Forum Klix.ba

edo_79 wrote: Uvijek ... ama baš uvijek sam stajao uz nju ... bilo mi je bitno njeno mišljenje i sve sam htio uz dogovor ... nikad nisam zanemario ni najmanju sitnicu jer upravo te sitnice su najopasnije ... taj dan uoči svađe bili smo kod doktora .. imala je jaku upalu bubrega i otišli smo skupa kod doktora .... zamolila me da odem s njom ... i otišao sam ... kad smo izašli htjela je da svratimo do butika da kupimo meni majicu i njoj hlače ... i onda nas je moj stari zvao pitao imamol kakvog posla i jesmo li slobodni da idemo na kafu ... pitao sam je i pristala je jer nisam htio niko da dominira u našem braku ... znači nema šefa i šefice postojimo samo MI ravnopravni .... onda me je pitala dali bi smjela otići svojoj mami nije je dugo vidjela (a otac i mati su noć prije bili kod nas) ... rekao sam ovako citiram '' nije problem, eto otići ćemo sa mojim starim na kafu, na šta se ona složila, onda ćemo otići do stana da jedemo jer nismo ni doručkovali ... ako nemožeš ti napravit jelo napraviću ja i onda hajd nije problem''. I došli smo u kafić ona se pozdravila sa mojim ocem sjeli smo i ugleda ona mamu svoju i tetku s druge strane ulice i kaže meni smijem li otić pozdravit se s mamom ... ja se odgulio smijat reko jesi ti normalna pa mati ti je pobogu gdje ćeš me to pitati.... otišla je stajala s njima par minuta i vratila se bacila mi 5 maraka na sto uzela tašnu i otišla bez riječi.... došla je kući u pola 10 naveče i počela da vrišti zato što je moja mama nazvala da je pita kako je i pitala gdje sam ja... eto od čega je sve počelo .....

edo_79 wrote:Evo da i ja malo dušu olakšam.....

Upoznasmo se prije neke dvije godine, bezveze nekako ja s jaranom sjedio njemu rođendan bio neke gluposti valjali i pojavila se ona, roza šeširić prelijepe smeđe okice, sjela s nama jer je bila komšinica od mog jarana, on lafo ode do wc-a i počela tako priča, ja joj prosuo testove po podu, izblamirao se odmah na početku al eto morebit da je tako trebalo da bude.

Čim je otišla tražio sam njen broj telefona od jarana jer, neznam kako to da objasnim, desilo se nešto u tom samom susretu. Prošlo je par dana opet s rajom sjedio jarana mi drugi dobio posao kad mi taj moj jaran traži broj telefona, reko druže popio sam al ne toliko da tražim sebi muško, nasmijao se upisao broj tel i ode.

Nedugo zatim mi neko odzvoni, vidim neki levi broj, kad stiže poruka evo me u čošku, bila je sa sestrom, ja valjda se ohrabrio, popio par piva pa se i jezik razvezo a i srce naraslo, priđem joj i pitam je da izađemo i ona pristane.... kako sam tad bio sretan.

Sutradan s posla pravac pješke spucam u grad ( nekih 5Km) da se nađem s njom i odemo na kafu nas dvoje, sjednemo jaranski se ispričamo, sve sam joj o sebi rekao nisam htio uopšte da izmišljam neke priče i valjam šuplju, neznam na neki čudan način sam mislio da ona to ne zaslužuje. I počeli se zabavljat.....

I 6 mjeseci samo se zabavljali, ja na poslu ona na poslu i na taj dan, kad je bilo 6 mjeseci zabavljanja kroz dopisivanje ona mene pita imal kakvih cura, ja joj kažem ma jok ba ja sam oženjen već 6 mjeseci ne tražim cura, pitala me šta ću ženi kupit za 6 mjeseci i ja joj reko kupit prsten, pitala me jel ja to nju zaručujem i jesam li ozbiljan i kažem joj nikad ozbiljniji u životu .... pristala je.

Cijelu platu sam potrošio na prsten ( ako se 350 maraka može nazvat platom) kupio ga i od srca joj ga poklonio. I tad smo već odredili datum kad ćemo se uzeti, oboje smo se složili da je vrijeme da se smirimo i počnemo živit samo stalno NAŠ život. Pred veče ja dobio 15maraka na kladionici i odem u radnju kupim nam 6 šoljica, evo reko od mene red je da se počnemo kućit pomalo..

Nismo htjeli ni kod mojih ni kod njenih... iznajmili smo sebi mali stan i počeli da živimo, radila ona radio ja ... imalo se para za poplaćat račune, izać na kaficu il piće s rajom a i ostavit koji dinar u stranu.

