Forum Klix.ba

Najjaci sf u zadnje vrijemr sto sam cito
Uz cajkovskog

Rumena je odlična.

Rumena Bužarovska se u zbirci ne bavi samo demistifikacijom bračnih odnosa, nego grebe i mnogo dublje, sve do demaskiranja prijateljstva, položaja egzilanata, ali i odnosa majki i djece. Demistificiranje majčinstva u knjizi počinje od mladih majki koje neprestano na sisi drže bebu koja neprekidno doji i nepodnošljivo plače (Sika), pa sve do starih majki koje na grbači nose pedesetogodišnje dijete (Tu sam. Nikuda ne idem).
Ujednom, autorica vješto tematizira tinejdžersko samopropitivanje vlastitog tijela i osvještenje seksualnog identiteta: Matej, kojeg otac dovodi u Arizonu i jedne prilike pogrdno obaviještava da u njihovom komšiluku žive dvojica pedera, počinje osjećati zbunjenost koja se manifestuje i kroz fiziološke reakcije, poput neobuzdanog nagona za mokrenjem kada sretne gej par ili kada se povede priča o njima.
Bužarovska je nebrojeno mnogo važnih tema u ovoj zbirci detabuizirala i aktualizirala – sliku majčinstva, braka, porodice, žene kao domaćice, zapadnjačkog života – a posebno treba pohvaliti njen izoštren senzibilitet prema najvećim problemima današnjice, poput onoga da u ovom tranzicijskom trenutku, mnogo ljudi traga za životom različitim od ovog ovdje. I vrlo je uspješno tu razliku relativizirala.

Islandsko zvono od nekog islandjanina
Nit pamtim ime pisca nit imena likova
Sva su ista...rasizam.

Filma se ne sjecam, knjiga super.

truba.. dobro i zanimljivo do pronalaska rukopisa
kasnije sam se pogubio
ajd zdravo


zastarjelo i prevazidjeno... ideja zanimljiva zaledjivanje na 30 godina + putovanje kroz vrijeme unazad
ali brale svedeno na korporacijski triler i ljubavni trokut
naslovnica promašaj

zašto je ovaj dobio oskara

ne znam

ali naporno čitati odiseju jednog islanđana u borbi protiv danaca

nadam se da andrić nije tako naporan nekome na islandu





izvana gladac iznutra jadac
prva priča zaspo knjiga me probudila dosadno i zastarjelo

knjiga vrijedna čitanja.
5-/5 za lady Đurđicu.

"Voli me više od svega na svijetu"
Mira Furlan

sikstinajn wrote: ↑10/07/2024 00:34 knjiga vrijedna čitanja.
5-/5 za lady Đurđicu.

"Novi kraj" sam čitao, odlična.
"Fafarikul" sam pripremio za more.

sikstinajn wrote: ↑10/07/2024 00:34 knjiga vrijedna čitanja.
5-/5 za lady Đurđicu.

da li bi ovo preporucili kao poklon zenskoj osobi? (28 godina)

AhmetShabo wrote: ↑11/07/2024 15:01

da li bi ovo preporucili kao poklon zenskoj osobi? (28 godina)

Ne bih ti znao.
To je zbirka kratkih priča.
Puno piše o Poljskoj jer tamo povremeno živi.
Meni je dobra jer volim kratke priče.

Jedino da pročitaš i sam procijenis.

Mislim da nije za poklona.

Pokloni joj Çalıkuşu ilitiga Grmuša, vidjam u zadnje vrijeme da je popularna u knjizarama i medju zenskim svijetom.

Evo tu recenzije o knjizi: https://www.goodreads.com/book/show/24985366-grmu-a

Knjiga koja doslovno počinje sa citatom izraelskog Radovana Karadžića, Ben Guriona:

"Ja sam za prisilni premještaj;u tome ne vidim ništa nemoralno"

Nakon prvih skoro 30 strana mogu reći da sam opet ispoštovao svoj unutarnji osjećaj za dobru knjigu.

Jutro i Vecer - Jon Fosse.

Kratki roman simbolicnog naziva koji istrazuje dva kljucna zivotna trenutka: rodjenje i smrt.

Prvi dio romana prati oca koji iscekuje rodjenje svog sina Johannesa. Prikazuje se tok svijesti u trenucima koji su mozda najvazniji u zivotu jednog covjeka, docaravajuci jedinstveno iskustvo iscekivanja, sa svim emocijama koje ga prate - od radosti i nade do straha i sumnje sto donosi sina na ovaj svijet.

U drugom dijelu pratimo starijeg Johannesa dok se priprema da predje granicu izmedju zivota i smrti. Kroz svakodnevne rituale i introspekciju, Johannes reflektuje o zivotu koji polako blijedi, istovremeno se suocavajuci sa gubitkom i prolaznoscu. Dodatno, centralni tematski motivi romana su u portretiranju zivotnih trenutaka, porodici i radu, koji ostaju kao svijetle tacke.

