Forum Klix.ba

Banksy wrote:

cadburry wrote:
Dalje, što se tiče Zlatka Miletića (inače, ako je Miletić pojam poštenja, morala i borbe za pravdu, onda se stvarno trebamo samoubiti),

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zlatko Lagumdžija potpisao je 25. septembra 2001. rješenje kojim se Zlatko Miletić, VSS Vojna akademija, iz Sarajeva, postavlja na mjesto savjetnika u Uredu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zlatka Lagumdžije.

I?

Razumijete li vi ovo?

Pravda za Budimira


29.04.2013. | PIŠE: Vildana SELIMBEGOVIĆ
Treba li hapsiti predsjednika entiteta uz holivudski spektakl? Moram priznati, ja sam za. U zemlji poput naše, u kojoj i vrapci na grani cvrkuću o količinama para potrebnih za sve redom - od upisa u školu do zaposlenja, u kojoj je korupcija najveća postdejtonska zajednička tekovina svih konstitutivnih naroda, u kojoj se predsjednici stranaka takmiče u broju stanova, hacijendi, luksuznih automobila i inih prevoznih sredstava, duboko vjerujem da ne samo trebaju spektakularna hapšenja već i najrigoroznije kazne. Ali, šta ako su - kako reče Budimirov advokat - dokazi manjkavi čak i za pritvor i ako je cijela priča oko Budimira puno više politički negoli pravni slučaj? Gdje smo onda?

Valentin Inzko, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, prvi je ukazao na svu silu kamera, snimatelja, fotoreportera i novinara koji su u prošli petak logorovali pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, čekajući hapšenje Živka Budimira, predsjednika Federacije BiH.

Da će do hapšenja doći, nije uopće bilo sumnji: skoro svi portali, televizije, radiostanice, objavili su da je uhapšen satima prije nego se to stvarno i dogodilo, a premijer Vlade FBiH Nermin Nikšić morao se čak pravdati kako nije on izvor on-line izdanjima koja su ustvrdila kako je najavio Budimirovo hapšenje na početku hitne sjednice u Mostaru. Vlada Federacije i svi ministri koji su bili na sjednici satima su bili zarobljeni zbog pretresa ureda u Mostaru; u zgradi Predsjedništva BiH blokiran je bio jedino ured predsjednika FBiH, valjda i zato što su potpredsjednici - kako je naknadno potvrdio Oleg Čavka, inače dio tužiteljskog tima koji je vodio akciju - surađivali u istrazi.

Da odmah razjasnimo dilemu: treba li hapsiti predsjednika entiteta uz holivudski spektakl? Moram priznati, ja sam za. U zemlji poput naše, u kojoj i vrapci na grani cvrkuću o količinama para potrebnih za sve redom - od upisa u školu do zaposlenja, u kojoj je korupcija najveća postdejtonska zajednička tekovina svih konstitutivnih naroda, u kojoj se predsjednici stranaka takmiče u broju stanova, hacijendi, luksuznih automobila i inih prevoznih sredstava, duboko vjerujem da ne samo trebaju spektakularna hapšenja već i najrigoroznije kazne. Ali (uvijek ima barem jedno ali), šta ako su - kako reče Budimirov advokat - dokazi manjkavi čak i za pritvor i ako je cijela priča oko Budimira puno više politički negoli pravni slučaj? Gdje smo onda?

Profesor Slavo Kukić nije odolio već se ovim problemom pozabavio iz turskog Izmira. Tamo, kaže, sudjeluje u radu međunarodne konferencije s koje je poslao svoje javno razmišljanje, podsjećajući na posljednju godinu - koliko traje blokada Federacije - u kojoj je upravo predsjednik Budimir bio nekooperativan, a svi pokušaji njegove smjene ostali bez rezultata. Upravo zato vijest o njegovom hapšenju Kukiću se doima kao čarobno rješenje za rekonstrukciju Vlade Federacije. Dvojica potpredsjednika FBiH i ne kriju spremnost da po hitnom postupku okončaju posao koji se podrazumijeva. Baš zato prof. Kukić teoretski otvara mogućnost da - u međuvremenu - organi gonjenja ili sud - okončaju svoj posao, eventualno ustanove da nije bilo pravnog osnova za uhićenje i kazneni progon predsjednika Budimira, njega oslobode, a Bosna i Hercegovina – naglasak je na ovom dijelu - kao društvo vraća se tamo gdje je bila ne 1990. već odmah iza Drugog svjetskog rata, u ambijent vladavine straha. I potpune pravne nesigurnosti.

