cete samo ako ste prisutni prilikom uzimanja ramova iz kosnice i vrcanja istog, sve je ostalo sarena laza.

Da se malo ukljucim u ove diskusije pravi med / vjestacki med....Imam nekog iskustva sa medom i pcelma iako ne posjedujem svoje.

Moj najbolji skolski drug je sin profesionalnog pcelara. Covjeka koji se profesionalno bavi pcelarenjem i od toga dobrim dijelom i zivi, mislim da ima preko 500 kosnica. S druge strane moj punac je eko amater pcelar sa 30 kosnica. Poslovni prijatelj je Danac koji u Danskoj posjeduje tzv. stacionarni pcelinjak od nekih 15-20 kosnica i pcelar je ono do bola, svo slobodno vrijeme provodi sa i oko pcela.

E sad sva 3 daju pcelama prehranu u toku zime u obliku sirupa koji nema ama bas nikakvu vezu sa Medom koji te pcele proizvode, sva trojica otprilike u isto virjeme daju lijekove i tretiraju pcele, do duse Danac to radi najmanje.

Profesionalc ima kamione i seli Pcele sa pase na pasu otprilike svakih mjesec do 2 dana, Punac seli 2 puta godisnje a Danac nikako.
Pomago sam svima u transportu, ciscenju, prehranjivanju, vadzenju meda, vrcanju.

Prvi ima godinsnje 2-4 tone meda. Punac nekih 200 + Kg. Danac 100 + zavisno od godine.
Znate koja je razlika u kvaliteti meda izmedzu ovih NIKAKVA, razlikuje se samo po kvaliteti pase sa koje pcele donose med.
Cak sta vise med od Danca koji bi trebao biti najkvalitetniji kad bi vam ga ponudio svi bi ste rekli da je laznjak jer vise lici na puter nego na med a nije fazon je u kolicini vlage i tipu pase.



Vecinom raja koja pojma nema o kvalitetama meda a pogotovo o pcelama i pcelarnju su prvi koji komentarisu i daju zakljucke koji je med pravi ili ne.
Sa druge strane naravno da su tone i tone industrijskog meda u opticaju i da ih svakojaki "medari" prodaju. Primjer magistrale Mostar Sarajevo oko Jablanice i Konjica gdje su tone meda pored ceste a nigdje kosnice.
Najbolje kupovati med od ljudi koje poznajete ili koji posjeduju kosnice, pa i ako ti ljudi daju sirupe i prehranjuju i lijece pcele kvalitet tog meda je bolji nego industrijski. A pogotovo ako ljudi imaju preko 100 kosnica pa imaju i svoj vosak od kog prave satne osnove. Veci problem je koncentracija pesticida u SATU koja dolazi iz satnih osnova uvezenih iz sa Zapada nego svi lijekovi i sirupi koje pcelari daju. Znam na primjer da ovaj profesionalac nosi svoj vosak u neku firmu gdje mu naprave satne osnove dok je on prisutan i isti problem ima i Danac jer Njemci pokupovase satne osnove u Danskoj ( upotreba pesticida u Danskoj vrlo mala i kontrolisana) dok u je u njemackoj upotreba daleko veca

Za kraj da kazem svim poznavaocima meda koji mogu prepoznati pravi med , raznoraznim mitovima i metodama od "OKA" u tegli do ponasanja na kasici.
U EU se pojavio i u opticaju je vec neko vrijeme industrijski med iz Kine ( to mi je nedavno ispricao ovaj Danac pcelar). Ovaj nije moguce razlikovati od prirodnog nikakvom metodom osim Hemijskom Analizom. Cak sta vise zbog dodatih Aroma ima bolji okus i izgleda prirodnije.

I sta mislite ako je ovaj med upao u EU koliko ga ima kod nas Zato pamet u glavu i podrzavajte vase lokalne pcelare a ne odmah "Ta ce on on daje sirup" jer smio bih se kladiti da je njegov med kvalitetniji od onog sa polica u prodavnicama..

Jos jednom da kazem da prodajem glanc nov refraktometar, tj. uredjaj za mjerenje kolicine i odnosa vode i secera u medu, cime se utvrdjuje kvalitet meda.

Na prethodnoj stranici su detalji.
---

A sto se kvaliteta naseg BH meda tice, on spada u najkvalitetnije na svijetu jer se u 90+% slucajeva radi o pravom organskom medu.
Nazalost, nasa drzava se prema ovome odnosi imbecilno, kao i prema svemu drugom uostalom, i uopste ne vidi potencijal u toj grani.

S druge strane imamo i pcelare (neka se ljute koliko hoce na ovo sto cu reci), koji se nisu u stanju organizovati medjusobno. Znam da je sve tesko, znam da je sve komplikovano, znam da nedostaje sredstava, itd., ali ako bi se domaci pcelari uspjesno organizovali u poslovnom smislu (s naglaskom na menadzment i marketing), mogli bi vrlo brzo doci do svjezeg novca za brzo unapredjenje i povecanje proizvodnje, a samim tim i izvoza.
Arapske zemlje su nepresusno trziste za med generalno, a nas med radi svog kvaliteta tamo ima odlican prolaz, ali - treba to trziste osvojiti. Inace, cijena kvalitetnog meda se tamo krece i do 200 USD/kg.

