Ne razumijem čemu veličanje prošlih vremena, kad su žene prale, kuhale, peglale, djecu gojile, njive obrađivale, poturale leđa i gdje su trebale i gdje nisu, a za sofru zadnje sjedale jer valja namiriti sve i svakoga. Od djece, muža, pa do svekra i svekrve, pa ponekad i zeta i zaove i snahe i snahinice. Šta je tu za veličanje?! Da, trebalo je biti borac i to veliki da se sve to podnese, posebno u društvo koje te nije računalo ni u šta, i pitalo te se za stav i mišljenje isto koliko i kravu u štali. I kao što reče Euridika, sada te žene, ako su žive, imaju osteporozu, artritis, šećer, holesterol i niz bolesti za koje vjerovatno ni one same ne znaju da ih imaju.
I čemu uporna rasprava oko kuhanja žene. Za žene se smatra da trebaju kuhati samo zato što ih godinama društvo i prije svega patrijarhat u kojem živimo indoktrinira tako. Sad ako oboje dođu sa posla kući u isto vrijeme, on sjedne i uzme daljinski, eventualno otvori pivu, a ona da još i razvlači pitu, a ako imaju djece, da ih presvlači, pomaže oko zadaće, kupa i zabavlja, da bi on mogao reći kako je ona "pravo žensko" - žena, majka, kraljica
Ne znam da li sam jaka žena, ne znam ni šta podrazumjevate pod jakom ženom jer hoćete pod jakom ženom predstaviti egoistične, egocentrične žene, ekstremne u svom feminizmu, koje bi da nemaju nikakve obaveze a imaju sva prava. Tako neki ovdje predstavljaju pojam "jake žene".
Znam da vjerovali ili ne, ja mogu sve sama. Mogla sam sama bez roditelja kad mi je bilo najteže, mogla sam sama bez prijatelja kad mi je najviše trebao, mogu i bez muškarca odavde pa do kraja života.
Znam da mogu, umijem i sposobna sam da sve sama u svom životu stvorim. Sebi krov, hljeb, sve sitne i velike užitke. Sve što ne znam, a muškarci bolje znaju od mene, mogu naučiti. Da li ću jednako spretno promjeniti gumu na autu kao neki muškarac? Vjerovatno ne. Ali da li ću znati i moći? Kada mi bude bilo potrebno - hoću sigurno. Dovoljno da zadovolji moje potrebe.
Stvar je u tome da ne želim sama. Da želim sve napola djeliti sa drugim, ili ako ne napola, onda onako kako je pravedno.
Ja znam da mogu sama i da sam dovoljno jaka za to, ali isto tako znam da
ne moram sama.
Ali to ne znači da ću pristati na išta manje od onoga što zaslužujem, samo da ne bih bila sama.
)
