harač wrote:
pa zato i kažem "može mu se"; može mu naumpasti da je neko kriv - i on će time biti kriv, i bit će uništen po kratkom postupku, slagao se ja s tim ili ne. njemu može nadoći da su kannanska i druga plemena judeje, uključujući i djecu (i kuće i životinje?!), toliko izopačena da ih samo genocid može iskupiti, slagao se ja da je genocid nad djecom, ili bezobzirno uništavanje životinja zlo ili ne. najveći broj krščanskih apologa je poput tebe, oni - što se kaže - bite the bullet, te tvrde da je sve to moralno zato što je sve što bog čini moralno. on kad naredi izraelćanima da počine genocid nad kanaanskim plemenima, to je dovoljno da genocid bude moralan; kad naredi abrahamu da zakolje svoje dijete, to je ponovo dovoljno da taj akt bude moralan itd. drugim riječima, može mu se
naravno, da boga ima s tim bi se - na oko - apsurdima čovjek morao pomiriti, te prihvatiti da živi u univerzumu psihopate. ali ako ga nema, onda tu osobinu mora prenijeti na one koji propagiraju njegove "vrline"
Ako čovjek krene sa predrasudama u interpretaciju Biblijskih tekstvova, ako Boga zamišlja kao nekog lošeg, kao tiranina, kao nekog ko ljudima ne želi dobro, kao sadistu, onda će doći do zaključka do kakvog si ti došao.
Hvala Bogu, što sam ja na početku svog ozbiljnijeg razmišljanja o sebi, svijetu, Bogu "pronašao" učitelja koji nije imao predrasuda, pa je zbog toga Biblijski teskt mogao interpretirati objektivno:
-Evo šta From, ateista, kaže o tom "genocidu" kojeg je , prema tebi, ili prema autoritetu kojeg uvažavaš kao relevantnog za tumačenje biblijskih tekstova, Bog naredio:
-Svatko tko čita hebrejsku Bibliju mora biti impresioniran činjenicom da, iako ona ne sadrži gotovo ništa od teologije, njezin glavni predmet predstavlja borba protiv idolatrije.
Deset zapovijedi, jezgro biblijskog zakona, koje počinju objavom: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.« (Izl. 20:2) (Bog je bog oslobođenja), kao prvu navode zapovijed o zabrani idolatrije: »Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom; ne klanjaj im se niti im služi.« (Izl.20:3—6).
Borba protiv idolatrije je glavna tema koja se provlači kroz Stari zavjet, od Petoknjižja do Izaije i Jeremije. Okrutna
borba između plemena koja su živjela u Kanaanu, kao i mnogi obredni zakoni, mogu se razumjeti jedino kao da su proizašli iz želje da se narod zaštiti od kontaminacije idolatrijskim štovanjem. U Prorocima, tema anti-idolatrije nije ništa nevažnija, ali umjesto zapovijedi da se iskorijene svi obožavatelji idola, izražava se nada da će se svi narodi odreći idolatrije i ujediniti se u zajedničkoj negaciji.
Što je idolatrija? Što je idol? Zašto je Biblija tako dosljedna u pokušaju da iskorijeni svaki trag idolatrije? Kakva je razlika između Boga i idola?
Razlika se ne sastoji samo u tome da postoji jedan Bog, a mnogo idola. Uistinu, kada bi ljudi štovali samo jednog idola, a ne mnoge, to bi još uvijek bio samo idol, a ne Bog. U stvari, kako često je štovanje Boga bilo ništa drugo do obožavanje idola prerušenog u lik biblijskog Boga?
Shvaćanje o tome što je idol započinje razumijevanjem onoga što Bog nije. Bog, kao najviši cilj i vrijednost, nije čovjek, stanje, institucija, priroda, moć, svojina, seksualna snaga, ili neki artefakt koji su načinile ljudske ruke. Izjave: »Volim Boga«, »Slijedim Boga«, »Želim postati nalik Bogu«, prvenstveno znači: »Ne volim, ne slijedim, ne želim oponašati idole.«
A ovo je iz moje glave
I mene je dugo vremena mučilo to "sadističko" ponašanje po pitanju Njegove naredbe Abrahamu ( u Islamu Ibrahimu), da žrtvuje svog sina i tako pokaže potpunu odanost Bogu, i ne suprotstavljanje Božijim naređenjima, pa kad su ona i nerazumna.
Iako je to učinio na brutalan način, nekad je nešto jedino moguće na takav način riješiti, ja vjerujem da smisao te Biblijske priče nije da Boga pokaže kao nekog "bosa" japanske mafijaške organizacije ( jakuze), koji traži da njegovi sljedbenici sami sebi otsijeku prst kako bi dokazali potpunu odanost mafijaškoj organizaciji) već da Abrahama riješi svake sumnje da mu Bog želi nauditi,da Bog od njega želi da se ponaša nerazumno, Bog je na taj način htio Abrahama da "testira" i istovremeno i "izliječi", htio je da ga uvjeri da mu Bog neće učiniti ništa loše, da mu može vjerovati na riječ, a obećao mu je da ga neće snaći nikakvo zlo ako mu bude bezrezervno vjerovao, i činio ono što mu On kaže.
Sad ćeš ti reći da sam ja samo još jedan od hrišćanskih apologeta kojima je samo stalo da opravdaju Božije "loše" postupke, ali ja nemam razloga da to budem, ne pripadam niti jednoj religijskoj zajednici pa da imam neke koristi što "branim" nekog od njihovih bogova.
Abraham je doživio katarzu, kad mu je Bog u trenutku kad je htio da zakolje vlastitog sina, poslao po anđelu jagnje, tad se u njemu desila velika promjena,strah se pretvorio u radost, idol se pretvorio u Boga, taj emocionalni šok doveo je velike promjene u njegovom biću, prestao je da na Boga gleda kao na idola, prestao je da vjeruje da Bog od nas traži da ga "potkupljujemo" prinošenjem žrtava.
Eto, ja "opravda" Boga, meni je ovo "opravdanje" smirilo, a vi interpretirajte kao vi mislite da treba, jer možda ja griješim, nisam ja Bog pa da ne griješim