Jeste, znam... Izvoz meda odavde je nesto sto se moze podvesti pod horor pricu (znam, jer sam pokusao). Drzavni zakoni su toliko debilni i ogranicavajuci, da je zaista tesko povjerovati da u tim organima i institucijama ne postoji niko dovoljno inteligentan da shvati kako to brzo srediti i olaksati.
Npr., samo jedan od detalja - da biste izvezli med iz BiH, on mora biti pakovan u prozirnu ambalazu ne tezu od 2kg. Logicno, ovo je jedan od ogranicavajucih faktora, jer masa kupaca zeli tzv. bulk shipment posto je tako jeftinije. Odavde to tako - ne moze.
Ili, da biste izvozili med, i bez obzira na to sto niste direktni proizvodjac, niti taj med pakujete, sto znaci da nemate nikakvog fizickog dodira s medom i sto cete taj med samo preuzeti od pcelara/proizvodjaca vec upakovanog i samo ga proslijediti na transport, ipak kao izvoznik morate imati i magacin/skladisni prostor, i procesni prostor. A taj procesni prostor za med nije specificno uredjen zakonom, nego vam samo kazu da to mora biti prostor kao za mesaru (rosfraj stolovi, keramicke plocice do plafona, itd.?!). Nebitno sto med nikada tu nece ni uci, vi kao izvoznik to morate imati.
Besmisleno, zar ne...

Logicno, svi ti nepotrebni troskovi uzrokuju rast cijene meda, sto nas cini nekonkurentnima na ino trzistu.
I upravo radi ovoga bi se pcelari trebali organizovati, pokrenuti, napraviti neki izvozni d.o.o. preko kojeg bi svi radili, u tome angazovali nekoga ko zna voditi firmu i ko je dobar s marketingom, i lagano.

Naravno, za izvoz postoji jos jedan problem, koji je vjerovatno i najveci - kolicine proizvedenog meda.
U BiH se ukupno godisnje proizvede 300 - 400 tona meda. To je 300-400.000 kg, sto je svega 100 gr. po glavi stanovnika BiH.
Pored toga, u BiH postoji svega par velikih pcelara koji godisnje proizvedu kolicine vece od 10-15 tona. Ostalo otpada na male pcelare koji "dobace" do 2-3-4 tone.
U tako rascjepkanoj proizvodnji vrlo je tesko ispostovati kvalitet narucene kolicine. Recimo, narudzba koju sam ja dobio iz Katara je bila 10 tona Livade. Uspio sam to naci kod jednog covjeka, sto je bio i neki garant kvaliteta jer je sve bilo iz istog izvora, ali onda su drzavne regulative sve to obustavile.
Medjutim, cak i da nisu i da se to uspjelo izvesti, eventualna nova narudzba ne bi mogla biti ispostovana. Ni kolicinom, ni kvalitetom, jer doticni pcelar nije imao vise te vrste, a ostale koje je imao su bile u daleko manjim kolicinama.

Iz ovoga je vise nego jasno da potencijal postoji, ali da se sve to nekako jednostavno mora uvezati, standardizovati koliko je moguce, olaksati sto se drzave tice, i onda se moze pricati o nekom eventualnom pomaku naprijed.
Do tad, sve ce ovo biti kako i jeste.

Poklanjam 3 pčele,evo na tavanu nesto prave.

Da se malo ukljucim u ove diskusije pravi med / vjestacki med....Imam nekog iskustva sa medom i pcelma iako ne posjedujem svoje.

Moj najbolji skolski drug je sin profesionalnog pcelara. Covjeka koji se profesionalno bavi pcelarenjem i od toga dobrim dijelom i zivi, mislim da ima preko 500 kosnica. S druge strane moj punac je eko amater pcelar sa 30 kosnica. Poslovni prijatelj je Danac koji u Danskoj posjeduje tzv. stacionarni pcelinjak od nekih 15-20 kosnica i pcelar je ono do bola, svo slobodno vrijeme provodi sa i oko pcela.

E sad sva 3 daju pcelama prehranu u toku zime u obliku sirupa koji nema ama bas nikakvu vezu sa Medom koji te pcele proizvode, sva trojica otprilike u isto virjeme daju lijekove i tretiraju pcele, do duse Danac to radi najmanje.

Profesionalc ima kamione i seli Pcele sa pase na pasu otprilike svakih mjesec do 2 dana, Punac seli 2 puta godisnje a Danac nikako.
Pomago sam svima u transportu, ciscenju, prehranjivanju, vadzenju meda, vrcanju.

Prvi ima godinsnje 2-4 tone meda. Punac nekih 200 + Kg. Danac 100 + zavisno od godine.
Znate koja je razlika u kvaliteti meda izmedzu ovih NIKAKVA, razlikuje se samo po kvaliteti pase sa koje pcele donose med.
Cak sta vise med od Danca koji bi trebao biti najkvalitetniji kad bi vam ga ponudio svi bi ste rekli da je laznjak jer vise lici na puter nego na med a nije fazon je u kolicini vlage i tipu pase.



