Forum Klix.ba

HAVANA wrote: Ima li meni jedan xanax,hoće ovaj da me bije

suspect_zero wrote:

HAVANA wrote: Ima li meni jedan xanax,hoće ovaj da me bije

Ocat' jel te to hastra?

HAVANA wrote:

suspect_zero wrote:

HAVANA wrote: Ima li meni jedan xanax,hoće ovaj da me bije

Ocat' jel te to hastra?

Zagrli me,biće mi lakše.

Suti i trpi wrote: Nije to prava nego je patoloska ljubav. Iz patoloske ljubavi proizilazi patoloska ljubomora i opsesivno ponasanje. Ako je to ideal ljubavi, onda ja nikada necu biti zaljubljen.

Mnogi ljudi pokusavaju predstaviti 'pravu ljubav' u kojoj jedan ili oba partnera prave neke ludosti, gluposti, ispoljavaju patolosku ljubomoru i ponasaju se opsesivno. To nema nikakve veze sa 'pravom ljubavi'. Sigran sam da ljudi koji koriste mozak puno vise uzivaju u ljubavi nego oni sto vole sa iskljcenim mozogom. Kakvo je to uzivanje u ljubavi kada kroz vezu patis zbog patoloske ljubomore i opsesivnog ponosanja? Kakvo je uzivanje kada nakon prekida veze umires od dusevne boli?

Sve treba raditi mozgom, pa tako i voljeti. Srce je ubleha, srce nema celije u koji ma su smjestena osjecanja. Svi mi volimo mozgom, samo sto ga neki u zaljubljenosti drze ukljucenim, a neki iskljucenim. Iskljucen mozak je odlika gluposti.Naravno, veliki sam protivnik kalkulisanja i mudrovanja u vezi. Iako ce neki to po automatizmu pomisliti, to nema veze sa neprestanim razmisljanjem u ljubavi.

Svaki covjek koji sebi zeli dobro mora razviti odbrambene mehanizme koji ce ga stititi (kako zanimljiva rijec ) u ovakvim situacijama. Potpuno vjerovanja i potpuno predavanje = GLUPOST. Da se u ljubavi razmislja izbjegli bi se mnogi bolni prekidi jer bi se na vrijeme prekinulo sa osobama koje vas ne zasluzuju.

Bol nakon veze je u svakom slucaju neminovna, ali ovo sto prozivljava ova djevojka nikako nije normalno.

Djevojci koja prolazi teske dane savjetujem da ODMAH odbaci te tablete, jer sa njima pravi jos veci problem... Rjesi to sama sa sobom. Ucini sve da tvoj razum pobjedi bol i zal koju osjecas za momkom koji te ne zasluzuje. Ja ti toplo preporucujem da se bavis sportskim aktivnostima, jer je to najbolji lijek protiv stresa. Odes na neko igraliste i dobro se istrcis dok te sve ne zaboli (to ce ti omoguciti da navece lakse zaspis)... Na silu izlazi sa drustvom i probaj sto manje misliti na njega... Nemoj ga spominjati u drustvu... Ubjedi sebe da te ne zasluzuje i da te nije vrijedan. Tesko je dati bilo kakav savjet osobi koju ne poznajes... Ali, cini sve, samo nemoj sjediti (lezati) i razmisljati. Sport i fizicki napor oslobadjaju!!

delboj wrote:kako se ponašati poslije prekida veze,kad srce pati

delboj wrote:

pustopoljina wrote:
ovaj put cu ja okaciti ovog doktora...

