Kakva topla mendjerska prica. Jadni dijasporac se postidio uspijesnog menadjera, pa ga nije smio ni u oci pogledati
.
Interesantno, proputovao sam dosta svijeta i sretao nase ljude na skoro svakom kraju svijeta radeci svakakve poslove. Svaka ta osoba, cim bi primjetila da si nas/sa nasih prostora je jedva cekala da ti se obrati, da se pozdravi da razmijeni par rijeci. I nije bitno da li prodavao kifle u pekari ili radio neki drugi posao, uvijek je tu bio makar osmijeh i "izvolite" na nasem jeziku.
Toliko puta mi se je to desilo na aerodromima od Frankfurta preko ne zna kog aerodroma, kada placas/provuces karticu i ljudi skontaju koje je ime na kartici da ti se po automatizmu jave, bez imalo stida sto ne rade neki "noble job".
Prije par godina bio sam svjeze u Kitzbuhel-u
, odsjedali smo u nekom finom hotelcicu, interesantno da je poslije nas na istom mjestu odsjedao austrijski kancelar. Poenta price je da cim sam se pojavio u tom hotelcicu, fakat sa vrata me je odmah zaskocio lik, nas covjek radi za barom u hotelu. Bukvalno ovim rijecima, "joj zemo tebe cekam, vidio sam te na spisku gostiju". Ne znam kako je skontao odmah da sam nas ali valjda imamo neku karakteristicnu fizionomiju. Ko zna zasto, ali covjeku je bilo bas drago sto mu je i "zemo" tu medju gostima hotela. Uglavnom, ispricali smo se fino par puta za barom, lik iz Dervente a sobarica koja je uredjivala sobu u kojoj sam odsjedao je bila i okoline Brckog.
Uglavnom, uopste me nije interesovalo sta lik vozi, da li je "skucao za kakve garsonjerice" ili malog bolje autica, jer znas kako je ne bih volio da se ljudi osjecaju inferiorni pred uspjesnim menadjerom koji svako jutro izlazi iz svog penthouse-a, sjeda u x klasu automobila i odlazi u svoj zastakljeni ured na zadnjem katu poznatog nebodera.
Cijela prica se svodi na jednu jedinu stvar, ljudi vole i fanatsticno reaguju kada vide/sretnu nekoga ko govori njihov jezik, postoji ta neka veza koja je jaca i od osjecaja sto nisu "uspijesni" menadjeri. Mada ja vjerujem da postoji neka vrsta intuicije, sestog cula, pa ljudi nekada osjete i smorove pa nece da gube vrijeme/rijeci sa njima.
Prolazim tako carsijom, hanuma razvija pitu u izlogu a u isto vrijeme u kljovi drzi cigaru
. O cigarama/retama koje su neotudjivi dio folklora bi se mogla knjiga napisati. Medjutim nije tema.
