Sistem vrijednosti koji sam cijenio i kojeg sam se držao u periodu o kojem diskutujemo, podrazumijeva pojmove tipa ljubav, mir, prijateljstvo, zdravlje i život . Ratno stanje destruktivno utiče na njih i može da navedeno preobrazi u njihove suprotnosti. Dakle u mržnju, nemir ili rat, neprijateljstvo, teže ili lakše povrede zdravlja , a na kraju krajeva i smrt . Patriotizam ka domovini se podrazumijeva, i niti jedan pojedinac ili više njih iz vojnog ili političkog establišmenta ga ne može poljuljati. A svjestan sam ja hinjskih krilatica ''za ideale ginu budale'' i ''samo budale misle da mrtvima nešto duguju'' ... i za njih paćenike imam samo prezir, ne mržnju. Mržnja bi
me ubijala i nakon rata, evo im kurko dokoljenko. G(Đ)enerali, dolaze ratnici...
Da ne naprđujem...
U vremenskom periodu od 1 do 4 decembra 1992. , tri moja saborca iz jedinice su dobrovoljno otišli na ovaj dio sarajevskog ratišta, možemo ih nazvati kao protivoklopna grupa (POG). Osnovni razlog što su se baš oni odazvali ''pozivu xy'' da se uključe u odbranu tog područja je , da smo formacijski u okviru voda imali između ostalog i 2 POG-e , odnosno 2 ''Ose'' i 2 ''RB-a''. Naravno , uz njih i projektile i borce koji ih znaju upotrijebiti u skladu sa namjenom. Samo zbog paćenika ću napomenuti da su sva trojica , bili različite ''nacionalnosti''.Mi smo to zvali ''saborac'' ''jaran'' ili ''raja'' .
Malo ću skratiti.... vezom nam je u bazu javljeno da imamo teži problem dole, što je bio znak da se pokrene 20-tak nas iz jedinice i sa nekoliko vozila , za 20-tak minuta stigne do ''Žice'' . Tu dobijamo dodatne informacije o ''problemu'' , a to znači jednostavno rečeno da su nam saborci u klinu, vjerovatno poluokruženi , da nam je snajperista sa škole ranio jednog saborca u nogu ali da nije oštećena arterija, da se ''beba'' (projektil ) aktivirala od granu drveta iza kojeg je bio tenk. Izašao na čistinu da bi im roknuo tenk , a tako otkriven postao meta neprijateljske optike sa boka. Moguće je da je namjerno ranjen u nogu, da bi se možda zarobio živ. Ali hajde...ne bi bio jedini.
Da zaključim, sa pet saboraca sam nastavio dalje i stigao do Karitasa, odlučno stavio do znanja lokalnoj komandi da smo mi tu dobrovoljno i isključivo da izvučemo svoje ljude iz sadašnje pozicije, a nakon toga im se možemo pretpočiniti i staviti na raspolaganje u ''uvezivanju linija'' . Za ovaj drugi dio otišao sam u izviđanje terena, jer ga nimalo nisam poznavao a i procijenio sam da su linije odbrane ''popucale''... nije problem ''zavala'', nisam na svadbu došao
, al' prije nego saborce uvučem u nju da budem načisto kolika je.
Svi smo se, i ona trojica, tu večer vratili u bazu živi.I nikom' ja ne želim da sudim. I što reče @Troka, samo dragi Bog i niko više.
A na predhodnim stranama navedoh ih dosta koji se ne vratiše, znam ih još preživjelih i koji nose rane koje im ne daju da zaborave, i ni pogrešnog smajlija zbog njih ne želim da tolerišem. I zaboli me ''južnije od duše'' šta neko o tom misli. Eto, na taj sistem vrijednosti sam mislio. Nazad na suštinu teme, il' si branitelj ili neprijatelj, dezerteri nisu dobrodošli.
, ako postoje samo dobri i loši ljudi, neka se svako opredijeli za sebe. 
Dodao sam te.