Neki muslimanski alimi (ucenjaci) tvrde da ce doci do zblizavanja i saradnje muslimana i hriscana u vrijeme ahiri zemana (predkijametskog vremena). Obzirom na desavanja u svijetu kazu da je ovo upravo to vrijeme. Jedan od njih je Imran Husein, koji je prosle godine mahsuz posjetio BG radi podrske zblizavanja muslimana i hriscana.
Rekao je neke ruzne stvari, koje su mu bh. muslimani s pravom jako zamjerili, ali njegova prica se uglavnom svodi na to da je zblizavanje neminovnost, sudbinski, uprkos visestoljetnom prolijevanju krvi. Ovaj gore sto ga je @Kiki citirao je vjerovatno slusao njegova predvidjanja o ahiri zemanu, pa fura istu spiku.
Šejh Imran se uvijek bazira na ajetima iz Kur'ana koji pozitivno govore o Rūmu tj. pravoslavnom kršćanstvu. Međutim, mnogi dok slušaju ili čitaju predavanja o tome zaboravljaju da se kur'anski Islam i kur'anski Rūm odnosi na period od prije 1500 godina. Tadašnji islam i vjernici, o kojima Kur'an pohvalno govori; zatim, tadašnji Rūm i vjernici, o kojima Kur'an pohvalno govori, sasvim malo imaju dodirnih tačaka sa današnjim Islamom i današnjim Rūmom. Odavno se počelo manipulirati svetim tekstovima i odavno se počela kreirati vjera po ljudskim mjerilima a ne po božanskim zakonima. U tome je najviše prednjačilo zapadno kršćanstvo koje se toliko udaljilo od Knjige da katoličanstvo više liči na kopiju egipatskog ili babilonskog paganskog učenja nego vjere od Boga. Toliko su potonuli u glib da je na zapadu postalo normalno osnivati crkve za pedere i vjenčavati pedere u crkvama "pred Bogom". Biblija negativno govori o tome, i o još mnoštvu grijeha koje katoličanstvo odobrava, ali oni ne haju. Isturili su kvantitet na uštrb kvaliteta iako je po Knjizi jasno da je to pogrešno. Na drugoj strani imamo kršćanstvo (pravoslavlje) u kojem ne smiješ ni spomenuti pederizam a kamoli da ga u crkvi ozakoniš. Koliko poremećen moraš biti da odobriš vjenčanje pedera "pred Bogom"?! E to je onaj momenat gdje islam i pravoslavlje imaju prostora za zbližavanjem i saradnjom. Dovoljno je da se prisjetimo jednog detalja iz islamske historije kako bi to lakše razumjeli. Naime, Poslanik u početku lično savjetuje ugroženim muslimanima Meke da spas traže u Abesiniji u kojoj vlada kršćanski vladar na TEMELJU KNJIGE. U ovim riječima se krije sam temelj naše buduće saradnje. Pošto smo danas većinom svi zalutali (iako to nećemo priznati) onda ne možemo da prepoznajemo smjernice koje nam je dao Allah – Bog. Ovdje mislim i na kršćane i na muslimane. Uopšte nije bitno kako Ga zvali (Allah, Bog, Gospod, Elohim, Jahve...), bitno je da vjerujemo u Njega i da svoj život nastojimo uskladiti po Knjizi. Svi oni koji odstupaju od toga, A TO JE VEĆINA, mogu se busati u prsa svojom vjerom ali kod Njega neće imati lijep prijem na Sudnjem danu. I muslimani i kršćani su toliko daleko od Boga i Knjige da smo klasični primjer licemjera koje Bog proziva kroz sve svete spise od početka čovječanstva. Razlog je što se vjera počela prilagođavati i rastezati samo radi vlasti, moći, ugleda i teritorije. Misteriozno je među vjernicima počelo važiti mišljenje kako je u vjeri MNOŠTVO važnije od ISKRENOSTI što je potpuno suprotno Knjizi. Kvantitet nasuprot kvalitetu. Forsirali su se manje važni propisi kako bi se pridobilo mnoštvo na svoju stranu a potiskivali su se temeljni propisi i od tog mnoštva se gradilo licemjerno društvo i imperija. To je uništilo sve vjere i sva društva ali ljudi zaboravljaju. Niko nije ostao imun. Evo da spomenemo 20-ak božanskih zapovijedi, islamskih i kršćanskih, koje, kada bi poštovali – svima bi nam bilo bolje. Iskorijenili bi zlo za 99% i nikakvih ratova i nesreća ne bi bilo. Pogledajmo šta nam u Knjizi, i jednoj i drugoj, još uvijek piše: 1. Ne ubij! 2. Ne kradi! 