Za predane Allahu dž.š.

[nasa]

DOKAZI KOJI POSTOJE U NAMA SAMIM





”Nefs” je izraz koji se u Kur’anu navodi u različitim značenjima, između ostalog i u značenju duše, ličnosti, naše osobnosti. ”Nefs” je povezan sa našim tijelom i njemu se pripisuju dobra ili zla djela.


Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima (svemirskim), a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (41:53)

Činjenica da nesvjesni atomi, čijih 99% strukture predstavlja prazan prostor, čine naše tijelo, omogućavajući nam da vidimo, čujemo, i razmišljamo, ne može se objasniti bez Boga. To će biti tema jedne od naših narednih knjiga u kojoj se namjeravamo detaljnije pozabaviti ovim pitanjem uključujući i detaljno istraživanje mnogih nauka i naučnih grana, od filozofije mišljenja do kvantne fizike, te se, s obzirom na to, na spomenutom pitanju nećemo duže zadržavati.
Ovdje želimo zastati na kur’anskoj aluziji na znakove koji postoje u nama samima. U našem umu postoje apriorne kategorije, ideje i principi koji nisu stečeni. Tema o kojoj ćemo govoriti u ovom poglavlju nije zasnovana na znanjima stečenim uz pomoć satelita, teleskopa, podmornica ili na posljednjim iz fizike, hemije i biologije. Pozabavit ćemo se podacima i saznanjima iz bogate historije filozofije.
Pleme kojem je pripadao Vjerovjesnik bavilo se trgovinom i stočarstvom. Poslanik nije odrastao u okruženju poput Platonove akademije ili kartezijanske škole. Iz tog razloga, vrijedno je pažnje to što se, u uvjetima i sredini u kojoj se nalazio Vjerovjesnik, govori ne samo o dokazima vidljivim u vanjskom svijetu, nego i dokazima unutar čovjeka.

ONTOLOŠKI DOKAZ

Osnovna poruka svih Božijih objava jeste poruka o Bogu Savršenom Bića. Ova činjenica postaje očita kada razmislimo o savršenosti onoga što je Bog stvorio. Putem ontološkog dokaza Boga ne spoznajemo ”spoljašnim” sredstvima, nego putem ideje ”savršenstva” ili ”Savršenog Bića”, prirođene svakom od nas.
Među prvim filozofima koji su se bavili ontološkim dokazom bili su Farabi i Ibn Sina. Ontološki dokaz Farabi tretira u kombinaciji sa kozmološkim dokazom. Prema njegovom mišljenju, Bog nužno mora postojati, On je Nužno Biće. U protivnom, zapadamo u proturječnost. Sva ostala bića su moguća; odnosno, mogu postojati, a mogu i ne postojati. Ukoliko moguća bića ne temelje svoje postojanje na postojanju Nužnog Bića, zapadamo u kontradikciju. S obzirom na činjenicu da Farabijev zaključak predstavlja kombinaciju ontološkog i kozmološkog dokaza, prema preovladavajućem mišljenju prve tragove ovog dokaza nalazimo u Ibn Sinaovim djelima.
Bez obzira na to, ovaj dokaz se najčešće povezuje sa Descartesom. Kako bi izbjegao eventualne greške, on u svojim filozofskim promišljanjima polazi od pretpostavke da prethodno, akumulirano, stečeno znanje ne postoji. On počinje od pretpostavke da su mnoga znanja koja je stekao od djetinjstva zapravo nepouzdana; stoga je potrebno jednom raščistiti sa svime i početi ispočetka, od osnova. Potom slijedi sistematska kritika prethodnih uvjerenja. Sve čulne spoznaje su sumnjive, jer iskustvo govori da nas čula ponekad varaju, a ne možemo imati potpuno povjerenje u ono što nas je jednom iznevjerilo.
Descartes je svoju spoznaju izrazio čuvenom rečenicom cogito ergo sum (”mislim, dakle postojim”). On je zaključio da je činjenica da on postoji, i da je mišljenje kao kategorija postojećeg neporeciva. Kasnije je shvatio da je spoznaja savršenija od sumnje i objasnio kako ga je ova ideja savršenstva dovela do najsavršenije ideje, ideje o Savršenom Biću.
On objašnjava da je formalni sadržaj (ili objektivna realnost) ove ideje tako velika da ne može potjecati iz njegovog osobnog (nesavršenog) uma, nego da mora potjecati i biti usađena unutar čovjeka od stvarno Savršenog Bića – Boga. Stvari izvan njega, poput neba, Zemlje, svjetlosti, toplote i hiljada drugih stvari ne sadrže ništa što bi ga nadilazilo, što bi bilo iznad njegovih mogućnosti. Kad bi one bile nestvarne, on bi možda zaključio da su one produkt njegove mašte. Međutim, to nije tako u slučaju Savšenog Bića. Nemoguće Ga je izmisliti iz ništavila.
Dekart je spoznao postojanje Boga razmišljajući o dokazima koji postoje u njemu samome. On je rekao da taj njegov zaključak nije produkt njegovog uma, te da dodati ili oduzeti bilo šta toj ideji prevazilazi njegove mogućnosti. On je morao prihvatiti da je na svijet došao s ovim apriornim znakom. Nešto poput potpisa umjetnika na njegovom djelu: Bog nas je stvorio i u nas utisnuo ovu ideju kad nas je stvorio.
Smatrajući da Dekartove stavove treba dopuniti, Leibniz je došao do ontološkog dokaza sličnog Ibn Sinaovom.

