Prekjuče sam prijatelja sa kojim sam dijelio dobro i zlo, prošao najbolje srednjoškolske i mladalačke dane, dočekao nebrojene zore na žurkama, propio rijeke alkohola sa porodicom odvezao na aerodrom u Tuzli. Lete za Švedsku, spakovali su život u četiri velike torbe i otišli zauvijek...Još je on imao HR državljanstvo i relativno je dobro zarađivao jer je živio u Istri, ali sve ovo sranje od danas do sutra mu je dosadilo, prodao je auto, odjavio stan i u bijeli svijet. Odvezao sam ih svojim autom, otišao sam po njih u kuću njegovih staraca na selo pored Daruvara (vratili se tamo 2005) nakon što smo ručali (po slavonski

). Njegovi starci se opraštaju sa njima, plaču nije im svejedno, a i ja sam bio sjeban jer mi odlazi prijatelj do groba koji je nebrojeno puta u mojoj kući noćivao i hljeba se najeo, kao i ja u njegovoj

Prije polasaka smo otišli nas dvojica u lokal u centru Daruvara, posjeli ispričali se o nekim prošlim danima, ljudima i njihovim sudbinama, sjetili se najjačih momenata i pjanskih dogodovština i odigrali partiju pikada kao nekad....Odvezao sam ih na aerodrom u Tuzlu, pozdravili smo se i dogovorili se da ćemo dogodine zasjesti opet ili kod njega u Švedskoj ili ako Bog dragi da kod mene u Njemačkoj.
Kad sam se vratio u BL sjeo sam u kafe u kome smo nekada visili, naručio pivo, sjeo kraj prozora i dugo gledao niz ulicu....
