Kikibombona wrote:
A ne, vecina Bosnjaka je za Asada, bez obzira sto je bolesni diktator. Valjda Bosnjaci imaju pozitivna sjecanja na Titovu diktaturu...
Kada sam na poslu pitao za koga ste... pitali su me za koga su 'vehabije', na cijoj su oni strani... I jbg, odmah su se svrstali na kontra stranu. Eto kakav su imidz selefije ovdje izgradile.
A dovoljno je procitati komentare i upratiti lajkove na Klixu ispod clanaka vezanih za Siriju. Velika vecina je na strani Asada.
I to zulja naseg Opetja!. Od islamizacije Bosnjaka nema nista!

...koliko vidim to zulja i tebe...

...nego, koja je, po tebi, bolja varijanta za Kurde, SAA ili ISIL?...zbilja me iznenađuješ svojim stavom prema Assadu...zasto toliko insistiras na njemu kad odlično zna da se radi o necem mnogo vecem i znacajnijem...u borbi protiv epidemije zla cilj opravdava svako sredstvo...rezultat se pika, a način je sporedan...prljavstina je njemu nametnuta...evo ti citat Stipe Mesića na ovu temu:
" Jedno je rušenje pojedinaca, a drugo cijelih država. Je li se libijska džamahirija trebala reformirati? Jest. Je li se to moglo napraviti a da se ne ruši cjelokupni režim i izaziva današnji kaos u kojem pet plemena ratuju jedni protiv drugih? Rušenje Sadama Huseina? Za njim nitko neće žaliti, no ako se to radi treba li pritom sto tisuća vojnika ostaviti bez posla, s oružjem u rukama? Vojnik jedino zna pucati.
Sirija? Je li demokratizacija to da danas pobunjenici vrše genocid nad manjinskim narodima, poput jezida i kršćana? Jedno od mjerila demokratičnosti nekog društva jest odnos prema manjinama. A sve manjine u Siriji podržavaju Asada kojeg smo mi proglasili nedemokratskim diktatorom.
Više puta mi je objašnjavao kako je njegov otac bio tvrdolinijaš, da je državne strukture napunio takvim kadrovima, te da mu treba nekoliko izbornih ciklusa kako bi izvršio kadrovske promjene i modernizirao državu.
Al-Qa’ida je usmjerena na rušenje režima u pojedinim državama i uspostavu šerijata kroz preuzimanje vlasti, kao što je primjerice bilo u Afganistanu. ISIL je usmjeren na rušenje država i uspostavu kalifata. Njihov cilj je, dakle, prekrajanje globusa i stvaranje nove arhitekture svijeta. Tragično je da međunarodna zajednica to ne vidi.
Ako mi u Siriji kažemo da u startu ne želimo Asada, a njega podržava znatan dio stanovništva, uključujući sve manjine, možemo li postići održiv mir. Slično je i s Rusijom. Pomažu li sankcije da Rusija postane partner u rješavanju svjetskih kriza? U konačnici, i ako smatramo da Rusija ima demokratski deficit i da njezin režim treba mijenjati, pomažu li tu sankcije? Koliko ja vidim, Putinova popularnost nikad nije bila veća.
Za Krim treba naći rješenje kroz pregovore, iako valja pritom znati da je pozadina krimskog pitanja kompleksnija nego što se to čini. To je povijesno bila ruska zemlja koja je Ukrajini pripojena odlukom Hruščova, a ne plebiscitom ili odlukom izabranih zastupnika. Dakle, pozadina je kompleksna, ali moj stav je da otvorena pitanja u Ukrajini ne smiju biti prepreka suradnji s Rusijom u borbi protiv ISIL-a. To je najveća prijetnja cijelom svijetu, pa tako i našoj regiji. Uostalom, već su proglasili BiH dijelom svog kalifata."