Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[vesela_sveska]

Ona se jednostavno navikla na sve, vremenom. Shvatila je da će jedna osoba uvijek ostati u sjećanju, shvatila da će jedan djelić njenog srca uvijek pripadati nekome ko se nje i ne sjeća. I ostala je nada da će se jednog dana pojaviti osoba koja će je oraspoložiti, koja će joj vratiti njen izgubljeni djelić… Tako, dok ga čeka, posluša par tužnih pjesama, prisjeti se najljepših uspomena, pusti poneku suzu, brzo je obriše, a potom se nasmije sama sebi i odluči da mora krenuti dalje, život to očekuje od nje.....

[Zoya]

Ona se jednostavno navikla na sve, vremenom. Shvatila je da će jedna osoba uvijek ostati u sjećanju, shvatila da će jedan djelić njenog srca uvijek pripadati nekome ko se nje i ne sjeća. I ostala je nada da će se jednog dana pojaviti osoba koja će je oraspoložiti, koja će joj vratiti njen izgubljeni djelić… Tako, dok ga čeka, posluša par tužnih pjesama, prisjeti se najljepših uspomena, pusti poneku suzu, brzo je obriše, a potom se nasmije sama sebi i odluči da mora krenuti dalje, život to očekuje od nje.....

A u tom čekanju ne zaboravi da prigrliš one 'nevidljive' koji su spremni da sve sa tobom prodju. Često ih ignorišemo jer idealizujemo prethodne

[Velkoski]

sve ovdje piše

[vesela_sveska]

Možda čovek ponekad izgubi sve što mu je drago i oseti se napušten. Sam, sasvim sam.
Možda se ponekad razočaraš u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe) i kao ptica bez gnezda tražiš utočište pod tuđim krovom.
Možda ponekad, ali jednom sigurno, isprečiće se neko pred tobom, neko preko koga ne možeš tako preći, pogledati ga preko ramena.
Jednom, sigurno, shvatićeš da nekog duboko voliš...

[vesela_sveska]

Bio je jedan od onih koji je odlazio kad mi je najviše trebao, i nije se javljao danima. S njim nikad nisam znala na čemu sam. Bio mi je sve, i bio mi je ništa. Bio je moj, a nikad ga nisam imala...

[Euridika]

Možda čovek ponekad izgubi sve što mu je drago i oseti se napušten. Sam, sasvim sam.
Možda se ponekad razočaraš u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe) i kao ptica bez gnezda tražiš utočište pod tuđim krovom.
Možda ponekad, ali jednom sigurno, isprečiće se neko pred tobom, neko preko koga ne možeš tako preći, pogledati ga preko ramena.
Jednom, sigurno, shvatićeš da nekog duboko voliš...

Bio je jedan od onih koji je odlazio kad mi je najviše trebao, i nije se javljao danima. S njim nikad nisam znala na čemu sam. Bio mi je sve, i bio mi je ništa. Bio je moj, a nikad ga nisam imala...

Super, samo nastavi.

[vesela_sveska]

Možda čovek ponekad izgubi sve što mu je drago i oseti se napušten. Sam, sasvim sam.
Možda se ponekad razočaraš u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe) i kao ptica bez gnezda tražiš utočište pod tuđim krovom.
Možda ponekad, ali jednom sigurno, isprečiće se neko pred tobom, neko preko koga ne možeš tako preći, pogledati ga preko ramena.
Jednom, sigurno, shvatićeš da nekog duboko voliš...

Bio je jedan od onih koji je odlazio kad mi je najviše trebao, i nije se javljao danima. S njim nikad nisam znala na čemu sam. Bio mi je sve, i bio mi je ništa. Bio je moj, a nikad ga nisam imala...

Super, samo nastavi.

...i onda je postala bezosjećajna .Išla je redom, lomila ih do srži , bez osvrtanja .U strahu da ne bude opet povrijeđena , rušila je sve oko sebe , želeći samo da zaboravi koliko ga je nekada voljela .Jednom za cijeli život, znala je već tada ....