No, valja pošteno priznati: nije samo ta neskrivena želja za rekonstrukcijom Vlade FBiH probudila brojne sumnje u čitav spektakl provođenja najveće antikorupcijske akcije u postdejtonskoj BiH, kako je hapšenje Budimira okarakterizirano u Tužiteljstvu BiH. Ima nekoliko, usudit će reći, nepotrebnih balasta: jedan od njih je svakako istovremeno izvođenje tri akcije SIPA iz kojih je i novinarima i pravnicima i političarima bilo (pre)teško izdvojiti ko je potkupljeni političar, a ko automafijaš i(li) trgovac drogom. Nekako su svi strpani u isti koš. Drugi i valjda daleko veći teret jesu sami tužitelji, Oleg Čavka i Diana Kajmaković: Čavka je svoj dobar glas prvo hakirao napadom na nekadašnjeg glavnog tužitelja Milorada Barašina. Afera Barašin, koja je također bila medijski spektakl, završila je vraćanjem Barašina na posao državnog tužitelja, što će reći da nije ustanovljena krivica Čavkinog pretpostavljenog, ali je ostao bez pozicije, dok je Čavka, za koga je nesumnjivo utvrđeno da je urušavao vlastiti i ugled glavnog tužitelja, kažnjen smanjenom plaćom. Da se i ne pominju predistražne radnje koje neoprostivo dugo traju u Tužiteljstvu Kantona Sarajevo, a koje se također vode zbog Čavke, odnosno optužbi da je i sam primio mito i to od 30.000 eura, što je - ako ćemo biti maliciozni - i više negoli je najveća suma koja se spominje u slučaju Budimir.

Tužiteljicu Kajmaković pak pamtimo iz nekog perioda prošle godine, kada je - baš u ovo vrijeme - ispitivala Nasera Keljmendija, kao svjedoka optužbe u slučaju Turković: šta javnost da misli o tužiteljici koja se, kako je to slikovito opisao Fahrija Karkin, prema Keljmendiju odnosila kao da je u najmanju ruku predsjednik općine? Vrlo brzo se ispostavilo da američki predsjednik Barack Obama zna ko je Keljmendi, a eto državna tužiteljica BiH je još dvojila?!

Treći i po mom skromnom sudu najveći balast cijele ove priče jesu daleko veće ribe od Budimira čije su zloupotrebe položaja pozavršavale na nekim specijalnim, kantonalnim i nižim sudovima, zaboravljene, odbačene, okončane (ne)pravosnažnim sudskim odlukama da nisu zloupotrijebili položaje i eno ih danas sjede u šestorci. I podržavaju institucije sistema da rade svoj posao. Slažem se i javno tvrdim da je davno bilo vrijeme da od nekog ponedjeljka, pa eto i petka, krene pravna država. Nešto slično je govorio i Budimir kada je osnivao svoju Stranku pravde i povjerenja, a ponovili su to i iz predsjedništva stranke odmah po njegovom hapšenju, tvrdeći da pravosudne i policijske institucije imaju njegovu potporu u borbi protiv korupcije - sa ili bez lisica na rukama. Vjerujem da će istrajati. I ne samo oni. Jer raspetljavanje Budimirovog slučaja zaista će pokazati ima li BiH snage da moć, sistem, poštivanje zakona, iz politike i spavaćih soba političara preseli u institucije sistema. S lisicama i uz spektakl.

veiz wrote:Razumijete li vi ovo?

Pravda za Budimira


29.04.2013. | PIŠE: Vildana SELIMBEGOVIĆ
Treba li hapsiti predsjednika entiteta uz holivudski spektakl? Moram priznati, ja sam za. U zemlji poput naše, u kojoj i vrapci na grani cvrkuću o količinama para potrebnih za sve redom - od upisa u školu do zaposlenja, u kojoj je korupcija najveća postdejtonska zajednička tekovina svih konstitutivnih naroda, u kojoj se predsjednici stranaka takmiče u broju stanova, hacijendi, luksuznih automobila i inih prevoznih sredstava, duboko vjerujem da ne samo trebaju spektakularna hapšenja već i najrigoroznije kazne. Ali, šta ako su - kako reče Budimirov advokat - dokazi manjkavi čak i za pritvor i ako je cijela priča oko Budimira puno više politički negoli pravni slučaj? Gdje smo onda?