Kao i u Melanholiji koju sam ranije citala, Foseov stil je karakteristican poeticnim simbolima, ritmicnim i lirskim tkanjem teksta, ponavljanjima i u ovom slucaju potpunim izostankom interpunkcije (ekipa sa kviza - postavit cu vam pitanje iz ovoga, dobro upamtite ). Iako tema smrti moze djelovati tesko, Fosse je tretira sa postovanjem i kao prirodnim dijelom zivotnog ciklusa, nudeci citaocu perspektivu na vjecni tok zivota, kao rijeku koja tece kroz nase postojanje, koja je istovremeno tuzna i umirujuca.

Kad je tito protjerao 5000 poljaka iz gumjere kod banje luke i folksdojcere to je bilo ok...ili kad su turska i grcka mijenjali stanovnike
Ili azerbajfzan i armenija...pa i hrvatska srbija jedni drugma protjrrivali i mijenjali...to je sve ok bilo

Digla_da_kreci wrote: ↑13/07/2024 15:34 Jutro i Vecer - Jon Fosse.

Kratki roman simbolicnog naziva koji istrazuje dva kljucna zivotna trenutka: rodjenje i smrt.

Prvi dio romana prati oca koji iscekuje rodjenje svog sina Johannesa. Prikazuje se tok svijesti u trenucima koji su mozda najvazniji u zivotu jednog covjeka, docaravajuci jedinstveno iskustvo iscekivanja, sa svim emocijama koje ga prate - od radosti i nade do straha i sumnje sto donosi sina na ovaj svijet.

U drugom dijelu pratimo starijeg Johannesa dok se priprema da predje granicu izmedju zivota i smrti. Kroz svakodnevne rituale i introspekciju, Johannes reflektuje o zivotu koji polako blijedi, istovremeno se suocavajuci sa gubitkom i prolaznoscu. Dodatno, centralni tematski motivi romana su u portretiranju zivotnih trenutaka, porodici i radu, koji ostaju kao svijetle tacke.

Kao i u Melanholiji koju sam ranije citala, Foseov stil je karakteristican poeticnim simbolima, ritmicnim i lirskim tkanjem teksta, ponavljanjima i u ovom slucaju potpunim izostankom interpunkcije (ekipa sa kviza - postavit cu vam pitanje iz ovoga, dobro upamtite ). Iako tema smrti moze djelovati tesko, Fosse je tretira sa postovanjem i kao prirodnim dijelom zivotnog ciklusa, nudeci citaocu perspektivu na vjecni tok zivota, kao rijeku koja tece kroz nase postojanje, koja je istovremeno tuzna i umirujuca.

Hej, ovo baš djeluje zanimljivo. Taj splet kontrasta između početka i kraja, rođenja i smrti, svjetla i tame (ovo zadnje je zgodno dočarala fotografija koju si postavila). Posebno interesantno izgleda antinatalistički momenat koji si spomenula: sumnja u vezi sa stvaranjem potomstva u ovakvom svijetu.

Čini se kao knjiga po mom ukusu. Hvala na lijepo sročenoj preporuci.

Inače, ja čituckam svašta nešto. Malo Remarka, Malo Selindžera. Malo Šopenhauera. Malo Semezdina. I poezija raznih pjesnika je, kao i uvijek, tu. Od svega toga, ponajviše mi prija Selindžer, tačnije njegova knjiga Freni i Zui. Radi se, očekivano, o poprilično holdenovskom štivu. Što je i poželjno, jer Lovac u žitu je, barem meni, sjajna knjiga.

medvjed23 wrote: ↑15/07/2024 13:40 Hej, ovo baš djeluje zanimljivo. Taj splet kontrasta između početka i kraja, rođenja i smrti, svjetla i tame (ovo zadnje je zgodno dočarala fotografija koju si postavila). Posebno interesantno izgleda antinatalistički momenat koji si spomenula: sumnja u vezi sa stvaranja potomstva u ovakvom svijetu.

Čini se kao knjiga po mom ukusu. Hvala na lijepo sročenoj preporuci.

Inače, ja čituckam svašta nešto. Malo Remarka, Malo Selindžera. Malo Šopenhauera. Malo Semezdina. I poezija raznih pjesnika je, kao i uvijek, tu. Od svega toga, ponajviše mi prija Selindžer, tačnije njegova knjiga Freni i Zui. Radi se, očekivano, o poprilično holdenovskom štivu. Što je i poželjno, jer Lovac u žitu je, barem meni, sjajna knjiga.