iz kojeg je ovo filma

shekura wrote:dugo sam razmisljala da li svoju pricu da iznesem ili ne,nije ona posebnija ni od jedne koja je vec ovdje recena, ali ne znam vrijedi li pisati i potresati se nanovo, ali evo....
hodali smo 7 i vise godina,planirali buducnost skupa, ja sanjala o njegovom djetetu....., on o tome kako su moji kukovi kao stvoreni za radjanje njegove djece....
ja zavrsila fakultet , on pri kraju, to je to, ali
on se zaljubi, prvo nece da prizna iako sam ja to osjecala dugo.
prekinuli smo, ja sam bila shrvana toliko da sm sve sto sam prozivila sa njim potisnula u onaj dio mozga koji ostaje neiskoristen, i ubijedila sebe da ga se ne sjecam.
prolazili su dani mjeseci , to prozivljavanje necu ni opisivati.
eh pocne da mi se javlja, zove,ali tek kad sam izasla sa odredjenim tipom, soli mi pamet, kao ja sam zatvorila sva vrata izmedju nas tim izlaskom.
da je on kao namjeravao da se pomirili ali sad je to nemoguce.
kao nije vise sa tom kujom jer mene ne moze da zaboravi.
i tako mjeseci su prolazili on me zvao, istina i ja sam njega,nadajuci se necemu,ali na kraju bi se uvijek posvadjali jer me smatrao bezdusnom kujom, a ja sam mu dala sve, meni nije ostalo nista,svu svoju ljubav i energiju.
i prosla je godina i dalje smo se culi, ali sad kad me nazove ja ga pitam jel me to hoce zeniti,i pored toga me je zvao, a mislila sam da ce ga to otjerati.
pokusala sam izaci sa drugim ali ne ide, uvijek je bio prisutan bivsi, usporedjivala sam ih, i sto je najgore trazila sam nekog da me izbaci iz cipela, a znam da toga nema.
ustvari nikad i nisam htjela sa nekim da se pocnem zabavljati.
u medjuvremenu on je otisao u daleku zemlju po novac. tu noc kad je otisao padala je kisa, vjetar je sibao i ja sam ko u prici pokisla,dosla kuci skupila se na krevetu kao zivotinjica i plakala dok je bilo suza,
nocima poslije nisam mogla zaspati sama, spavala sam sa mamaom i to u svojoj 28.
sad kad je otisao mirnija sam u smislu da ga necu sresti u gradu i biti u dilemi kako se postaviti.
ali on ce se vratiti i sta onda.
ja i dalje ne izlazim ni sa kim, nemam snage i kao da sam u nekom vakumu nesto cekam a od prekida da je skoro pa 2 godine, a situacija nije bolja, samo sam sve zaledila.
pokusavala sam ja krenuti dalje naci smisao u necemu drugom, i u poslu ga donekle i nalazim ali ako je tako osjecam se hendikepiranom.
njegove emocije ne mogu iznositi jer ne znam jesu li istinite,
ali znam da je govorio da me voli, da kad je prekinuo sa mnom da se svijet srusio, da posle svega nikad nece biti sretan,da ne zna vise na osnovu cega se neko ozeni i uda , koji su to razlozi.
pa ako je tako sto se ovako moralo zavrsiti......
i opet sam se sva potresla, i sve nanovo prozivjela.
eto to je ukratko.

vesna555 wrote:Teška tema Baš teška priča ove djevojke, pravo me zanima jel sad OK sve s njom, nadam se da je

komi wrote:

shekura wrote:dugo sam razmisljala da li svoju pricu da iznesem ili ne,nije ona posebnija ni od jedne koja je vec ovdje recena, ali ne znam vrijedi li pisati i potresati se nanovo, ali evo....
hodali smo 7 i vise godina,planirali buducnost skupa, ja sanjala o njegovom djetetu....., on o tome kako su moji kukovi kao stvoreni za radjanje njegove djece....
ja zavrsila fakultet , on pri kraju, to je to, ali
on se zaljubi, prvo nece da prizna iako sam ja to osjecala dugo.
prekinuli smo, ja sam bila shrvana toliko da sm sve sto sam prozivila sa njim potisnula u onaj dio mozga koji ostaje neiskoristen, i ubijedila sebe da ga se ne sjecam.
prolazili su dani mjeseci , to prozivljavanje necu ni opisivati.
eh pocne da mi se javlja, zove,ali tek kad sam izasla sa odredjenim tipom, soli mi pamet, kao ja sam zatvorila sva vrata izmedju nas tim izlaskom.
da je on kao namjeravao da se pomirili ali sad je to nemoguce.
kao nije vise sa tom kujom jer mene ne moze da zaboravi.
i tako mjeseci su prolazili on me zvao, istina i ja sam njega,nadajuci se necemu,ali na kraju bi se uvijek posvadjali jer me smatrao bezdusnom kujom, a ja sam mu dala sve, meni nije ostalo nista,svu svoju ljubav i energiju.
i prosla je godina i dalje smo se culi, ali sad kad me nazove ja ga pitam jel me to hoce zeniti,i pored toga me je zvao, a mislila sam da ce ga to otjerati.
pokusala sam izaci sa drugim ali ne ide, uvijek je bio prisutan bivsi, usporedjivala sam ih, i sto je najgore trazila sam nekog da me izbaci iz cipela, a znam da toga nema.
ustvari nikad i nisam htjela sa nekim da se pocnem zabavljati.
u medjuvremenu on je otisao u daleku zemlju po novac. tu noc kad je otisao padala je kisa, vjetar je sibao i ja sam ko u prici pokisla,dosla kuci skupila se na krevetu kao zivotinjica i plakala dok je bilo suza,
nocima poslije nisam mogla zaspati sama, spavala sam sa mamaom i to u svojoj 28.
sad kad je otisao mirnija sam u smislu da ga necu sresti u gradu i biti u dilemi kako se postaviti.
ali on ce se vratiti i sta onda.
ja i dalje ne izlazim ni sa kim, nemam snage i kao da sam u nekom vakumu nesto cekam a od prekida da je skoro pa 2 godine, a situacija nije bolja, samo sam sve zaledila.
pokusavala sam ja krenuti dalje naci smisao u necemu drugom, i u poslu ga donekle i nalazim ali ako je tako osjecam se hendikepiranom.
njegove emocije ne mogu iznositi jer ne znam jesu li istinite,
ali znam da je govorio da me voli, da kad je prekinuo sa mnom da se svijet srusio, da posle svega nikad nece biti sretan,da ne zna vise na osnovu cega se neko ozeni i uda , koji su to razlozi.
pa ako je tako sto se ovako moralo zavrsiti......
i opet sam se sva potresla, i sve nanovo prozivjela.
eto to je ukratko.

