salik79 wrote:arzuhal wrote:salik79 wrote:
...i gdje sam ja to rekao da sam sija?!
Ne znam jesi li ikada rekao da si šiija (da li si ti ili neko drugi ovo ili ono, to mene posebno i ne inetresuje niti od toga pravim bilo šta, pa ni problem, da se razumijemo, samo volim biti načistu ponekad pa pričam s ljudima, pitam ih ponekad iz zantiželje a ponekad jer budem zbunjen nekim kontardiktornostima, itd
), ali kad već to spominješ, da te pitam: jesi li sunija? Pretpostavljam pozitivan odgovor, a ovo te ustvari pitam zbog narednog pitanja, kojeg možda možeš i pretpostaviti, ako mi prvo odgovoriš na ovo prvo
Bosanski sunit, Hanefijskog mezheba, sufija (tzv. oglavacka skola), zaljubljenik casnog Ehli-Bejta a.s., sejh Salihov murid...Ne pretpostavljam, pitaj?
Onda me to raduje, iskreno. Prije nego postavim pitanje, hoću nešto da napomenem, da ti budu jasniji neki moji stavovi, viđenja, onako generalno, pa i u našim međumuslimanskim slučajevima...
Naime, ja se - na temelju što vlastitog iskustva i upotrebe vlastitog zdravog razuma, što onog tuđeg isksutva što sam čuo ili pročitao - zalažem za (što veću) slobodu da svaki pojedinac može da živi svoj identitet, da ga iskaže, da mu se ne brani to, itd. Toliko sam puta čuo od naših ljudi, nevezano za etničku ili vjersku pripadnost, kako nisu smjeli ovo ili ono, kako su morali kriti nešto, kako se istina mela pod tepih, moralo se šutit o nečemu ili nešto prešutkivati zarad nekog "višeg dobra" (a to ili ti prigovori se nekako najviše tiču komunističkog razdoblja, ali i inače, od Osmanske carevine, preko AU monarhije ili Karađorđevića, pa do danas - uvijek imaš nekog ko se žali na neki period i uskraćivanje slobode da bude to što jest) da se u meni organski razvila potreba da se borim za to, da to postane jedno od mojih načela u mišljenju i djelovanju: daj nek čovjek bude Bošnjak ili Bosanac, ma šta god on mislio pod tim, neka bude Srbin i Hrvat, musliman, katolik, vegeterijanac, ne znam...Nek ljudi pričaju srpski, hrvatski, bosanski, daj odmah vamo ćirilicu ako je neko brani!
Ja sam na strani Vladimira Arsenijevića koji kaže kako naše međuetničko, međunacionalno zbližavanje, novo upoznavanje, pomirenje i sve ostalo mora i može ići samo onda kada jedni drugima dozvolimo da budemo to što jesmo ili želimo biti do kraja, a ne da se ide do tog istog pomirenja na način da se namjerno zanemaruju naše različitosti, da ih se potiskuje već se stalno neko (neka ideologija, neka politička misao) upinje da nas odmah "izjednači" na način da oguli s nas te naše različitosti kao kada oguliš koru banane kako bismo bili što jednakiji jedni drugima - Arsenijević ovdje navodi kao kontra primjer stavove Ivana Lovrenovića koji se baš nekako zalaže za tu ideju.
I Arsenijević to smatra pogrešnim jer mi opet ponavljanom istu grešku 8onu na koju se narod žalio vazda, kroz historiju): hoćemo nekako da ljudima "oduzmemo" njihove različitosti jer, eto, želimo da ih što prije pomirimo, da ih zbližimo, da im ukažemo na ono što ih spaja a ne ono što ih razdvaja.
Koliko god to naprvu djelovalo paradoksalno, ja, kako rekoh, podržavam stav Arsenijevića koji smatra da tek kada pustimo ljudima slobodu da se razmašu s različitostima svojih identiteta, kada imaju slobodu da u punini žive svoj idnetitet i nemaju nikakav pritisak zbog toga, imat ćemo šansu da se ljudi međusobno zbližavaju i upoznaju, da se mire i pomiruju. Na kraju (ili na početku) i Kur'an baš ukazuje da te različistosti i ejsu razlog i početak međusbnog upoznavnja različitih plemena, naroda, rasa, to je prednost ako se imalo ima pameti, a ne razlog razdora i sukoba.