Valentin Inzko, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, prvi je ukazao na svu silu kamera, snimatelja, fotoreportera i novinara koji su u prošli petak logorovali pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, čekajući hapšenje Živka Budimira, predsjednika Federacije BiH.

Da će do hapšenja doći, nije uopće bilo sumnji: skoro svi portali, televizije, radiostanice, objavili su da je uhapšen satima prije nego se to stvarno i dogodilo, a premijer Vlade FBiH Nermin Nikšić morao se čak pravdati kako nije on izvor on-line izdanjima koja su ustvrdila kako je najavio Budimirovo hapšenje na početku hitne sjednice u Mostaru. Vlada Federacije i svi ministri koji su bili na sjednici satima su bili zarobljeni zbog pretresa ureda u Mostaru; u zgradi Predsjedništva BiH blokiran je bio jedino ured predsjednika FBiH, valjda i zato što su potpredsjednici - kako je naknadno potvrdio Oleg Čavka, inače dio tužiteljskog tima koji je vodio akciju - surađivali u istrazi.

Da odmah razjasnimo dilemu: treba li hapsiti predsjednika entiteta uz holivudski spektakl? Moram priznati, ja sam za. U zemlji poput naše, u kojoj i vrapci na grani cvrkuću o količinama para potrebnih za sve redom - od upisa u školu do zaposlenja, u kojoj je korupcija najveća postdejtonska zajednička tekovina svih konstitutivnih naroda, u kojoj se predsjednici stranaka takmiče u broju stanova, hacijendi, luksuznih automobila i inih prevoznih sredstava, duboko vjerujem da ne samo trebaju spektakularna hapšenja već i najrigoroznije kazne. Ali (uvijek ima barem jedno ali), šta ako su - kako reče Budimirov advokat - dokazi manjkavi čak i za pritvor i ako je cijela priča oko Budimira puno više politički negoli pravni slučaj? Gdje smo onda?

Profesor Slavo Kukić nije odolio već se ovim problemom pozabavio iz turskog Izmira. Tamo, kaže, sudjeluje u radu međunarodne konferencije s koje je poslao svoje javno razmišljanje, podsjećajući na posljednju godinu - koliko traje blokada Federacije - u kojoj je upravo predsjednik Budimir bio nekooperativan, a svi pokušaji njegove smjene ostali bez rezultata. Upravo zato vijest o njegovom hapšenju Kukiću se doima kao čarobno rješenje za rekonstrukciju Vlade Federacije. Dvojica potpredsjednika FBiH i ne kriju spremnost da po hitnom postupku okončaju posao koji se podrazumijeva. Baš zato prof. Kukić teoretski otvara mogućnost da - u međuvremenu - organi gonjenja ili sud - okončaju svoj posao, eventualno ustanove da nije bilo pravnog osnova za uhićenje i kazneni progon predsjednika Budimira, njega oslobode, a Bosna i Hercegovina – naglasak je na ovom dijelu - kao društvo vraća se tamo gdje je bila ne 1990. već odmah iza Drugog svjetskog rata, u ambijent vladavine straha. I potpune pravne nesigurnosti.

No, valja pošteno priznati: nije samo ta neskrivena želja za rekonstrukcijom Vlade FBiH probudila brojne sumnje u čitav spektakl provođenja najveće antikorupcijske akcije u postdejtonskoj BiH, kako je hapšenje Budimira okarakterizirano u Tužiteljstvu BiH. Ima nekoliko, usudit će reći, nepotrebnih balasta: jedan od njih je svakako istovremeno izvođenje tri akcije SIPA iz kojih je i novinarima i pravnicima i političarima bilo (pre)teško izdvojiti ko je potkupljeni političar, a ko automafijaš i(li) trgovac drogom. Nekako su svi strpani u isti koš. Drugi i valjda daleko veći teret jesu sami tužitelji, Oleg Čavka i Diana Kajmaković: Čavka je svoj dobar glas prvo hakirao napadom na nekadašnjeg glavnog tužitelja Milorada Barašina. Afera Barašin, koja je također bila medijski spektakl, završila je vraćanjem Barašina na posao državnog tužitelja, što će reći da nije ustanovljena krivica Čavkinog pretpostavljenog, ali je ostao bez pozicije, dok je Čavka, za koga je nesumnjivo utvrđeno da je urušavao vlastiti i ugled glavnog tužitelja, kažnjen smanjenom plaćom. Da se i ne pominju predistražne radnje koje neoprostivo dugo traju u Tužiteljstvu Kantona Sarajevo, a koje se također vode zbog Čavke, odnosno optužbi da je i sam primio mito i to od 30.000 eura, što je - ako ćemo biti maliciozni - i više negoli je najveća suma koja se spominje u slučaju Budimir.