Kad vec spomenu svjetlost i tamu, podsjeti me na tvoju prvu zbirku cija simbolika je slicna ovoj iz knjige i izaziva duboko promisljanje. A ako se dobro sjecam, i kroz neke tvoje stihove se prozima upravo ta tema.

Ne bih bas nazvala ovo preporukom, vise je to licni osvrt na ono sto sam procitala, pa ko voli, nek' izvoli. Fosse m ije bas simpatican ciko, jer sam prvo procitala njegovu biografiju i intervjue i dopao mi se kako je skroman i super, a onda sam presla da citam njegova djela. Jutro i vecer mi je dugo bila na listi, ali nikako da se pojavi online, pa sam konacno odlucila kupiti je. Njegova djela su zahtjevna i nisu za svakoga; kad sam prvi put pocela citati, pomislila sam, sta je ovo, covjek ne zna tacku staviti, nigdje interpunkcije, jedne te iste rijeci ponavlja, a mene u skoli ucili da izbjegavamo ponavljanje istih rijeci. Halo ba, pa jel realno da je frajer dobio Nobela, bolje ja pisem od njega. No, sve to ima svoje zasto.

Oj, jel to ona Salingerova gdje Franny i njen momak studiraju knjizevnost i raspravljaju o piscima koji je pravi koji nije, on je ceka na peronu i cita njeno pismo, ona sva pogubljena i smotana? Hahaha, super je ta knjiga.

Ja za razonodu cituckam Taksi priče - Amer Tikveša. Duhovite anegdote i dogodovstine sa sarajevskim taksistima, lako se cita, zabavne su price i docaravaju duh grada.

Jeste, i moj knjižurak na sličan način dotiče slične teme. To je nešto o čemu volim i čitati i pisati.

Nemalo talentovanih pisaca, posebno ako govorimo o pjesnicima, zaobilazi interpunkciju i pribjegava ponavljanjima. Štaviše, neke pjesničke forme se temelje upravo na ponavljanju. Primjera radi: villanelle - forma u kojoj se okušao i slavni Dylan Thomas:


Elem, dobro je što među umjetnicima ne fali želje da prkose klasičnim očekivanjima. Taj bunt može dati zanimljive rezultate.

I da, ova Selindžerova koju čitam je upravo ta koju si spomenula. Super su - i Lejn i, pogotovo, njegova djevojka Freni. Ona dođe nešto kao ženski Holden

Fosse pise prozu i dramu i malo sam se nasalila, ima jos pisaca koji pisu bez interpunkcije. Nisam ni znala koliko su mu drame poznate sirom svijeta dok mu nisam procitala biografiju, doduse ne mislim ih citati, ali ako bude prilike pogledati u pozoristu, rado bih.

Znaš onaj grč u stomaku, onaj čvor, čvrsto stegnut, koji ti ne da spavati ni jesti ni dokučiti komadić onog tako potrebnog spokoja... E taj čvor može olabaviti onda i samo onda kad mračnu misao, što jezdi kroz mrak uma, izbaciš iz uma i baciš na papir, stvorivši tako nešto slično stihu, nešto slično pjesmi...

I kad se nađeš sam(a) pred beznađem, i kada zapneš i padneš u bezizlazje, poezija je, zapravo, jedini lijek koji može pomoći...

A ja, glup ili dobrodušan - ne volim misliti o tome - kad smućkam dozu tog lijeka, volim tu dozu pokloniti, svakom ko poželi. Dovoljna je samo privatna poruka i moja knjiga, il prva il druga il obje, stići će do vas, ovako il onako, al u svakom slučaju, besplatno...

Ja se duboko izvinjavam, malo sam popio. No, nepokolebljivo ostajem pri želji da svoje knjige poklanjam svakome ko je dovoljno pomjeren da ih poželi imati.

Budite dobri. I volite. I voljeni budite!

Neka, hvala, ipak cu kupiti u knjizari. Vazno je podrzati autore, zar ne.

Nego, evo vam jedna iz Taksi prica za laku noc.

Ma ti si divna

A priče taksista znaju biti zanimljive. Naravno, ne uvijek, al ponekad, pokoja... Super je što se neko sjetio da ih pretoči u knjigu

Ja sam ovih dana, kad je poezija u pitanju, patriotski nastrojen:


Zbirka nije bez vrijednosti. Da se ponešto probrati. Primjera radi, stihovi Asmira Kujovića:

Posto je bilo prosto nemoguće nabaviti sve tri knjige starog izdanja, Fraktura se dosjetila da objavi reizdanje, sve tri knjige u jednoj...

Dovrsih je sinoc. Cudni snoviti dozivljaji aktera price koji se vozi besciljno i zavrsi u dubokoj mracnoj sumi tragajuci za svojim svjetlom.