Vecinom raja koja pojma nema o kvalitetama meda a pogotovo o pcelama i pcelarnju su prvi koji komentarisu i daju zakljucke koji je med pravi ili ne.
Sa druge strane naravno da su tone i tone industrijskog meda u opticaju i da ih svakojaki "medari" prodaju. Primjer magistrale Mostar Sarajevo oko Jablanice i Konjica gdje su tone meda pored ceste a nigdje kosnice.
Najbolje kupovati med od ljudi koje poznajete ili koji posjeduju kosnice, pa i ako ti ljudi daju sirupe i prehranjuju i lijece pcele kvalitet tog meda je bolji nego industrijski. A pogotovo ako ljudi imaju preko 100 kosnica pa imaju i svoj vosak od kog prave satne osnove. Veci problem je koncentracija pesticida u SATU koja dolazi iz satnih osnova uvezenih iz sa Zapada nego svi lijekovi i sirupi koje pcelari daju. Znam na primjer da ovaj profesionalac nosi svoj vosak u neku firmu gdje mu naprave satne osnove dok je on prisutan i isti problem ima i Danac jer Njemci pokupovase satne osnove u Danskoj ( upotreba pesticida u Danskoj vrlo mala i kontrolisana) dok u je u njemackoj upotreba daleko veca

Za kraj da kazem svim poznavaocima meda koji mogu prepoznati pravi med , raznoraznim mitovima i metodama od "OKA" u tegli do ponasanja na kasici.
U EU se pojavio i u opticaju je vec neko vrijeme industrijski med iz Kine ( to mi je nedavno ispricao ovaj Danac pcelar). Ovaj nije moguce razlikovati od prirodnog nikakvom metodom osim Hemijskom Analizom. Cak sta vise zbog dodatih Aroma ima bolji okus i izgleda prirodnije.

I sta mislite ako je ovaj med upao u EU koliko ga ima kod nas Zato pamet u glavu i podrzavajte vase lokalne pcelare a ne odmah "Ta ce on on daje sirup" jer smio bih se kladiti da je njegov med kvalitetniji od onog sa polica u prodavnicama..[/quote]

Sve si u pravu, medjutim jako malo pcelara koristi ulje majcine dusice, kao i ulje oregana za borbu protiv parazita, nego se vecina oslanja na hemijske proizvode i to u toku sezone.

medi li?

Urbano pčelarstvo, pčele ipak više vole cveće koje raste na selu

Datum: 28.08.2017. Izvor: Science Daily
Uprkos mišljenjima nekih pčelara da pčele bolje žive u gradu, one u potrazi za ručkom više vole da sleću na cveće koje raste u atarskim područjima od onog u urbanim sredinama.

Sve je zastupljeniji trend razvoja urbanog pčelarstva, odnosno gajenja pčela u gradovima. Mnogi gradski pčelari smatraju da je gradski ambijent povoljniji za pčele. Ipak, istraživači sa Ohajo univerziteta se sa ovom tvrdnjom ne slažu u potpunosti.

Neki pčelari smatraju da postoji veliki broj faktora koji utiču pozitivno na pčele u gradu, počevši od klime koja je u gradovima toplija, pa do većeg izbora raznih vrsta cveća na koje pčele mogu da sleću. Takođe, veruje se i da je upotreba pesticida znatno manja u gradovima nego u polju.

Ipak, kako je dokazano istraživanjem koje je sprovedeno na Ohajo univerzitetu, pčele u potrazi za ručkom izgleda da više vole da sleću na cveće koje raste na atarskim područjima od onog koje raste u urbanim sredinama.

Ovo otkriće posebno je korisno za pčelare iz gradskih područja koji veruju da čuvanje pčela na seoskim farmama nije produktivno zbog malog broja različitih cvetova, rekao je istraživač sa Ohajo univerziteta.

Istraživanje je sprovedeno tako što su istraživači ostavili košnice sa pčelinjim društvima nasred groblja u Ohaju, tačno na mestu gde prestaje urbana sredina i počinje seoska. Na taj način su želeli da saznaju na koje će cvetove pčele najčešće sletati. Najveći broj pčela je u periodu od kraja leta do rane jeseni uporno sletao i leteo oko cveća koje se nalazilo na atarskom području.

Za vreme trajanja studije, pčele su uvek favorizovale biljke sa poljoprivrednih površina, pa je zabeleženo da su sakupile čak 96% polena sa tih područja.

„Izgleda da pčelama prilikom sletanja nije bilo toliko bitno da cvetovi budu različiti. Ono što su one želele jesu velike količine njihovih omiljenih sastojaka“, rekao je Sponsler, koji sada radi na Pen Stejt univerzitetu.

Za razliku od njive koje nisu veoma atraktivne za pčele, sela duž puteva imaju velike količine divljih biljaka (poznatijih i kao korov), što ih čini privlačnim za pčele, rekao je Sponsler.

Stariji autor, Rid Džonson, vanredni profesor na Univerzitetu u Ohaju, rekao je da su uz pomoć otkrića do kojih su došli u ovoj studiji uspeli da odgovore na neke nedoumice urbanih pčelara.

„Kada pčele imaju izbor, one će uvek radije odabrati cveće koje raste na poljoprivrednom zemljištu. Dok smo ovde u gradu čuvali pčele, imali smo mnogo problema da ih održimo u životu, tako da ovo istraživanje ima smisla“, rekao je Džonson.

„Nažalost, postoji to popularno verovanje da su urbana mesta bolja za gajenje pčele zbog raznovrsnosti biljaka. Ovo pokazuje da su poljoprivredne površine, bar u Ohaju, dominantnije i da ih, uprkos velikoj upotrebi pesticida, pčele vole više od gradskih“, rekao je on.

Lažni meda ugrožava gajenje pčela u svetu

Datum: 26.10.2017. Izvor: EurActiv

Jeftini uvoz lažnog meda ugrožava gajenje pčela u svetu, što posledice po svetsku proizvodnju hrane čini veoma ozbiljnim. Podaci pokazuju da je dodatni šećer pronađen u svakom desetom uzorku meda testiranom u Evropskom zajedničkom istraživačkom centru. Istraživanje je usledilo nakon izveštaja Evropskog parlamenta o vrstama lažne hrane po kome je med na šestom mestu

Naučnici su testirali 2.264 uzorka meda iz svih zemalja EU (kao i iz Norveške i Švajcarske) prikupljenih u svim fazama lanca snabdevanja.

