Evo neki Igor je fino nahvalio nasu pjesmu iako sam razumio samo 2 recenice.
Igor Vlahović, novinar-kolumnista, muzički saradnik, i kantautor
Bez obzira što na muzičkoj sceni aktivno deluje već skoro čitavu deceniju, za ovu izuzetno talentovanu mladu umetnicu prvi put sam čuo relativno skoro, tj. kada je krajem 2010.godine pokrenut projekat “Moj je život moja pjesma”.
Pored, tom prilikom, iskazane humanosti , u vidu muzičkog apela, kao autor istoimene kompozicije koja je pratila projekat “Moj je život moja pjesma”, ženskoj populaciji da redovnim preventivnim pregledima rade na unapredjenju svog fizičkog zdravlja, izuzetno me je oduševila i predivno nežna boja njenog glasa, kakva se na savršen način uklopila sa vokalima ostale tri protagonistkinje, Aleksandre Radović, Nine Badrić i Karoline Gočeve.
Maya Sar pripada onoj grupi vrhunskih lirskih soprano, u koju spadaju Madame Piano, Bebi Dol, Karoline Gočeve. Njen glas je tih, nežan i tako umilan, ali zbog izuzetno dobre impostacije, na drugoj strani, izuzetno nosiv i zvučan. Interpretacija je do same srži doživljena, i kao takva, siguran sam da, izaziva snažne emocionalne reakcije kod slušalaca, barem kod onih koji imaju tu veličanstvenu sposobnost kvalitetne percepcije muzičkog dela,…Bukvalno, poverujem u svaki ispevani ton, svaku reč, što dikcijski, što dinamički, što koloristički na majstorski način iznijansiranu muzičku frazu,…dok prisustvo krupnog vibrata, tipičnog za pevače stare garde, u konstelaciji sa ovim tananim i milujućim glasom, predstavlja nešto što daje na posebnoj ekspresivnosti u Majinom vokalnom izrazu.
Jednostavno, za mene je ova mlada gospodja, posle Marije Šerifović, Jelene Tomašević i Ivane Pavković, pravo otkrovenje na sceni zabavne i jazz muzike, u poslednjih desetak godina. Iako je za sada objavila samo tri pesme, predvidjam joj sjajnu karijeru, iz razloga što je pronašla blago za kojim svaki umetnik traga, izgradila svoj autentični muzički izraz i stil, koga bih definisao kao svojevrsnu kombinaciju klasičnih postulata pop muzike sa izraženim primesama moćnog i snažnog jazz-a (pesma “Nespretno”) ili kao što je to slučaj sa kompozicijom “Korake ti znam” postupcima iz klasične muzike, što uz Majino snažno lirsko pevanje, bukvalno predstavlja pravi raritet na našoj muzičkoj sceni. Elem, u jugoslovenskoj literaturi zabavne muzike, prisutan je ogroman broj pop-jazz pesama, ali prodorni glasovi i oratorijumske interpretacije njihovih izvodjača u potpunoj su suprotnosti sa Majinim liričnim izrazom. Od svega joj je najbliža Bebi Doll, sa svojim albumom obrada stranih klasika, ali, aranžerski, on više naginje ka klasičnom jazzu. Eto vidite, kako samo način pevanja može da promeni čitavu koncepciju jedne muzičke kompozicije.
Što se kompozicije “Korake ti znam” konkretno tiče, iako Majina lakoća u pevanju ukazuje na suprotno, melodijsko-harmonska linija ima prilično veliki ambitus (opseg), razudjena je, valovita,…odnos postupnog tonskog kretanja i većih intervalskih skokova uradjen je na jedan majstorski način, kakav odlikuje melodiku najvećih kompozitora poznog baroka i bečke klasike,…Ni jedan melodijski pokret ne deluje naglo i bez smisla, i potpuno je u skladu sa tekstom – u strofama postepenim melodijskim kretanjem, smireno i meditativno opisuje psihološki profil partnera nesrećno zaljubljene devojke, dok mu se u refrenu, kombinacijom snažnijih intervalskih skokova i postupnog kretanja, u isto vreme ljutito (dominacija snažnih intervalskih skokova) i bolno (uglavnom, postepeno kretanje) obraća.
Orkestracija u mnogome utiče na formalnu strukturu pesme, dinamički je savršeno uredjena - kratak uvod u izvodjenju gudača, u prvom delu prve strofe Majinu umilnu interpretaciju podržava nežna deonica klavira, a onda se u drugom delu suptilno uvode gudači i pojavljuje ostinato, čisto koliko da stvori naboj pred refren u kome dolazi do kulminacije, ali opet bez naglašene pretencioznosti...Ono što mi se posebno dopada u refrenu to je sprovodjenje zamisli u prvom delu rečenice, tj. dvotaktima, gde glasovni part savršeno dijalogizira sa violinom. Kaval, koja vodi solažu posle refrena, ima za cilj da značajno doprinese dinamici kontrasta cele pesme, kao i drugo ponavljanje refrena, ovoga puta moćnije, posmatrano u kontekstu sa prvim u vidu gradacijske kulminacije, na širem planu kompozicije. Inače, u okviru njega, odigrava se cepanje motiva, koje ima za cilj smiraj, nakon odigrane drame...
Formalno gledano, kompozicija poseduje u potpunosti zaokruženu strukturu, što u današnjoj zabavnoj muzici predstavlja gotovo nepostojeće. Strofa i refreni izgradjeni su kao muzičke rečenice, po principu 2+2+4- izloženi dvotakt, koji se varirano ponavlja (varijacije su više prisutne na planu teksta) a zatim se, misao iskazana u dvotaktu, razradjuje na daljem entitetu, na čijem kraju nastupa muzička kadenca. Inače, ovakav postupak nosi korene iz ozbiljne muzike, i tipičan je za stvaralaštvo kompozitora druge bečke škole (Hajdn, Mocart i Betoven). U slučaju kompozicije “Korake ti znam”, njegova primena ima za cilj da kod slušalaca doprinese lakšem razumevanju bogate sadržajnosti svih ostalih parametara zvučnosti (posebno melodijsko ritmička linija, vanredan spoj melodije i teksta, orketracija,...) koji je sačinjavaju.
I šta na posletku da kažem, sem još to, da promotivni video spot sa apsolutnom dominacijom scene MLADE DEVOJKE KOJA SVIRA KLAVIR I TUŽNO RAZMIŠLJA, dodatno doprinosi kvalitetu doživljaja ove moderne ljubavne tužbalice. Ogromna je sramota za zemlje iz regiona što, jednu ovako ozbiljno odradjenu kompoziciju i sjajnu umetnicu, kakva je Maja Sar, daleko od toga da su podržale kako dolikuje, ali kvalitet će kad tad izaći na videlo, a sve što je do sada napisala i otpevala sasvim sigurno ući u anale jugoslovenske zabavne muzike. Živi bili pa videli. Mayo samo tako nastavi, puna podrška.