U Londonu uhapsen Ejup Ganic

[staza]

Ja mislim sto se tice slucaja "Ilija Jurisic" koji je nevin zatvoren u Srbijanskom zatvoru, institucije Bosne i Hercegovine se nisu mijesale jer su mislili da ce pravo i istina pobjediti na kraju i cekali su kao dobre komsije da se visi ili vrhovni sud (neznam koji ) da se konacno ocituje, ali u medju vremenu se ovo desilo sa dr Ganice pa su konacno svatili da je vrag odnijeo salu sto se tice Srbije i njenog politickog odnosa prema Bosni i Hercegovini koji je identican onoj koju je Milosevic vodio. Ja se nadam da ce se poslje ovoga slucaja sa dr Ganicem uspjeti da se Ilija Jurisic izbavi iz tog srpkog kazamata.

Nemam ja ništa protiv Srbije; čak, štaviše, mislim da je Tadić političar velikoga kalibra, koji je daleko ispred svoga vremena, i ljubomoran sam što i mi nemamo nekoga takvoga.
Ali zaboli me neka stvar, jer Srbija je druga država.
Tadić zbog EU-a nikako da izmoli ni 30 % podrške za rezoluciju, u kojoj svakom riječju, hoda k'o po jajima, da ne bi dotakao termin srebreničkoga genocida pred svojim parlamentarcima, a u isto vrijeme i da bi ostvario svoj, vjerovatno snažan intimni cilj, i odveo Srbiju u EU.
Njihov Sud, koji je i Josipović pohvalio, sa dvostrukim je dnom: jako lijepo predstave slučajeve, za koje znaju da će im donijeti političke javne poene.
U isto vrijeme, Srbija raspolaže informacijama o svakome i svemu: pa zar i Interpol, nije nekoliko puta naglasio, da Srbija raspolaže relevantnim informacijama, i da sjajno surađuju.
Zato su oni čim je Ilija dotaknuo tlo beogradsko znali o kome se radi, a čovjek je hijerarhijski bio miljama udaljen od člana ratnoga Predsjedništva BiH.
Također, Jurišića, su promptno, osudili, i zatvorili, jer su znali, da iza njega, niko ne stoji, i niko neće stajati.
Ako je SDA svojim potpisima lobirala, prilično brzo, za Ganića, ne vidim zašto to nije mogao učiniti i SDP, za Jurišića, a nije učinio, osim što se polahko, banalno verbalno, i prilično kasno oglasio: prvo lokalno, a onda tek kasnije državno.
Da je u Srbiji član radikalni ili DS-ovski uhapšen, podigli bi čitav Beograd, ili Srbiju, na noge.

[walkabout]

evo jedan mali dio iz BHDana...

-------------------------------------------


Profesor Francis A. Boyle,bivši agent za Republiku Bosnu i Hercegovinu pred Međunarodnim sudom pravde

Hapšenje Ejupa Ganića od strane britanske vlade je u potpunosti političke prirode. Britanci su uvijek mrzili Ganića jer je bio jedan od bosanskih ratnih lidera koji je imao hrabrosti da im se javno odupre u javnosti, tako da je ovo sada osveta Britanaca protiv Ganića, Bosne i Bosanaca. Naime, Ganić mi je lično pomogao da dobijem autorizaciju od predsjednika Izetbegovića da tužim Britaniju na Sudu pravde za pomaganje i podstrekivanje genocida protiv Bosne. Ovo britansko hapšenje Ejupa Ganića je jednostavno nastavak genocidnih politika koje je Perfidni Albion uvijek vodio protiv BiH.


------------------------------

[Fair Life]

[muha_sa]

Srbija nije procesuirala niti 0.0001% zlocinaca iz tih gradova,pa nisu valjada nekoliko njih pobili na hiljade ljudi,....Na destine hiljada zlocinackih krvoloka i koljaca golorukih civila hoda po Srbiji sve ove godinen slobodno,.....A ta procesuiranja dijela najgorih je samo kap u okeanu zlocinaca,......

Za Dobrovoljacku ulicu Srbija nema pravno niti moralno traziti da sudi Ganicu taman da su ih sve pobili kao pse,....jer je ta ista soldateska predhodna dva mjeseca pobila na hiljade civila od Visegrada,Zvornika,Bijeljine,Foce i svih drugih gradova,....Kidnapovala legitimnog predsjednika i pokusala zauzeti predsjednistvo,Pobila na nekoliko stotina Sarajlija ...bez saglasnosti legitimnih organa samovoljno izasla iz komande druge vojene oblasti i krenula ka Lukavici da zdruzeno raspali po gradu,sa svojom bracom po zlu.....

Ganica mi trebamo suditi sto je dozvoli da sa oruzjem izadu iz grada kao i drugih kasarni gdje su bili opkoljeni,...trebalo ih je u pidzamam i autobusima izvesti ili pjeske sa podignutim rukama u vis,.....ili ih razmijeniti sa hiljadama civila za koje smo inace svo vrijeme rata davali smrdljive pijane i do ramena krvlju okrvarenih ruku koljace kakva je bila praksa u toku rata,......

Citam i pitam se--zasto povezujete stradanje Jurisica sa ovim slucajem
Da je kojim slucajem Ganic sletio na Surcin i da je sad u BG.kazamatu pito bih vas ja koliko bi BH.drzava mogla ista ucinit za Ganica pusiona ko za Jurisica.
Bojkotovat srbijanske proizvode hocu ja,i to radim,al nece onaj koji zivi par trolejbuskih od mene.
Pisat peticije i slat protestne note valja i to usaglasit-jer ako Komsic kaze"barnite u BiH dobit cete po prstima i po nosu" nadju se odmah oni koji su kontra pa vele--to on u svoje ime telali.
Za jedne je Jurisic heroj-za druge izdajnik-za trece zlocinac e sad bujurm usaglasimo se i pomozimo covjeku.Klinca graha--Srbija je leglo zlocinaca i krvoloka-zlocinaca i krvoloka koji su svjesni svoga zlocina al koji imaju opravdanje za zlocin--sve ucinili da stvore genocidnu tvorevinu i da blokiraju put BiH naprijed---sad sto mi imamo uhljupe i minderuze koji se uvlace u dupe agresorima i zlocincima rad svog interesa(cast rijetkim izuzetcima)to je drugi par kundura

[buzzer]

Stvari se krecu ka pustanju Ganica, digla se malo prasina i bice verovatno pusten.

Haris se vraca sa oreolom oslobodioca, blize se izbori, masa glasa za njega i cilj je ispunjen... ovo mu se namestilo ko kec na 10.

ovo ti je jedini post s kojim se u potpunosti slazem.
dodao bih jos (sto ti neces ni u snu priznati) da je upravo to i cilj srbije - nestabilna, podijeljena i posvadjana bih.

[bingov buraz]

Citam i pitam se--zasto povezujete stradanje Jurisica sa ovim slucajem
Da je kojim slucajem Ganic sletio na Surcin i da je sad u BG.kazamatu pito bih vas ja koliko bi BH.drzava mogla ista ucinit za Ganica pusiona ko za Jurisica.

Zna se kakvo misljenje imam o bosnjackim vodjama i ''stranci'' nam u Bosnjaka ali uopste ne zelim da ulazim u price kakav je Ganic ko je Jurisic itd. za mene su oba drzavljani BiH i ne smije se dopustiti agresorskoj drzavi da im sudi.
Jurisic je uz to kidnapovani drzavljanin BiH i da iko ima imalo muda svaki kontakt BiH i Srbije bi isao preko UN dok god se kidnapovani gradjanin BiH ne vrati u domovinu ali uz nezainteresovane bosnjacke stetocine i kvislinge iz PC od toga nema nista nazalost.

[Fair Life]

Iliji Jurišiću je loše, hvala na pitanju!

[nokia6170]

Daltone!
Pratin Nokiju,na ovoj temi ,i mogu ti reci da sam zatecen njegovim porukama izmedu redova koji su osvetnicko navijacki u korist Srbije a protiv Ganica,.....Ovdje se ne brani samo drzavljanin BiH vec najvisa institucija drzave koju je Ganic predstavljao tada a koja je bila napadnuta od strane te iste Srbije.....ne mogu da predem peko perfidnih cinicnih ponizenja spram gospodje Sanele zbog njene dobornaklonosti da polozi novcanu kauciju koja ce joj biti vracena,.....ja odlicno znam da je ovim izlaskom Ganica na slobodu samo pocetak njegove borbe da se vrati u Sarajevo,....

,...Ja stvari gledam u sirem nacionalnom i drzavnom interesu od onih koji bi Srbiji prodali nacionalne i drzavne interese pa cak i odsjekli glavu Ganicu neki zbog mrznje i osvete njegove stranke a neki zbog zelja i pomoci Srbiji,.......