Dakle evo jednog primejra o čemu mislim i o čemu govorim (u svoje ime, dakako): smatram da je daleko bolje, korisnije, potrebnije, ljekovitije za neko društvo i međubno razvijanje povjerenja i dobrih odnosa kada (naprimjer) neki Srbin, pravoslavac, čovjek koji redovno ide u crkvu, posti, moli se, pobožan je, itd. ustane u zaštitu nekog muslimana ili muslimanskih vrijednsoti i običaja, nego kada to učini neki Srbin koji nema dodira ni sa kakvom vjerom pa ni pravoslavljem s kojim je tradicionalno vezan. Ja time ne želim da umanjim vrijednost zalaganja nekog Srbina-ateiste samo zato što nije vjernik, nego hoću da ukažem na naša iskustva a ona su takva da je veoma važno da neko iz "suprotne ekipe" ustane u zaštitu onih vrijednosti koje i sam za sebe želi.
Ovo vrijedi i na relacijiama vjernici - ateisti, također.
Tek tada, kada krenemo tim putem da se, istovremeno, (1) povezujemo na onom nivou gdje dijelimo
istosti, a (2) uvažavamo i poštujemo
različitosti, možemo očekivati slobodnija i sretnija društva i bolju budućnost.
Ja se uvijek zalažem za ovu opciju, barem pri trenutnoj pameti. A onome ko ima nešto protiv mene jer ne podnosi različitost koju ja živim ili koju zastupam, nimalo ne bježim da mu stanem na crtu...
E, sad, kada pričamo o odnosu sunija i šiija (u ovom kontekstu kojeg sam izložio prethodno): mene uopće ne interesuje kada neki sunija brani ehli-sunnet ili kada neki šiija brani i zastupa vjerovanje šiizma, to je tako očekivano i dosadno...Kao što me ne privlači i nije mi interesantno kada neki Bošnjak brani prava Bošnjaka, ili kada Srbin brani prava Srba, itd. Ali me itekako zanima ako vidim da neko ko vjeruje, živi, radi na način neke grupe (vjerske, etničke, političke, nebitno) ustaje u odbranu prava i vrijednosti neke druge grupe. Tako me zanima i čini mi se veoma vrijednim kada neki sunija nastoji da zaštiti prava šije ili šija ustane da zaštiti prava sunije, i tako dalje.
Ali šta je ovdje bitno: da taj koji ustaje da ukaže vrijednosti neke drukčije ili druge grupe, da zaštiti neka prava te druge strane,
živi različitost od te grupe, ali suštinsku različitost u onome što ih razdvaja, ali ipak želi da radi na zbližavanju. Ima ljudi koji misle da bismo mi u BiH, recimo, svi trebali biti ateisti da bismo mogli konačno da zajedno živimo u miru, da su religije generatori mržnje i sukoba, itd. Ja taj stav smatram beznačajnim.
Ti kažeš da si bosanski sunija i pripadnik hanefijskog mezheba. To onda znači da ti slijediš sunijsku akidu, a ta akida je izražena u djelima kao što je Ebu Hanifin
Fikhul-ekber ili Tahavijina
Poslanica, u djelima i učenjima imama Maturidije ili imama Eš'arija, Nesefija, sve do danas, doneseno i do nas u Bosni i objašnjeno, preko djela naših alima poput Hasana Kafije Pruščaka, Šejha Juje ili Mehmeda Handžića, ili mnogih drugih, nespomenutih...
Prema (toj) sunijskoj akidi nedvosmisleno se vjeruje da su vrijednosti četvorice najvećih ashaba Pejgambera, alejhi-selam, poredani istim redom kako su oni vršili vlast poslije njega: najvredniji ashab je hazreti Ebu Bekr, pa onda hazreti Omer, pa onda hazreti Osman, pa onda hazreti Alija, radijallahu anhum. Jel ti prihvataš ovakav poredak i ovakvo vjerovanje u vrijednosti ashaba? Ljubav prema nekom konkretnom ashabu, recimo prema hazreti Aliji, ne umanjuje i ne mijenja ovu stvar ukoliko se ona takvom prihvata. Znači može čovjek reći da smatra Ebu Bekra vrijednijim ashabom, ali da mu je srcu bliži Alija.
Ovo je jedno od par pitanja zbog kojih i postoje sunije i šiije i podjela među njima (druga su pitanje imameta i sl. koja proističu iz ovog prvotnog pitanja). također, u korpsu ovih pitanje dolazi i stav prema ashabima generalno.
Da li, dakle, smatraš i vjeruješ da su, evo, Ebu Bekr i Omer ispred Alije ili ne?
definisi to pa da znam jesam li ili nisam
Secam se kad ga je Zakir Naik upotrebio protiv naivnog ateiste i totalno ga razoruzao argumentima. Kazes kako ti se drug porodio i da pogodis pol deteta a on musko ne moze roditi eheheh 
onda moras uci u tu temu jer te izazivaju.