Za oko 20% meda označenog kao mešavina EU meda ili čisti med sa geografskim poreklom zemlje članice posumnjano je da sadrži šećer. Stopa sumnjivog meda je bila 10% za mešavine EU i meda iz drugih zemalja, kao i mešavine iz EU i zemalja nepoznatog porekla.

Prevara sa medom ima različite forme. Na primer, prodaja jeftinijeg meda od različitih biljaka po ceni čistog meda, dodavanje šećernog sirupa kako bi se povećala količina, ili skupljanje meda pre vremena pa veštačko sušenje u velikim “fabrikama meda”, kako bi se skratili vreme i troškovi.

U svim slučajevima, konačni proizvod je daleko od onoga što potrošači veruju da kupuju, kao i daleko od EU pravne definicije meda.

EU med definiše kao “prirodno slatku supstancu koju proizvodi Apis mellifera pčela iz nektara biljaka…koje pčele skupljaju, u kombinaciji sa sopstvenim posebnim supstancama pretvaraju, talože, dehidriraju, i stavljaju u saća kako bi sazreo”.

Članice EU moraju da obavljaju laboratorijske testove meda koji proizvode i uvoze, proveravajući parametre kao što su poreklo, nivo polena, vlažnost i prisustvo dodatog šećera. Ali, metode testiranja variraju.

“Ne postoji jedinstvena metoda za utvrđivanje autentičnosti meda – jer postoji puno načina falsifikovanja”, kaže Stiven Švarcinger (Stephan Schwarzinger), profesor strukturalne biologije na Univerzitetu u Bajrotu.

“To je slično analizi dopinga u sportu. Oni koji testiraju nikad ne znaju ima li novog leka na tržištu. Kad uzmete u obzir različite vrste sirupa koje su dostupne, nema jedinstvene tehnologije za sve. Potrebno je sagledati mnoge hemijske i fizičke parametre”, rekao je Švarcinger.

Kako bi prevladao teškoće u otkrivanju lažnog meda, Švarcinger je razmišljao o uvođenju nuklearne magnetne rezonance (NMR) u testiranje meda. Magnetni talasi daju “otisak prsta” meda koji se poredi sa referentnom bazom od od 10.000 uzoraka iz sveta. Na osnovu podudaranja profila je moguće znati da li je deklaracija lažna.

NMR je znatno efikasniji metod za testiranje meda, ali još nije šire usvojen zbog sporog upliva novih tehnologija u sektor hrane, potrebe za naučnim konsenzusom i otpora industrije.

“Zamislite da ste kupili veliku količinu meda, i onda vam novi metoda pokaže da je sve neispravno. To je svakako uzrok otpora prihvatanju novih, sigurnijih metoda”, smatra Švarcinger.

Kineske fabrike meda

Evropljani vole med i godišnje prosečno pojedu 0,7 kilograma, dok Grci i Austrijanci prednjače sa 1,7 kilograma po stanovniku.

Ali u Evropi je potražnja meda veća od proizvodnje i zato je uvoz rešenje. Iz Kine dolazi 50% evropskog uvoza, a najveći uvoznici su Britanija, Belgija i Španija.

Kina je postala najveći svetski proizvođač meda sa 473.600 tona u 2014. u poređenju sa 161.031 tonom proizvedenom u EU.

Podaci Svetske organizacije za hranu i poljoprivredu pokazuju da je između 2000. i 2014. proizvodnja u Kini, zahvaljujući izvozu, porasla za 88%. Prodajom meda ta zemlja je zaradila 231 milion evra u 2016.

Međutim, broj košnica je u tom periodu porastao samo za 21%. Kineska populacija pčela opada kao i drugde u svetu, zbog trovanja pesticidima, zagađenju i nestajanju pčelinjih staništa zbog urbanizacije.

Svi ti faktori utiču na imuni sistem pčela i njihov broj u kolonijama opada a slike kineskih farmera koji ručno oprašuju cvetno drveće postale su simbol velike zagađenosti.

I pošto produktivnost po košnici opada širom sveta postlja se pitanje kako, onda, kineske pčele daju takav prinos? Odgovor je u kineskom načinu proizvodnje. Nezreo med se ubire dok je još redak sa velikom koncentracijom vode. Zatim se veštački suši, ostaci smole se eliminišu filtriranjem, polen može biti odstranjen ili dodat kako bi se prikrila zemlja porekla i dodaje se sirup da bi se postigle različite tržišne cene.

“Proizvodnja nezrelog meda znači brži i viši nivo proizvodnje meda koji ne ispunjava njegovu definiciju (prevara)”, kaže Norberto Garsija, predsednik Međunarodnih izvoznika meda (IHEO).

Taj argentinski profesor je proučavao fenomen prevare s medom i tvrdi da ona za oko 600 miliona dolara godišnje smanjuje zaradu poštenih odgajivača pčela u svetu.

“Postoji granica proizvodnje meda i ona je više puta dostignuta, ali potražnja i dalje raste”, rekao je on.

Kako se navodi, jeftini kineski med bi mogao da bude motiv za neke evropske zemlje da ga uvoze i onda izvoze kao lokalni proizvod.

Brojne evropske zemlje imaju dramatičan porast izvoza paralelno sa uvozom iz Kine, što pokazujeu podaci.

“Postoji veliko tržište unutar EU koje bi moralo biti ozbiljnije provereno”, smatra Garsija.