[al_akhisari]

...kada napokon, u crnilo utone grad, i tijelo moje savlada san, pozvat ću te da se privijes uz mene; i na uho šapnut ću tiho, tvoje ime, u mom srcu urezano; kad sklopim oči i utonem u san, neću te imenom tvojim zvati,...samo nasloni glavu na grudi, i slušaj, srce te zove; na krevetu od snova, riječima ću da te milujem, vrhovima prstiju tijelo istražujem; kada jutro nemir donese i pozove te van, mojom ću da te, samo još jednom nazovem

[al_akhisari]

...kada napokon, u crnilo utone grad, i tijelo moje savlada san, pozvat ću te da se privijes uz mene; i na uho šapnut ću tiho, tvoje ime, u mom srcu urezano; kad sklopim oči i utonem u san, neću te imenom tvojim zvati,...samo nasloni glavu na grudi, i slušaj, srce te zove; na krevetu od snova, riječima ću da te milujem, vrhovima prstiju tijelo istražujem; kada jutro nemir donese i pozove te van, mojom ću da te, samo još jednom nazovem

[vesela_sveska]

Dugo mi je trebalo da prihvatim kraj moje i njegove priče.Život me odveo drugim ljudima, ali sam se dugo ,uporno vraćala tamo gdje mi je ostalo srce.
I to je valjda tako, koliko god bježali od uspomena, uvijek će te stići…

[djevojka bez imena]

Paleci drugu cigaru po redu,zagledan u mene kako razmisljam o siluetama od dima,dao mi je savjet:
-Ako te volio-placi,zali,vristi.Ako si samo mislila da te voli-trgni se,ustani i nastavi zivjeti. Jednostavno ti je to,samo...trebas biti dovoljno hrabra i priznati sebi sta je od to dvoje bila vasa prica?

[vesela_sveska]

Lako je ljubav naći, rekli su mi mnogi..tek sada, kada sam došla u taj svijet život mi je pokazao što je istina, koliko je teško nositi se na ovome svijetu sa tim da se nikada neće moći vječno voljeti..kažu da ljubav s vremenom nestane, da je zadnje što ćeš ikada imati sjećanje na voljenu osobu..ali vjerujte mi, i to je varka...zadnje što će ostati poslije svih godina je kajanje što ste izgubili život na prokleti pogrešan izbor....

[vesela_sveska]

Ne, ne boli me više, ja sam izgubila nekoga ko me nije volio, a ti si izgubio nekoga ko ti je poklonio čitav ovaj svijet.. Boljela me svaka suza, svako sjećanje na tebe, boljele su me one zadnje riječi što pisala sam za tebe, značile su samo meni, samo ja sam shvatala sve, tražila sam nadu, al' život daje samo najgore..Sada kad te vidim, osjećaji me prođu, smješim se iznutra, sjećanja dođu...dala sam ti svoju mladost, proplakane noći, sve sam držala u sebi, i rekla sve će ovo proći. Sad mi je jasno sve, sad pustila sam te, nađi svoje mjesto u svijetu i prisjeti se nekada na mene...samo to nam je i ostalo..

[vesela_sveska]

Sada je napokon sve na svome, život teče, sve tuge i radosti su prisutne, to je normalno, zar ne? Došlo je i vrijeme za nova poznanstva, veze i vezice..bile one sretne ili tužne, tu su prisutne i ostat će zauvijek. Nije da se žalim, ali moja ljubav nije obostrana..svi znamo da je to nešto najtužnije, ali vjerujem da će proći..sada je teško, ali kasnije neće biti..stisnem suze u očima, udahnem i kažem si: ''Strpi se, proći će''. To je jedino što me sada tješi, jer teško je pričati nekome o tome, teško je pričati ,a ne pustiti suzu, kada te jednostavno u grlu stisne, želiš toliko toga ispričati ,ali neka te sila vuče, vuče te toliko jako, da se samo zatvoriš u sobu i patiš u tišini...