KANTOVE KATEGORIJE MJESTA I VREMENA

Kur’an govori o dokazima u nama samima. Do sada smo govorili o idejama postojanja čovjeka imanentnoj ljudskoj prirodi, onako kako su ih promišljali Descartes i drugi filozofi poput njega. Međutim, smatramo da kur’anski ajet koji govori dokazima u nama samima ima mnogo šire značenje. Prema našem mišljenju, ”osobnost” je apriorni entitet i ovaj ajet obuhvata sve osobine prirođene, imanentne čovjeku.
Prema jedinstvenom Kantovom otkriću, koje ga je i činilo time što jest, kategorije vremena i prostora su usađena u čovjeka prije bilo kakvog iskustva ili kontakta sa vanjskim svijetom. Dijete, iako ne poznaje pojam udaljenosti, udaljava se od stvari koje mu se ne sviđaju i približava se onima koje mu se sviđaju. Dakle, čovjek intuitivno, apriori zna da li su te stvari iznad njegovog dometa ili nisu. Drugim riječima, ideja prostora postoji unutar čovjeka iako je nikada nije iskusio.
Isto vrijedi i za kategoriju vremena. Dijete ima osjećaj za ”prije” i ”kasnije” prije bilo kakvih iskustava. Da to nije tako, naša percepcija bila bi razbijena, razasuta i ne bi ih bilo moguće povezati i posložiti. Zalaženje u detalje drugih dokaza da su kategorije vremena i prostora prirođene čovjeku odvele bi nas daleko. Kant je ove kategorije razmatrao u kontekstu analiziranja našeg kontakta sa vanjskim svijetom. Nije govorio o tome da su ove činjenice dokazi Božijeg postojanja.
Mi kao ”ličnost” živimo na određenom mjestu, koje možemo uporediti sa veoma složenim vratima. Naša ličnost, sa svim apriornim kategorijama, kao što su vrijeme i prostor, jedini je ključ ovih vrata. Ova vrata, koja su inače veoma složene strukture, otvaramo ključem (”sobom”). Može li se reći da je to slučajno? Onaj Ko je stvorio svemir, vrijeme i prostor, stvorio je i nas.
Kao što smo to vidjeli u prethodnom poglavlju, i naša sposobnost učenja govora također nam je prirođena. Prirođenost ove sposobnosti, kao i kategorija vremena i prostora, također su dokazi da smo savršeno stvoreni. Naš um je, kao i naše tijelo, stvoren tako da savršeno odgovara svijetu koji ga okružuje.
Ukratko, vjerujemo da je osuđen na poraz svako ko se pobuni protiv apriornih znanja!

VJERA JE PRIROĐENA ČOVJEKU


Predano okreni svoje lice vjeri, Božjoj prirodi, na kojoj je On stvorio ljude. Nema promjene u Božjem stvaranju. To je ispravna vjera, ali većina ljudi to ne zna. (30:30)

Znanja koja su nam data apriori, bez prethodog iskustva, onda kada smo stvoreni i koja su u skladu sa vjerom koju je Uzvišeni Allah objavio, predstavljaju dokaz Njegovog savršenog stvaranja. Ako razmislimo o sadržaju ajeta koji govori o znakovima u nama samima kao nečemu što je u skladu s teorijom stvaranja, stvari postaju razumljivije. Mnogi ljudi teško razumiju Dekartovu teoriju o ”inherentnom znanju”. Kako bismo bolje razumjeli Dekartove argumente, trebamo se vrlo pažljivo koncentrirati na strukturu ljudskog uma. Možda bi bilo bolje pojmiti to kao podudarnost našeg stvaranja sa poimanjem religije, jer je tako lakše razumljivo. Većina nas traga za odgovorima na pitanja: odakle sam, zašto postojim, kamo idem? Mi sebi postavljamo takva pitanja jer smo stvoreni tako da osjećamo potrebu da se zapitamo o tome.
Postoje mnogi ljudi koji su potisnuli svoje unutarnje potrebe i izbjegli razmišljanje o ovim pitanjima. Naš Stvoritelj nas potiče da razmišljamo o tim pitanjima. Čijnenica da nas je stvorio sa naglašenom potrebom za vjerom ukazuje na religiju koju će nam objaviti, jer odgovora na postavljena pitanja nema izvan religije. Jedan od dokaza potrebe postojanja religije jeste činjenica da smo stvoreni s urođenom sklonošću ka njoj.
Uzvišeni Allah je stvorio osjećaj žeđi, ali i vodu kako bismo mogli ugasiti žeđ. Kao odgovor na osjećaj gladi, Allah, dž. š., je stvorio nebrojena jela kojima utoljavamo glad. Žeđ i glad se razlikuju od postojanja vode i hrane u vanjskom svijetu. Mogli bismo, umjesto za vodom, odnosno molekulima hidrogena i oksigena koje je čine, osjećati potrebu za nečim što ne postoji, čega nema na Zemlji i što bi nam možda štetilo. Međutim, naše tijelo je stvoreno tako da želi ono što mu je potrebno i što postoji. Naša najveća želja jeste želja za besmrtnošću, koja je jača i od potrebe za vodom i hranom. Želja za vječnošću je snažnija od svih naših želja i strasti. Uzvišeni Allah nas je stvorio tako da čeznemo za budućim životom. Ta naša čežnja predstavlja dokaz postojanja budućeg svijeta.
Kao što se vidi, u stvaranju čovjeka prisutni su dokazi postojanja Uzvišenog Allaha i vjere, a i dokazi postojanja ahireta. Obratimo pažnju na ove riječi iz drugog dijela 30. ajeta sure Ar-Rum: ”Nema promjene u Božjem stvaranju. To je ispravna vjera”. To su dokazi koji u čovjeku postoje od stvaranja prvog čovjeka. Oni koji uspijevaju prepoznati te dokaze vjeruju u Allaha, u vjeru, u ahiret. Međutim, i posljednja konstatacija iz navedenog ajeta prema kojoj većina ljudi ne zna, također je značajna. I, doista, mnogi ljudi ne razmišljaju o rečenim, njima prirođenim dokazima, niječući tako vlastitu prirodu.