Povećana svest potrošača je takođe odvratila uvoznike od kineskog meda i evropski supermarketi sve češće rade testiranja kako bi izbegli prevaru.

Garsija kaže da usled velikog priliva lažnog meda, koji smanjuje cenu meda globalno, u 2017. kineski izvoznici ne mogu da konkurišu čistom medu po sadašnjim cenama.

Kineske sanitarne vlasti sada strogo kontrolišu kvalitet izvoznog meda, posebno u EU, kako bi umanjili gubitak. To je dovelo do toga da kineski izvoz meda u Evropu padne za 3% u 2106, posle vrhunca u 2015.

Ali, oslanjanje na samoregulaciju tržišta uspeva dok su ekonomski podsticaji u skladu sa interesima potrošača što je obično izuzetak a ne pravilo.

Zakon o medu

Zatrpavanje Evrope kineskim medom nije nova stvar. Između 2002. i 2004. kineski med je bio zabranjen u EU zbog nedostatka deklaracija o poreklu i rizika da sadrži olovo.

Zabrana je, međutim, ukinuta zbog velike potražnje koju Evropa nije mogla da zadovolji, što su evropski uvoznici meda iskoristili.

Med je u EU regulisan Direktivom o medu, ali zahtevi za deklarisanje porekla su veoma niski. Na deklaraciji može jednostavno da piše “mešavina meda iz EU” (npr. mešavina iz više od jedne zemlje porekla), “mešavina od meda van EU” (mešavina iz više od jedne zemlje izvan EU), “mešavina meda iz EU i zemalja van EU” (npr. mešavina EU i ne-EU meda).

“Veće količine meda koje vidite imaju deklaraciju EU i ne-EU med – nema standarda. Informacija na deklaraciji potrošačima ne govori ništa osim da med nije sa Marsa”, kaže Valter Hafeker (Walter Haefeker), direktor Asocijacije evropskih odgajivača pčela.

Postoje inicijative u Parlamentu da se ova direktiva izmeni kako bi uključila zemlju porekla i razmer mešavine.

Rumunska evroposlanica Dačijana Sarbu kaže: “Potražnja za medom je velika a evropska proizvodnja je ograničena. Uvoz iz trećih zemalja je potreban, ali je neki uvoz pod sumnjom u smislu da med nije proizveden od polena već iz nekih izvora koji nisu prirodni. Evropska komisija i zemlje članice moraju da spreče da med na tržištu bude falsifikat. Da bi se to postiglo, potrebno je više kontrole u kompanijama za pakovanje”.

Međutim, do sada je Komisija ostala gluva na zahteve odgajivača pčela.

“Komisija je na kraju odgovorna – ako ona konačno dozvoli (specifikaciju) porekla meda, to bi potrošačima omogućilo bolji izbor i industrija bi bila pod pritiskom da radi po propisima”, kaže Hafeker.

“Ali za njih je slobodna trgovina skoro kao religija i zaštita potrošača je nešto na šta ih se mora primoravati guranjem i vikanjem”, dodao je Hafeker.

Nemaju samo odgajivači pčela problem.

Oprašivači kao što su pčele i drugi insekti utiču na 35% roda hrane u svetu, prema podacima Svetske organizacije za hranu i poljoprivredu. A zbog opadanja učešća drugih vrsta, na mednim pčelama je najveći teret.

“Opadanje populacije mednih pčela nije toliko veliko (kao u slučaju drugih insekata), s obzirom da odgajivači pčela uvek pokušavaju da se izbore sa gubicima. Ovo dovodi do situacije u kojoj su medne pčele sve važnije za oprašivanje jer drugih oprašivača nema. Došlo je do starenja populacije jer nije atraktivna. Ako ekonomija nestane iz uzgoja pčela, nema podsticaja da se obnavljaju kolonije nakon gubitaka”, upozorio je Hafeker.

ovo_malo_duse wrote:

Hadzi Lojo wrote:Ljudi vas fino pitaju a vi kao neki mudraci sutite, sta bi htjeli da vas po mudima titraju!
Savjte znatizeljnima, imate na engleskom jeziku sve na internetu, od dimenzija kosnice, pcelinjih bolesti itd.
Zasto ne kazete ljudima zasto nazovi domaci med ima ruzan ukus, zato sto koristite lijekove za pcele u toku sezone ubiranja meda a ne nakon zadnjeg vrcanja u jesenjem periodu. Poznata Varoa parazit koji se ubija mravljom kiselinom a i drugim hemijski m proizvodima, zatim lijekovi protiv virusnih bolesti itd.
Da ne pricamo o laznom medu, u stvari hranite pcele samo secernom vodom kojeg pcele prerade i dobijete skoro umjetni med.

Ukoliko zelite pravi med, naci cete samo ako ste prisutni prilikom uzimanja ramova iz kosnice i vrcanja istog, sve je ostalo sarena laza.

Da se malo ukljucim u ove diskusije pravi med / vjestacki med....Imam nekog iskustva sa medom i pcelma iako ne posjedujem svoje.

Moj najbolji skolski drug je sin profesionalnog pcelara. Covjeka koji se profesionalno bavi pcelarenjem i od toga dobrim dijelom i zivi, mislim da ima preko 500 kosnica. S druge strane moj punac je eko amater pcelar sa 30 kosnica. Poslovni prijatelj je Danac koji u Danskoj posjeduje tzv. stacionarni pcelinjak od nekih 15-20 kosnica i pcelar je ono do bola, svo slobodno vrijeme provodi sa i oko pcela.