Tužiteljicu Kajmaković pak pamtimo iz nekog perioda prošle godine, kada je - baš u ovo vrijeme - ispitivala Nasera Keljmendija, kao svjedoka optužbe u slučaju Turković: šta javnost da misli o tužiteljici koja se, kako je to slikovito opisao Fahrija Karkin, prema Keljmendiju odnosila kao da je u najmanju ruku predsjednik općine? Vrlo brzo se ispostavilo da američki predsjednik Barack Obama zna ko je Keljmendi, a eto državna tužiteljica BiH je još dvojila?!

Treći i po mom skromnom sudu najveći balast cijele ove priče jesu daleko veće ribe od Budimira čije su zloupotrebe položaja pozavršavale na nekim specijalnim, kantonalnim i nižim sudovima, zaboravljene, odbačene, okončane (ne)pravosnažnim sudskim odlukama da nisu zloupotrijebili položaje i eno ih danas sjede u šestorci. I podržavaju institucije sistema da rade svoj posao. Slažem se i javno tvrdim da je davno bilo vrijeme da od nekog ponedjeljka, pa eto i petka, krene pravna država. Nešto slično je govorio i Budimir kada je osnivao svoju Stranku pravde i povjerenja, a ponovili su to i iz predsjedništva stranke odmah po njegovom hapšenju, tvrdeći da pravosudne i policijske institucije imaju njegovu potporu u borbi protiv korupcije - sa ili bez lisica na rukama. Vjerujem da će istrajati. I ne samo oni. Jer raspetljavanje Budimirovog slučaja zaista će pokazati ima li BiH snage da moć, sistem, poštivanje zakona, iz politike i spavaćih soba političara preseli u institucije sistema. S lisicama i uz spektakl.

Reće Vildana Selimbegović i uz to citira Fahriju Karkina.

veiz wrote:Razumijete li vi ovo?

Pravda za Budimira


29.04.2013. | PIŠE: Vildana SELIMBEGOVIĆ
Treba li hapsiti predsjednika entiteta uz holivudski spektakl? Moram priznati, ja sam za. U zemlji poput naše, u kojoj i vrapci na grani cvrkuću o količinama para potrebnih za sve redom - od upisa u školu do zaposlenja, u kojoj je korupcija najveća postdejtonska zajednička tekovina svih konstitutivnih naroda, u kojoj se predsjednici stranaka takmiče u broju stanova, hacijendi, luksuznih automobila i inih prevoznih sredstava, duboko vjerujem da ne samo trebaju spektakularna hapšenja već i najrigoroznije kazne. Ali, šta ako su - kako reče Budimirov advokat - dokazi manjkavi čak i za pritvor i ako je cijela priča oko Budimira puno više politički negoli pravni slučaj? Gdje smo onda?

Valentin Inzko, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, prvi je ukazao na svu silu kamera, snimatelja, fotoreportera i novinara koji su u prošli petak logorovali pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, čekajući hapšenje Živka Budimira, predsjednika Federacije BiH.

Da će do hapšenja doći, nije uopće bilo sumnji: skoro svi portali, televizije, radiostanice, objavili su da je uhapšen satima prije nego se to stvarno i dogodilo, a premijer Vlade FBiH Nermin Nikšić morao se čak pravdati kako nije on izvor on-line izdanjima koja su ustvrdila kako je najavio Budimirovo hapšenje na početku hitne sjednice u Mostaru. Vlada Federacije i svi ministri koji su bili na sjednici satima su bili zarobljeni zbog pretresa ureda u Mostaru; u zgradi Predsjedništva BiH blokiran je bio jedino ured predsjednika FBiH, valjda i zato što su potpredsjednici - kako je naknadno potvrdio Oleg Čavka, inače dio tužiteljskog tima koji je vodio akciju - surađivali u istrazi.