[fatamorgana]

Evo pažljivo pročitah gornji post i iskreno nijedan od ovih gornjih uglavnom filozofskih argumenata me nije impresionirao niti eventualno ubijedio u postojanje nekog eventualnog savršenog stvoritelja.
Mi ljudi kad smo pristrasni, naklonjeni nečemu onda nerijetko relativno lako povjerujemo u određenu ideju i to ne samo neku koja se dotiče religijskog domena nego bilo kojeg drugog, ideološkog, političkog, kulturnog itd ....

[fatamorgana]

Naša najveća želja jeste želja za besmrtnošću, koja je jača i od potrebe za vodom i hranom. Želja za vječnošću je snažnija od svih naših želja i strasti. Uzvišeni Allah nas je stvorio tako da čeznemo za budućim životom. Ta naša čežnja predstavlja dokaz postojanja budućeg svijeta.

Želja za besmrtnošću je vjerovatno sublimacija biološkog nagona za preživljavanjem žive jedinke. Pored želje za besmrtnošću jednako su prisutne i naše želje za zadovoljstvom, srećom, ljubavlju itd.
Možda se ta naša čežnja za budućim životom ostvaruje ponovnim utjelovljenjem, reinkarnacijom u koju vjeruju druge religije, zvuči dosta praktično kao ideja a i nema potrebe za nekim drugim svijetom kad već postoji ovaj.

[Towelie]

[vatrogasac]

[Niemand]

.

[vatrogasac]

Da li je dozvoljeno da zene klanjaju u tzv. zenskom dzematu? Znaci da jedna od njih imami i tako klanjaju? I ako je dozvoljeno, uci li se tu ezan, ikamet
Valjda nije na pogresnoj temi pitanje, ako jest, halalite

Po hanefijskom mezhebu je dozvoljeno, ali je mekruhi tahrimen (bolje ne) jer ženama nije propisan ezan i ikamet. Tom prilikom neće izlaziti iz prvog safa nego će namaz predvoditi unutar safa. Kao dokaz navodi se hadis, kojeg prenosi Darekutni, u kojem je Muhamed a.s dozvolio Umi Vereki da predvodi ženski džemat u njenoj kući.

[Niemand]

.

[m_l]

Prenosi se da je Uzvišeni Allah rekao Ademu, alejhi-s-selam:

O Ademe, u četvero je sadržano sve što se odnosi na tebe i tvoje potomstvo. Jedno od toga je za Mene, jedno je za tebe, jedno je između Mene i tebe, a jedno između tebe i svijeta.
Moje je: da samo Meni robuješ i da Mi ne smatraš nikog ravnim.
Tvoje je: da radiš, a Ja ću te kako budeš radio nagraditi onog Dana kada ti Moja nagrada bude najpotrebnija.
Između Mene i tebe je: ti dovu upućuj, a moje je da je uslišam.
A između tebe i ostalog svijeta je: prijateljuj i druži se s ljudima s onim radi čega želiš da se oni druže s tobom.

"Čujem šum, prijatelja ne vidim" Hasan el-Basri

[vatrogasac]

EMSA
(European Muslim Student Association)
Hrasnička cesta 15, Ilidža

[Towelie]

Nevidljivi okovi muslimanskog online aktivizma



Kasnih devedesetih godina internet da‘va bila je plodonosan posao. Ljudi koji inače nisu imali naučnih referenci pravili su sebi predivne fasade u obliku svjetlucavih internetskih stranica. Bili smo u mogućnosti dosegnuti dalje od naših lokalnih imama i čuti predavanja raznih islamskih autoriteta širom svijeta.
Internetske stranice iskakale su poput kokica, a islamski predavači za koje nikad nisam čuo iznenada su počeli ostavljati veliki utjecaj na mene jednostavno zato što su bili dostupni na internetu. Ubrajao sam se među mnoge ljude koji su aktivno tražili islamske sadržaje i koji su zbog toga nalazili mjesta okupljanja na internetu. Ove potrebe uglavnom su zadovoljavane putem e-mailova, instant poruka i grupnih chatova.

