Nevjerovatno je koliko SDP ne zna i ne želi iskoristiti obespravljenost Srba u Livanjskom kantonu, protiv pakta Dodik - Čović. Svojedobno je SDP olako prepustio SNSD-u premoć u Drvaru, Glamoču i Bosanskom Grahovu, što SNSD iskorištava sada. Međutim hrvatska majorizacija Srba se očito zaboravlja u ovom kantonu i od Čovića i od Dodika. I tu treba dati punu podršku pravima Srba, kao i Bošnjaka u ovom kantonu. Što bi zaista bio adekvatan udar na osovinu HDZ-SNSD. Pitanje je što to niko ne želi da uradi
Evo malo geneze problema:
Srpski povratnici građani drugog reda u Livanjskom kantonu
23. 12. 2010.godine;
Načelnik Bosanskog Grahova Uroš Makić rekao je Srni da su srpski povratnici građani drugog reda za vlasti Livanjskog kantona, što potvrđuje i odluka kantonalne vlade kojom je podrška ovoj opštini za rešavanje lokalne infrastrukture sa obećanih 30.000 KM smanjena na 10.000 KM.
Za Bosansko Grahovo nema pomoći iz Livanjskog kantona
Makić kaže da već dve godine traje opstrukcija Livanjskog kantona prema opštini Grahovo kada je reč o pomoći.
"Posebno nas je iziritirala odluka kantonalne Vlade koja je promenila prvobitnu odluku i sredstva od 30.000 KM umanjila za 20.000 KM Grahovu i Glamoču, iako je grant podrške opštinama povećan za 200.000 KM", navodi Makić, ističući da su sve ostale opštine u Livanjskom kantonu dobile po tri, četiri ili pet puta više novca.
Zabrana kićenja grada za Božić
"Srpski povratnici u Bosansko Grahovo dodatno su uzrujani dopisom Koalicije katoličke crkve u Grahovu, HDZ-a 1990 i HDZ-a BiH, u kojem im je skrenuta pažnja da se grad ne sme kititi za međunarodnu Novu godinu i pravoslavni Božić, jer to nije učinjeno za katolički Božić. Mi to nismo uradili pošto nismo imali čime to da uradimo", navodi Makić i naglašava da je to još jedan znak netrpeljivosti prema Srbima.
Prema njegovim rečima, sredstva koja su doznačena u grant pribavljena su od seče šume u Bosanskom Grahovu koja se, uz opštinu Glamoč, najviše seče, a taj novac služi za razvoj opština Livno i Tomislavgrad.
"Nismo ni navikli na pomoć u kantonu, jer mi smo ovde građani drugog reda", naglasio je Makić, dodajući da je srpski narod ogorčen na kantonalnu Vladu i ministra privrede Vlatka Zrilića koji je u dogovoru sa predsednikom Vlade Livanjskog kantona Nediljkom Rimcem doneo ovakvu odluku o finansiranju, jer je, kako kaže, na prošlim izborima u Grahovu doživeo katastrofalan poraz“, zaključuje Makić.
Da je Lesi iz Glamoča nikada se ne bi vratila kući
Žurnal je odlučio da provjeri šta se zapravo dešava u ovom zaboravljenom dijelu države. Jer, to je dio zemlje iz kojeg gotovo da nema nikakvih informacija. Ne posjećuju ga mediji, a gotovo nikako političari, čak ni u predizbornim kampanjama
AUTOR VLADIMIR KOVAČEVIĆ
SUBOTA, 06 KOLOVOZ 2011 19:05
Prelijepi predjeli, brda, planine, šume, jezera, stotine izvora pitke vode i hiljade porušenih kuća. Prazne kafane i ulice. Nekoliko stotina stalnih stanovnika. Posljednji vic koji se priča u ovim krajevima glasi: Da je Lesi iz Glamoča nikada se ne bi vratila kući, ali nikada!