Bosnolog, nije mi namjera da polemisem i sa kim na bilo kojoj osnovi, osim na cinjenicnoj. Iskreno jebe mi se za Ganicem kao personom. Dakle ne zanima me.

Ali, pocinju me zanimati onog trenutka kada bilo koja njihova aktivnost pocne da ima veze sa necim s cim i ja imam vezu. Trenutno u ovoj prici veza je drzava Bosna i Hercegovine-njen suverenitet koji se ogleda u zastiti njenih institucija-Suda BiH kao nadleznog za ovaj slucaj.

Dok vecina vas ovdje bezuslovno poistovjecuje interes Ganica sa interesom drzave Bosne...ja to ne radim. Tamo gdje smatram da treba da ga branim ja cu da ga branim i pojedem govna sto moram da ga branim, tamo gdje ne moram da ga branim ne pada mi na pamet to da radim. To isto vrijedi i za Sanelu.

Kada kazes da gledas u sirem nacionalnom i drzavnom interesu, ja cu ti reci da ne gledas. Jer ti gledas u sirem interesu unazad, a ja se trudim da to radim barem za neku mikro buducnost.

Ono sto sam ja pisao prije dvije godine na temi Jurisic, kad je covjek tek uhapsen, samo potvrdjuje kratkovidnost bosnjacke politike....i samo jos jednom potvrdjuje moju tezu koju godinama ponavljam, da smo izgleda takvo drustvo da su nazalost "incidenti" jedina stvar koja pokrecu druge stvari da se stave na dnevni red.

Ako hoces da razmisljas sire kao sto kazes..onda ima da branis i Milorada nekog koji je pocinio ratne zlocine nad tvojim narodom i Jozu nekog koji je ubijao po Ahmicima...a ne samo Ejupa Ganica. Drzava je duzna da brani interese svih svojih drzavljana, a ne samo podobnih...nebitno od njegove diplome, funkcije i sl...i cak nebitno dal su neki branili ili napadali tu drzavu. Samo tako drzava pokazuje svoje kvalitete.

Odgovori sam sebi...zasto ti nije smetalo kad je Beograd procesuirao drzvljane Bosne i Hercegovine-Srbe iz Zvornika koji su pocinili zlocine nad Bosnjacima u zadnjem ratu.

Zar svi drzavljani ne trebaju da uzivaju istu zastitu od strane drzave?

Dugorocno gledajuci, meni je drago da se desilo ovo sa Ganicem....kao sto rekoh, bez incidenata neke stvari nikad ne bi dosle na dnevni red.

p.s. steta sto Sanela (kad vec ima para i nije joj zao davati iste) nije platila da Iliju Jurisic brani najbolji pravni tim koji postoji u Beogradu, a ne grupa starohana.

Ako ovo cita, neka zna da je takva pomoc za Iliji Jurisica puno bitnija za drzavu Bosnu nego placanje kaucije Ganicu da se brani sa slobode.

[milenko]

Bosnolog, nije mi namjera da polemisem i sa kim na bilo kojoj osnovi, osim na cinjenicnoj. Iskreno jebe mi se za Ganicem kao personom. Dakle ne zanima me.

Ali, pocinju me zanimati onog trenutka kada bilo koja njihova aktivnost pocne da ima veze sa necim s cim i ja imam vezu. Trenutno u ovoj prici veza je drzava Bosna i Hercegovine-njen suverenitet koji se ogleda u zastiti njenih institucija-Suda BiH kao nadleznog za ovaj slucaj.

Dok vecina vas ovdje bezuslovno poistovjecuje interes Ganica sa interesom drzave Bosne...ja to ne radim. Tamo gdje smatram da treba da ga branim ja cu da ga branim i pojedem govna sto moram da ga branim, tamo gdje ne moram da ga branim ne pada mi na pamet to da radim. To isto vrijedi i za Sanelu.

Kada kazes da gledas u sirem nacionalnom i drzavnom interesu, ja cu ti reci da ne gledas. Jer ti gledas u sirem interesu unazad, a ja se trudim da to radim barem za neku mikro buducnost.

Ono sto sam ja pisao prije dvije godine na temi Jurisic, kad je covjek tek uhapsen, samo potvrdjuje kratkovidnost bosnjacke politike....i samo jos jednom potvrdjuje moju tezu koju godinama ponavljam, da smo izgleda takvo drustvo da su nazalost "incidenti" jedina stvar koja pokrecu druge stvari da se stave na dnevni red.

Ako hoces da razmisljas sire kao sto kazes..onda ima da branis i Milorada nekog koji je pocinio ratne zlocine nad tvojim narodom i Jozu nekog koji je ubijao po Ahmicima...a ne samo Ejupa Ganica. Drzava je duzna da brani interese svih svojih drzavljana, a ne samo podobnih...nebitno od njegove diplome, funkcije i sl...i cak nebitno dal su neki branili ili napadali tu drzavu. Samo tako drzava pokazuje svoje kvalitete.

Odgovori sam sebi...zasto ti nije smetalo kad je Beograd procesuirao drzvljane Bosne i Hercegovine-Srbe iz Zvornika koji su pocinili zlocine nad Bosnjacima u zadnjem ratu.

Zar svi drzavljani ne trebaju da uzivaju istu zastitu od strane drzave?

Dugorocno gledajuci, meni je drago da se desilo ovo sa Ganicem....kao sto rekoh, bez incidenata neke stvari nikad ne bi dosle na dnevni red.

p.s. steta sto Sanela (kad vec ima para i nije joj zao davati iste) nije platila da Iliju Jurisic brani najbolji pravni tim koji postoji u Beogradu, a ne grupa starohana.

Ako ovo cita, neka zna da je takva pomoc za Iliji Jurisica puno bitnija za drzavu Bosnu nego placanje kaucije Ganicu da se brani sa slobode.

veoma posteno razmisljanje, bez licemjerstva...

[kijameta]

Daltone!
Pratin Nokiju,na ovoj temi ,i mogu ti reci da sam zatecen njegovim porukama izmedu redova koji su osvetnicko navijacki u korist Srbije a protiv Ganica,.....Ovdje se ne brani samo drzavljanin BiH vec najvisa institucija drzave koju je Ganic predstavljao tada a koja je bila napadnuta od strane te iste Srbije.....ne mogu da predem peko perfidnih cinicnih ponizenja spram gospodje Sanele zbog njene dobornaklonosti da polozi novcanu kauciju koja ce joj biti vracena,.....ja odlicno znam da je ovim izlaskom Ganica na slobodu samo pocetak njegove borbe da se vrati u Sarajevo,....

,...Ja stvari gledam u sirem nacionalnom i drzavnom interesu od onih koji bi Srbiji prodali nacionalne i drzavne interese pa cak i odsjekli glavu Ganicu neki zbog mrznje i osvete njegove stranke a neki zbog zelja i pomoci Srbiji,.......

Bosnolog, nije mi namjera da polemisem i sa kim na bilo kojoj osnovi, osim na cinjenicnoj. Iskreno jebe mi se za Ganicem kao personom. Dakle ne zanima me.

Ali, pocinju me zanimati onog trenutka kada bilo koja njihova aktivnost pocne da ima veze sa necim s cim i ja imam vezu. Trenutno u ovoj prici veza je drzava Bosna i Hercegovine-njen suverenitet koji se ogleda u zastiti njenih institucija-Suda BiH kao nadleznog za ovaj slucaj.

Dok vecina vas ovdje bezuslovno poistovjecuje interes Ganica sa interesom drzave Bosne...ja to ne radim. Tamo gdje smatram da treba da ga branim ja cu da ga branim i pojedem govna sto moram da ga branim, tamo gdje ne moram da ga branim ne pada mi na pamet to da radim. To isto vrijedi i za Sanelu.

Kada kazes da gledas u sirem nacionalnom i drzavnom interesu, ja cu ti reci da ne gledas. Jer ti gledas u sirem interesu unazad, a ja se trudim da to radim barem za neku mikro buducnost.

Ono sto sam ja pisao prije dvije godine na temi Jurisic, kad je covjek tek uhapsen, samo potvrdjuje kratkovidnost bosnjacke politike....i samo jos jednom potvrdjuje moju tezu koju godinama ponavljam, da smo izgleda takvo drustvo da su nazalost "incidenti" jedina stvar koja pokrecu druge stvari da se stave na dnevni red.