ova priča mi se tako urezala u sjećanje... mislio sam da se desila prošle ili ove godine... kad ono 2008
zna li se neki novi update?

theTruePath wrote:

komi wrote:

shekura wrote:dugo sam razmisljala da li svoju pricu da iznesem ili ne,nije ona posebnija ni od jedne koja je vec ovdje recena, ali ne znam vrijedi li pisati i potresati se nanovo, ali evo....
hodali smo 7 i vise godina,planirali buducnost skupa, ja sanjala o njegovom djetetu....., on o tome kako su moji kukovi kao stvoreni za radjanje njegove djece....
ja zavrsila fakultet , on pri kraju, to je to, ali
on se zaljubi, prvo nece da prizna iako sam ja to osjecala dugo.
prekinuli smo, ja sam bila shrvana toliko da sm sve sto sam prozivila sa njim potisnula u onaj dio mozga koji ostaje neiskoristen, i ubijedila sebe da ga se ne sjecam.
prolazili su dani mjeseci , to prozivljavanje necu ni opisivati.
eh pocne da mi se javlja, zove,ali tek kad sam izasla sa odredjenim tipom, soli mi pamet, kao ja sam zatvorila sva vrata izmedju nas tim izlaskom.
da je on kao namjeravao da se pomirili ali sad je to nemoguce.
kao nije vise sa tom kujom jer mene ne moze da zaboravi.
i tako mjeseci su prolazili on me zvao, istina i ja sam njega,nadajuci se necemu,ali na kraju bi se uvijek posvadjali jer me smatrao bezdusnom kujom, a ja sam mu dala sve, meni nije ostalo nista,svu svoju ljubav i energiju.
i prosla je godina i dalje smo se culi, ali sad kad me nazove ja ga pitam jel me to hoce zeniti,i pored toga me je zvao, a mislila sam da ce ga to otjerati.
pokusala sam izaci sa drugim ali ne ide, uvijek je bio prisutan bivsi, usporedjivala sam ih, i sto je najgore trazila sam nekog da me izbaci iz cipela, a znam da toga nema.
ustvari nikad i nisam htjela sa nekim da se pocnem zabavljati.
u medjuvremenu on je otisao u daleku zemlju po novac. tu noc kad je otisao padala je kisa, vjetar je sibao i ja sam ko u prici pokisla,dosla kuci skupila se na krevetu kao zivotinjica i plakala dok je bilo suza,
nocima poslije nisam mogla zaspati sama, spavala sam sa mamaom i to u svojoj 28.
sad kad je otisao mirnija sam u smislu da ga necu sresti u gradu i biti u dilemi kako se postaviti.
ali on ce se vratiti i sta onda.
ja i dalje ne izlazim ni sa kim, nemam snage i kao da sam u nekom vakumu nesto cekam a od prekida da je skoro pa 2 godine, a situacija nije bolja, samo sam sve zaledila.
pokusavala sam ja krenuti dalje naci smisao u necemu drugom, i u poslu ga donekle i nalazim ali ako je tako osjecam se hendikepiranom.
njegove emocije ne mogu iznositi jer ne znam jesu li istinite,
ali znam da je govorio da me voli, da kad je prekinuo sa mnom da se svijet srusio, da posle svega nikad nece biti sretan,da ne zna vise na osnovu cega se neko ozeni i uda , koji su to razlozi.
pa ako je tako sto se ovako moralo zavrsiti......
i opet sam se sva potresla, i sve nanovo prozivjela.
eto to je ukratko.

ova priča mi se tako urezala u sjećanje... mislio sam da se desila prošle ili ove godine... kad ono 2008
zna li se neki novi update?

Ne dao Bog nikome,nadam se da je ok :(

komi wrote:već sam to navodio negdje
znam za primjer kad je momak u njemačkoj ošamario curu jer ga je prevarila... dobio je nekoliko sedmica zatvora SUPER ZEMLJA

a kad psihički ubiješ curu, uništiš joj samopouzdanje, narušiš joj zdravlje pošalješ je u bolnicu ili psihijatru... nikom ništa

mislim da su nam zakoni sranje ali ne vidim kako bi se riješio problem "nevidljive boli" za zakon