Šala ustvari i nije šala, jer u taj dio Bosne i Hercegovine, zaista malo ko se vratio. Žurnal je odlučio da provjeri šta se zapravo u tom zaboravljenom dijelu države uopšte dešava. Jer, to je dio zemlje iz kojeg gotovo da nema nikakvih informacija. Ne posjećuju ga mediji, a gotovo nikako političari, čak ni u predizbornim kampanjama. Tamo nemaju dovoljno potencijalnih glasača.
SAM U SELU
Od Banja Luke do Mliništa, mjesta na kojem je zamišljena entitetska granica, vozimo se sat i po. Tu je poslednji restoran u Republici Srpskoj. Do Glamoča je od Mliništa tridesetak kilometara, ukupno od Banje Luke 140. Osjetno je hladnije nego u Banjoj Luci. Termometar u automobilu pokazuje cijelih pet stepeni manje. Zato samo neiskusne može da zavara slika putnika u jednom minibusu, koji staje na odmor kraj restorana: niko, od njih desetak, nije u ljetnim majicama. Srećom, i mi smo se dobro opremili. Zanimljivo, put je u gotovo odličnom stanju. Ako se izuzmu krivine i uzbrdice, problema na cesti nema. Ali ni saobraćaja. Drugačiju sliku pruža pogled sa obje strane puta: kako se spuštamo u Glamočko polje, prolazimo pored uglavnom srušenih kuća.
Prvo selo na ulazu u Glamoč zove se Glavice. Skreće mu se neposredno prije glamočke piste, koja je nekada služila za slijetanje aviona. Do sela vodi makadam. Naš dolazak je primijećen već nekoliko stotina metara od prvih kuća. Ispred jedne čeka Veso Vujnić. Gleda pomalo začuđeno, nije navikao na nenajavljene posjete. Veso se u selo vratio 2001. godine. Tada je bilo još nekoliko povratnika. Danas je u zaseoku ostao sam, svi ostali su pomrli. U čitavom selu, koje je prije rata brojalo oko dvije stotine dimnjaka, naseljeno je desetak kuća. U njima živi jedno ili dvoje staraca, najčešće starijih od sedamdeset godina. Veso zimu provodi kod djece u Banjoj Luci. U Glavicama kod Glamoča samo je ljeti. Samo održava ionako već ugašeno ognjište.
- Najteža je ta samoća... Ja sam sam ostao, nije to za pohvaliti se. Čovjek je navadio da je vazda u društvu, a sad evo, došlo takvo vrijeme - govori nam.
Jedino društvo pravi mu televizor. I on bi bio beskoristan da nema satelitsku antenu. Muku muči, kao i drugi, sa nabavkom namirnica. Najbliža prodavnica udaljena je desetak kilometara.
- Odeš autobusom ujutru, vratiš se pred mrak. I tako izgubiš cijeli dan dok nešto ne završiš ili doneseš - priča Veso. U selu imaju struju, problem je i dalje voda.
Dalje prema Glamoču, niz polje, leži još nekoliko podplaninskih sela. Glamočko polje okružuju planine Šator i Staretina. Predio je prekrasan, ali apsolutno neiskorišten. Uz put ponovo leže porušene kuće. Tek poneka je obnovljena. Mnoge koje su obnovljene nikada nisu useljene. Niko se nije vratio.
Glamoč je opština koja je, prema posljednjem popisu stanovništva iz 1991. godine, imala 12.593 stanovnika. O broju poslijeratnih stanovnika niko ne može da govori sa sigurnošću. Pretpostavlja se da na teritoriji grada nema više od nekoliko hiljada ljudi, u čitavoj opštini možda još hiljadu. U gradu postoji nekoliko prodavnica, jedan restoran i nekoliko kafana. Radi i hotel, koji se kao i prije rata, zove “Split”. Srbi povratnici, ujedno i najbrojniji, imaju svoje kafane, Hrvati, koji su u Glamoč došli uglavnom nakon rata, imaju svoje. Bošnjaci piju i kod jednih i kod drugih, ali svjedoče da više vole da se druže sa Srbima. Problema na nacionalnoj osnovi sve je manje, i gotovo da ih više uopšte nema. U gradu vlast drže Srbi, kao najbrojniji narod pobijedili su na poslednjih nekoliko lokalnih izbora. A Kantonalna vlast u Livnu je rukama Hrvata. Hrvatska zastava je u centru grada.