Ako hoces da razmisljas sire kao sto kazes..onda ima da branis i Milorada nekog koji je pocinio ratne zlocine nad tvojim narodom i Jozu nekog koji je ubijao po Ahmicima...a ne samo Ejupa Ganica. Drzava je duzna da brani interese svih svojih drzavljana, a ne samo podobnih...nebitno od njegove diplome, funkcije i sl...i cak nebitno dal su neki branili ili napadali tu drzavu. Samo tako drzava pokazuje svoje kvalitete.

Odgovori sam sebi...zasto ti nije smetalo kad je Beograd procesuirao drzvljane Bosne i Hercegovine-Srbe iz Zvornika koji su pocinili zlocine nad Bosnjacima u zadnjem ratu.
Zar svi drzavljani ne trebaju da uzivaju istu zastitu od strane drzave?

Dugorocno gledajuci, meni je drago da se desilo ovo sa Ganicem....kao sto rekoh, bez incidenata neke stvari nikad ne bi dosle na dnevni red.

p.s. steta sto Sanela (kad vec ima para i nije joj zao davati iste) nije platila da Iliju Jurisic brani najbolji pravni tim koji postoji u Beogradu, a ne grupa starohana.

Ako ovo cita, neka zna da je takva pomoc za Iliji Jurisica puno bitnija za drzavu Bosnu nego placanje kaucije Ganicu da se brani sa slobode.

Evo da ja odgovorim,meni a vjerujem i mnogima ovo boldirano i te kako smeta. Srbija nema sta da sudi BiH drzavljanima,nego ako su optuzeni za ratne zlocine,samo da ih isporuci vlastima BiH. Samo sto u tom slucaju ne bi isporucila njih nekoliko,nego bi morala isporuciti na hiljade lica koja se tamo kriju a cinili su zlocine po Bosni . Ti sudski procesi su samo jedan od vidova negacije BiH suvereniteta i politicki cirkus Srbije,koja je nasla par zrtvenih jaraca da dokazuje svoje 'postenje i evropsko lice'. Ovo sudski procesi ubicama iz Zvornika su na fonu onoj Dodikovoj izjavi da ; 'Muslimani ne mogu suditi Srbima'. Ali bi zato ,Srbi,jer su dobri,proevropski,civizirani,posteni,nekorumpirani i pravoslavni mogli suditi muslimanima. Nema od toga nista,poznajemo se dobro,nazalost.
Nisam nigdje procitao da je Sanela dala novac,nego posto kaucija mora uplatiti britanski drzavljanin,moje je misljenje da ga je ona samo uplatila a ne i dala. Mozda grijesim ali nigdje nisam vidio ni cuo da je bas Sanela dala novac.

[veljaca]

Ja mislim sto se tice slucaja "Ilija Jurisic" koji je nevin zatvoren u Srbijanskom zatvoru, institucije Bosne i Hercegovine se nisu mijesale jer su mislili da ce pravo i istina pobjediti na kraju i cekali su kao dobre komsije da se visi ili vrhovni sud (neznam koji ) da se konacno ocituje, ali u medju vremenu se ovo desilo sa dr Ganice pa su konacno svatili da je vrag odnijeo salu sto se tice Srbije i njenog politickog odnosa prema Bosni i Hercegovini koji je identican onoj koju je Milosevic vodio. Ja se nadam da ce se poslje ovoga slucaja sa dr Ganicem uspjeti da se Ilija Jurisic izbavi iz tog srpkog kazamata.

Ovo sa Ganicem se nije desilo u nikakvom medjuvremenu.

Cudo jedno da se vjerovalo u srbijansko pravosudje u slucaju Jurisic ali u slucaju Ganic iz nekog razloga nije.

Pa eto Fair Life - u zivotu svakog normalnog covjek mozes prevariti 3 puta: Prvi put, zadnji put i nikada vise ....( nadam se da si ovo shvatio ) ...
U slucaju Jurisica ( koji je Drzavljanin BiH - ma koliko se ovdje neki trudili da dokazu da eto kao njega ne brane jer je Hrvat po nacionalnosti ) to je bio taj prvi put i sada se postalo pametnije .... Isto bi bilo da je umjesto Ganica sada uhapsen neki Omer, Ivo ili neki Rade . Samo posljedice sudjenju Omeru, Ivi ili Radetu nisu iste kao kada se sudi bivsem clanu Predsjednistva Drzave BiH. To su objasnili vec neki, npr. bosnolog, dallton . Valjda to shvatas.
A za @ nokia 6170 - jedno je kaucija ( jamcevina ) a drugo je platiti nesto. Kaucija se vraca ako se ne prekrse uslovi dogovora. Sanela zna kome daje ( a poznavajuci je, mislim da nebi plakala ni da joj ne vrate - jer fakat zena ima para .... )

[nokia6170]

...

[feral.tribune]

Nokia , meni takodje ne odgovora sto ubice iz Zvornika ( jedan od njih je optuzen zato sto je covjeka nabio na kolac , to je toliko ekstreman slucaj, do Boga miloga, da cak i Beograd nije mogao preci preko takvog monstruoznog cina ) odgovaraju u Bg. Umjesto tricavih 15 godina daj ih tamo gdje su ubijali da dobiju 150 godina robije . Srbija ako sudi trebala bi procesiurati hiljade ljudi . Srbija je neprijatelj Bosni . Krvni neprijatelj koji laze i koji je dvolican .

[muha_sa]

zar jos neko od nas vjeruje u pravo i pravdu prekodrinskih fasista
uhvatili neke levatice i osudili kao eto oni osudjuju zloncince koji su klali neduzne civile po Bosni jah-pih-eto ti sad
tako sutra mogu i mene levatica uhvatit i osudit kao bosanskog Batka ( gluho i daleko bilo i poredit se s ovim monstrumom)
Od njih je sve moguce i ocekivano--oni da zele pravdu i sudjenje trebali bi hiljade i hiljade zlocinaca koji su iz Srbije- dolazili u BIH, palit,klat i pljackat-optuzit i osudit--valjda nemaju dovoljno zatvorskih kapaciteta a ko ce sad na izgradnju zatvora lovu trosit
Koliko je novinara procesuirano Kad se samo sjetim one novinarske drolje--sljama od covjeka i novinara Milijane Baletic.
-covjek, prognanik iz Foce sjedi kod mene--negdje,kraj aprila 92e---Milijana izvjestava iz Foce i pokazuje kuce kako gore i govori--vidite sta muslimani rade po Foci--pale srpske kuce---moj gost se ibreti zna poimenice komsije i prepoznaje cija je cija kuca i da u tom naselju nije ni jedan srbin zivio.

Zato--dobro razmislit prije neg se krene u Srbiju.Agresija nikad nije ni stala-samo se metode promjenile.

[ibizza]

http://www.vijesti.ba/hot-news/6324-Dod ... a.html[url][/url]

[Toto]

http://www.vijesti.ba/hot-news/6324-Dod ... a.html[url][/url]

Jos ce ispast da je Dodik sredio kod britabske kraljice da puste Ganica

[BHCluster]

http://www.vijesti.ba/hot-news/6324-Dod ... a.html[url][/url]

Jos ce ispast da je Dodik sredio kod britabske kraljice da puste Ganica

Dodiku krivo sto Silajdzic ima vise iskustva i uspjeha u vanjskoj politici, dok Dodika ne hebu ni dva posto vani samo ga zovnu kada treba nesto da proda jeftino i onda zdrao.

[dallton]

ja sam postavio alternative, pa nek svako izabere sta mu se dopada...buduci da mi je dobar dio familije jedva zivu glavu izvukao iz tadasnje lenjinove ulice (danas grbavicka) i s obzirom da znam kako su im se ponasale "komsije" koje su im zdusno "pomogle" pri "humanom preseljenju" do ulice valtera perica, mix izmedju "prosjecni" i "utemeljivac pca" mi nekako najbolje odgovara opisu situacije...i da mozda nije najtacnije reci "pc (srpska)" vec u opstu forumsku upotrebu uvesti empirijski tacniji termin "nas karadzicev entitet" ili "mali ausvic u nasem susjedstvu" ili "izraz demokratske volje srpskog naroda (plavsic, krajisnik, karadzic) u pcu koji je demokratski poklao sve oko sebe da se zastiti od preglasavanja" ili nesto tome slicno, uglavnom korektni opisi desavanja na terenu

nego to je of topic da se vratimo na ganica, jel ga dodik isporucio svojim avionom u srbiju ili nije?

[Dozer]

E bas se fino ismijah sinoc gledajuci "Posteno", kad Zlatko rece onom ambasu Srbije - "Da je BiH normalna drzava, Vi sad ne bi sjedili ovdje, nego biste bili u MIP-u cekajuci na izrucenje".