I tako godinu dana .... onda jednu veče se bezveze posvađamo radi gluposti, zapravo posvađamo se radi drugih, onaj stari dobri odnos svekrva-snaha i tako te gluposti, molio sam i preklinjao da to sve pusti na miru da se ne osvrće na ta sranja i da može da živi bez mojih kao i ja bez njenih. Počela je da vrišti, vrijeđala me a ja sam samo šutio, kontam hajd reko huja je neka proći će je .... i stvarno tako i bi... prošlo je i sjednemo ko dvoje normalnih ljudi da pričamo ... reko sam joj da niko nije vrijedan nas dvoje i da možemo sami sve da postignemo dogovorom... da prestane slušat druge ( i moje i njene) i njihove želje kako da mi živimo jer to nije nikakav razlog da si uništimo živote ... i da je do nje da odluči... ako ćemo živit ko ljudi da živimo... a ako nećemo... ja joj neću branit ništa..... mada mora znati da više kući nikad neće biti isto ko što je bilo kad se vrati mami i babi....

Al od priče slabe fajde ... ujutro sam otišao da platim još neke račune ... kad sam se vratio torbe su već bile spakovane ... molio sam je da razmisli šta čini ali ne ... bila je odlučna da ode ... došli su joj i starci ... konto sam reko oni će je urazumiti ali osim njene majke niko riječi rekao nije.....

Nismo se čuli nekih 10-ak dana i onda mi poslala poruku ... '' Šta ima'' ... počeli smo se dopisivati tako opet ispočetka i onda se jedan dan ponovo pojavila na vratima ... došla na kafu ... viđali smo se sve dok to njen stari nije provalio i onda je on dolazio po nju na posao tako da joj nije dao da mi priđe blizu ... majka joj je u međuvremenu rovila po tašni i našla mobitel te pročitala sve naše poruke ....

Onda je prije nekoliko dana došla kod mene da mi kaže kako hoće da mi se vrati i da živimo skupa ... planirali smo da imamo bebu i već počeli da biramo imena ... i otišla je kući da im sve kaže ... rekla je svojoj mami da me voli i da hoće da mi se vrati i majka joj je rekla da ona nema ništa protiv da mi se može vratiti ali da mora sa ocem popričati .... i on joj je rekao da joj ne brani ali ako mi se vrati ... njemu više nije dobrodošla u kuću da zaboravi i njega i kuću gdje je živila, da joj mati može doći kad hoće a da joj on nikad doći neće te da je umrla za njeg. Za mene je rekao da sam fukara koja ima 31 godinu a nema ništa svoje, nema gdje živjeti i da nisam sposoban za život. A zaboravio je da radimo i ja i on u istoj firmi... i da nikad od njeg nisam ništa tražio ne zato što ga mrzim već zato što ako bih to učinio mojih 10 prstiju ništa nebi vrijedilo.

Ona izgleda nije mogla da se pomiri s tim te je odlučila u četvrtak da mi napiše poruku: '' Ovo je moja zadnja poruka koju ti pišem, nemoj se uzalud nadati ja ti se neću vratiti, bolje je ovako, promijeniću broj da se više ne čujemo. SRETNO'' i to je bilo to.....

Jučer mi dođe poruka s njenog broja ... izgleda da ni ona sama više nezna šta hoće ... da joj je biti samnom ali i da ispoštuje ono što joj njeni roditelji traže....

Nikad gori mjesec dana u mom životu .... sve mi se pred očima srušilo u jednom jedinom momentu ... a samo sam htio da je volim i da me voli ... živili smo skupa ... dijete smo htjeli zaboga ... šta ima loše u svemu tome ????

Nemogu da povjerujem da možemo biti godinu dna u braku i niko nemože da stane između nas... bili smo najjači na svijetu... i onda se pojavi njen stari kaže joj nemože više to tako .... i PUF ... sve nestane ... dali ona zna šta čini ... da gubi prijatelja kakav joj otac i mati nikad neće biti ... da gubi oslonac ... mene koji sam ostao tu uz nju kad je svi ostave i kad joj svi leđa okrenu ....


Bojim se kako vrijeme prolazi da mi sve više i više postaje svejedno... hladim se na to sve ... jer mi je dosta više šuplje priče tipa ja te volim , sve bi učinila za tebe a mi i dalje rastavljeni .....

Ja mislim da su dokaz prave ljubavi DJELA a ne RIJEČI, zar ne ?!

Oprostite što sam vas gušio svojim monologom al et .... reko da malo pustim srcu i duši na volju.....

edo_79 wrote:Eh evo i mene ... nažalost gotovo je između nas dvoje..... evo i dokaza

(Ona) 08:20 - Kako mi možeš reći da sumnjaš da te volim? Hej moj edo, ja znam kako ti je bila sam u istoj situaciji
i prebolila sam, i ti ćeš to je najbolje za oboje, imam osjećaj da mi je Bog sve vratio, kroz sve sam
prošla, samo mi je žao što si ti u svemu ovome nedužan.

(Edo) 08:37 - Kad me poželiš sjedi, zapali cigaru i sjeti se da si me TI otjerala od sebe a Bog ti vraća jer si pogriješila.
Volim te a mrziš me. Ako kad budeš znala sama živit i sama donosit odluke javi se a dotad zaboravi i mene
i ovaj broj. Pa ti misliš da je život i brak zajebancija? E kako si ti zelena srećo moja.... Uostalom to je
tvoja odluka i živi s time.