Internet nam je predstavio islam na poprilično izopačen način. Ljudi koji nisu poznavali osnovne vjerske postulate odjednom su počeli raspravljati o ezoteričnim sitnicama. Sjećam se grupe neoženjenih prijatelja koji su vodili produhovljenu debatu o fetvi jednog poznatog učenjaka koja zabranjuje ženama da briju dlake po tijelu. Dileme poput ove bile bi u modi nekoliko dana, a zatim bi ih zamijenile neke nove, poput toga da li su pruge na džamijskim tepisima novotarija. Ovi urgentni problemi dominirali su u online konverzacijama, a zatim su se počeli potkradati i u razgovore u stvarnom životu.
Kad ljudi iz raznih dijelova svijeta “vise” na forumu i aktivno komentiraju neku stvar, ona u tom momentu izgleda kao glavni svjetski problem. Gledajući iz današnje perspektive, ovo djeluje kao tabloidski način učenja vjere. Kao da se podrazumijevalo da je svako vodio brigu o važnijim stvarima, poput učenja Kur’ana i dova. No, nesretna stvarnost ukazivala je na to da postoji velika duhovna praznina koja jednostavno nije mogla biti popunjena fokusiranjem na potrošne dnevne teme. Zbog toga što je svako bio zauzet obznanjivanjem svojih stavova, pobijanjem tuđih i osvajanjem zamišljenih internet poena u ovim raspravama, manjak duhovnosti postao je slon u dnevnom boravku kojeg niko nije htio primijetiti.

Vratimo se u sadašnjost. U vremenu smo društvenih mreža, ali u suštini nema razlike u odnosu na vrijeme sa početka priče. MSN, AOL i Napster više nisu tu, zamijenjeni su Facebookom, Twitterom i YouTubeom. Za nekih desetak godina vjerovatno ćemo doživjeti novu smjenu ovih platformi. Ono što se ne mijenja jeste odnos prema vjeri, pogotovo kada su u pitanju vruće dnevne teme.
Potajemo uhvaćeni u začarani krug afirmacije naših stavova i diskreditacije tuđih, žudeći za pobjedničkim internet poenima. Radimo to na račun važnijih i većih ciljeva. Raspravljao sam sa “Džamijskim golubom”, “Ebu Sumejjom” i “Sabljom islama”, ali okrutna stvarnost govori da kad pogledam svoje dvije kćerke, nijedan od 700 statusa, YouTube klipova i Facebook komentara nisu uradili ništa da bi otklonili neku od mojih briga o njihovom odrastanju u dobre muslimanke. Pričali smo o drugima, ali to nimalo nije pomoglo našem imanu ili jačanju veze sa Stvoriteljem. Budimo iskreni prema sebi i razmislimo: ne pridajemo li previše važnosti običnom videu na YouTubeu?

Nevidljivi okovi društvenih mreža i servisa ovdje postaju očigledni. Svako mora imati mišljenje o svemu. Bez obzira što sam se pokušavao uzdržati od komentara o nekim pitanjima, ljudi bi sami tražili moje mišljenje. Od kada sam ja postao tako važan? Što više bih sebe smatrao važnim ili što bi me drugi više shvatali ozbiljno, to bi lakrdija bila veća. Ne samo da svi moramo imati mišljenje, nego ga moramo i objaviti i čekati na odgovor. Zalijepimo se za telefone, čekajući i prateći koliko smo lajkova dobili. Čekamo da vidimo ko se ne slaže i onda unedogled formuliramo najbolji odgovor. Označavamo naše prijatelje u svakoj aktivnosti da bi oni mogli dijeliti i lajkovati naše trijumfalne statuse. Nakon što aktuelna tema ispuše, brzo zaboravimo na veću sliku, čiji je dio bila. Lebdimo i dalje besciljno, čekajući iduću internet aferu da bismo opet mogli pokazati našu sramotu, podići naš glas i slaviti pobjedu nad drugom osobom ostavljajući komentare i dobijajući dva lajka više do nje. Ovim dopuštamo sebi da ekspresno osuđujemo druge na osnovu jedne izjave. Popljuvat ćemo nekoga zbog jedne jedine izjave koju je izrekao, ma kako on dobar bio, a podržati nekog drugog, ma kako on možda u stvarnosti bio loš.

Zajedno uz ovakvo ponašanje ide i aura prosvijetljene umišljenosti. Po definiciji, koje god mišljenje danas zastupamo, ono je najispravnije koje smo u životu imali (zaboravite kako ćete se osjećati za pet godina). Činjenica je da mnogi ljudi postepeno postaju liberalniji (pogotovo oni iz konzervativnog miljea), pa zbog toga osjećaju da su tolerantniji, otvoreniji, akademskiji i inteligentniji. Problem je jedino što se ove stvari odnose samo na osobe sličnih stavova. Navest ću jedan primjer da to slikovitije dočaram. Recimo da smatrate da je muzika halal. Zapravo ste mislili da je haram, pa ste intenzivno proučavali materiju i zaključili da je ipak halal. Sada mislite da su ljudi koji su vam rekli da je muzika haram nazadni, nerealni, nikad se ne smiju i da se svakog jutra bude pokušavajući smisliti kako da iščupaju sreću iz što je moguće više života. To je uredu. Ono što nije uredu jeste projektiranje tog mišljenja na sve ostale koji imaju takav stav. Nije uredu zahtijevati da se poštuje vaše mišljenje, a ne priuštiti to isto i drugima. Nije uredu smatrati da je vaše mišljenje jedino ispravno, zapravo je intelektualno nečasno ne naglasiti da vaš stav o muzici zastupa mala manjina muslimana. Nije problem što ga i vi zastupate, nego što prišivate nazadnost onima koji se ne slažu s vama, a zauzvrat tražite bezuvjetno prihvatanje.
Šta je, zapravo, ono što ovdje ne vidimo? To je da većina ljudi ovakve “debate” jednostavno doživljava kao bespotrebnu gomilu djetinjastih prepirki među muslimanima. Kakva je ustvari korist od toga? Postoji nešto dublje, nešto što je podređeno svim dnevnim “problemima” koji su postali svjetlosni mačevi za online okršaje. To je pokušaj da otvoreno pokažete poniznost ne propagirajući svoje mišljenje (jer može biti pogrešno i niste kompetentni da znanjem stanete iza onoga što kažete), a umjesto toga tražite da naši učeni i institucije zauzmu stav o datom pitanju. Ako to ne urade, onda oni snose odgovornost za štetu koja može nastati. Davanjem sebi prilike da izrazite stav, zahtijevate da ga i drugi (u ime vjere) prihvate. Ako to ne urade, onda oni ne kontriraju vama, već idealima koje zastupate. Drugim riječima, dajete sebi duhovno pravo da svojim strastima udovoljavate kroz vjeru, umjesto da ih obuzdavate u ime vjere. Ne pitaj šta tvoja vjera može učiniti za tebe, već šta ti možeš učiniti za svoju vjeru!