Covjek se samo nasmijao, jasno mu je bilo sta je poenta, a i vrlo dobro zna da je to istina.
Ivanic bi se, s druge strane, da je recimo Tadic bio u studiju, istom vjerovatno kompletan zavukao u supak. Ono je bilo toliko pateticno i nebulozno da je to za nepovjerovati...
Na Ivanicevu zalost, njegovo lice je, u nekim momentima dok je Zlatko govorio o cinjenicama koje su svima i te kako poznate, a ticu se tog 02. i 03. maja '92, nedvosmisleno pokazivalo da i on sve te cinjenice vrlo dobro zna, da zna da je to istina, ali i da vrlo svjesno laze.

On je sinoc bio klasicni primjer i dokaz one Cosiceve ("oca Srpske nacije") izjave: "Laz je u srzi Srpskog naroda".

[muha_sa]

E bas se fino ismijah sinoc gledajuci "Posteno", kad Zlatko rece onom ambasu Srbije - "Da je BiH normalna drzava, Vi sad ne bi sjedili ovdje, nego biste bili u MIP-u cekajuci na izrucenje".

Covjek se samo nasmijao, jasno mu je bilo sta je poenta, a i vrlo dobro zna da je to istina.
Ivanic bi se, s druge strane, da je recimo Tadic bio u studiju, istom vjerovatno kompletan zavukao u supak. Ono je bilo toliko pateticno i nebulozno da je to za nepovjerovati...
Na Ivanicevu zalost, njegovo lice je, u nekim momentima dok je Zlatko govorio o cinjenicama koje su svima i te kako poznate, a ticu se tog 02. i 03. maja '92, nedvosmisleno pokazivalo da i on sve te cinjenice vrlo dobro zna, da zna da je to istina, ali i da vrlo svjesno laze.

On je sinoc bio klasicni primjer i dokaz one Cosiceve ("oca Srpske nacije") izjave: "Laz je u srzi Srpskog naroda".

zao mi sto ne gledah neko istinu naziva sirenjem mrznje
moj boze ni moja unucad nece ugledat svjetlo u mojoj BiH-dok god, mnogim, istina sirenje mrznje znaci


kost@--rado cu ti bit dobar domacin kad dodjes u Sarajevo--ovo iskreno i uvjerit ces se u to--bar smo mi po gostoprimstvu poznati.

Nego--imal kakvih novosti o Ganicu i ko je sad na redu

[Dozer]

Lagumdzija licno na stranu. Pricam samo o onome sto je sinoc rekao i govorio. Iskreno, nije imao fule.

[dallton]

Ganićev zločin otpora

Petnaest godina po završetku bosanskog rata i deset godina nakon zbacivanja Miloševića, Srbija još uvijek progoni Bosance koji su se odlučili oduprijeti genocidu i agresiji 1990-ih. Takvo ponašanje je u skladu s nevoljnošću Parlamenta Srbije da prizna da je masakr u Srebrenici bio akt genocida, uprkos činjenici da je on tako definiran od strane dva različita međunarodna suda

Hapšenjem Ganića Srbija nastavlja ovu agresiju pokušavajući da progoni Bosance, koji su krivi samo zbog pokušaja da odbrane svoju državu

Zamislite da je petnaest godina nakon svršetka Drugog svjetskog rata Vlada Japana zahtije vala da Henry A. Wallace, ratni potpredsjednik SAD-a, bude izručen Japanu kako bi mu se sudilo za pogibije japanskih vojnika tokom bitke za Pearl Harbor. Zamislite da je Njemačka vlada nakon rata od Izraela zatražila izručenje preživjelih iz ustanka u varšavskom getu kako bi im se sudilo za pogibiju njemačkih vojnika u tom ustanku.

U prošli ponedjeljak je Ejup Ganić, bivši bosanski de facto potpredsjednik tokom rata 1992. - 1995., uhapšen u Londonu i to na zahtjev Vlade Srbije koja traži njegovo izručenje kako bi mu se u Srbiji sudilo za ubistvo vojnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Sarajevu 3. maja 1992. Ovaj incident ukazuje da je Srbija još uvijek daleko od kajanja za agresiju na Bosnu 90-ih. Upravo suprotno od toga, hapšenjem Ganića Srbija nastavlja ovu agresiju pokušavajući da progoni Bosance, koji su krivi samo zbog pokušaja da odbrane svoju državu.

Otvoreni rat protiv BiH Događaj zbog kojeg se iz Beograda zahtjeva Ganićeva ekstradicija dogodio se u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. U ovo vrijeme, JNA snage u Sarajevu i Bosni su u cjelini bile de jure i de facto vojne snage susjedne države, samoproglašene "Savezne Republike Jugoslavije" (tj. Srbije i Crne Gore), koja je tada bila uključena u otvoreni rat protiv Bosne i Hercegovine, koji je uključivao sistematsko masakriranje i protjerivanje nesrba s teritorija koje je okupirala.

U principu, JNA je trebala biti ujedinjena armija svih jugoslavenskih republika i naroda. Međutim, zahvaljujući srpskoj prezastupljenosti u njenoj vrhovnoj komandi i oficirskom kadru, od 1990-ih, JNA se transformira u ekskluzivno srpsku (i tehnički crnogorsku) armiju.

Jugoslavenski ministar narodne odbrane i vrhovni oficir JNA Veljko Kadijević se 27. juna 1990. s Borisavom Jovićem, srpskim predstavnikom u Federalnom predsjedništvu Jugoslavije i Miloševićevom desnom rukom, dogovorio da se Slovenija i smanjena Hrvatska "nasilno izguraju" iz Jugoslavije. Tako bi se razbila zajednička država i realno stvorila Velika Srbija. JNA je, prema tome, dosljedno transformirana u srpsku vojsku.

Tokom rata u Hrvatskoj 1991. - 1992., JNA se borila protiv Hrvatske. Bombardirala je hrvatske gradove i ubijala i protjerivala hrvatske civile predajući teritorije srpskim pobunjenicima u Hrvatskoj - sve bez bilo kakve naredbe svoga ustavnog komandanta, Jugoslavenskog federalnog predsjedništva ili Vlade Ante Markovića. JNA je jednostavno ignorirala naređenja koja joj je davao jugoslavenski predsjednik Stjepan Mesić. Čak je i formalni izgovor da je JNA još uvijek "jugoslavenska" odbačen 3. oktobra 1991., kada su srpski i crnogorski članovi Predsjedništva Jugoslavije izveli puč, prisvajajući sebi pravo da komanduju nad JNA. Ovo je predstavljalo nasilje nad pravima Bosne i Hercegovine koja je još uvijek bila dio Jugoslavije. Od tada je JNA na bosanskoj teritoriji bila srpska i crnogorska okupaciona armija.

Bosansko predsjedništvo i Vlada Alije Izetbegovića ostali su neutralni tokom rata u Hrvatskoj. Popuštali su kako bi izbjegli provociranje JNA na bosanskoj teritoriji i zadržali s njom dobre odnose. Izetbegović, kao i njegov kolega, član Predsjedništva BiH Ejup Ganić, zajedno s drugim vodećim muslimanskim političarima, naivno su vjerovali da se rat može izbjeći i da JNA neće podržati srpske ekstremiste. Ovo je bila greška monumentalnih razmjera. Slijedeći duge i pažljive pripreme, na početku aprila 1992. - prije nego što je nezavisnost Bosne i Hercegovine bila priznata od strane međunarodne zajednice - JNA, pod kontrolom službene Srbije, pokreće totalni vojni napad na Bosnu i Hercegovinu. Postepeno će srpski nacionalisti pod Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem preuzeti komandu nad formalno nezavisnom armijom bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske). Ipak, sve do 19. maja 1992., sve su snage bosanskih Srba bile ili dio JNA ili pod njenom komandom.

Sistematska zlostavljanja Međunarodni sud pravde (ICJ) je u svojoj presudi u slučaju bosanske tužbe protiv Srbije za genocid presudio da je "utvrđeno ogromnim brojem dokaza da su masovna ubistva u određenim područjima i zatvoreničkim logorima širom teritorije Bosne i Hercegovine bila izvršena tokom sukoba" i "da su u ogromnom broju slučajeva žrtve bili pripadnici zaštićene grupe (Muslimana), što sugerira da su mogli biti mete sistematskog ubijanja". Nadalje, "utvrđeno je u potpunosti konkluzivnim dokazima da su pripadnici zaštićene grupe bili žrtve sistematskog zlostavljanja, premlaćivanja, silovanja i mučenja, koji su uzrokovali teške tjelesne i mentalne povrede, tokom sukoba i, posebno, u zatvoreničkim logorima". Ovaj je proces započeo dok su sve snage bosanskih Srba još uvijek bile pod komandom Srbije i JNA, čija je vodeća uloga u zločinima jasno dokumentirana.