- Nema nikakvih problema ali tačno je da se zna koje su čije kavane i ko u koje zalazi. Ovo je malo mjesto i svi se znamo. A zastava, pa ona i treba da bude tu da se vidi čija je županija - kaže Ivan, koji je odbio da se fotografiše. Nekoliko ulica u gradu avetinjski je pusto, tek ponekad prođe automobil, ali nastavi dalje prema Livnu. Kroz Glamoč prolaze oni koji iz ovog kraja BiH idu na more u Makarsku.
Od Glamoča do Livna, središta Kantona, sa kojim ni Glamoč, a ni ostale, većinski povratničke, opštine Grahovo i Drvar nemaju dobre odnose, pola sata je vožnje. U Livnu još nije formirana vlast. Samo je usvojen budžet radi, kakvog takvog, funkcionisanja kantonalnih institucija. Glamoč, Grahovo i Drvar optužuju vlasti u Livnu za diskriminatorski odnos prema ovim opštinama. Uvjeravaju da se iz te tri opštine crpi većina prirodnog bogatstva Kantona, a da one zauzvrat ne dobijaju ništa.
MIRIS MORA I GAREŽI
Na pola puta od Glamoča prema Livnu skreće se prema Grahovu. Ako je priroda u Glamoču bila lijepa, u ovom planinskom gradiću je očaravajuća. Gradić, i čitavo polje, sa juga posmatra Dinara; sa sjeveroistoka Šator. Još je za stepen dva hladnije, iako se more gotovo može namirisati. Ali se još uvijek može namirisati i paljevina. Svuda naokolo neobnovljene kuće, srušeni ili devastirani objekti. U gradu se hvale neslavnim rekordom: ovdje je u ratu porušeno 99 posto objekata na teritoriji opštine. Tek neznatan dio je obnovljen ili se obnavlja. U opštinu se vratio tek mali dio prijeratnog stanovništva. Popisom je zapisano da na teritoriji opštine Bosanko Grahovo živi 8.311 stanovnika. Danas, prema nezvaničnom popisu ovdašnjeg udruženja žena, u Grahovu i selima oko njega živi 1500 ljudi. Gotovo svi bez stalne pitke vode, pogotovo ljeti. Pojedini još uvijek bez struje. Struju nema još nekoliko sela, do prije nekoliko godina bez svjetla je bila većina opštine.
U selu Tičevu, u julu su organizovali najveću poslijeratnu proslavu u opštini. Dobili su struju, a na nju su čekali od 1998. godine, kada je počeo povratak. Grahovo je najslabije razvijena opština Kantona 10, možda i čitave BiH. Mlađi od trideset godina mogu se prebrojati na prste. Društveni život ne postoji, možda samo mjesec ili dva u toku ljeta kada u grad na par dana dođe veliki broj onih koji su ga trajno napustili. Kao najveću prepreku boljem povratku, u Bosanskom Grahovu vide nedostatak posla. U čitavom gradiću, ne računajući one koji rade u opštini, zaposleno je tridesetak ljudi. Žale se da im posao u šumariji i carini preotimaju stanovnici Livna, Kupresa; nerijetko i prekograničnog Knina.
- Vratilo se ovamo možda 20, 25 posto ljudi od prije. Osnovni razlog je nedostatak posla. Bila je počela raditi ciglana jedno vrijeme. Zapošljavala 50 momaka i to se baš osjetilo u gradu. Međutim, to je prestalo raditi iz ko zna kojih razloga i sad je tuga opet - kaže Dragiša Kovačević.
