Štitiće ih junaci iz sljedeće priče...
Bakir i Saja
Kada je Saja u Sarajevu, jos pocetkom 1994. godine, direktno iz Izetbegovicevog kabineta odsetao u Centar sluzbi bezbjednosti (u pratnji i danas zaposlenih kabinetlija), u zelji da vec jednom skine hipoteku kriminala koja mu se, eto, spocitava, njegova spremnost da se zrtvuje i ponudi nekolicinu trazenih odgovora propala je zbog hitnog i neodloznog pracenja samog Izetbegovica na put. Valjda da bi se tadasnji predsjednik osjecao potpuno sigurnim i bezbjednim, Saji je umjesto pitanja urucen pistolj s posvetom ministra policije Bakira Alispahica?!
Osim sto danas posjeduje ovaj pistolj, Saja, predratni piljar, u Ustikolini gradi velicanstveno zdanje s kulom sa koje se pogled pruza na Drinu; u Sarajevu su – u posjedu njegove porodice – veleljepna banka, veleljepna vila u kojoj je Ambasada Saudijske Arabije, vjerovatno najatraktivnije gradjevine u Bosni i Hercegovini… o nekretninama u inozemstvu da se i ne govori – i sve, kazu, na posten nacin. Kao sto je na posten nacin njegov bliski prijatelj Bakir Izetbegovic najuticajniji covjek u Bosnjaka koji sebi moze priustiti da iza ledja babe, oca nacije, radi sta hoce. O Izetbegovicu mladjem pisalo se u Danima mnogo. Za ovaj put kratko i konkretno: Sarajevsko naselje Nedzarici, tacnije 50 kuca sa ovog prostora, jos 1991. godine predvidjeni su za eksproprijaciju. Nakon Daytona, postupak je reaktiviran: Srbi, vlasnici kuca, niti mogu u kuce, niti imaju pravo na drugi stan, niti im je isplacena ijedna marka, iako je Zakon o eksproprijaciji vrlo precizan. Navodno je i novac obezbijedjen: pet miliona maraka kojim je mogao raspolagati samo Zavod za izgradnju kantona jednostavno je ispario sa racuna Ministarstva za promet i komunikacije? Bakir Izetbegovic vlasnicima kuca porucio je: "Tuzite me", zaboravljajuci da odgovori na pitanje – gdje je novac.
Na pitanja ce mnogi tek morati da odgovaraju: bivsi i sadasnji uposlenici MIP–a o nacinu kupovine i placanja zgrada za ambasade; kupovini sluzbenih automobila za MIP i DKP, njihovoj cijeni i nacinu placanja; nestanak 700 putnih isprava 1997. godine (koje su vrijedile do 30. septembra '99.) i izdavanje sluzbenih i diplomatskih pasosa "diskrecionim" pravom; veze sa izdavanjem drzavljanstava, mito koje su radnici MIP–a davali za ostanak u DKP–u poslije isteka njihovog radnog angazmana; kupovanje radnog mjesta u periodu otpustanja u MIP–u (barata se cifrom od 2.000 do 6.000 DM); postojanje privatnih firmi koje posredno drze ili kontrolisu celnici MIP–a i njihovi najblizi saradnici; sverc skupocjenih artikala (predmeti od plemenitih metala) diplomatskom postom i koristenje diplomatskih vozila sa opskrbu privatnih radnji u Sarajevu sa povlasticom kupovanja bez carine u inostranstvu i uvoza bez carine u BiH. Ili, kad na red dodju budzeti javnih preduzeca koje predstavnici vlasti redovno "reketiraju"… ili dokazi o tome kako su, i kome, dijeljene pare BH Banke.
O milijardama dolara koje su tokom rata stizale na ime pomoci BiH odlucivao je i trosio ih uzak krug najpovjerljivijih clanova Izetbegovicevog porodicnog, zatvorskog, mladomuslimanskog i stranackog kruga. Imena Bakira Izetbegovica, Hasana i Halida Cengica, Senada Sahinpasica Saje, Omera Behmena, Dzemaludina Latica, Bakira Alispahica, Nedziba Sacirbegovica, najcesce su povezivana upravo kroz pripadnost "halki" – krugu ljudi provjereno odanih Aliji Izetbegovicu. Nikada se Izetbegovicu nije omaklo da na bilo koji nacin polozi racune i pokaze kako je vodio drzavno knjigovodstvo. Nacin na koji je izvjesnoj gospodji Ramizi Kadic dato ovlastenje da u kesu podigne 22,5 miliona njemackih maraka ilustrativan je pokazatelj kako je u ovoj zemlji sve funkcioniralo na povjerenje. Dani su javno pitali gospodina Izetbegovica: Koliko je novca donirano Bosni i Hercegovini za odbranu zemlje i humanitarnu pomoc? Ko je raspolagao tim novcem? Po cijem odobrenju? Za sta je trosen novac? Kome je podnijet izvjestaj o utrosku novca? Koliko je novca jos ostalo? Gdje su 22,5 miliona DM koja su u gotovini podignuta 13. maja 1996. godine iz Narodne banke BiH? Odgovori se jos cekaju.
Objavljeno u broju 144 DANA, 3. mart / ozujak 2000.
novo je da se i SDP izgleda samo bori za fotelje