Izetbegović i Ganić su svakako bili krivi kada je u pitanju JNA - krivi jer su propustili da svoju državu pripreme za otpor protiv agresije i zbog toga jer nisu ništa preduzeli kada je ta agresija već počela. Već tokom 1990., tokom priprema za napad na Bosnu, JNA je započela s razoružavanjem bosanske Teritorijalne odbrane, ali je naišla na otpor onih njenih dijelova koji su odbili predati oružje. Nakon što su Izetbegović i Ganić nakon bosanskih izbora u jesen 1990. došli na vlast, Predsjedništvo BiH je zapravo naredilo Teritorijalnoj odbrani da preda oružje JNA. Izetbegović i Ganić će nastaviti s ustezanjem od otpora JNA, čak i dugo nakon što je agresija počela. Kada su srpske paravojne formacije pod komandom Željka Ražnatovića Arkana napale bosanski grad Bijeljinu 1. aprila 1992., Izetbegović je odobrio okupaciju grada od strane JNA, vjerujući da će to obuzdati srpske ekstremiste. Nedjeljama nakon što su JNA i srpske paravojske započele s osvajanjem bosanskih gradova i ubijanjem i protjerivanjem njihovih nesrpskih stanovnika (Bijeljina 1. - 3. aprila, Kupres 8. aprila, Zvornik 8. - 10. aprila i tako dalje), Izetbegović je sprečavao bosanske zapovjednike da uzvrate udarac JNA.

Na dan 26. aprila, Izetbegović je s beogradskim režimom potpisao sporazum prema kojem se JNA dozvoljava da se povuče iz Bosne zajedno sa svojim oružjem i onim koje je konfiscirala od Teritorijalne odbrane. Ovo je s Izetbegovićeve strane bio nedvojbeni čin izdaje, budući da je bosansko konfiscirano naoružanje predao armiji susjedne države, koja je trenutno bila umiješana u napad i pokoravanje njegove zemlje.

Međutim, to nije smekšalo JNA, čije operacije protiv Bosne nisu okončane; početkom maja, snage JNA koje su se povukle iz Hrvatske korištene su u pokoravanju bosanskih gradova Dervente i Doboja.

Sarajevo je postalo metom sveobuhvatne ofanzive 2. maja od strane generala pukovnika Milutina Kukanjca, komandanta Druge vojne oblasti JNA s centrom u Sarajevu. Napadajući snagama gradskog garnizona pokušao je uspostaviti kontrolu nad zgradom Predsjedništva BiH dok su dodatne snage JNA napadale grad izvana. Sarajevska pošta, telefonska centrala i druge javne zgrade bile su bombardirane. Istog dana je Izetbegović, koji se vraćao s mirovnih pregovora u Lisabonu, uhapšen od strane JNA na sarajevskom aerodromu. Ovaj potez je značio usklađeni napad na organe demokratski izabrane bosanske vlasti. Ipak, JNA ofanziva protiv Sarajeva doživjela je slom otporom snaga Teritorijalne odbrane BiH, a Kukanjčev štab je okružen. Bila je to možda najveća bosanska vojna pobjeda do tada, umnogome protraćena od strane Izetbegovića. Tog 3. maja Izetbegović je uspio dogovoriti svoje oslobađanje iz zarobljeništva JNA u zamjenu da bosanske oružane snage dopuste Kukanjcu da napusti Sarajevo. Međutim, ubrzo nakon toga, Kukanjac je zahtijevao da cijelom garnizonu JNA bude dozvoljeno da napusti Sarajevo, kao cijena Izetbegovićevog oslobađanja. Revidirani dogovor nije bio odobren od strane Ganića i bosanskih vojnih komandanata u Sarajevu. Podržao ga je general UN snaga u Sarajevu Lewis MacKenzie, nakon toga plaćeni lobist SerbNeta, srpske nacionalističke lobističke grupe u SAD-u. Kada je Izetbegović bio siguran u bosanskim rukama, bosanske snage su otvorile vatru na konvoj JNA u dobrovoljačkoj ulici, uspjevši ubiti i zarobiti mnogo JNA vojnika.

Lažna dilema Postoje neke nejasnoće da li je napad na kolonu JNA preduzet spontano od strane bosanskih vojnika na terenu (kako tvrdi Jovan Divjak, zamjenik komandanta TO-a) ili je naređen od strane vrhovnih bosanskih komandanata, pa čak i samog Ganića, koji je mijenjao Izetbegovića na čelu Predsjedništva i bio vrlo kritičan prema dogovoru s Kukanjcem. Međutim, da je napad na kolonu JNA bio ratni zločin, ne bi se mogla napraviti razlika: Ganić i drugi članovi bosanskog ratnog Predsjedništva - uključujući samog Izetbegovića - kao vrhovnog komandanta bosanskih oružanih snaga, bili bi automatski odgovorni. Ali, napad nije bio ratni zločin: bio je to napad na legitimnu vojnu metu. Bosanski branioci se, maksimalno, mogu teretiti za kršenje sporazuma o prekidu vatre, koji je od njih iznuđen prisilom. Iznudio ga je neprijatelj koji ih je napao, da bi se potom, poražen, nastojao spasiti kidnapirajući njihovog demokratski izabranog predsjednika, držeći ga kao taoca.

Istinska krivica bosanskog vodstva u proljeće 1992. (u ovom i u druga dva slučaja) ne leži u činjenici da su njene trupe napadale i ubijale vojnike armije druge države koja je napadala Bosnu. Njena krivica leži u činjenici da se to nije radilo češće. Tamo gdje su bosanski branioci pripremili otpor i uzvratili napadima JNA, ponekad su uspijevali zaštititi svoj narod od ubijanja i masakriranja. Tako je bilo u Tuzli kada su 15. maja gradski branioci uspješno uništili gradski JNA garnizon, čime je gradska populacija bila pošteđena masakra, mučenja i silovanja koje su doživjeli stanovnici drugih istočnobosanskih gradova. Bilo je to najprije u Srebrenici, gdje su se lokalni branioci oduprli i spasili svoj grad uništenja za naredne tri godine, iako će, na kraju, platiti vrlo tešku cijenu za svoj otpor.

Jugoslavenskoj narodnoj armiji bi vjerovatno bilo dopušteno da se mirno povuče iz Sarajeva i Tuzle da je bila voljna vratiti oružje koje je konfiscirala od strane bosanske Teritorijalne odbrane.

Ipak, beogradska strategija - sprovođena preko JNA - bila je da razoruža bosanske branitelje i ostavi ih nenaoružane, naoružavajući pri tome do zuba snage bosanskih Srba kako bi im omogućila da sprovedu svoje genocidne planove protiv bespomoćnog neprijatelja. U principu, JNA je bila kolektivna armija svih jugoslavenskih republika i, prema tome, i njeno je oružje bilo kolektivno vlasništvo; tvrdnja Srbije i Crne Gore (Savezne Republike Jugoslavije) da je jedini pravni nasljednik Jugoslaviji nikada nije prihvaćena od strane UN-a i međunarodne zajednice. Mogućnost bosanskih branitelja da brane svoju civilnu populaciju od srpskih genocidnih napada ovisio je u velikoj mjeri od mogućnosti da preotmu svoje oružje od JNA. Njihovi napadi na JNA u Sarajevu i Tuzli bili su stvar života ili smrti.

Progon Bosanaca Hapšenjem Ejupa Ganića i pokušajem da ga se izruči Srbiji, Beograd progoni bivšeg člana demokratski izabranog Predsjedništva države koju je 1992. napao, i to zbog "zločina" otpora tom napadu.

Prošlog septembra je Ilija Jurišić, jedan od bosanskih vojnih komandanata, koji je rukovodio napadom na JNA u Tuzli 15. maja 1992., osuđen od strane beogradskog suda na 12 godina zatvora zbog svoje uloge u napadu. Petnaest godina po svršetku bosanskog rata i deset godina nakon zbacivanja Miloševića, Srbija još uvijek progoni Bosance koji su se odlučili oduprijeti genocidu i agresiji 1990-ih. Takvo ponašanje je u skladu s nevoljnošću Parlamenta Srbije da prizna da je masakr u Srebrenici bio akt genocida, uprkos činjenici da je on tako definiran od strane dva različita međunarodna suda.

Britanija mora smjesta osloboditi Ejupa Ganića. Britanija i druge članice EU moraju biti kategorične da se takvo ponašanje srpske strane više neće tolerirati; da sve dok Beograd nastavlja svoj progon Ganića, Jurišića i drugih političara i vojnika bosanskog rata za nezavisnost, neće imati mjesto u EU, ili u demokratskoj Evropi.