Ovo su opći problemi i postojali su već dugo vremena. Društvene mreže su ih samo eksponencijalno uvećale. I šta nam valja raditi?
1) Sljedeći hadis postavite na svoj Facebook profil ili ga postavite kao pozadinu na svom telefonu. Budite sigurni da ne potpadnete pod ovo upozorenje kad nešto objavljujete:
“Zaista će nastupiti vrijeme varljivih godina u kojima će se vjerovati lažljivcu, a neće se vjerovati onome koji istinu govori, u kojima će se davati povjerenje varalici, a povjerljivom se neće vjerovati, i u kojima će glavnu riječ imati maloumni i nesposobni.” (Ahmed)
2) Naučite jednostavno biti tihi. Lično sam se i sam morao priviknuti na ovo. Začuđujuće, svijet je nastavio normalno funkcionirati i bez mojih mišljenja. Shvatite da šutnja nekad donosi veću korist od pričanja.
“Doći će vrijeme takve smutnje da će onaj koji sjedi biti bolji od onoga koji stoji, onaj koji stoji bit će bolji od onog koji hoda, onaj koji hoda bit će bolji od onoga koji trči. Ko god se izloži ovim nevoljama, nastradat će. Prema tome, ko god može naći utočište od ovih smutnji, neka se sakrije.” (Buhari, Muslim)

[zulfikkar]

[Towelie]

[Towelie]

[nasa]

One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova, - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (El-Bekara, 267)


Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (El-Bekare, 177)


Eto...da se sjetite ovih dana, a i ja, kada je mnogima oko nas pomoc potrebna!

[nasa]

Poplava ili horor-daije: Kako izvesti čovjeka iz islama?

Objavljeno petak, 16 Maj 2014 10:19 Autor Elvedin Subašić



U toku elementranih nepogoda u BiH mnogi su iskoristili priliku da uplaše ljude kako se približava Sudnji dan i kako su se ljudima desile nesreće jer su griješnici, novotari, zabludjeli... Također, bez pitanja moge alime fragmentirano citiraju i puštaju njihova predavanja kako su svi ovo zaslužili. Iako postoje argumenti da Allah. dž.š. opominje ljude kroz određene događaje u društvu i prirodi, mudrost je znati šta reći kome i u kojem trenutku. Za svaku situaciju islam ima lijek, i različito od situacije lijek se propisuje. Nažalost, kao što nadri-ljekari mogu ubiti čovjeka ako ne propišu pravi lijek za određenu situaciju, tako i nadri-daija, misionar može "ubiti" čovjeka iako mu je mislio dobro. Zato prvi princip u pozivanju i savjetovanju nekoga jeste da želimo drugima što i sebi.

Zamislimo da smo mi oni koji su izgubili porodicu, imetak... u nepogodi i umjesto utjehe u tom teškom trenutku: da će biti sve u redu; da je Allah milostiv; da On najbolje nadoknađuje izgubljeno zahvalnima... od braće iz saffa dobijemo predavanja, blic-hutbe i tekstove kako je sve ovo rezultat naših grijeha i indirektnu poruku "i tvoj slučaj je predznak Sudnjeg dana, i ti si sam jedan od onih zbog kojih nas Bog kažnjava".

Lik pravih misionara i daija u ovim trenucima pokazali su studenti Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu koji su pokušali utješiti tužne riječima, ali i važnije: djelom, prikupljanjem pomoći. Oni su djelom pokazali šta je islam i kako se musliman odnosi prema drugom muslimanu koji je pogođen nesrećom.

«Allahu je najmiliji onaj čovjek koji svojim lijepim savjetima ( riječima) uputi na pravi put najviše Njegovih robova.» (Ahmed)

[nowatchtv]

Ovim postom pokazujem praktično zašto, barem ja, sigurno ne volim kvazi sejh forumaše:




To neko hoće reći da, Objava zadnja je došla u ovom obliku u kojem je došla, i sadrži samo, uslovno kazano lijep ton??? a ono čime Ona zastrašuje, kao da toga nema??? Šta je sa ljudima pa jedan dio Knjige uzimaju a drugi odbacuju - treba da preispitamo iskreno, počevši najprije od sebe!

