http://www.skolegijum.ba/tekst/index/1104
Razija Handžić je bila pjesnikinja i publicistica, urednica prvog i drugog broja AFŽ-ovog časopisa Nova žena, direktorica Radija Sarajevo, kustosica u Zemaljskom muzeju BiH, Muzeju grada Sarajeva, Muzeju revolucije/Historijskom muzeju te osnivačica i prva direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Pjesme, književne prikaze i kritike počela je objavljivati za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. U toku Drugog svjetskog rata bila je aktivno uključena u antifašističku odbranu BiH, a nakon rata radila kao kulturna djelatnica i bila angažirana na raznim projektima i programima u Sarajevu, SFRJ i van granica domovine. Razija Handžić je svojim radom i angažmanom posvjedočila mnogim promjenama u društvu, prevlastima i smjenama ideologija unutar i van institucija vlasti, moći i znanja, i njihovom odnosu prema ženama i ženskom doprinosu institucijama kulture i nauke. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti organizirao je 28. novembra 2016. godine izložbu Poezija i muzej Razije Handžić, konfiskacija pamćenja i ženski doprinos kulturi, nauci i institucijama.
Kada ideš danas i ispituješ ljude ne po ulici, već po institutima, muzejima, fakultetima da li znaju ko je Razija Handžić, ljudi to ne znaju – kaže autor izložbe Zlatan Delić, te dodaje da tako pamćenje i funkcionira. Izložbom o Raziji htio je, zapravo, da odgovori i na pitanje kako je moguće da se danas ne sjećamo jedne žene poput Razije? Koji su to stjecaji okolnosti, te šta se u društvu mora desiti da zaboravimo. Nakon pomne analize arhivskog materijala o Raziji Handžić, te rada na izložbi Delić zaključuje da zaboravljanje nije nikakav novitet. To se dešava u svim kulturama na prelaznim epohama. To nije svojstveno samo nama. Samo što druge kulture žene rehabilitiraju. Nedavno sam na jednoj konferenciji razgovarao sa kolegicom iz Švedske, i oni su, također, neke žene i ličnosti, uopće, zaboravili. Ali su se vratili u svoju prošlost, pogotovo na te prijelomne dijelove i različite žene i razne druge umjetnice rehabilitirali i vratili na mjesta sa kojih su zaboravljene. Simptomatično je apsolutno nama da je sjećanje u Sarajevu danas na jednu ovakvu djelatnicu, ženu i pjesnikinju svedeno na to da je nazivaju Razom nakazom, i to zato što je bila ružna. To su stvari koje sam ja čuo iz usta eminentnih muških književnika. Ovo nije ništa osobno za Raziju. Oni se tako zezaju i ne vide ništa loše u tome.