Da odmah razjasnimo dilemu: treba li hapsiti predsjednika entiteta uz holivudski spektakl? Moram priznati, ja sam za. U zemlji poput naše, u kojoj i vrapci na grani cvrkuću o količinama para potrebnih za sve redom - od upisa u školu do zaposlenja, u kojoj je korupcija najveća postdejtonska zajednička tekovina svih konstitutivnih naroda, u kojoj se predsjednici stranaka takmiče u broju stanova, hacijendi, luksuznih automobila i inih prevoznih sredstava, duboko vjerujem da ne samo trebaju spektakularna hapšenja već i najrigoroznije kazne. Ali (uvijek ima barem jedno ali), šta ako su - kako reče Budimirov advokat - dokazi manjkavi čak i za pritvor i ako je cijela priča oko Budimira puno više politički negoli pravni slučaj? Gdje smo onda?

Profesor Slavo Kukić nije odolio već se ovim problemom pozabavio iz turskog Izmira. Tamo, kaže, sudjeluje u radu međunarodne konferencije s koje je poslao svoje javno razmišljanje, podsjećajući na posljednju godinu - koliko traje blokada Federacije - u kojoj je upravo predsjednik Budimir bio nekooperativan, a svi pokušaji njegove smjene ostali bez rezultata. Upravo zato vijest o njegovom hapšenju Kukiću se doima kao čarobno rješenje za rekonstrukciju Vlade Federacije. Dvojica potpredsjednika FBiH i ne kriju spremnost da po hitnom postupku okončaju posao koji se podrazumijeva. Baš zato prof. Kukić teoretski otvara mogućnost da - u međuvremenu - organi gonjenja ili sud - okončaju svoj posao, eventualno ustanove da nije bilo pravnog osnova za uhićenje i kazneni progon predsjednika Budimira, njega oslobode, a Bosna i Hercegovina – naglasak je na ovom dijelu - kao društvo vraća se tamo gdje je bila ne 1990. već odmah iza Drugog svjetskog rata, u ambijent vladavine straha. I potpune pravne nesigurnosti.

No, valja pošteno priznati: nije samo ta neskrivena želja za rekonstrukcijom Vlade FBiH probudila brojne sumnje u čitav spektakl provođenja najveće antikorupcijske akcije u postdejtonskoj BiH, kako je hapšenje Budimira okarakterizirano u Tužiteljstvu BiH. Ima nekoliko, usudit će reći, nepotrebnih balasta: jedan od njih je svakako istovremeno izvođenje tri akcije SIPA iz kojih je i novinarima i pravnicima i političarima bilo (pre)teško izdvojiti ko je potkupljeni političar, a ko automafijaš i(li) trgovac drogom. Nekako su svi strpani u isti koš. Drugi i valjda daleko veći teret jesu sami tužitelji, Oleg Čavka i Diana Kajmaković: Čavka je svoj dobar glas prvo hakirao napadom na nekadašnjeg glavnog tužitelja Milorada Barašina. Afera Barašin, koja je također bila medijski spektakl, završila je vraćanjem Barašina na posao državnog tužitelja, što će reći da nije ustanovljena krivica Čavkinog pretpostavljenog, ali je ostao bez pozicije, dok je Čavka, za koga je nesumnjivo utvrđeno da je urušavao vlastiti i ugled glavnog tužitelja, kažnjen smanjenom plaćom. Da se i ne pominju predistražne radnje koje neoprostivo dugo traju u Tužiteljstvu Kantona Sarajevo, a koje se također vode zbog Čavke, odnosno optužbi da je i sam primio mito i to od 30.000 eura, što je - ako ćemo biti maliciozni - i više negoli je najveća suma koja se spominje u slučaju Budimir.

Tužiteljicu Kajmaković pak pamtimo iz nekog perioda prošle godine, kada je - baš u ovo vrijeme - ispitivala Nasera Keljmendija, kao svjedoka optužbe u slučaju Turković: šta javnost da misli o tužiteljici koja se, kako je to slikovito opisao Fahrija Karkin, prema Keljmendiju odnosila kao da je u najmanju ruku predsjednik općine? Vrlo brzo se ispostavilo da američki predsjednik Barack Obama zna ko je Keljmendi, a eto državna tužiteljica BiH je još dvojila?!

Treći i po mom skromnom sudu najveći balast cijele ove priče jesu daleko veće ribe od Budimira čije su zloupotrebe položaja pozavršavale na nekim specijalnim, kantonalnim i nižim sudovima, zaboravljene, odbačene, okončane (ne)pravosnažnim sudskim odlukama da nisu zloupotrijebili položaje i eno ih danas sjede u šestorci. I podržavaju institucije sistema da rade svoj posao. Slažem se i javno tvrdim da je davno bilo vrijeme da od nekog ponedjeljka, pa eto i petka, krene pravna država. Nešto slično je govorio i Budimir kada je osnivao svoju Stranku pravde i povjerenja, a ponovili su to i iz predsjedništva stranke odmah po njegovom hapšenju, tvrdeći da pravosudne i policijske institucije imaju njegovu potporu u borbi protiv korupcije - sa ili bez lisica na rukama. Vjerujem da će istrajati. I ne samo oni. Jer raspetljavanje Budimirovog slučaja zaista će pokazati ima li BiH snage da moć, sistem, poštivanje zakona, iz politike i spavaćih soba političara preseli u institucije sistema. S lisicama i uz spektakl.