[nowatchtv]

Stranice gdje sam pronašao taj video klip, kad sam je prije koji tren pogledao, evo šta nađoh:

http://www.n-um.com/?q=node/5941


Isti ovaj koji dijeli ovu pomoć je još prošle godine govorio ovako:




Link:

http://www.n-um.com/?q=node/5931

Obavezno, obavezno pogledajte kratko predavanje dr. Safeta Kuduzovića ispod ovog teksta koje najslikovitije objašnjava uzroke današnjih musibeta u Bosni, a imajte na umu da je predavanje održano prošle godine

Pa eto sami prosudite, kako ko želi nešto prikazati.

[nowatchtv]

U Bosni se danima spušta kiša i na sve strane teče i razlijeva se mutna voda. Mutna kao što smo i mi sami, kao što i naša srca postaju, gušeći se u grijesima. Zaista me ta voda podsjeća na nas, kakvi smo postali i kakvi svakim danom sve više postajemo. Dok teče, ona mutna voda...

nosi otpad, razne neupotrebljive stvari, a brza toliko da te strah hvata. Tako brzo teče, kao da žuri negdje, isto onako kako i mi žurimo, trčimo za dunjalukom. Ruši voda i uništava ono što joj se nađe na putu, baš kako i mi ne biramo načine da bismo došli do svojih ciljeva. Zaista Allah daje samo u vodi toliko pouke za one koji pouku uzeti žele, pa uzmi je, Bošnjače! Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu je objavio: “A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju – da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći, ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti – oni neće umaći! Ili da ih neće malo-pomalo kažnjavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv.” (En-Nahl, 45–47)

Čitam, vallahi se i narod zabrinuo. A kako i ne bi?! I sad, onako zabrinuti, svi se pomalo prisjećaju kako postoji i od njih nešto više, jače. Sjeća se narod pomalo da postoji Neko ko je iznad nas i svime upravlja, Neko bez čijeg odobrenja ni list na zemlju ne može da padne. “Čovjek je uistinu stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe, brižan je, a kada mu je dobro, nepristupačan je.” (El-Mearidž, 19–20)

Izgleda da smo mi narod koji samo teške nesreće i iskušenja mogu malo probuditi i osvijestiti, a prošlo je već dvadeset godina od kada je ovaj narod od Allaha bio iskušan teškim iskušenjem. Zar ti treba Allahova kazna, Bošnjače, da bi uvidio kuda srljaš svakodnevno i koliko si se od Gospodara odmetnuo? “Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo zaista je bolno i strašno.” (Hud, 102)

A gdje su sada oni što se ohole, kao oni iz naroda Âd, na koje je Allah strašnu kaznu poslao, pa da nam oni zaustave ove kiše? Gdje su oni što onako javno, bez imalo stida, sebe bogovima nazivaju, euzubillah?! Vallahi sam toliko puta takve izjave u zadnje vrijeme čula i to od onih koji nose imena naših čestitih ashaba. “Âd se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas jači?’, govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih, a i znamenja su naša poricali.” (El- Fussilet, 15)

“Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj s Âdom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo; i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, i faraonom, koji je šatore imao – koji su na Zemlji zulum provodili i poroke na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj bič patnje na njih spustio.” (El-Fedžr, 6–13)

A gdje su sada oni koji se ismijavaju sa Gospodarom nebesa i Zemlje, da oni spriječe da ljudima domove vodena bujica “guta”?! Gdje su oni što se ismijavaju sa vjernicima zbog njihovih ibadeta i dobrih djela?! A gdje su oni maleni robovi koji misle da je čovjek gospodar Zemlje?! Eno ih u kućama! Skrili se od kiše, sjede i iščekuju. A šta bi drugo mogao da radi maleni Allahov rob?! Sjeti se, insanu, da si samo mala praška u beskraju.

Bosna grca u grijesima. Sve što je nekad bilo sramota, danas se smatra nečim normalnim. Omladina nam je vjerski neobrazovana, a roditelji nimalo ne mare za time. Alkohol, blud, droga, kamata i mnogi drugi grijesi postali su normalne stvari u životu jednog Bošnjaka, a kod Allaha na vagi jako velike, ogromne stvari. Homoseksualci su počeli javno istupati, a naše djevojke svoja gotovo naga tijela reklamirati okolo i pokazivati ga cijelom dunjaluku. A Gospodar je samo zbog jednog grijeha takvog, poput homoseksualizma koji bi se proširio u jednom narodu, znao cijeli narod uništiti, kako se njihove bolesne ideje zemljom ne bi širile, a ti, Bošnjače, sve te grijehe na plećima svojim nosiš.

Zar ti nije bilo dovoljno četiri godine prolijevanja krvi? Zar se nisi opametio i pouku uzeo? Zar ti treba još nesreća da bi postao Allahov poslušni rob? Probudi se, insanu, dok ti Allah još daje priliku!

U predaji koju prenosi Omer, radijallahu anhu, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema noći a da more ne traži od Allaha da potopi ljude, i meleki to požuruju, a onda im Uzvišeni Allah kaže: ‘Meni ostavite Moje robove.’”

Tvoj Gospodar te čeka da mu se vratiš, zato požuri!

[nasa]

A znala je i Mekka poplaviti, dozivio je I Muhamed raznih nedaca, dozivjeli su I ashabi, dozivio je I Omer....o Boze da li je to bila pouka nama....I da li je kazna na onom svijetu ako pouku ne primamo I ako se ljudi igraju Boga na ovom?

[nowatchtv]

Treba učiti ovu vjeru islam, to nije sporno. Problem nastane kada ljudi taj put žele preskočiti, pa nagađati, pa zaključivati o pojedinim događajima onako kako to u često slučajeva, bolesnom srcu odgovara, bez da se temeljito ispita šta, kako, koliko, gdje, zašto i dr.