3. Ne čini preljube! 4. Ne svjedoči lažno! 5. Ne opijaj se alkoholom! 6. Živite od poštene zarade! 7. Prođite se ružnog govora! 8. Ne poželi ništa što je tuđe! 9. Ne sudite ljudima pogrešno! 10. Ne prilazi hazardnim igrama! 11. Odmakni se od vračara i gatara! 12. Nahrani gladnog i napoji žednog! 13. Ne lihvari druge nego im pomozi! 14. Poštuj i voli svoje roditelje i rodbinu! 15. Pomozi one kojima je pomoć potrebna! 16. Nemojte mrziti, zavidjeti i ponižavati druge! 17. Nemoj imati drugih bogova osim Boga Jednoga! 18. Ne čini ništa drugima što ne bi volio da drugi čine tebi! 19. Ukrasite se stidom i čednošću a osuđujte nemoral i razvrat! 20. Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti! Dakle, ovo su samo neki moralni i vjerski temelji i islama i kršćanstva, temeljne božanske zapovijedi, zapisane su hiljadama godina u SVETIM KNJIGAMA a skoro da ih niko ne poštuje. Vrlo su rijetki oni koji ih sprovode u životu. I nabrojao sam samo dvadeset propisa. Šta da počnem nabrajati ostale kur'anske i biblijske zakone koji se ne poštuju?! Na primjer, i po Kur'anu i po Bibliji, nije dozvoljeno gajiti ljubomoru, oholost, pohlepu, bijes, licemjerstvo, gramzivost, uskogrudnost, škrtost, mržnju isl. OVO SU TEMELJI VJERE! Na prste jedne ruke možemo pobrojati one koji se nisu ogriješili o ove zakone, koji se trude da poštuju ove zakone, koji su svjesni da kršenjem njih od vjere nemaju ništa bez obzira koliko vremena provodili u džamiji ili crkvi. Ovdje su podbacili i muslimani i kršćani! Tegobna prošlost je tome najbolji svjedok a i današnja realnost je jadna. Svako malo, ovim prostorima teče krv "u ime vjere" a kako vidimo, temeljni propisi vjere traže sasvim suprotno. No, to nije greška ni Kur'ana ni Biblije nego BOLESNIH VJERNIKA koji od vjere uzimaju samo ono što odgovara njihovoj pokvarenoj prirodi. Takvima vjera služi samo da ostvare svoje bolesne želje i primitivne nagone a ne da budu zastupnici i sprovoditelji božanske riječi na Zemlji. Kur'an kaže: "Uistinu! Allah zahtijeva da se pravda poštuje, da se dobro čini i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite – On vas savjetuje." (16:90) "O vjernici, uvijek budite pravedni, i radi Allaha pravedno svjedočite makar i na svoju štetu, ili štetu roditelja vaših, ili bližnjih vaših, bili oni bogati ili siromašni!" (4:135) "Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Njemu nikoga ravnim ne smatrate, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate. Mi i vas i njih hranimo! Ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva. Eto, to vam On preporučuje da biste razmislili. I da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo. Kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite. To vam On naređuje da biste to uvijek na umu imali." (6:151/152) Biblija kaže: "Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću!" (1. Tim, 6:11) "Učite se dobro činiti, težite za pravdom, pomažite potlačenog, pribavite pravo siročetu, branite udovicu!" (Izaija, 1:17) "Tražite dobro a ne zlo, da živite! Tada će Gospod, Bog nad vojskama biti s vama, kako ste rekli." (Amos, 5:14) Pogledajmo ove svete citate i zapitajmo se koga mi to zastupamo kada pozivamo na mržnju, ratove i zločine! Stoljećima su ljudi pokušavali ispisati zakonike i ustave mimo božanskih, ali svaki put bi zastranjivali jer su bili licemjerni i manjkavi. Kruti su bili prema običnim smrtnicima a elitu su štitili u svakom pogledu. No, kod Boga nije tako. Od prvog dana važe