Ukrajina, nov i vrlo važan prostor na euroazijskoj šahovskoj ploči, ima sve značajke geopolitičke osi,
obzirom da sama činjenica njezinog postojanja kao samostalne države pomaže u transformaciji Rusije.
Bez Ukrajine Rusija prestaje biti euroazijskim imperijem. Rusija bez Ukrajine još uvijek može težiti
imperijalnom statusu, no u tom bi slučaju taj imperij bio pretežito azijska imperijalna država,
vjerojatno stalno uvlačena u iscrpljujuće konflikte s probuđenim narodima središnje Azije, koji bi uz
podršku islamskih zemalja s juga nastojali ponovno osvojiti svoju neovisnost. Pored toga, i Kina bi se
vjerojatno protivila restauraciji ruske dominacije u Središnjoj Aziji, obzirom na svoje rastuće
zanimanje za novonastale države na tom području. No, ukoliko bi Moskva uspjela vratiti nadzor nad
Ukrajinom, s njenih 52 milijuna stanovnika, znatnim prirodnim bogatstvima i izlazom na Crno More,
Rusija bi automatski ponovno stekla sve što joj je potrebno za stvaranje snažne imperijalne države,
obuhvaćajući Europu i Aziju. Gubitak samostalnosti Ukrajine imao bi izravne posljedice na Središnju
Europu, a Poljska bi se pretvorila u geopolitičku os na istočnoj granici ujedinjene Europe.
Shodno tomu, proces širenja Europe i povećavanja transatlantskog sustava sigurnosti vjerojatno će se
razvijati kroz pažljivo promišljene stupnjeve. Uz pretpostavku trajne američke i zapadnoeuropske
privrženosti i podrške tom cilju, spekulativan, ali vjerojatno i donekle realističan vremenski raspored
tih faza mogao bi izgledati ovako:
1. S 1999. godinom, prve će članice iz Središnje Europe biti pripuštene u NATO, iako do njihovog
članstva u EU vjerojatno neće doći prije 2002. ili 2003. godine.
2. U međuvremenu će EU inicirati pregovore o uključivanju s Baltičkim republikama, a NATO će,
vjerojatno, također pokrenuti pitanje njihovog, kao i Rumunjskog članstva, uz postizanje punopravnog
članstva do 2005. godine. U nekom trenutku ovog stadija može doći i do kvalificiranja nekih drugih
balkanskih država.
3. Pristupanje Baltičkih država moglo bi navesti Švedsku i Finsku da razmotre pitanje svog članstvo u
NATO-u.
4. Negdje između 2005. i 2010. godine, Ukrajina bi, poglavito ako ta zemlja u međuvremenu ostvari
značajan napredak na unutrašnjim reformama, kao i svojoj identifikaciji kao srednjoeuropskoj zemlji,
trebala postati spremnom za ozbiljne pregovore s EU-om i NATO-om.
U međuvremenu će se vjerojatno francusko-njemačko-poljska suradnja unutar EU i NATO-a znatno
produbiti, posebno u području obrane. Ova bi suradnja mogla postati i zapadna jezgra u odnosu na
neke šire sigurnosne aranžmane koji bi s vremenom mogli uključiti i Rusiju i Ukrajinu. Uzevši u obzir
posebni geopolitički interes koji Njemačka i Poljska imaju za neovisnost Ukrajine, može se
pretpostaviti kako će i Ukrajina s vremenom biti uključena u te posebne francusko-njemačko-poljske
odnose. Do 2010. godine, francusko-njemačko-poljsko-ukrajinska suradnja, koja bi obuhvaćala nekih
230 milijuna ljudi, mogla bi prerasti u partnerstvo koje bi snažilo geostratešku dubinu Europe
Iz knjige Velika šahovska ploča - Zbigniew Brzezinski (bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Cartera)U tom je pogledu Ukrajina bila od kritične važnosti. Rastuća američka želja za davanjem najviše razine
prioriteta američko-ukrajinskim odnosima i pomaganjem održavanja novostečene nacionalne slobode,
doživljena je u Moskvi – čak i među "zapadnjacima" – kao politika izravno usmjerena protiv vitalnog
ruskog interesa za eventualnim vraćanjem Ukrajine pod zajednički krov .Vjera kako će Ukrajina, kad-tad,
biti "reintegrirana" ostaje snažno usađena kod mnogih pripadnika ruske političke elite.5 Kao rezultat toga, rusko geopolitičko i
povijesno preispitivanje odvojenog statusa Ukrajine izravno se sukobilo s američkim stajalištem kako
imperijalna Rusija ne može biti demokratska Rusija.
pisana 90-ih godina...
Jedno je sigurno, ovaj sukob ne vode Ukrajinci između sebe... linija razdvajanja između istoka i zapada (SAD i Rusije) se pomjerila od Berlina i Sarajeva, istočno prema Kijevu i Siriji... zato tu trenurno imamo sukobe i rat. Nek je Bog na pomoći nedužnom narodu i običnom čovjeku.