(Tekst je izvorno objavljen na autorovom blogu http://greatersurbiton.wordpress.com; autor je suradnik Dana i predavač na Univerzitetu Kingston u Londonu)

hvala autoru za obrazlozenje izetbegovicevih poteza, a pogotovo sto je napisao "krivica je u tome sto se nije napadalo cesce" ...da znamo za revans

[ratata]

Zlatko je odavno trebao da prica kao sto je sinoc u onoj emisiji, al dobro, nikad nije kasno, svako dodje tobe, kad-tad, pa makar i pred izbore

[dallton]

Lagumdzija licno na stranu. Pricam samo o onome sto je sinoc rekao i govorio. Iskreno, nije imao fule.

sto rekose gore, nikad nije kasno doci tobe pa makar pred izbore

Rat nije počeo u Sarajevu

U Srbiji se 3. maj 1992. pokušava prikazati kao dan kad je napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici počeo rat u BiH. Činjenice govore drugačije: nakon zločinačkog pira u Hrvatskoj "ovjenčanog" Vukovarom, JNA, rezervisti, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, te SDS-ove i ine paravojne formacije već su počinili stravične zločine u Bijeljini, Foči, Višegradu, Zvorniku, Vlasenici...

Već 2. marta 1992. Sarajevo je osvanulo pod barikadama koje su tokom noći postavljene na svim glavnim raskrsnicama, a blokirane su saobraćajnice, pruge i aerodrom

Referendum na kojem su se građani Bosne i Hercegovine izjašnjavali o njenoj suverenosti i nezavisnosti održan je 29. februara i prvog marta i preko 60 posto građana glasalo je za državu BiH. No, već drugog marta Sarajevo je osvanulo pod barikadama koje su tokom noći postavljene na svim glavnim raskrsnicama, a blokirane su saobraćajnice, pruge i aerodrom. Na barikadama su bili naoružani pripadnici SDS-a. Došlo je i do pucnjave i pale su prve žrtve.

Uslijedilo je saopćenje SDS-a BiH u kojem se kao glavni razlog postavljanja barikada navodi ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, a kao uslov za uklanjanje barikada traži se "zaustavljanje svakog daljeg angažmana oko priznavanja BiH do postizanja dogovora triju naroda". Barikade su postavljene u još nekoliko bh. gradova. Nakon toga u Sarajevu su osnovane patrole u kojima su bili predstavnici MUP-a i JNA. Paljanski krizni štab organiziran u okviru SAO Romanija poručio je da te patrole nisu poželjne na Palama i da će na njih otvoriti vatru ukoliko dođu.

Formiranje Srpske BiH Pod pokroviteljstvom Evropske zajednice počinje serija (neuspješnih) pregovora o ustavnom uređenju BiH.

Sredinom marta počinju "sitni" obračuni u Bosanskom Brodu, Neumu, Goraždu, Višegradu... Predsjedništvo SRBiH zatražilo je od Vlade da odmah formira i uputi mješovite grupe koje će u suradnji s JNA i Posmatračkom misijom Evropske zajednice u BiH pokušati smiriti situaciju u ovim gradovima... U Bosanskom Brodu krajem marta počinju pucnjave s JNA u kojima ima mrtvih i ranjenih uz velika razaranja i materijalne štete. Oslobođenje izvještava o pucnjavama oko Jajca, Doboja, Broda... Derventa je pod barikadama... Već krajem marta Posavina je odsječena od ostatka Republike.

U noći 26. na 27. mart eskalirali su sukobi u Bosanskom Brodu i Derventi. Prema izjavama očevidaca najtragičnije borbe su tu noć vođene u selu Sijekovac, na samom ulazu u Derventu. Tanjug je izvijestio da su pripadnici muslimansko-hrvatskih snaga tu noć likvidirali deset civila.

Skupština srpskog naroda BiH 28. marta 1992. proglašava Ustav Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Željko Ražnatović Arkan se javio s Banije, odakle, kako je rekao, posmatra Zagreb i Sisak, poručujući: "Vukovar je oduvek bio srpski grad" te "Čuvajte se Srpske dobrovoljačke garde i srpskog naroda!"

U skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima, koji je 27. marta 1992. usvojila Skupština srpskog naroda čime je formiran MUP Srpske BiH, prvog aprila je počelo cijepanje republičkog MUP-a. Nekoliko dana ranije, 27. marta 1992., formirana je općina Srpsko Novo Sarajevo u čijem sastavu je i Novi Grad, kao općina "naseljena srpskim stanovništvom". Prvog aprila u Bijeljini su Arkanovci i Šešeljevci. Vode se ulične borbe. U Sarajevu miting građana koji žele jedinstven MUP. U Mostaru pucnjave. Stolac blokiran. Na prijevoj Komar, između Travnika i Donjeg Vakufa, stigle su JNA i paravojne jedinice.

Poljubac s Arkanom U aprilu počinje rat u većem dijelu BiH.

Drugog aprila nastavljaju se borbe u Bijeljini. Mrtvi leže po ulicama. Oklopna vozila i pješadija JNA su na ulicama Bijeljine. General Milutin Kukanjac uz suglasnost Vrhovne komande JNA koristi avione da "zaštiti" Kupres od "hrvatskih snaga koje hoće da ga osvoje".

Trećeg aprila Mostar je potresla strahovita eksplozija cisterne-bombe u neposrednoj blizini kasarne JNA Mostarski bataljon. Osim velikih razaranja kasarne i okolnih zgrada, povrijeđeno je 38 osoba, a jedna poginula. Banja Luka je blokirana barikadama, a svi važniji objekti su zauzeti od strane naoružanih pripadnika SDS-a. U sarajevskom naselju Mojmilo pripadnici JNA kontroliraju vodovod.

Četvrtog aprila se vode borbe na svim rubnim dijelovima BiH: Bijeljina, Kupres, Mostar, Čapljina, Livno, a Banja Luka, Trebinje i Bosanski Brod su već zauzeti. U Sarajevu tokom noći pucnjave, tokom dana privid mira, građani šetaju centrom, prodavnice rade... U Travniku proglašeno vanredno stanje i mobilizacija TO. JNA upućen oštar protest zbog toga što nisu zaštitili muslimanski narod u Bijeljini. New York Times je izvijestio o sukobu neregularnih srpskih jedinica, koje podržava JNA, s muslimanskim i hrvatskim snagama u BiH, kako bi spriječili Evropsku zajednicu da prizna nezavisnost BiH.

Petog aprila je najteže na Kupresu u sukobu srpskih snaga podržanih JNA i avijacijom s hrvatskim jedinicama. Na stotine je mrtvih i ranjenih. U Sarajevu napadnuta škola MUP-a na Vracama u kojoj je 850 polaznika, od čega više od pola maloljetnih. Izvršeno je i nekoliko pokušaja napada kako bi se preuzele neke rubne stanice milicije. Grbavica je satima blokirana.

Građani provaljuju u Skupštinu tražeći od vlasti da nešto uradi kako bi se zaustavio ratni ambis u Sarajevu, ali i u ostatku Republike. Ovi građani su spontano krenuli da se okupljaju u ranim jutarnjim satima i krenuli u koloni od Dobrinje ka centru. Na kolonu je pucano. Više je mrtvih i ranjenih. Tu noć sarajevsko nebo parali su vojni avioni. Televizija je prikazala snimke iz Bijeljine na kojima se Biljana Plavšić ljubi s Arkanom.

Država BiH Šestog aprila Evropa je priznala BiH. Istoga dana vodila se bitka za Sarajevo na njegovim sjevernim ulazima oko Starog Grada iz pravca Pala, dok su ovu sarajevsku općinu zasipale granate s okolnih brda. Napad se odvijao iz više pravaca na Jarčedole, Širokaču, Vratnik, Bistrik, Vasin Han. Branioci su poručivali: "Dok smo živi, neće proći." Iz bolnice s Koševa stizale su poruke o alarmantnom stanju zbog nedostatka krvi, nakon čega se javilo oko 300 dobrovoljnih davalaca.

Na Skupštini srpskog naroda, održanoj šestog aprila 1992. u Banjoj Luci, kojom je predsjedavao potpredsjednik Skupštine dr. Milovan Milanović, prihvaćena je odluka o proglašenju Srpske Republike Bosne i Hercegovine nezavisnom i samostalnom. Na sjednici je prihvaćena ostavka Biljane Plavšić i Nikole Koljevića s mjesta članova Predsjedništva SR BiH iz reda srpskog naroda.