Vildana je daleko od neinteligentne osobe, ali očito podcjenjuje pamćenje i informisanost svojih čitatelja i njihovu sposobnost da čak samo na osnovu informacija iz Oslobođenja postave pitanja ili dođu do određenih zaključaka. Pa da krenemo od početka...
- "holivudski spektakt", masa novinara i kamera
nedavna akcija hapšenja one braće iz Gruda je snimana od strane FTV-a. Dakle, novinari su znali da će biti hapšenje i koga i gdje i uživo snimali isto. Niko nije postavio pitanje kako je to moguće. Je li ovo bitnije od hapšenja Budimira? Možda da pitamo Inzka. Još bolji primjer onoga što se naziva spektakl jeste Maoča kada je doslovno brigada policije upućena tamo. I neka je. A sada, svi kao da zaboravljaju da je uhapšen najviši predstavnik izvršne vlasti jednog entiteta. S obzirom na to broj novinara je bio očekivan, broj spec.policije čak i manji nego što bi se očekivalo.

- novinari su i prije nego je uhapšen izvijestili o tome
Ne bi bilo loše znati da policija ima pravo zadržati osumnjičenog 6 sati, nakon čega ga mora ili pustiti ili lišiti slobode. To što se njegovo zadržavanje automatski smatralo hapšenjem je problem novinara (a i tu je bilo nesuglasica pa su vijesti bile oprečne: prvo uhapšen-pa ne može biti uhapšen zbog imuniteta- pa opet uhapšen). Ako je tužilaštvo reklo da je uapšen u 5, a odbrana to nije osporavala, onda ne znam o čemu pričamo ili se baš sve mora dovoditi u pitanju a u cilju opravdanja nategnutosti vlastitih teza.

- dokazi manjkavi, kaže Budimirov advokat
Pa zar se ta ista odbrana nije žalila kako joj je uskraćen uvid u dokaze?! (usput, zakon to dozvoljava tokom istrage). Kako onda mogu znati oni (a kamoli mi) jesu li manjkavi? Sud je u dva navrata potvrdio da su dokazi dovoljni za postojanje osnovane sumnje. I tu bi se priča o tome trebala za sada završiti, ako poštujemo sud uvijek (a ne samo kad nam odgovara).

-mito od 30 000
Spektakularna optužba optuženog i njegove supruge odmah nakon Turkovićevog hapšenja. Meni, a znam i mnogima, je bilo čudno zašto i dokazi, za koje su tvrdili da ih imaju, nisu odmah izneseni. Ali hajde, možda taktika odbrane...upitna ali..i onda najava da će materijalni dokazi za to biti izneseni nakon što odbrana počne iznosti svoje dokaze. I počeli su, skoro i završili, Šejla svjedočila i ništa. Ako neko vidi logiku taktike, voljela bih da mi objasni. Ili je nevjerovatno dobra ili je sve obična laž.

-hakiranje je krivično djelo. Vildana bi to trebala znati i sigurna sam da zna. Kao što i zna da se nije radilo o hakiranju, a o čemu je Oslobođenje nakon okončanog disciplinskog postupka i izvijestilo. (ako treba pojašnjenje, a čini mi se da treba, hakiranje bi bilo da je email upućen sa Barašinove email adrese, što nije bio slučaj). I da, Barašinova krivica (kao i Čavkina) je utvrđena u disciplinskom postupku (krivični se nikad nije ni vodio) i zato i jeste smijenjen sa dužnosti GT.

Kada vidim ovakve namjerne greške u logiciranju, a sve u cilju potkrijepljivanja vlastitih zaključaka, onda po inerciji sumnjam i u zaključke i u namjere.

mirso svicarac oslobodjen po izricitom zahtjevu ministra mikulica...

Iz koje je ovaj mikulic rahmetli stranke...?

nosara wrote:mirso svicarac oslobodjen po izricitom zahtjevu ministra mikulica...

