agent_zero wrote:odlično dozeru, samo nastavi
nego, jel bilo do kraja rata ikakvih pomijeranja linija na pravcu d1-škola-d4?
Koliko znam - ne.
Biser 2:
Pocetka rata k'o i pocetak bilo cega drugog - interesantno, frka, trka, opremanje, ucenje novih stvari, svako se trudi da se sto bolje opremi, da nadje sto ljepsu i bolju uniformu, pusku, pancir, pistolj, cizme, itd. Jedan od ovih mojih pacijenata, inace pogolem lik, pojak, ali i pomalo blentav, nafat'o negdje nekakav pancir ali bez ploca. Par dana je kont'o sta da radi (iako je pancir bio kevlarski i podebeo, i bez problema zaustavljao 7,62 TT i .357, testirano), i neko mu u zajebanciji rece - pa sto ne stavis poklopce od sahta...
Receno - ucinjeno
Sreco je negdje dig'o onu kocku sa sahta, odnijeo je negdje nekome i izrezao na mjere da se komadi mogu ugurati u pancir

. U pocetku ga nismo ni skontali, dok se jednom nije nesto zapuh'o, k'o kakva furuna.
A koja je tek smijurija i zajebancija nastala kad smo ga skontali i kad vidjesmo sta je napravio, mila majko
Stavljali smo taj pancir na vagu i nismo se mogli nacudit' koju je tezinu tokmak nosio na sebi - 27kg samo pancira

Onda se na to doda jos i sve ostalo (jurisni prsluk s municijom, kasikarama i tromblonima, opasac, ranac...)...sve zajedno rundov je stalno okolo nosao preko 40kg, od cega je samo pancir cinio preko 60% tezine
Biser 3 (a i sreca):
Ulazimo na drugu turu Dobrinje, iz Mojmila, tj. Olimpijskog, pa preko onog brdasceta slijecemo na cestu. To brdasce je bilo najkriticnije jer su ga pokrivali i sijac i snajper. Tek svice i jos uvijek je vise mrak nego dan. Zalijecemo se u Gogi 2 iz naselja, picimo blago cestom niz brdo, pa onda naglo motanje ulijevo da uletimo na zemljani dio s kojeg cemo se onda udesno spustiti na cestu. Tog makadama, onako prilicno rupicavog, ima nekih 60-70m i na njemu se jednostavno mora usporiti da se auto ne bi prevrnuo na bok, posto je ionako sve to nageto niz brdo, prema cesti, i nije se moglo preci brze od nekih 30-40km/h.
Nas 5 u njemu, natovareni k'o stoka, nabijeni jedni na druge...ma opsti krkljanac.

Na sredini makadama se odjednom cuju piskavi i brzi pucnji, kratki rafali vec dobro poznatog zvuka sijaca, i istovremeno se cuje niz ping! ping! ping!...5 komada.
U autu dreka - GAS! Prevrnucemo se!! Ma jebi ga, GAS!!! I gas...skace Gogo po onome k'o kakav mladjahni divojarac, tockovi vise u zraku nego na zemlji i ulijecemo nekako na cestu!
Vec su tada postavljeni kontejneri duz cijele ceste, tako da se odmah zaustavljamo iza njih. Gledamo se medjusobno i svak svakoga pita jel' dobro. Podobro smo se ugruvali u onom skakanju, pa pocinje pipanje po nogama, rukama, zavlace se ruke u pancire ne bi li se napipala krv (inace, kod brze municije kakva je kod sijaca, cesto se zna desiti da se metak i ne osjeti ako ne pogodi kakvu kost, nego se tek naknadno osjeti prvo toplina krvi, pa tek onda i neki potmuli bol), vrtnja glavama da se provjeri vrat... i svi se prijavljuju da su OK. I onda odmah krece zajebancija - Ne diraj me, pi..a ti ma...na! Sta me fatas! Pusti to - to je moja noga ba! Smijeh i nastavljamo voziti u Dobrinju. Pred bazom izlazimo, ili tacnije receno - ispadamo cim su se vrata otvorila, jer smo bili nabijeni k'o sardine, i obilazimo auto. Desna strana je primila ne 5, nego ukupno 7 komada. Skontali smo da smo, u stvari, prosli kroz fiksirani rafal (sijac je imao fiksiranu zadatu tacku i samo je cekao da udjemo u njegov snop). Prva 2 su potrefila desni blatobran ispred vrata (sreca ne i gumu), treci i cetvrti su prosli kroz prednja vrata i jedan se zabio ispred volana, a drugi prosao ispred dvojice koji su sjedili naprijed i ispod ruke vozaca se zabio u njegova vrata, peti je prosao kroz stok i zabio se u sjediste suvozaca, sesti je prosao ispred nas na zadnjoj klupi i zabio se u suprotna vrata, a sedmi nam je profur'o iza glava, kroz stokove i otisao dalje vani

Sve u svemu - vise srece nego pameti