I u Bosanskom Grahovu vlast već nekoliko mandata drže stranke sa sjedištem u Republici Srpskoj. Kao i u Glamoču vlada SNSD; kao i u Glamoču kivni su na Livno i, kako tvrde, njegov maćehinski odnos prema opštinama sa srpskom povratničkom većinom. Načelnik opštine Uroš Makić tvrdi da ove godine ni od jedne institucije vlasti u BiH opština nije dobila ni marke. Neredovno i puno manje nego što bi trebalo, u opštinsku kasu se slijeva i novac od posječene šume. Budžet opštine je million i tristo hiljada KM. Nedovoljno za sve potrebe razrušenog gradića.
- Mi smo obnovili nekoliko zgrada. Sada trebamo tridesetak kuća da obnovimo. Uradili smo niskonaponsku mrežu do par sela, ostaju nam još neka - hvali Makić, nadajući se pomoći.
Grahovo je svega petnaestak kilometara udaljeno od graničnog prelaza Strmica sa Republikom Hrvatskom. Do mora i Šibenika nema više od devedeset minuta vožnje. Pogodnost blizine mora koristi malo ko. Niko ne radi, pa niko ne osjeća ni potrebu da se odmara. Ionako svi, i stariji i mlađi, žive uglavnom od penzija iz Republike Srpske.
Na putu prema šatorskom jezeru leži selo Obljaj, rodno selo Gavrila Principa.
Principova kuća je srušena, mještani su nekoliko puta uzaludno pokušavali da dobiju sredstva za obnovu i objekat proglase istorijskim spomenikom. Uz Principovu, još su neke kuće u selu srušene. Koviljka Marić svjedoči da su i one obnovljene stalno zaključane i da se niko nije vratio. Priznaje i da je njena, sem ljeti, zaključana, a da je ona kod djece u Beogradu. Voljela bi da se vrati u selo za stalno, ali to nije moguće.
- Zimujem tamo, ljeti dođem ovamo da održavam kuću koliko toliko. Nešto malo posijem i preživim tako. Kad bi se svi vratili, šta ćemo sa djecom ovdje; unucima, treba ih školovati. Nemaš ni u lijevoj ni u desnoj. Grozno je ovdje - kaže Marićeva, svjedočeći o nemogućnosti održivog povratka.
Jedina povratnička opština u Kantonu 10 koja, bar na prvi pogled, ne liči na umirućeg starca je Drvar. Iako ni drvarska sela nisu obnovljena, pa mnogi šesnaest godina nakon rata nemaju struju i vodu, grad izgleda dosta pristojnije. A i vratilo se dosta više stanovništva. Ili je to samo ljetni utisak zbog onih koji su sa svih strana došli da dio odmora provedu u rodnom gradu.
(zurnal.info)
Napeto između Srba i Hrvata
NEDJELJA, 16 OKTOBAR 2011 19:31
Možda bi Srbi u Drvaru manje bili zgroženi tragedijom, da u ovom slučaju nije riječ o osumnjičenom mladiću Vladi Bartoloviću (22), sinu tamošnjeg policijskog inspektora, čiji je brat takođe prije tri godine usmrtio pješaka.
Da zlo bude veće, Bartolovićev brat, kako kažu pojedini Drvarčani, poslije nesreće je zahvaljujući očevim vezama izbjegao pravosudni proces i sad se nalazi u Sloveniji. Pomenuta nesreća dogodila se u noći petak na subotu oko 45 minuta iza ponoći kada je Bartolović svojim golfom usmrtio Bajića. Vidjevši da unesrećenom nije bilo pomoći, Bartolović je izašao iz vozila koje je ostavio na mjestu nesreće i pješice pobjegao.
Predao se policiji dan kasnije i rekao da je bio šokiran događajem zbog čega je pobjegao. Portparol MUP Livanjskog kantona, Ivica Vrdoljak, rekao je juče da je u toku kriminalistička obrada, te da se moraju uzeti i izjave nekoliko svjedoka koji su vidjeli nesreću u Ulici Jole Marića u Drvaru.