Toliko o našoj ljubavnoj storiji ... sad je vrijeme da nastavim dalje i da nađerm nekoga ko će me cijeniti, voljeti i poštovati ovakvog kakav jesam i neće se bojati da živi samostalno i donosi odluke za sebe... za NAS.....

edo_79 wrote:Eh evo i mene ... nažalost gotovo je između nas dvoje..... evo i dokaza

(Ona) 08:20 - Kako mi možeš reći da sumnjaš da te volim? Hej moj edo, ja znam kako ti je bila sam u istoj situaciji
i prebolila sam, i ti ćeš to je najbolje za oboje, imam osjećaj da mi je Bog sve vratio, kroz sve sam
prošla, samo mi je žao što si ti u svemu ovome nedužan.

(Edo) 08:37 - Kad me poželiš sjedi, zapali cigaru i sjeti se da si me TI otjerala od sebe a Bog ti vraća jer si pogriješila.
Volim te a mrziš me. Ako kad budeš znala sama živit i sama donosit odluke javi se a dotad zaboravi i mene
i ovaj broj. Pa ti misliš da je život i brak zajebancija? E kako si ti zelena srećo moja.... Uostalom to je
tvoja odluka i živi s time.

Toliko o našoj ljubavnoj storiji ... sad je vrijeme da nastavim dalje i da nađerm nekoga ko će me cijeniti, voljeti i poštovati ovakvog kakav jesam i neće se bojati da živi samostalno i donosi odluke za sebe... za NAS.....

edo_79 wrote:Nema tu više jarane povratka ... meni je sad poslije ove poruke sve puno jasnije jer sam ja na kraju ispao hajvan zato što sam se očito uzalud borio da je vratim... i vidim da je sve bilo jednostrano ... samo je lijepo lagala i obećavala a ustvari je davno odlučila da je sve među nama gotovo.....

Sad je vrijeme da okrenem novi list u svom životu ... da bacim ovu godinu dana niz vodu ... što bi naš narod rekao
Show must go on...

edo_79 wrote:Naravno da ću preboljeti ... sad mi je nekako lakše kad znam na čemu sam .... nisam više opterećen time jeli moglo da bude ovako ili onako jer je ona otvoreno rekla kakvo je stanje sad .....

(edo) 10:02 - Ti da mene voliš tebi ni Bog nebi mogao zabraniti da se vratiš a to što se vadiš na starce to je tako djetinjasto.
Odlazim, a kajat ćeš se zapamti i ostatak života ćeš u drugima tražiti ono što sad gubiš zlato moje, PRIJATELJA!
Jer lako je naći momka i šemu ali danas je teško naći nekoga ko će te razumjeti i cijeniti zbog toga što jesi, sa
svim tvojim manama i vrlinama. Zbogom......

To je bila moja oproštajna poruka .... vrijeme je da se otrgnem iz svega ovoga i dignute glave nastavim dalje, jer sigurno tamo negdje postoji neko kome ću biti bitan i ko će me prihvatiti ovakvog kakav jesam.....

edo_79 wrote:Naravno da ću preboljeti ... sad mi je nekako lakše kad znam na čemu sam .... nisam više opterećen time jeli moglo da bude ovako ili onako jer je ona otvoreno rekla kakvo je stanje sad .....

(edo) 10:02 - Ti da mene voliš tebi ni Bog nebi mogao zabraniti da se vratiš a to što se vadiš na starce to je tako djetinjasto.
Odlazim, a kajat ćeš se zapamti i ostatak života ćeš u drugima tražiti ono što sad gubiš zlato moje, PRIJATELJA!
Jer lako je naći momka i šemu ali danas je teško naći nekoga ko će te razumjeti i cijeniti zbog toga što jesi, sa
svim tvojim manama i vrlinama. Zbogom......

To je bila moja oproštajna poruka .... vrijeme je da se otrgnem iz svega ovoga i dignute glave nastavim dalje, jer sigurno tamo negdje postoji neko kome ću biti bitan i ko će me prihvatiti ovakvog kakav jesam.....

edo_79 wrote:Već mjesec dana Zoya ja sam prolazio kroz te uspone i padove, kad sam bio ljut do podne na sebe a od podne na sve oko sebe, priznajem bio sam ljut i na nju, i sve to .... ali sad se bojim da sam došao do te tačke gdje sam se pomirio da nas dvoje više nećemo biti skupa .... jedino kakvo čudo da se desi a ja ne vjerujem pretjerano u čuda ... zadnji put sam se osvrnuo na ono staro ... i sa bolom u duši nastavljam dalje svjestan da je sve ono što je bilo ustvari NESTALO ... raspršilo se i da moram sve ponovo ispočetka ....

Oprostio sam ja njoj sve ... jer nisam zlopamtilo a i u ime svega onoga što je lijepo bilo opraštam joj i ne zamjerim joj nimalo nit se ljutim na nju .... na kraju krajeva ona je ta koja je donijela konačnu odluku i ja ću to poštovati bez obzira koliko teško bilo ....

Hvala u svakom slučaju na savjetima i na podršci .... SRETNO i tebi ( ko da idemo u rudnik )