madner wrote:Ne valja ti logika, pa ne izlaze samo Kurdi na izbore.
Primjer Albanaca ti je potpuno pogresan, slucajno se bavim prezimenima i imas nekoliko Bosnjackih familija koji su etnicki Albanci. Kao i Poljaka koji su sad Njemci. Ili Bosnjaka koji su sad Turci.
Ne da mu ne valja logika, nego je bolesna. Sva pisanja su u stilu Karadžića i Raškovića sa početka 90ih. Najcrnji krvavi nacionalizam i politika jednog naroda i jedne teritorije.
Na stranu to što jednostavno nisu istina, jer većina Kurda u Turskoj živi normalne živote, kao i njihovi turski sugrađani.
Nacionalizam je svuda donio zlo, a pogotovo u društvima koja su oduvijek bila multikulturalna. Bliski istok, uključujući i Tursku je tradicionalno multikulturalno i multietničko društvo. Sva zla koja su se desila u Turskoj, su plod nacionalizma evropskog tipa, koji je u Tursku uvezen sa zapada 20ih godina prošlog vijeka. Kurdi su jedna od žrtava tog zakašnjelog Turskog nacionalizma. Ako postoji dobra stvar u Turskom skretanju od kemalizma, onda je to popuštanje nacionalističke stege. Veća prava Kurda u Turskoj, koincidiraju sa gubitkom vlasti kemalista početkom 2000ih.
Kurdi, ali i svi ostali mnogobrojni narodi, jedino u multikulturalizmu mogu naći sretniju budućnost. Priče o olujama koje će osloboditi jedan narod su nacionalistički krvavi snovi, koje smo svi preživjeli ovdje i znamo šta se krije iza svega. Nema nikakve razlike. To je vrlo otvoren poziv na rat, agresiju, rušenje država, stotine hiljada mrtvih, ekonomsko uništavanje, patnje miliona... Ne postoji lijep scenarij kojim bi se ovo desilo.
Već sam pisao, npr u Rusiji ima preko 80 naroda. Zamislimo kakav bi pakao nastao kada bi se pokušalo svima obezbijediti nacionalna država? Ili u Indiji, recimo, gdje se govori stotine jezika i u kojoj živi ko zna koliko naroda? Nacionalizam evropskog tipa, jednostavno nije rješenje, a pogotovo tamo gdje je vještački uvezen kao koncept, kao što je bliski istok.
Kurdi su samo kusur u tome i dok ne skontaju svoju poziciju, samo će stagnirati ili nazadovati. Doživjeti veliki Kurdistan neće nikada, jer je on zamišljen kao faktor nestabilnosti, a ne kao stabilna država. Trenutno od te ideje koristi imaju samo Kurdske elite poput klana Barzani, koji su korumpirani vladari tog naroda decenijama. Ili terorističke skupine, kojima odgovara polu-ratno stanje, poput IRE, koja je od boraca za prava Iraca, u jednom momentu postala glavni kočničar rješenja pitanja Sjeverne Irske, samo zbog gubitka moći, novca i uticaja.
Ljudska prava je moguće ostvariti bez nacionalne države. EU, SAD i ostali zainteresirani moraju ohrabriti bliski istok da se vrati korjenima suživota i finansirati jedno sveobuhvatno mirovno rješenje koje bi to sprovelo u praksu. Problem je što postoje moćne države kojima to nikako nije u interesu i tu se priča završava.