[điđi]

Pecat ljubavi ostaje a slova blijede svakim danom.
Pozelio sam hiljadu puta da ti kazem carobnu rijec-jos te volim.
:komi:pise na papiru

[vesela_sveska]

Dani se vuku, baš onako nemilosrdno, kao da znaju koliko su teški kada ti nisi tu. I u ovom gradu, kada je vrijeme proljeća, vlada jesen. Sve je tako tmurno, hladno, bez tebe. Svi ljudi oko mene su kao sijenke. Vidim ih, ali nestaju. U toj gomili lutam i tražim tvoj pogled, tražim biće koje će vratiti proljeće, koje će vratiti moju sreću, jer si je odnio sa sobom, tamo daleko. Jedini spas mi je tvoja slika. Nosim je bilo gdje da krenem. Kada pomislim da sam izgubljena i sama, pogledam je, privijem čvrsto uz grudi i zamislim da si tu. Vjeruj, bude lakše. Srce tako jako počne lupati, ali nekako jadno, valjda jer zna da ipak ti si negdje daleko, a ono ne zna ni gdje, ni s kim. Samo ostaje nada da ćeš mi se vratiti i ponovo biti moj. Nada da će sve biti kao prije. Nada da ćeš me voljeti, da ču te voljeti svakim dijelom ovog umornog tijela koje vene za tobom,koje nestaje.. Zato, požuri, jer ovo čekanje me ubija. Požuri, spasi me, jer to možeš samo ti. Samo tvoje oči mogu vratiti osmijeh na lice. Samo tvoje usne me mogu vratiti u život.. Zato požuri, čekam te..

[vesela_sveska]

Prosto, dođu ti dani. Sjetim se svega. Nismo bili savršeni, ali moja ljubav jeste; bezuvjetna,iiskrena i evo treća godina kako je ostala i najveća ljubav koju sam osjecala prema nekome. Znaš, svaki moj hir zaljubljenosti me sjeti na tebe, na to da nikoga nisam zavoljela kao tebe. Pokušala sam pisati o drugima, ali ne, nije to-to.. Nema onog drhtanja srca dok pišem, dok se sjećam. Ne, u meni se ne bore svi oni valovi emocija koji se na kraju pretvore u suze. Falis mi. Nekako ni sama ne znam zašto. Mislila sam da kada odes, prestat ce, ali nije. Mislila sam da kada nađeš drugu, prestat će- nije. O Bože, molila sam se da kada drugoj kazes ''Da'', da prestane-NIJE! Nije prestalo. Prokleti mi ne prestaješ faliti. Sanjam te. Uvijek isto. Uvijek iste rijeci: ''Ne volim je.'' zar mi ni u snovima ne das mira? Nosi uspomene, nosi sve naše dane, nosi sve nase osmjehe, poljupce, jutra, noci. Nosi sve i taj prokleti grad koji te sakrio, nosi sve toj zeni koja te ukrala. Pusti me da volim ponovo. Skini mi ove okove koji mi ne daju da krenem dalje. Ne vrijede više. Samo me pusti da te zaboravim. I da.. Tako to izgleda. Moje ludilo. Stigne me, ne cesto, ali dođe.. Vrati mi te. I sta se može? Pomirimo se s tim da ćeš zauvijek ostati u mom srcu, a biti njen. Tako je valjda najbolje. Tako to treba..

[vesela_sveska]

Kako nekada naprosto ne znaš ništa i ni u što nisi siguran. Ne znaš ni ko si. Izgubljen si u svom gradu, svom svijetu, ne prepoznaješ se. Nisi siguran da li je juče juče i da li je danas sad. Kao da se nešto u tebi slomi. Sumnje i stotine nejasnih slika i pitanja prolaze kroz glavu. Ne znam gdje da gledam, šta da slušam. Kao da je oko mene stotine puteva, a ja ne znam koji je pravi. Ne znam čak ni kojim sam išla juče. A nikoga da mi pomogne, Pa i ako pokušaju, ne ide. Previše se stvari nakupljalo u meni, i kao da nemaju gdje da izađu iz ove duše, iz ovoga tijela. Kao da su zarobljene tu i muče me. Suze su im najlakši, jedini izalaz, ali ih nema, nema sada kada bi me spasile. Šta se to dešava? Šta si mi ovo uradio? Zašto? Zar je moralo baš ovako da bude? Ti ne znaš koliko me ovo boli, nisi svjestan kolika je količina ove boli. Kao da me ubija polako, nemilosrdno. Ma da me bar ubije bilo bi lakše. Prestane kada je najteže i počinje ponovo...