U ovom slučaju tvom iznad, je li ovo to to, ono ono, ne vidim da je u redu tako javno nastupati. Time se zbunjuju oni koji ne znaju a radoznalo čitaju "sve" što im se nudi na internetu ili forumu. Kao da se hoće reči da je islam misticizam i da nije jasan, i da odgovori nisu dostupni. Jasan je islam, i odgovori su dostupuni, samo treba da šute oni koji ne znaju. To se na forumu ne može izbjeći, imati na umu stalno treba.
Hoće li čovjek učiti, ili samo ono što sigurno zna, prenositi ispravno, neka čovjek izabere.


Fino objasni Safet u video klipu, čovjek neće imati opravdanja...

[Towelie]

Jasan je islam, i odgovori su dostupuni, samo treba da šute oni koji ne znaju. To se na forumu ne može izbjeći, imati na umu stalno treba.

Mozda si ti jedan od onih koji ne znaju, i treba da cutis. Razmisli o tome.

[nasa]

Vec smo nedavno pisali na ovoj temi o pitanju Bozije kazne na ovom svijetu I nase interpretacije kako se ta kazna manifestuje.
Ja stvarno necu da budem arogantna I ignorant I to na temi u kojoj pisemo medju vjernicima.
Medjutim, stavim text koji upravo govori da nije vrijeme, da nije nase da pricamo I interpretiramo Bozije djelovanje u trenutku kad ljude oko nas zadase nevolje vec da pomognemo....a dalje elhamdulillah svako za sebe izvlaci pouku pa onda I kolektivno.Ali ti dodjes s textom koji je potpuno suprotnost, pa ako mi vec odgovaras hajde evo da popricamo...

Zasto je jedina pouka -Bozija kazna?

Da li je Bog kaznjavao Muhameda, da li je kaznjavao ashabe, da li pravedne halife....?
Da li je Bog obecao vjernicima raj na zemlji?
Da li covjek uopce doseze Boziju volju I Bozije djelovanje?
Da li vjernika moze zadesiti nevolja?
Da li je smrt kazna?
Da li je Ejub bio nevjernik, los, zao, skrenuo s puta...?
Da li osim kazne postoji opomena, iskusenje, da li je ovaj svijet savrsen pa nas nikad nista lose ne treba zadesiti, da li u necem losem moze biti I dobra za nas, da li je u Bozijoj Objavi ljudima odgovornost I obracanje najprije prema pojedincu ....?
itd.
Sve ovo I jos niz slicnih su pitanja na koja bi se trebalo odgovoriti prije nego kazemo za neki dogadjaj-Bozija kazna!

Sve sto se nama desava I kad se cini da nam se nista ne desava je nas zivot, iskustvo, vrijeme kojem smo svjedoci I koje je svjedok nama...pouka se izvlaci iz svega, iz svakog dana koji zivimo... Bog kaze niste prepusteni sami sebi.

Ako Bog daje sve I dobro I lose I ako kaze da je I u jednom I drugom pouka za covjeka I put spasa ili propasti da li moj govor je vrijedniji od toga, da li je bilo ciji, da li ce pouku primiti ako im ja kazem ovo je Bozija kazna, a ustvari I ne znam sta je jer Bozije djelovanje je daleko iznad mog dosega...
Kako uopce bilo ko od nas moze znati da li ce nekom neki dogadjaj biti kazna ili milost?

Cemu onda ovakve price zar ne mozemo reci sve se desava Bozijom voljom, nisi mogao izbjeci ono sto te zadesilo, a ne tebi je da kroz to prodjes kao vjernik, izvuces pouku i pretvoris u milost i nagradu na onom svijetu? ili da ignorises da je sve oko tebe, ovaj svijet, ono sto stvaras i sl.iznad tvoje moci i kontrole i da ti onda ono sto te zadesilo bude teret i na ovom i na onom svijetu?

A mi ostali sto gledamo sta da kazemo, Bozija kazna, pa da zavirimo u njihove zivote, svakog od njih, da vidimo koji se zlo krije u njima te da o tome pricamo....ili da ne okrecemo glavu i da pomognemo, da se prisjetimo sta je ovaj zivot i ovaj svijet i kako je sve prolazno...

Nije islamsko ucenje da je covjek a priori kriv te da onda sve sto mu se desava je uzrokovano iskljucivo njegovom krivicom odnosno nekim grijehom....pa zasto, zasto, zasto muslimani tumace na ovaj nacin Boziju volju, djelovanje itd.

Najcudnijih textova se moze procitati u islamu upravo oko pitanja kade i kadera, a kad pitas da ti se iste rastumace e onda je to van dosega covjeka...e onda je tumacenje istih u cilju olaksanja covjeku...e onda ne treba pricati o tome bez znanje ...e onda treba shvatiti da ne poznajemo gajb....
vidis li ti konrakditornost izmedju ovog i proglasavanje nekog dogadjaja a priori Bozijom kaznom...

To neko hoće reći da, Objava zadnja je došla u ovom obliku u kojem je došla, i sadrži samo, uslovno kazano lijep ton??? a ono čime Ona zastrašuje, kao da toga nema???

A ko "zastrasuje" u Objavi, ljudi ili Bog?


Eto pitam se sve ovo ja, a dok mi neko ne odgovori - ne znam- i necu tumaciti Bozije djelovanje!Mogu samo izvuci pouku-za sebe!