Iz koje je ovaj mikulic rahmetli stranke...?

Iz one čije ministre naše nezavisno pravosuđe ne hapsi. U ovom mandatu.

Corto Maltese wrote:

nosara wrote:mirso svicarac oslobodjen po izricitom zahtjevu ministra mikulica...

Iz koje je ovaj mikulic rahmetli stranke...?

Iz one čije ministre naše nezavisno pravosuđe ne hapsi. U ovom mandatu.

Bilo maloprije na ftv, skenovi dokumenata, sve crno na bijelo, komisija jednoglasno odbila, a onda ministar legao na rudu...

U kakvoj ovo drzavi zivimo postovani kolega...!?

Ma logicno je da je ministar prvi u lancu...samo sto on nije prepreka fahri do telekoma ubrzo ce se pojaviti likovi da brane pravo ma amnestiju i za svicarca...ko oni drugi za ziku...i treci za keljmendija...
Btw moram priznat da neko jako dobro tempira iznosenje dokumenata u slucaju budimir u javnost

Corto Maltese wrote:

nosara wrote:mirso svicarac oslobodjen po izricitom zahtjevu ministra mikulica...

Iz koje je ovaj mikulic rahmetli stranke...?

Iz one čije ministre naše nezavisno pravosuđe ne hapsi. U ovom mandatu.

Znate li ko donosi konačnu odluku?

Kakve veze ima...jel ministar trazio da se pusti "jedan od najopasnijih kriminalaca u BiH" (bakir hadziomerovic u 60 minuta)...jel to izricito trazio bez obzira sto su svi bili protiv...jel to dosta da ga pravdoljubni premijer niksic smjeni a zlatko izbaci iz partije

Ne sudi se Budimiru sto je milovao, nego sto je uzimao lovu za milovanje.

madner wrote:Ne sudi se Budimiru sto je milovao, nego sto je uzimao lovu za milovanje.

Svakako...al je ovo ogavnije od brankovicevog "po zakonu"...

kamen spoticanja wrote:Kakve veze ima...jel ministar trazio da se pusti "jedan od najopasnijih kriminalaca u BiH" (bakir hadziomerovic u 60 minuta)...jel to izricito trazio bez obzira sto su svi bili protiv...jel to dosta da ga pravdoljubni premijer niksic smjeni a zlatko izbaci iz partije

Ima veze.
Odluku donosi predsjednik Federacije.

Članak 2. Zakona o pomilovanju FBiH
Pomilovanje daje predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. (neovisno o mišljenju Komisije)
Članak 18.
Odluku o pomilovanju predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, putem Ministarstva pravde, dostavlja osobi na koju se odnosi

Naravno da je ogavno, zato i podrzavam sto su napravili akciju.

No bez dokaza je to Zivko prosle godine, koji je hladno tvrdio da voli milovat.

madner wrote:Naravno da je ogavno, zato i podrzavam sto su napravili akciju.

No bez dokaza je to Zivko prosle godine, koji je hladno tvrdio da voli milovat.

Zato je nosara upravu...rahmetli su poprilicno

Potpuno nebitno, bitno je da su se skinule rukavice. Oni njih danas, sutra ce biti obrnuto.

oće li u ćuzu ovi što su platili slobodu?

Black swan wrote:oće li u ćuzu ovi što su platili slobodu?

Nece...ti su pomilovani
Zapelo je haman u dokazima...vidis da se satrashe da nadju nacin da politicki premoste vrijeme dok je zivko u zatvoru pa rekonstruisu upravni odbor telekoma

Black swan wrote:oće li u ćuzu ovi što su platili slobodu?

davalac mita je takođe kr. odgovoran kao i primalac.

Kaže Peđa u emisiji na FTV-u da mu je Budimr licno rekao kako miluje zatvorenike da bi ga ovi cuvali kad budu slobodni.

miki.ba wrote:Kaže Peđa u emisiji na FTV-u da mu je Budimr licno rekao kako miluje zatvorenike da bi ga ovi cuvali kad budu slobodni.

ovo drustvo nije propalo, ovo drustvo i nije drustvo. ne postoji!

Naslov topica totalno prevaziđen...

kamen spoticanja wrote:

Black swan wrote:oće li u ćuzu ovi što su platili slobodu?

Nece...ti su pomilovani
Zapelo je haman u dokazima...vidis da se satrashe da nadju nacin da politicki premoste vrijeme dok je zivko u zatvoru pa rekonstruisu upravni odbor telekoma

Kako mislis zapelo je haman u dokazima?