ista pravila i iste norme. I ona se odnose na sve a ne samo na bijednike i nevoljnike. Univerzalna su za sva vremena i za sva pokoljenja. Mi ljudi smo ti koji ih iskrivljuju i zloupotrebljavaju. Zato sam gore i spomenuo samo mali dio propisa. Pa, čak da se samo njih pridržavamo – izbrisali bi zlo sa planete. Znači, nije Bog kriv što smo mi licemjerni i bezvjerni. Dao nam je slobodnu volju i od nas traži da se pokažemo, a konačni sud pred Njim će nam otkriti koliko smo iskreni bili. Zato ja pokušavam preko predavanja Šejha Imrana osloboditi ovdašnje VJERNIKE, i muslimane i kršćane, naslijeđenih dogmi i ideologija koje od nas prave zombije pa se svako malo ponavljaju zla i zločini koji su suprotni vjerskom nauku bilo koje religije Knjige. Dakle, nije vjernik onaj što govori da je vjernik nego je vjernik onaj koji DJELOM potvrdi svoju vjeru u SRCU/DUŠI kao što je potvrdio Kralj Abesinije i njegovo neiskvareno svećenstvo. Danas, ako hoćeš zapaliti masu, samo angažiraj vjerske institucije i ne brini se, za kratko vrijeme će vatra početi gorjeti. A opet su im licemjerna usta puna Boga. Razlog je što se parcijalno slijedi Knjiga. Uzima se ono što trenutno odgovara i pravi se VJERA PO ŽELJI određenih pojedinaca koji su željni moći i vlasti a ne Kraljevstva nebeskog. Tek kada se oslobodimo tih okova možemo zakoračiti u jednu novu dimenziju pokornosti od koje ćemo svi imati koristi, i sada a i na Sudnjem danu. Na nama je obaveza da otpočnemo vraćati vjernike Knjizi i ako to uspijemo, nema te sile koja će nas poraziti jer je Bog na strani onih koji slijede Istinu. Dok god budemo forsirali naslijeđena učenja i vjerovanja, mi ćemo se samo vrtjeti u krug, kao što to radimo već stoljećima, a dušmani će zadovoljno trljati rukama. Od prvog čovjeka pa do Sudnjega dana, On (Allah, Bog, Gospod, Elohim, Jehova) traži od ljudi da vjeruju ispravno u Njega i da ispravno slijede Knjigu. Ne priče ljudi! Ne priče svetaca! Ne priče predaka! NEGO BOŽJU KNJIGU. Problem nastaje onda kada se institucija (džamija, crkva, sinagoga) isturi u prvi plan, ona se sluša čak i kada direktno kontrira Knjizi. Brojni su primjeri takvog skrnavljenja Istine u svim religijama. Poslanik Muhammed je prvim muslimanima, zbog zločina koje su trpjeli u Meki, savjetovao da spas traže u Abesiniji jer je čuo da tamo vlada kršćanski kralj koji sudi po BOŽJOJ KNJIZI bez obzira o kome se radilo. Samim tim je ispunjen šerijatski uvjet koji dozvoljava prijateljske odnose muslimana sa kršćanima. Dakle, muslimanima je dozvoljeno, kako bi osigurali biološki opstanak, sklopiti savezništvo s narodom KNJIGE dok god taj narod poštuje KNJIGU. Šejh Imran često naglašava kako se Rusija VRAĆA KNJIZI i to je ključni momenat budućeg savezništva Islama i Rūma. Svi oni koji se vrate Knjizi, koji se trude da žive po Knjizi, muslimanima su bliži od ostalih jer smo i mi narod Knjige. Ali ne knjige koju svako tumači prema svojim bolesnim interesima ili prema pokvarenim interesima cionističkih lobija, nego BOŽANSKE KNJIGE u kojoj su jasne smjernice onima koji žele Kraljevstvo nebesko. I muslimani i kršćani trebaju što prije shvatiti da jedino uz ispravno slijeđenje TEMELJA KNJIGE možemo očekivati Božju pomoć koja nam je prijeko potrebna jer su dušmani toliko ojačali da im samostalno nismo nikakva prepreka. Gore sam pobrojao neke osnovne zakone s kojima trebamo otpočeti naše zbližavanje prije nego bude kasno, a sve one "škakljive zakone" treba držati u privatnosti kuća ili institucija (džamija i crkava) dok se ne riješimo dušmanskog zagrljaja i bolesnih vjernika koji nas stoljećima drže u okovima lažnih ideala...