[nowatchtv]

Jasan je islam, i odgovori su dostupuni, samo treba da šute oni koji ne znaju. To se na forumu ne može izbjeći, imati na umu stalno treba.

Mozda si ti jedan od onih koji ne znaju, i treba da cutis. Razmisli o tome.

Tebe sam i ranije upratio. Ovo je vanredna situacija kao što je poplava, i napada se na neke tekstove, kao da je to jedini vid djelovanja tih ljudi u toj situaciji, i kao da je jedino saff tako reagovao. Ovo govorim ovdje o saffu samo za ovu konkretno stvar ili tekst; ne o cjelokupnim novinama i njihovom pisanju.

Gledaj svoje pisanje na forumu!

Ljudi kada piju, ili evo ti primjer:

ako čovjek pije, i ti znaš ukoliko bi mu rekao da to ne čini, da će on onda još više piti, svako razuman će zaobići tu opomenuti, ko ga poznaje. Ako bi ti svojim djelovanjem ili opomenom ga mogao odvratiti, jer si izvagao situaciju, onda ćeš tek djelovati.

Međutim, pazi ovo dobro. Ljudi negiraju Allahovu Objavu, pišu najvulgarnije uvrede, samo što još ne koriste j i b osim kada stave h umjesto j, i pričaju na taj način o Allahovoj vjeri. Dolaziš ti, i tebi slični, koji volite raspravljati javno, i govorite tim ljudima ono što će ih bez ikakve sumnje još više gurnuti u propast njihovim takvim negiranjem ili omalovažavanjem, i raspravljate. Vaše opravdanje je, treba dostaviti ljudima istinu.


A šta je gore, omalovažavati Allahovu vjeru ili vrijeđati njegove vrijednosti, npr. Poslanika sallahu alejhi we sellem, ili piti alkohol; a znamo da se alkohol spominje kao majka zla?


Zato, prije negoli se budeš počeo kleberiti, pogledaj da ti nisi puuuno zaglibio kada si došao da javno ispred rijetko ili nikako dobro učenih ili pak uglavnom neupućenih ljudi raspravljaš sa inadžijama najgore vrste.

Slobodno pogledaj u Uputu, s kime se raspravlja i na koji način, a s kime se ne raspravlja i na koji način se to ne čini. Jer kao što ću i ja biti odgovaran za svoje pisanje, itekako ćeš i ti biti i svaki onaj ko piše o Allahovoj vjeri. Biće imami odgovrni za svoje hutbe sa minbera a da ne budu ljudi koji nemaju ili skroz slabo imaju znanje po određenom pitanju, a dođu da raspravljaju.

Je li to hoće neko reči da se znanje skuplja na forumu, i postaje učen u islamu? Da je to takvo istinsko znanje? Pisati istinu a onda dođu lažovi najgore vrste i pišu o istoj toj temi gdje je spomenuta istina. Pa zar iko ima zdrave pameti da kaže da to ne izaziva nered među ljudima koji nisu upućeni a koji to čitaju.

Je li to doista misliš da je tvoje da napišeš istinu, ako je već napišeš ili ne profulaš, i da nećeš biti odgovoran šta je iza toga ta istina prouzročila. Hoćeš itekako biti odgovoran. Evo ti i ja ovom prilikom po koji puta već viđeno na forumu, upozoravam da se kloniš javnih rasprava (na forumu sa bezobraznim inadžijama), jer to nije put Upute. Pa izvoli biraj kojim ćeš putem krenuti.

[nowatchtv]

...

Nasa, nerado to čitam ili nisam sve čitao, iz razloga što ovo nije mjesto da bih ti o tome pisao. Ako doista želiš saznati, onda ćeš iskreno uložiti svoj trud da bi došla do istine. Nećeš uzimati forum kao jedino mjesto gdje možeš sresti ljude koje je Allah uputio i obdario znanjem da bi ti odgovorili na tvoje dileme i razmišljanja. Kako bi našla smiraj svoga srca, jer se srca uz istinu smiruju.

Učio sam o islamu kada je internet bio puno rijedak. A učili su i ljudi kada ga nikako nije bilo. Čak i onda kada nije bilo struje. Prema tome, preispitaj izvore iz kojih želiš naučiti o onome čime ti se obratio Stvoritelj, i kako da ispravno pojmiš Njegovu Uputu što je upućeno tebi i svim ljudima. Zato sam i postavio klip od Nusreta gore.

Znaj fino da, pisanjem svojih dilema, a to nije nužno da činiš ovako javno na forumu, da oni ljudi koji su čisto nemarni i nezainteresovani po pitanju Objave, a takvih itekako ima na mjestima gdje se sprovode besposlice, i oni itekako dođu da čitaju ovu temu, da ih samo još više možeš zbuniti i dati im povoda da ne budu zainteresovani da dođu do prave istine.

Meni je krajne odvratno otvarati a kamoli čitati javne rasprave koje se rade na forumu. Žao mi je tih ljudi koji vremena i vremena provode za monitorom ne bi li šta naučili, a vrijeme koje provedu uz Kur'an je pod velikim znakom upitnika.

Ne bih ni davao ovako javno savjet, da već nisam vidio nekoliko puta na ovoj temi upozorenja da se treba kloniti rasprava, a neki ljudi neće da uspore i da se preispitaju kuda idu. Što ne znači da ne treba više nastaviti upozoravati.