Ono sto je za njih bitno jeste da li ce tuzilastvo odbaciti slucaj ili nece, ukoliko ga prihvati Zivko leti.

madner wrote:

kamen spoticanja wrote:

Black swan wrote:oće li u ćuzu ovi što su platili slobodu?

Nece...ti su pomilovani
Zapelo je haman u dokazima...vidis da se satrashe da nadju nacin da politicki premoste vrijeme dok je zivko u zatvoru pa rekonstruisu upravni odbor telekoma

Kako mislis zapelo je haman u dokazima?

Ono sto je za njih bitno jeste da li ce tuzilastvo odbaciti slucaj ili nece, ukoliko ga prihvati Zivko leti.

Živko prisilno može poletiti tek nakon pravosnažne sudske odluke, nikako prije.

It_is_a_Leclerc wrote:

Banksy wrote:

miki.ba wrote:
Dobro jasno je svima da nije slucajno Budimir u ovoj sitaciji,
al mi nije jasno zašto si toliko ogorcena, zar nije cilj pohapsiti kriminalce, a ako je kriminalac zar je bitno ko ga je uhapsio?

Sam si odgovorio u prvom dijelu rečenice.

Radončić (i Lagudmžija) hapsi političke protivnike zato jer nema načina da ih procedurama politički nadmudri.
Onaj kome se to sviđa i ko to pozdravlja ima ozbiljan problem s obrazom, poštenjem ili zdravim razumom. Ili je budžetlija ovog kriminalnog dvojca.

Mersed Hadžić - Švicarac i još 35 pravosnažno osuđenih ubica (koji će sutra možda poželjeti ubiti mene ili neko dijete) koje je Budimir pustio na slobodu, je razlog zašto nam se sviđa hapšenje ovog krimogenog predsjednika Federacije.

Sad znamo, crno na bijelo, da ga je na slobodu pustio SDP ministar Zoran Mikulić koji je, uprkos izričitom protivljenju komisije za pomilovanja, svojom ministarskom pozicijom lično urgirao da se odluka izmijeni, a ovaj pusti na slobodu.

Pravo pitanje je zašto je Mikulić insisitirao na oslobađanju Merseda Hadžića, zašto je oborio odluku svojih kolega, da li je za tu uslugu bio nagrađen i šta će učiniti Tužilaštvo imajući u vidu nove okolnosti?

Prijedlog za pomilovanje Mirse Švicarca podnio ministar Mikulić

Predmet tužilačke istrage protiv predsjednika Federacije Živka Budimira je, između ostalog, pomilovanje i ozloglašenog bh. kriminalca Merseda Hadžića, poznatijeg kao Mirso Švicarac. Međutim, postoji mogućnost da za puštanje na slobodu ovog kriminalca nije odgovoran samo Živko Budimir.

Komisija za pomilovanje osuđenih osoba u Federaciji BiH na sjednici održanoj 3. jula 2012. godine razmatrala je 12 molbi za pomilovanje, među kojima i onu za Merseda Hadžića. Zaključak je glasio: "Jednoglasno se odbija molba za pomilovanje. Kada se uzme u obzir način počinjenja kaznenog djela, činjenica da je osuđeni tek stupio na izdržavanje kazne, smatra se da u ovom momentu nema dovoljno pokazatelja da je izrečena kazna imala utjecaja specijalne ili generalne prevencije, prema ovoj osuđenoj osobi, te da aktom pomilovanja ne bi bila postignuta svrha kažnjavanja."

Međutim, u okviru spisa "Mersed Hadžić" nalazi se službena zabilješka Komisije za pomilovanje, koju je potpisalo pet članova i u kojoj piše: “Odluka za osuđenu osobu Hadžić Merseda donesena na sjednici Komisije 3. jula 2012. godine je po nalogu ministra izmijenjena.”
U zabilješci je još navedeno da je nakon intervencije ministra Zorana Mikulića Komisija promijenila stav u sljedeće: "Usvaja se molba za pomilovanje i predlaže da se osuđena osoba djelimično oslobodi od izdržavanja izrečene kazne zatvora za period od tri mjeseca."

Ubrzo nakon što je sugerirao Komisiji da promijeni stav o Mersedu Hadžiću, ministar Mikulić na adresu predsjednika Federacije šalje dokument u kojem predlaže da se uvaži prijedlog za pomilovanje Merseda Hadžića.