E sad sva 3 daju pcelama prehranu u toku zime u obliku sirupa koji nema ama bas nikakvu vezu sa Medom koji te pcele proizvode, sva trojica otprilike u isto virjeme daju lijekove i tretiraju pcele, do duse Danac to radi najmanje.

Profesionalc ima kamione i seli Pcele sa pase na pasu otprilike svakih mjesec do 2 dana, Punac seli 2 puta godisnje a Danac nikako.
Pomago sam svima u transportu, ciscenju, prehranjivanju, vadzenju meda, vrcanju.

Prvi ima godinsnje 2-4 tone meda. Punac nekih 200 + Kg. Danac 100 + zavisno od godine.
Znate koja je razlika u kvaliteti meda izmedzu ovih NIKAKVA, razlikuje se samo po kvaliteti pase sa koje pcele donose med.
Cak sta vise med od Danca koji bi trebao biti najkvalitetniji kad bi vam ga ponudio svi bi ste rekli da je laznjak jer vise lici na puter nego na med a nije fazon je u kolicini vlage i tipu pase.


Vecinom raja koja pojma nema o kvalitetama meda a pogotovo o pcelama i pcelarnju su prvi koji komentarisu i daju zakljucke koji je med pravi ili ne.
Sa druge strane naravno da su tone i tone industrijskog meda u opticaju i da ih svakojaki "medari" prodaju. Primjer magistrale Mostar Sarajevo oko Jablanice i Konjica gdje su tone meda pored ceste a nigdje kosnice.
Najbolje kupovati med od ljudi koje poznajete ili koji posjeduju kosnice, pa i ako ti ljudi daju sirupe i prehranjuju i lijece pcele kvalitet tog meda je bolji nego industrijski. A pogotovo ako ljudi imaju preko 100 kosnica pa imaju i svoj vosak od kog prave satne osnove. Veci problem je koncentracija pesticida u SATU koja dolazi iz satnih osnova uvezenih iz sa Zapada nego svi lijekovi i sirupi koje pcelari daju. Znam na primjer da ovaj profesionalac nosi svoj vosak u neku firmu gdje mu naprave satne osnove dok je on prisutan i isti problem ima i Danac jer Njemci pokupovase satne osnove u Danskoj ( upotreba pesticida u Danskoj vrlo mala i kontrolisana) dok u je u njemackoj upotreba daleko veca

Za kraj da kazem svim poznavaocima meda koji mogu prepoznati pravi med , raznoraznim mitovima i metodama od "OKA" u tegli do ponasanja na kasici.
U EU se pojavio i u opticaju je vec neko vrijeme industrijski med iz Kine ( to mi je nedavno ispricao ovaj Danac pcelar). Ovaj nije moguce razlikovati od prirodnog nikakvom metodom osim Hemijskom Analizom. Cak sta vise zbog dodatih Aroma ima bolji okus i izgleda prirodnije.

I sta mislite ako je ovaj med upao u EU koliko ga ima kod nas Zato pamet u glavu i podrzavajte vase lokalne pcelare a ne odmah "Ta ce on on daje sirup" jer smio bih se kladiti da je njegov med kvalitetniji od onog sa polica u prodavnicama..

Samo da dodam da taj sirup , koji se daje zimi, sluzi pcelama za ishranu , da prezime i te pcele na proljece umiru a radjaju se nove koje prave novi med.

Imali dmo nekih 30 ak kosnica, ljepota, maticna mlijec direktno iz kosnice

Ljudi, jedno pitanje.
Ljetos kupio izmedju Konjica i Bradine 3 kg meda za 21 KM i jos ga ima, jedemo pomalo. Odlican, mirise, milina, nista losiji od ovih 20 Km po kili. E sada jednostavno pitanja, zasto je u Hercegovini med uvijek toliko jeftiniji? Ne razumijem se u med ali kad sam dao iskusnom covjeku da proba, a nisam mu rekao gdje sam ga kupio, on veli da je taj najbolji po ukusu a i izgledu tako da iskreno ne znam zasto dam nekad u Sarajevu 20 KM za kilu.
Ako je "valter", sta je onda, od cega je taj med?
Je li to ta mozda kamuflaza med o kojoj je govorio r.profesor Redzic? Hvala

shake69 wrote:Ljudi, jedno pitanje.
Ljetos kupio izmedju Konjica i Bradine 3 kg meda za 21 KM i jos ga ima, jedemo pomalo. Odlican, mirise, milina, nista losiji od ovih 20 Km po kili. E sada jednostavno pitanja, zasto je u Hercegovini med uvijek toliko jeftiniji? Ne razumijem se u med ali kad sam dao iskusnom covjeku da proba, a nisam mu rekao gdje sam ga kupio, on veli da je taj najbolji po ukusu a i izgledu tako da iskreno ne znam zasto dam nekad u Sarajevu 20 KM za kilu.
Ako je "valter", sta je onda, od cega je taj med?
Je li to ta mozda kamuflaza med o kojoj je govorio r.profesor Redzic? Hvala

Ja mislim da je to bagremov med, on jeinace jeftiniji, bagrema ima puno i hercegovini i pcele brzo naprave med.

vazi wrote:

shake69 wrote:Ljudi, jedno pitanje.
Ljetos kupio izmedju Konjica i Bradine 3 kg meda za 21 KM i jos ga ima, jedemo pomalo. Odlican, mirise, milina, nista losiji od ovih 20 Km po kili. E sada jednostavno pitanja, zasto je u Hercegovini med uvijek toliko jeftiniji? Ne razumijem se u med ali kad sam dao iskusnom covjeku da proba, a nisam mu rekao gdje sam ga kupio, on veli da je taj najbolji po ukusu a i izgledu tako da iskreno ne znam zasto dam nekad u Sarajevu 20 KM za kilu.
Ako je "valter", sta je onda, od cega je taj med?
Je li to ta mozda kamuflaza med o kojoj je govorio r.profesor Redzic? Hvala

Ja mislim da je to bagremov med, on jeinace jeftiniji, bagrema ima puno i hercegovini i pcele brzo naprave med.