[vesela_sveska]

Jednostavno dođe dan kada prestaneš da se nadaš.Kada ti je sve do neba ravno.Nekako,osjećaš se prazno,a ipak osjećaš neopisivu bol koju ti život nanosi iz nada u dan.Plakala bih ali nema suza.Vrištala bih, ali sam bez glasa.Nema izlaza.Kao da sam u maloj,tamnoj sobi,bez vrata i prozora.Kao da ludim.Nedostaješ mi! Ali,ne želim se više boriti,odustala sam.Nije nam suđeno,svjesna sam toga i to je ono što me boli,ono zbog čega ludim.Nema nade,ubio si je.Nisi bio spreman pokušati,a ja nekako znam da bi uspjeli,da bi mogli uspjeti.Znaš,u mojim očima si ti bio heroj,ali sada shvatam da si samo još jedna obična kukavica koja se plaši i bježi od ljubavi.Trebala bih te mrziti,jače je od mene.A fali mi ipak onaj tvoj zagrljaj u kome sam snivala budna najljepše snove o nama.Fali mi i onaj tvoj osmijeh,jer kada si ti nasmijan i ja sam.Fali mi i onaj tvoj pogled,znaš ti koji.Da,baš taj,kada smo najbliži,kada tvoje oči zablistaju čudnim i najljepšim sjajem.Ali nema više ničega.Nema ni zagrljaja,ni osmijeha,ni pogleda.Samo uspomene.Ali bar imam njih,nisam sama,a i ti si tu,čuvaju te one kraj mene,ne daju ti da odeš,nisi me ostavio u potpunosti...

[al_akhisari]

...želja iskrena u srcu mom začeta i uzdah, u grudima mojim nastao, za nekog dalekog; i suza, iz oka tuđeg kanula, tuđi stih, od nekog silom otet, sve za nekog; il je možda ipak moja želja, dušom mi se razlila, i suza moja, iz oka presahla kanula; i stih, što se pjesmom lahko razlio, i mojim se učinio, tebi, tamo daleko pobjegao i meni se vratio,...i pjesmu naselio

[al_akhisari]

...gdje si sada i s kim si; jesi li budna ili spavaš možda; smiješ li se, jesi li sretna ili možda sjetna ti si; mogao bih u nedogled tako, pitati i pitati, stih po stih, redati i slagati, na odgovor čekati; i dok čekam, uporno te tražim...među zvjezdama sjajnim, u pjesmama i stihovima mnogim, u igrama nemirnog vjetra i pjesmi mirisnog cvjeta; gdje si, jesi l budna, sretna jesi li...tražit ću te u toploj noći, u magli pred svitanje i u skrivenoj samoći; tražit ću te u želji...da te imam

[libra123]

Voljeni, tvoj je dodir kao struja
kao svjetlo na kraju tunela,
moj si sluga i gospodar ove noći
a ja tvoja dama i robinja.

[libra123]

Tvoj miris osta negdje u zraku, i ne mogu ništa,osim da te želim...

[fatamorgana]

Nema nam "Tadića", šta će reć?

[al_akhisari]

...zovite me tišina i nemojte da se čudite što tonem, što mi duša nestaje; drhtim, duša mi se kida,...zovite me tišina i nemojte da se čudite; pitajte je, neka kaže, tiho neka šapne, gdje je sada; tražim je u dimu cigarete, u gustim retcima romana i u najljepšoj ljubavnoj priči je tražim; i tražim je gdje je lijepo i tamo gdje mi krivo je, tražim; imam tako mnogo da ti kažem, pronađi me; i nemoj da te zavara tišina, u meni orkestar svira; zovite me tišina i nemojte da se čudite što tonem i ćutanje što pretražujem