Kako nezvanično saznajemo, Bartolović je juče poslije saslušanja u policiji pušten da se brani sa slobode, a taj čin je iskoristio i odmah napustio Drvar, te prebjegao u Hrvatsku. Jedan od ogorčenih Drvarčana rekao je za naš list da povlašten odnos pojedinaca u ovoj opštini doliva ulje na vatru.
- Osumnjičeni je iz porodice koja je krajem rata doselila iz Kraljeve Sutjeske u Drvar. Jedan sin im je prije tri godine isto usmrtio čovjeka u nesreći i nije odgovarao za to. Svi vjeruju da je proces izbjegnut zahvaljujući očevim vezama koji je zaposlen u policiji. Taj mladić bio je kratko u pritvoru i više ga nema u Drvaru. Sad je i drugi sin skrivio nesreću u kojoj je nedužan mladić ostao na mjestu mrtav. Nije se udostojio ni da sačeka policiju. Očevici kažu da je vozio minimalno 150 kilometara na čas. Udario je pokojnog mladića ispred jednog lokala i bacio ga je nekoliko desetina metara pred drugi lokal. Čuo sam da je porodica stradalog, zgrožena bijegom i izbjegavanjem odgovornosti, dan poslije uputila se prema kući osunjičenog u želji za osvetom.
Sve je napeto i svi strepe - kazao je naš sagovornik želeći da ostane anoniman. Stradali Bajić juče je sahranjen, a cijeli događaj, kako saznaje "Fokus" ugrozio je i tradicionalno održavanje "Drenjijade" koja je ipak održana iz poštovanja prema gostima iz Srbije. Iako je riječ o manifestaciji atmosfera je bila mukla i sve se odvijalo simbolično. Predsjednik Udruženja protjeranih građana iz Drvara, Mile Marčeta, rekao je da su Srbi u ovoj opštini trenutno frustrirani.
- Tuga je velika i kad se desi prirodna smrt, a kamoli kada je riječ o raskalašenosti sinova nekih očeva. Generalno mislim da se s omladinom ne radi ništa kada je riječ o poštovanju zakona.
Anarhija je totalna i zakazale su institucije policije i pravosuđa. Ovo je svakako tragedija i za porodicu osumnjičenog, ali s obzirom da im prva tragedija nije bila opomena, evidentno je da tu nešto nije uredu - kaže Marčeta.
Po njemu, Srbi u Kantonu 10, a i generalno u Federaciji BiH nemaju adekvatnu zaštitu vitalnog nacionalnog interesa u institucijama.
- Srbin ukrade kola Drva i odgovara a moćnici ovdje ukradu bezbroj kubika i niko ih ne dira. U svakom slučaju ja sam protiv da se bilo šta krade, ali ovime hoću reći da aršini nisu jednaki za sve. Sve se odvija po nekim međusobnim dilovima kriminalnog i političkog miljea - kategoričan je Marčeta. Bez komentara, ostala je i načelnica opštine Drvar, Anka Papak-Dodig. Za cijelu situaciju ima samo jednu riječ: Strašno!
- Ne znam šta da vam kažem. Policija nije pod našom ingerencijom, pravosuđe je nezavisno i nemoguće je uticati na bilo šta. Vlast u ovom kantonu još nije formirana i ne znam odakle početi, a cijela situacija je napeta i ne znam šta da vam kažem. Danas, kad dođem na posao konsultovaću se sa saradnicima i vidjeti koje korake treba poduzimati - kazala je Papak-Dodiova.
Fokus.ba
Srpski povratnici traže uklanjanje spomenika hrvatskim braniteljima
Drvar, Četvrtak, 17 Studeni 2011 21:34
Srpski povratnici u Drvaru zahtijevaju od općine da u najkraćem roku iz strogog centra grada uklone spomenik hrvatskim braniteljima, potvrdio je predsjednik Udruge "Održivi povratak" Mile Marčeta.