Bagremov mi je nudio ali nisam htio. On je zuckast malo a ova tri galona su bas kako pravi med treba izgledati, tamniji i gust. Meni je pravo dobar i kazem kada sam ga dao iskusnom covjeku da proba i uspored s njegovim, rekao mi je da je ovaj cak malo i bolji od njegovog 'pravog!

znaš li ti šta je maslačak?

Izvezene pčele u vrednosti od 52,3 miliona dolara
Datum: 02.12.2017. Izvor: Agromedia
Tokom protekle godine ukupna vrednost izvoza živih pčela u svetu iznosila je 52,3 miliona dolara.

Pčele ne spadaju u sasvim običnu „robu“, a vrednost izvoza pčela 2012. godine iznosio je 26,1 milion dolara. U odnosu na 2015. godinu zabeležen je rast izvoza za 5,5%.

Severna Amerika, gledano u novčanoj vrednosti, izvezla je najveću količinu živih pčela tokom 2016. godine u vrednosti od 26,4 miliona dolara a to je 50,4% ukupne vrednosti izvoza. Na drugom mestu su evropske zemlje sa 34,3% , dok je sa područja Azije izveženo 7,9% vrednosti izvoza.

5 najvećih izvoznika živih pčela u svetu

Kanada: 19,5 miliona dolara, 37,3% ukupnog izvoza
Slovačka: 12,2 miliona dolara, 23,2% ukupnog izvoza
SAD: 6,8 miliona dolara, 13% ukupnog izvoza
Holandija: 2,9 miliona dolara, 5,6% ukupnog izvoza
Novi Zeland: 2,7 miliona dolara, 5,1% ukupnog izvoza

Može li ko da predstavi ovaj biznis sa rojevima.
Poslije pojavljivanja kineskog lažnog meda bit će isplatniji svi drugi pčelinji proizvodi nego med.

Pitanje: imao sam neki med koji je bio veoma čudne teksture (niti je čvrst niti je tekući), podsjetilo me na jedno ljepilo koje se nanosi lopaticom.Stajao je u toploj vodi oko 30 minuta, stajao pored šporeta cijeli dan i nimalo se nije promijenio.O čemu se radi?Da li je to bio kristalizovan med ili je kristalizacija drugačija (da li je kristalizovan med tvrd)?

Prije rata iz hobija sam se bao pcelarstvom. Imao sam 12 kosnica. Dosao je rat, sve sam izgubio. Sad sam ponovo pokusao da se bavim svojim hobijem. Kupio sam 5 kosnica i tako pocao.
Problem sa kojoim se susrecem su lijekovi za tretiranje pcela protiov varoe.

Gdje kupiti neki od ovih lijekova na prostoru BiH

- Apigrad
- Apilife Var
- Timovar
- Apiguard gel
- Bienenwohle
- Bayralor
- Mlijecna kiselina
- Mravlja kiselina
- Oksalna kiselina

Nisam uspio naci u prodavnicama pcelarske opreme u Tuzli. Da li neko mozda zna gdje se moze kupii ili od koga mogu poruciti i po kojoj cijeni.

Jedan prilog

SICILIJANCI ŽELE NATRAG SVOJU AUTOHTONU CRNU PČELU

– Sicilijanska crna pčela ili Nera Sicula (Apis mellifera siciliana) je autohtona pčela ovog italijanskog ostrva. Na Siciliji je bila česta u pčelinjacima do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Poslije toga, jednostavno je – napuštena.



Njeno mjesto u pčelinjacima ovog kraja zauzela je italijanska pčela, Apis mellifera ligustica, a koja se smatrala pogodnijom za komercijalno pčelarenje. Danas skoro sav sicilijanski med proizvode upravo italijanske pčele.

Nera Sicula je dovedena pred sami rub istrebljenja. Na Siciliji pčelinjih zajednica crne pčele ima tek neznatan broj. No, ova vrsta pčele se pokazala mnogo otpornijom na zaraze i bolesti u odnosu na italijansku ili neke druge vrste pčela. Pčelari koji posjeduju crne pčele su već primijetili da je pojava CCD-d među crnim pčelama neznatna.

Stoga je organizacija “Slow Food”, a koja se bavi promocijom hrane i života koju su nasuprot brzoj hrani i brzom životu, 2008. godine ustanovila pčelarsku organizaciju koja je usredsređena samo na crnu pčelu. Ova organizacija originalno nosi naziv “Sicilian Black Bee Presidium” i trenutno ima osam pčelara u članstvu.

Osim toga, u Palermu je u subotu, 14. januara 2012. godine, prezentovan i otpočet projekat ponovnog “zaživljavanja” crnih pčela, odnosno “zaživljavanja” pčelarenja ovom vrstom pčele. Nosilac ovog projekta je sicilijanski Resor za poljoprivredu i šumarstvo.

Na prezentaciji je, između ostalog, istaknuto da će košnice biti obezbijeđene besplatno, a pčelari će morati da se obavežu na određena pravila u vezi sa pčelarenjem, i morat će da se pridruže Asocijaciji uzgajivača crne pčele.