Pred Skupštinom u Sarajevu su okupljeni građani tražili smjenu Vlade, vanredne izbore, hitno zasjedanje Skupštine. Hiljade su klicale: "Hoćemo i možemo zajedno!" Najveće ovacije doživio je Dragan Vikić koji se pridružio građanima poručujući im da su jedinstveni specijalci uz njih! Molio je sve da ostanu i da istraju, pozivajući Sarajlije da dođu u što većem broju, jer "drugog izlaza nema". Rekao i otišao na zadatak. Okupljenima su stizali telegrami podrške od grupe građana iz Doboja, Beograda, Zenice, Tuzle, Jastrebarskog, Srebrenika, Bosanskog Šamca, Zagreba... u kojima je pisalo: "Sarajevo, ljubavi naša, pridružujemo vam se...", "Dajući vam podršku, želimo da i dalje živimo zajedno", "Istrajte do kraja. Imate našu podršku. Krajišnici su s vama spremni da brane Sarajevo i BiH!" Srpski snajperisti su sa Holiday Inna pucali po okupljenim građanima!

Sedmog aprila predsjednik SAD-a Bush priznao je BiH. U Sarajevu su srpske barikade na Vrbanja mostu, kod Skupštine, u Pofalićima, na području Vraca i na dijelu Grbavice prema naselju Hrasno. Muslimanski milicioneri napuštaju stanicu na Ilidži. Po gradu se puca. JNA zauzima aerodrom. Pogođena je baza specijalne jedinice na Krteljima. U Sarajevu je uveden policijski sat. Na Kupresu raste broj ranjenih i ubijenih. U Mostaru novi sukobi s JNA.

Podrinje gori Osmog aprila počeli su sukobi u Zvorniku. U Kupres je ušla JNA. Široki Brijeg je ponovo bombardiran. Borbe traju i u Mostaru, a posebno je žestoko oko mjesta gdje je locirana vazduhoplovna jedinica i aerodrom JNA. Predsjedništvo u BiH proglasilo neposrednu ratnu opasnost.

Devetog aprila Sarajevo je zasuto granatama. Zvornik je bombardiran nakon što gradske vlasti nisu prihvatile ultimatum za predaju. Arkanovci i Šešeljevci pod kontrolom SDS-a "čiste grad", dok JNA "čuva" prilaze Zvorniku. Mostar se i dalje gađa artiljerijom s položaja JNA.

Desetog aprila Savjet bezbjednosti na dnevni red stavlja tačku o rasplamsavanju ratnih sukoba u BiH u kojima srpske neregularne jedinice uz podršku JNA otvaraju nove tačke sukoba atakujući prvenstveno na sredine naseljene muslimanskim i hrvatskim stanovništvom, ali i na druga brojna mjesta u kojima zajedno s ova dva naroda žive i Srbi. Pogođen je objekt MUP-a na Zlatištu. U Mostaru se nastavljaju sukobi s JNA.

Jedanaestog aprila iz Višegrada stiže alarmantan apel: "Ukoliko ne prestane napad na Foču, za pola sata Hidroelektrana u Višegradu leti u nebo", tvrdio je Murat Šabanović poručujući da "tuku i Višegrad". U Foči borbe. U Modriči zauzeta stanica milicije. Haos u Zvorniku: progon nesrpskog stanovništva, grad je u plamenu.

Dvanaestog aprila drama u Višegradu se nastavlja. Iz Foče je izbjeglo 10.000 Bošnjaka. U blokiranom Zvorniku, koji opkoljava JNA, nastavljaju se zločini, izbjeglice dolaze u Tuzlu. JNA je opljačkala Soko u Mostaru.

Nastavlja se ofanziva na Sarajevo Trinaestog aprila Savjet za nacionalnu bezbjednost pozvao je srpsko stanovništvo da se na područjima "muslimanske BiH ne odaziva na posao".

Nastavlja se ofanziva na Sarajevo: s vojnog transportera pucano je na Mojmilo. Žestoke borbe oko aerodroma. Na Pale vojnim helikopterima dovezeni su dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore. U Foči je situacija dramatična. U Goraždu pucnjava, stanovnici se boje da ne dožive sudbinu Višegrada, Foče i Zvornika. Izbjeglice iz Zvornika svjedoče o užasima koje su doživjeli i vidjeli. U Foči masovne pljačke, otimačine, paljenja, silovanja.

Četrnaeestog aprila veliki pokret rezervista i pripadnika JNA prema Višegradu. Mostar u ratnom okruženju. U Sarajevu borbe na Dobrinji.

Petnaestog aprila u Foču je upućen konvoj pomoći koji nije prošao. Zvornik blokiran. Višegrad je u okruženju i pod potpunom kontrolom JNA. Te noći JNA gađa civilne objekte u Mostaru. S područja Vraca palo je 10 granata na GRAS. Nedeljko Prstojević, šef Kriznog štaba na Ilidži i šef ove općine poručio je da im pripadaju "dijelovi srpskog Trnova i Mojmila te kompletna Dobrinja, Nedžarići, Vojničko Polje i stara općina Ilidža s izuzetkom mjesnih zajednica gdje su Muslimani i Hrvati u većini". U Višegrad je ušao Užički korpus. Iz Foče kolona izbjeglica ide prema Ustikolini i Goraždu.

Plavšićka i Koljević donose odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti i mobilizaciji Teritorijalne odbrane na cjelokupnoj teritoriji BiH kao oružanih snaga Srpske BiH. Komandu nad Teritorijalnom odbranom i jedinicama MUP-a Srpske RBiH od 28. februara 1992. do 12. maja 1992. imali su Plavšićka i Koljević, koji su bili i predsjednici Savjeta za nacionalnu bezbjednost savjetodavnog organa Skupštine srpskog naroda u BiH.

Sedamnaestog aprila blokiran je Bosanski Šamac.

Perišićevo obećanje Osamnaestog aprila u okupiranim gradovima Foči, Bosanskom Šamcu, Derventi, Višegradu, nakon progona nesrpskog stanovništva već je uspostavljena srpska vlast.

Devetnaestog aprila GRAS je ponovo granatiran. Sarajevo je ostalo bez gradskog prevoza. Nastavljaju se napadi na Sarajevo. Kolone izbjeglica bježe iz gradova koje napadaju zajednički rezervisti i JNA.

Dvadesetog aprila Momčilo Perišić ostvaruje prijetnju i zbog nestanka dvojice pilota granatira Mostar. Piloti su se prijavili TO-u BiH. Na Ilidži su postavljene barikade kojima su se odvojili od ostatka grada.

Dvadeset prvog aprila od ranih sati traju žestoki napadi na Sarajevo. Granate padaju svakih 15 sekundi. Pogođena je zgrada Energoinvesta, RTV dom, Elektroprivreda, Unis, Parlament… Ulične borbe vode se na Grabavici i u Hrasnom. Rezervisti i JNA okupirali Vlasenicu.

Dvadeset drugi april: Sarajevo je bombardirano cijelu noć. Najžešće borbe vođene su na Ilidži gdje su stigli Beli orlovi. JNA nastavlja napade na Mostar

Dvadeset treći april: Nastavljeni su žestoki sukobi na Ilidži dok je artiljerija JNA gađala ovo naselje. Totalna informativna blokada Srebrenice, Zvornika, Bratunca. Fočanska sela u plamenu.

Dvadeset treći april: Granate su cijelu noć padale na sarajevska naselja Sokolović Koloniju, Ilidžu, Butmir, Hrasnicu, Kovače.

Dvadeset peti april: novi dokazi o zločinima u Zvorniku. Sukobi u Bosanskoj Krupi.

Dvadeset šesti april: U do tada najžešćem raketiranju Mostara poginulo devet osoba. Mostarsko raskršće JNA prepustila srbijanskim teritorijalcima. Stanovnici Vlasenice i Srebrenice u zbjegovima.

Dvadeset sedmi april: Predsjedništvo RBiH donijelo je odluku o povlačenju JNA s teritorije BiH. U Mostaru je general Perišić ponovo održao obećanje: grad je žestoko granatiran. Raketirani su Busovača i Vitez.



Razgovor: Mladić - Vukašinović
Predsedništvu mi još jedan plotun pali



MLADIĆ: Mladić.

VUKAŠINOVIĆ: Izvolite, druže generale.

MLADIĆ: Odakle ti najbolja artiljerija tuče?

VUKAŠINOVIĆ: Sa Hreše.

MLADIĆ: Je li sa Hreše?

VUKAŠINOVIĆ: Jeste.

MLADIĆ: Je li imaš najbolju situaciju tamo?

VUKAŠINOVIĆ: Imam.

MLADIĆ: Šta predlažeš da tuče?