"U gradu u kojeme su oduvijek živjeli samo Srbi i u kojem čak i danas, usprkos nemogućim ekonomskim i socijalnim uvjetima, opet žive skoro samo Srbi, u njegovu centru postoji spomenik onima koji su u tom gradu popalili i opljačkali sve što je bilo vrijedno", tvrdi Marčeta.
On je, također upozorava kako bi ogorčeni Drvarčani uskoro mogli sami uklonit spomenik, ako to ne uradi nitko drugi.
"Ovakve stvari moguće su jedino u Drvaru, gdje lokalna vlast koju, nažalost, drže takozvani Srbi, šuruje s Hrvatima na županijskoj razini i već godinama ignorira zahtjeve građana da se spomen-obilježje okupatorima Drvara konačno ukloni s mjesta koje ni po čemu ne zaslužuje", kazao je Marčeta.
Osim Marčete, za nasilno uklanjanje spomenika izjasnio se i Đuro Josipović, načelnik općine Istočni Drvar, koje je u sklopu Republike Srpske.
"Došlo je krajnje vrijeme da stanovnici Drvara uzmu sudbinu u svoje ruke i kukom i motikom uklone iz svog grada sramno obilježje", izjavio je Josipović.
On je spmenuo i činjenicu da je Dom kulture u Dravru pretvoren u katoličku crkvu te da i to pitanje treba riješiti.
Načelnica Općine Drvar Anka Papak-Dodik kazala je da je već postojala inicijativa za premještanje katoličke crkve na drugu lokaciju, ali da Hrvati nisu bili zadovoljni ponuđenom lokacijom. Što se tiče spomenika hrvatskim braniteljima, ona je rekla da će taj slučaj biti riješen kad dođe na Općinsko vijeće.
(Fena)
Nastavljaju se napadi Srba na Hrvate u Drvaru.Ovaj put na udaru "Caritas"
Petak, 09 Prosinac 2011
Hrvati u Drvaru su izloženi stalnim prijetnjama, ali i skoro svakodnevno napadima od mjesnih srpskih ekstremista
Na nedavni poziv načelnika Istočnog Drvara Đure Josipovića na linč Hrvata i rušenje spomenika hrvatskim branitelja “kukama i motikama”, izgleda da su se pojedinci odazvali. Naime, u noći sa srijede na četvrtak dogodio se novi napad na Hrvate u gradu Drvaru. Za sada nepoznati počinitelji prevrnuli su kombi koji je u vlasništvu Caritasa, a koji koristi drvarski župnik don Ivo Martinović.
- Kada sam pošao na misu zornicu, vidio sam da je kombi prevrnut. Policija je izašla na lice mjesta, napravila očevid i to je za sada sve. Ja sam istaknuo u svom iskazu da se osjećam nesigurno u ovom gradu - rekao nam je jučer don Ivo Martinović. Inače, teško je prebrojati koliko je puta do sada drvarski župnik bio napadnut u ovom gradu, ali i pored toga, policija ne smatra da je potrebno župniku u Drvaru pružiti policijsku zaštitu ili na bilo koji način zaštititi crkvenu imovinu u ovome gradu.
Inače, napad se dogodio samo dan prije sastanka s lokalnim vlastima, s kojima je don Ivo Martinović trebao razgovarati o dodjeli zemljišta za novu crkvu u ovom gradu. Poražavajuća je činjenica da vlasti u Banjoj Luci još uvijek nisu osudile izjave načelnika susjedne općine Istočni Drvar Josipovića, ali i napade na Hrvate u Drvaru. Dapače, svojom šutnjom odobravaju ovakav način ponašanja i fašističke ispade svojih čelnika na lokalnim razinama vlasti. Ni policija do sada nije bila učinkovita u otkrivanju počinitelja i sprječavanju ovih događaja.
Vecernji.ba
Ovdje treba da se platforma pokaže!!!