Pčelinjaci sa crnim pčelama će biti smješteni na lokaciji sjeverozapadne Sicilije, u provincijama Palermo, Trapani i Agrigento. Na ovom terenu, naime, živi tek neznatan broj selećih pčelara, što ide u korist crnoj pčeli i smanjuje rizik njenog ukrštavanja sa italijanskom pčelom.

Projekat će trajati tri godine.
(Slowfood.com / BH Pčelar)

Prije rata iz hobija sam se bao pcelarstvom. Imao sam 12 kosnica. Dosao je rat, sve sam izgubio. Sad sam ponovo pokusao da se bavim svojim hobijem. Kupio sam 5 kosnica i tako pocao.
Problem sa kojoim se susrecem su lijekovi za tretiranje pcela protiov varoe.

Gdje kupiti neki od ovih lijekova na prostoru BiH



- Apigrad
- Apilife Var
- Timovar
- Apiguard gel
- Bienenwohle
- Bayralor
- Mlijecna kiselina
- Mravlja kiselina
- Oksalna kiselina

Nisam uspio naci u prodavnicama pcelarske opreme u Tuzli. Da li neko mozda zna gdje se moze kupii ili od koga mogu poruciti i po kojoj cijeni.

Zar bas niko nema neku informaciju. Vjerujem da na Forumu ima puno pcelara. Valjda neko nabavlja neki od ovih premarata za tretiranje pcela protiv varoe.

Trazio, trazio i na kraju se odlucio za Bio Vita Clean. Dobro ili lose ostaje da vidim.

Danas sam dobio jedno opakovanje Bio Vit Cleal i platio 20 KM + 7 KM postarine + taksa oko 1 KM. Dakle, cijena jednog pakovanja izdje oko 28 KM

Evo kako se primjenjuje

Pozdrav svima, dobila sam ampulu maticne mlijeci od 15gr , zanima me da li neko zna kako mogu napraviti mjesavinu sa medom za odrasle osobe a i za djevojcicu od 3 godine za imunitet te koliko se dugo te mjesavine mogu cuvati u frizideru. Na internetu nalazim dosta razlicitih misljenja sto se tice doziranja i poprilicno sam zbunjenja. Hvala unaprijed

LIJEKOVI ZA PČELE



Cime tretirati pcele protiv varoe. Tesko i slozeno pitanje na koje svako ima svoj odgovor. Oni pcelari koji imaju mali broj kosnica 3, 5, 8 ili 10 nastoje tretirati pcele protiv varoe prirodnim lijekovima koji su skuplji, dok pcelari koji imaju na desetine kosnica kupuju najjeftinije preparate za tretman pcela protiv varoe. Naravno, da su ovi preparati efikasni jer uklanjaju varou ali tako ulaze i u med i unistavaju zdravlje nasih gradjana.
Ja mislim, ko nema svoje cele, onda najcesce nema ni zdrav med. Iz tog razloga trebalo bi donijeti ZAKON koji regulira problematiku upotrebe sredstava protiv varoe u cilju zastite zdravlja nasih gradjana. Evorpa je to vec ucinila ali BiH nije. Krajnje je vrijeme da to ucini.

TaraC wrote:Pozdrav svima, dobila sam ampulu maticne mlijeci od 15gr , zanima me da li neko zna kako mogu napraviti mjesavinu sa medom za odrasle osobe a i za djevojcicu od 3 godine za imunitet te koliko se dugo te mjesavine mogu cuvati u frizideru. Na internetu nalazim dosta razlicitih misljenja sto se tice doziranja i poprilicno sam zbunjenja. Hvala unaprijed

Nisam pcelar, ali sam od par pcelara cuo isto - nakon otvaranja, prirodnu maticnu mlijec je najbolje upotrijebiti za 7-8 dana. Nakon toga pocinje gubiti svojstva.
Ako su oni slagali mene, lazem i ja tebe, ali ovo ima logike.

A doziranje...zaista ne bih znao da li postoji neko opste pravilo. Mislimda ne postoji.
Maticna mlijec nije farmaceutski proizvod, nego je prirodna tvar. Samim tim ne bi trebalo da postoji bilo kakav fiksan nacin doziranja jer se time ne mozes predozirati, kao sto ne mozes ni medom.
Drugim rijecima, podijeli tu kolicinu na 7-8 dana i tako daji, najbolje ujutro..

Haman2 wrote: ↑16/11/2019 20:14 LIJEKOVI ZA PČELE



Cime tretirati pcele protiv varoe. Tesko i slozeno pitanje na koje svako ima svoj odgovor. Oni pcelari koji imaju mali broj kosnica 3, 5, 8 ili 10 nastoje tretirati pcele protiv varoe prirodnim lijekovima koji su skuplji, dok pcelari koji imaju na desetine kosnica kupuju najjeftinije preparate za tretman pcela protiv varoe. Naravno, da su ovi preparati efikasni jer uklanjaju varou ali tako ulaze i u med i unistavaju zdravlje nasih gradjana.
Ja mislim, ko nema svoje cele, onda najcesce nema ni zdrav med. Iz tog razloga trebalo bi donijeti ZAKON koji regulira problematiku upotrebe sredstava protiv varoe u cilju zastite zdravlja nasih gradjana. Evorpa je to vec ucinila ali BiH nije. Krajnje je vrijeme da to ucini.

"Grančice" se pale i postavljaju na tacnu ispod košnice, pa taj dim uništava varou. Reci mi kako taj dim uništava pčele i med?