VUKAŠINOVIĆ: Pa, evo, ja sam naredio tri plotuna, ovo što ste maloprije naredili.

MLADIĆ: Dobro, to si naredio. Koje ciljeve mi predlažeš?

VUKAŠINOVIĆ: Ja više ne bih po ovim ciljevima, prenio bih vatru ovamo na Pofaliće.

MLADIĆ: Nemoj, šta ćeš na Pofalićima?

VUKAŠINOVIĆ: Zato što smo samo jedan plotun po njima.

MLADIĆ: Velušiće tuci, Velušiće.

VUKAŠINOVIĆ: Velešiće.

MLADIĆ: Velešiće.

VUKAŠINOVIĆ: Razumem.

MLADIĆ: Velešiće tuci, i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo. Tuci ono, oko one Humske gore, i Đure Đakovića.

VUKAŠINOVIĆ: Razumem.

MLADIĆ: Je l' ti jasno?

VUKAŠINOVIĆ: Razumem.

MLADIĆ: Ali idi na artiljerijsko osmatranje, da ne mogu da spavaju, da razvučemo pamet njihovu.

VUKAŠINOVIĆ: Razumem.

MLADIĆ: Predsedništvu mi još jedan plotun pali!

VUKAŠINOVIĆ: Razumem, druže generale!


Razgovori: Mladić - Tolimir - Doko
Bude li falila dlaka s glave ili koloni ili bilo šta, neće biti Sarajeva!



MLADIĆ: Mladić, general.

TOLIMIR: Druže generale.

MLADIĆ: Kaži.

TOLIMIR: Oni su insistirali na nekoj municiji. Zvao direktno ovdje Alija Izetbegović. Ostavili smo 15.000 metaka, 7, 62mm.

MLADIĆ: Gdje ste ostavili?

TOLIMIR: Ovdje u kasarni.

MLADIĆ: Što ste pristali na to?

TOLIMIR: Pa, ne daju da se krene...

MLADIĆ: Ne daju, oni sada traže da uđu i u kasarnu...

TOLIMIR: Ne, ne, ne, dogovorio sam ja to.

MLADIĆ: Nikakvu kasarnu! Ako uđu u nju, bit će tučena!

TOLIMIR: Ne, jasno, neće oni ulaziti...

MLADIĆ: Ostaje kasarna u takvom stanju u kakvom je, municiju nisi smeo da daješ!

(...)

MLADIĆ: Nisi smeo! Daj mi Doka!

TOLIMIR: Sad smo to jedva završili...

MLADIĆ: Daj mi Doka!

TOLIMIR: Izišao je napolje.

(...)

TOLIMIR: Oni su sad kao postigli saglasnost jer je Delimustafić pravio probleme i Alija Izetbegović.

MLADIĆ: Bude li falila dlaka s glave ili koloni ili bilo šta, neće biti Sarajeva!

TOLIMIR: Razumem.

MLADIĆ: I tako mu prenesite!

TOLIMIR: Razumem.

MLADIĆ: I nemojte mi proširivati vaše amandmane i vaše kompetencije.

TOLIMIR: Razumem, druže...

MLADIĆ: Ništa im više nemoj ni za jotu popustit'!

TOLIMIR: Razumem, druže generale.

MLADIĆ: Oni su dužni da kasarni dozvole celoj da izađe. On garantuje glavom. I mene ne interesuje njegova glava. Sve su njihove glave u mojim rukama!

TOLIMIR: Razumem, druže...

MLADIĆ: I neće ih nijedan imati ukoliko budu nastavili ovako!

TOLIMIR: Razumem.

MLADIĆ: Recite gospodinu Doki, da sam naredio, ako neće mirno, pokupite se, vratite se nazad. Nek' ostanu u blokadi!

TOLIMIR: Razumio.

(...)

DOKO: Halo?

MLADIĆ: Da, molim.

DOKO: Generale.

MLADIĆ: Ja?

DOKO: Imate potpunu garanciju.

MLADIĆ: Jeste vi, Doko?

DOKO: Jesam.

MLADIĆ: Slušaj 'vako.

DOKO: Recite.

MLADIĆ: Doko, nemoj da se igrate sa mnom...

DOKO: Ne igramo se...

MLADIĆ: Slušaj, kad ja govorim.

DOKO: Recite.

MLADIĆ: Nemoj da mi upadate u reč.

DOKO: Hajde, hajde.

MLADIĆ: Nemojte vi meni da proširujete, gospodine Doko, zahteve. Tu je trebalo da ostane ono što je ostalo, i to ti je dato. I tražio si mi sada municiju, a onda ti ovi najavljuju, tražiš razminiranje kasarne.

DOKO: Nema problema.

MLADIĆ: Nemoj slučajno da si uveo ljude u kasarnu, istog momenta ću je tuć'!

DOKO: Nema problema.

MLADIĆ: I nećeš imati od kasarne ništa, i još ću tući Predsedništvo!

DOKO: Halo, halo.

MLADIĆ: Slušaj me šta govorim.

DOKO: Ma nemojte tako galamiti vi na mene! Slušajte, da ja vama sad kažem!

MLADIĆ: Čekaj, bre!

DOKO: Pa nemoj, bolan, pa ako je u tebe oružje, u mene je srce! Sačekaj da ja tebi kažem! Niko neće ući u kasarnu!

(...)

MLADIĆ: Ipak da budemo mirni.

DOKO: Tako i ja kažem.

MLADIĆ: Ovako. Ljuti me što ste vršili pritisak na moje oficire i tražite municiju.

DOKO: Slušaj. Vi kažete vaše oficire, a kažu ovdje ovi da su oficiri druge armije. Pa nemojte tako, bolan, ja razgovaram s vodstvom armije Savezne Jugoslavije.

MLADIĆ: Razgovarate vi...

DOKO: A s tobom ću razgovarati u svako vrijeme kao s komandantom srpske vojske, kad dođe to vrijeme. Je l' pošteno?

MLADIĆ: U mojim je rukama rešenje ključa toga i u vašim.

DOKO: Pa, dobro, to je tvoj problem...

(...)

MLADIĆ: Nije bitno da li vi znate ili ne znate, i nemojte nikakve ustupke, ako hoćete, dajte da to ide mirno i nema potrebe niko u kasarne da ulazi. Niti će moji ulaziti, niti vaši. I kasarna je nebezbedna za ulazak i mojih i vaših, posle ćemo u miru da ih napravimo bezbednim.

DOKO: U redu, sve se slažem. Sve se slažem.

MLADIĆ: E, tako. I nema potrebe da proširujete sada aneks i nove ugovore.

DOKO: Halo, ne proširujem ništa, ako ti kažem kad bude to tvoja vojska, ti imaš pravo raspolaganja s njom. A ja sad hoću da ona bezbjedno dođe dole do tebe i ništa više.

MLADIĆ: Je li vi garantujete bezbedan polazak?

DOKO: Garantujem.

(...)

TOLIMIR: Halo?

MLADIĆ: Tolimire?

TOLIMIR: Izvolite, druže generale.

MLADIĆ: Znači, garantuju bezbednost i sigurnost?

TOLIMIR: Oni garantuju.

MLADIĆ: I pored toga što ste pogrešili, i dali tamo, Boškoviću generalu reci da ne proširuje ništa, ni svoje, ni vaše, ni bilo čija ovlašćenja, to što ste uradili, uradili, dalje da se kreće. Ni o kakvom razminiranju, ni miniranju, ni sređivanju, kasarna ima da se zaključa fino lokotom, i da ide dalje po planu. U kasarnu nema potrebe da ulazi ni naša vojska, ni njihova.

TOLIMIR: Razumem.

MLADIĆ: Ko bude ušao u kasarnu, grdno će se pokajati. Jer je dugme kod mene.

TOLIMIR: Razumem ja.

MLADIĆ: Slobodno mu reci, dugme je kod mene na stolu!

TOLIMIR: Razumem, druže generale, i pratite ovo, jer mi imamo dojava da postoji mogućnost zasede.

MLADIĆ: Oni su napravili zasede, vi upozorite gospodina Doku, rasporedili su se tamo, i zolja, i slični njemu, i neka njih ima, i krenite, mirno, staloženo, u gotovosti, ukoliko budete napadnuti, da se tučete. A ja ću onda da radim svoj posao kako znam. Ali ja mislim da oni ne smeju žrtvovati Sarajevo radi jedne kolone ili tri kasarne.

TOLIMIR: Razumem, druže generale.

[staza]

Zlatko je odavno trebao da prica kao sto je sinoc u onoj emisiji, al dobro, nikad nije kasno, svako dodje tobe, kad-tad, pa makar i pred izbore